Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Nostalgija kao reuma

 

Razlika između osjećaja da negdje pripadaš i da nešto tebi pripada jeste strašno važna. Da li negdje pripadaš ili ne pripadaš ne zavisi od tebe, tu odluku neko drugi donosi. Ali da bi ti nešto pripadalo, moraš da uložiš trud, moraš da tražiš i identifikuješ i upiješ stvari i mjesta i ljude koji ti onda pripadnu. Tvoj odnos sa gradom tako zavisi od tebe, a glavni čimbenik u uspostavljanju tog odnosa je aktivna ljubav - moraš da tražiš šta da voliš. U takvoj emotivnoj konstelaciji, gorespomenuti grad ti ništa ne dođe, a ako ne možeš da nađeš ništa što u njemu možeš da voliš, onda se lijepo iz njega ispišeš i prebaciš u drugi grad/državu i nikad se više ne okreneš.

 

Ovaj pasus koji sam izdvojio iz Hemonove price, lijepo se uklapa za sviju nas i nase gradove u kojima zivimo i u kojima smo zivjeli. Sto je za njega Sarajevo i Chicago to je za mene Rogatica i Aachen. I vi cete se svi sigurno naci u ovoj lijepoj prici. Zato je toplo preporucujem, da je procitate. Mnogi ce u njoj naci odgovore koje vec duze vrijeme traze.

Klikova: 3496

Opširnije: Nostalgija kao reuma

Na Djurinom brijegu

Vec duze rijeme imam zelju da napisem par racenica o jedinom povratniku na Djurin brijeg,ali eto nije se dalo.Obaveze,problemi covjeka odvuku u stranu,a mene evo skoro dva mjeseca.

Zivaljevina naselje iznad koga dominira Ljun,iznad Baraka,iznad TPR-a,prostorno veliko ali i naselje, dobri ljudi.Kad se krene iznad TPR-a uz
Šehovinu,asvaltiranim putem sa lijeve strane odmah su imanja Krajina,Sejde i Hamde a.r.,pa dalje gore su Kozadre.Gledam porodicnu kucu Kozadra,insan se sjeti dobrih vremena,Sjeti se Nail-age a.r.,Paše-hanume a.r supruge Nail-age a.r.,njihove djece,Brice,Djemile,Muhameda,Zuhre a.r.,Nijaza.Slika za slikom kao na filmskoj traci ,Rezervar i sve to bi nekada dobra staza za kuletaricu koju smo svi iz drugih mahala pohodili.

Klikova: 5895

Opširnije: Na Djurinom brijegu

Umijina ćetenija

Veliki mraz je napolju. Hrušti snijeg pod nogama, ledi u nosu. Mahala sva u bijelom, dim iz dimnjaka ide uspravno i usput širi miris ćumura. Gledam to sa svoje avlije i osluškujem. U neka doba iz daljine čuje se udar potkova na kuletima, zvekte halke sa kuleta, aha eno raje na Polipi. Odoh i ja sa kuletima odmah. Kuleta na rame i polahko do Ferhatbegovića kuće i sjedem na kuleta i niz Dvorsku i pored Mekteba na Polipu, a na Polipi kod stuba stara raja i malesija. Nešta se hakaju sa Čočom i poslije toga počinje dogovor. Dragi bože stigoh na vrijeme.

Klikova: 7936

Opširnije: Umijina ćetenija

Moj skolski drug i jaran Coe

Uzeh da napisem par recenica o mom skolskom drugu i jaranu IBRAHIMU JAHICU poznatom po nadimku COE. Rodjen je 1945 godine ali mi nije  poznato u kojem mjestu je rodjen. Jos kao dijete u kolijevci ostao je bez roditelja. Cetnici su mu ubili roditelje.

 

Poslije ubistva njegovih roditelja cetnici nalaze dijete u kolijevci. Bez savjesti i bez iceg ljudskog u sebi cetnici  su nalozili  vatru nabacali  municije na vatru. Napustili su prostoriju ne okrecuci se. Kada se vatra rasplamsala zaculi su se pojedinacni pucnji. Nekoliko zrna izranjavalo je naseg Ibrahima po nogama.

Klikova: 4816

Opširnije: Moj skolski drug i jaran Coe

Moj najbolji drug

Zvali su ga Pirgo. Neko ga je zvao Zuti a neko opet Crvenac, a pravo ime i prezime mu je Ramiz Jusupovic. Moje drugarstvo sa a.r. Ramizom pocinje negdje oko 1955-1956 godine. Sjucajno smo se sreli a postadosmo najbolji drugovi i kucni prijatelji. Nikad u zivotu nisam ga cuo da psuje, nikada ga nisam vidio da zapali, niti sam ga vidjeo da poneku popije. Kako nas narod kaze covjek na pravom mjestu. Kao djecak uz pomoc Zorana i Dragana Kojica postao je dobar majstor auto mehanicar. Stalno je sa njima opravljao aute koje su imali u svom posjedu, a ponekad su dovlacili njihovi poznanici. Tako je stjecao znanje, koje ce mu kasnije i te kako dobro doci.

Klikova: 6614

Opširnije: Moj najbolji drug

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version