Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO - Autobus u provaliji

Kraj januara 1978. godine. S raspusta autobusom iz Žepe prema Rogatici. Snijeg, poledica – katastrofa. Putnika i kojekakvih vreća taman za duplaka. Na svakoj krivini poneka kesa spadne sa police nekome na glavu. Ja sam nekako ugrabio mjesto u Žepi i čvrsto među koljenima držim pletenku rakije – desetak litara.

 

 

 

OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO

Autobus u provaliji

Kraj januara 1978. godine. S raspusta autobusom iz Žepe prema Rogatici. Snijeg, poledica – katastrofa. Putnika i kojekakvih vreća taman za duplaka. Na svakoj krivini poneka kesa spadne sa police nekome na glavu. Ja sam nekako ugrabio mjesto u Žepi i čvrsto među koljenima držim pletenku rakije – desetak litara.

Vozač se znoji, usporio i nit' govori, nit' romori. Strah zagospodario autobusom, tzv. grobna tišina. Jednu prilično oštru krivinu u Stupnom dolu nismo savladali. Dobili smo „skije“ i pravo u provaliju. 

Na desnom boku smo klizili 30-40 metara, a meni se činilo kao da je počeo treći kilometar. Autobus se zaustavio, a počela vriska. Rijetko je ko ostao na svom mjestu, a šljiva, jabuka i krompira razasuto od haube do sećije. Prizor za smijeh i plakanje. Moja pletenka sa rakijom čitava. Zezali su me: „Da ti je bio pekmez, prefarbao bi autobus u crveno!“

Moralo se sa Brezove Ravni u Žepu pa bilo klizavo ili ne bilo. S lancima ili bez. I dan danas se nakostriješim kad mi na um padne vozačevo manevrisanje nekoliko puta da bi savladao Ljubomišku krivinu. Umjetnost i rizik. Dva metra autobusa visi u zraku - pa ti ostani pametan. 

Blago Ljubomišljanima, odoše kući, okutarisaše se kaskaderstva. Još hajirli da potrefi preko Rimskog mosta, preuzak, sreća pa su pozadi dupli točkovi. 

Imali smo neku posebnu nafaku, nikad katastrofe, a postojali su idealni uslovi. Očigledno da nas je Allah čuvao za neko drugo iskušenje. /szž/

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version