Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

ŠATOROVLJANI


 

Ima onaj novinar iz Dalmacije što stalno počinje priču sa onim nekim Kožom, a koji ga stalno budi iza pola noći da mu k'o biva ispriča novi vic. Taj vrsni spisatelj kaže da se u svakom kraju priroda poigrala sa ljudima. Jednima podarila pitominu i svakojake prigode, a drugima to podobro uskratila. Prenu me ova njegova misao i polahko prebaci u naš zavičaj. I bi onaj „kožavi“ upravu. Imamo i mi takvih krajeva. Nekako mi se čini da opet sve što je vezano za vodu izgleda pitomije i podosta rahatnije od onoga kraja koji to nema. Sve uz gorsku ljepoticu Rakitnicu je bilo nekako blaže, rodnije, nego tamo gdje je nema. Ali, bilo je i vakta kad je svima haman isto. Kad su kakvi belaji, jal prirode čudi. Pričaju oni stariji da je znalo biti teško nekad svima, zbog sušnih i nerodnih godina.
Tamo u ono doba kraljevine Jugoslavije, a nekako pred dunjalučki kijamet, je bio takav vakat. Pitoma rogatička kotlina je opet i rađala zahvaljujući namli šepurenjunjene ljepotice.
Imali bezi, age i gazde. Raja životarila potanko i život provodila u nadničenju. Ponesi motiku i ako te aga primi po vazdugi dan argatuj po rogatičkim njivama. I to ko bi ugrabi, bio je šen veseo. Nisu svi bili ni vješti sa motikom. Najizbirkaniji bili Šatorovljani, pa im to dade dobru preporuku. Brže su dobijali pos'o od drugih. Mnogi ostajali bez zarade, a počesto i bez zahire. Iako su im polja bila dosta blizu, Kovanjci nekoliko puta ostaše kratkih rukava. Zabrinuše se.
Dumajući i dudlajući škiju, sjedeći jedan do drugog k'o gavrani, gledaše u seosko guvno. Odnekud se stvori i Zajko Cvrk i onako zgrnut, kakvog ga je majka priroda dala, odalami: ›› Šta je?! Šta hudite?! Šta ste se skupili k'o os na baljači? Ha!!!
Šute oni seljani i dalje valjaju svoju muku, a Zajko će ti:
- Znam ja šta je! Ubila vas šatorovska motika!
- Pusti nas Zajkane, nije nam ni do čega.
- Nije vala ni meni. Nego, čujte malkice vi svog' Zajkana. Hajte vi sutra zamnom u rogatička polja na rad.
- Kako ćemo bolan benevreče dobiti pos'o od onih šatorovljana?
- Ja ću vam ga dati!?
Zbunjeni, češući se ispod onih kapa, gledaju u Zajku i vele:
- Peke, pa da i to vidimo.
- Sutra prije sabaha po motike i zamnom.
Odskakuta Zajko kikočući se u sebi i poluglasno govoreći ››Slunte, sluntave‹‹ , dok se nad guvno nadvija teška grobna tišina.
Kovanjci, nasikirani i nenaspavani sa motikama na ramenima su već sat vremena koračali niz rogatičku kotlinu, obavijeni maglom i tišinom, koju je noćas prekidao pokoji udaljeni horozov pjev. Čila koraka i uspravna hoda naprijed je izašao Zajkan. Taman su se približavali drvenom mostu, kad su se sa Ptičijaka čuli glasovi. Neko izusti: - Idu Šatorovljani!
Zajkan stavi prst na usta i tiho progovori:
- Idemo!
- Kuda bolan?!
- Pod most, hablečine!
Ščućuriše se ispod mosta, osluškujući sve bliže dolazak kolone. Kad su bili na pedesetak metara od mosta, Zajkan skoči i hitro se poče svlačiti. Pošto zadnji komad haljinke zbaci, izleti onako gologuz na most i zapomaga:
- Ha! Kud ste pošli Šatorovljani!?
Kovanjci razrogačili oči i gledaju Zajkana golog kako skače po mostu i leleće.
Kad su prišli mostu Šatorovljani i vidjeli kako iz magle iskoči go insan u sabah rani i još galami, zapomagaše:
- Šejtan!
- Džin!
- Zna ko smo! Joj, bježimo!
I nazad trčeći put Ptičijaka.
Smijući se Zajkan dotrča pod most, obuče se i sav važan prozbori:
- Haj'mo tražiti posla, maksumi jedni.
Dobiše posla. Zaradiše, a nešto i za zimu ostaviše.
Kad bi se zimi sijelo sabralo, oni mlađi šereti bi dobacuj:
- Domaćine, ima li kukuruza?
- Ima, ima!
- Od koga?
- Od Zajke gologuza!


26. septembar 2012.
Aci Tagor 1414

Klikova: 1918

Tetici na rucku


Hele kroz Semizovac sam proso sijaset puta iduci gore kod Zutog i nase Hajre na pecenje al nijednom nesvratih kod Kulina Dvora, Sta cu tu, zamene je merak pobjeci iz carsijske guzve, al eto da vidimo i to kad je vec neko predlozio.

Klikova: 3201

Nermine zavjese

 

Sarajevo, juli 2012
Vuce srce svome, dzaba je.
Krenemo ti mi ljetos, ja i moja Esma, da vidimo kakvih ima zavjesa. Trebace nam znamo jer bijase nas novi holandski dom u izgradnji. Jos koji mjesec je trebo proci pa ce biti svecano urucenje kljuceva…

Veli moja Esma, hajmo mi malo pogledati na pijaci na Otoci. Ko zna mozda nam se sta i svidi pa lahko je uzeti kontakt i kad bude vrijeme samo proslijedi dimenzije i nek zena sasije.
Kontam i jes tako.
I prije smo mi za staru holandsku kucu donijeli sebi zavjese iz Bosne. Samo haj se sad sjeti poslije toliko godina gdje ih kupismo i koja zena ih sasi.
Za kucu u Hadzicima nismo se nikad ni morali brinuti jer je o svemu vodila racuna moja rahmetli punica a Esmina majka Duda.
Rahmet joj dusi preseli prije par godina, iznenada poslije kratke bolesti, na onaj ljepsi svijet. Mahom dobre duse dragi Allah porano uzima sebi…

Hodamo pijacom, vidim ima lijepih materijala za zavjese. Nekomentarisem nista ali me cudi da i Esma suti. Moje i nije da komentarisem nego da klimnem glavom kad izbor padne. Zenski su to poslovi oko opremanja kuce ili bolje reci oko izbora svega. A nas muski poso je da se kasnije prihvatimo busilice, srafcigera i ostalih alatki pa udri postavljaj karnize, vjesaj lustere i goblene, sklapaj ormare, plocaj avliju...
Uradis jednom i kapak a one hude moraju to sve kasnije decenijama odrzavati cistim i urednim. Nije im lahko nito a ni sa nama vakim, bome…

Obidjosmo svu pijacu i nista, dok Esma ne progovori.
Veli da je vidila na pocetku jednu cestitu zenu a i ima lijep izbor zavjesa. Klimnem glavom i polahko zanjom.
Pravac na odabrani stand.
Selam Alejkum, Alejkumu selam.
Vidi sto su ove zavjese lijepe a i kvalitetne, svidjajul se i tebi, veli Esma.
Klimnem opet glavom, a i lijepe su Bogami.
Nesikiram se ja, imam ja moju pametnicu sto umije sve izabrati. Ponekad se zezam govoreci joj da ja nesumnjam niukakav njen izbor cim je ona umjela mene izabrati…

Eh sad nastupam ja sa mojom pricom.
Lijepa mlada zena, pokrivena, ukusno obucena i od nje zraci cestitost i postenje.
Kazem joj da je nas novi holandski dom u izgradnji i da jos neznamo dimenzija pa da izmijenimo kontakt i kad bude vrijeme da nam sasije zavjese za cijelu kucu. Punac moj ce preuzeti i platiti sve, predujam nije problem velim joj.
Nista veli kad sve bude gotovo onda placanje prilikom preuzimanja.
Dobro, hvala ti i Allahimanet…

Koji mjesec kasnije posaljem ja mail spominjuci nas dogovor pa ako je vazeci i sad da premjerim sve sobe i dostavim joj mjere.
Posalji zemljace.
Iznenadih se, otkud sad to?

Ispostavilo se da je Nerma nasa Rogaticanka.
Sad se preziva Jusupovic a djevojacki je Dumanjic, obadva nasa prezimena rogaticka.
Scer od oca rahmetli Jusufa Dumanjica, sehida i majke Mine djevojacki Balas iz Zepe.
Sjetih joj se i amidze mesara Sulje...

Eto sta da ti pricam dalje, sasi nasa Nerma nama zavjese, sve skupa preko seset metara.
Smjestila ih lijepo u veliku torbu jer je znala da ce njene zavjese duga puta vidjeti.
Dedo Mumin, moj punac, preuzeo torbu na pijaci na Otoci, uredno platio i doletio sa Nerminim zavjesama u Amsterdam. Ja ga saceko na aerodromu te su se onda zavjese provozale jos jedno stotinjak kilometara holandskim cestama i evo ih sad krase sve prozore u nasem novom holandskom domu.

Nerma, hvala ti.
Eto smo u kontaktu i kao sto smo ti obecali eto nas ljetos da ti se licno zahvalimo za majstorski sasivene zavjese.
Nadam se da smo i drugim nasim dragim sugradjanima, a i prijateljima, dali ideju gdje i kako mogu po pristupacnim cijenama i lahko opremiti svoje domove kvalitetnim zavjesama nase Nerme.

Selam Nerma i do ljetos, ako Bog da…



Nerma na svom standu u pijaci Otoka



Nerma sa prijateljicom



Dedo Mumin stize u Holandiju sa zavjesama



Zavjese u kuhinji



Zavjese u dnevnom boravku



Zavjese u Ruskovoj sobi, prozor 1



Zavjese u Ruskovoj sobi, prozor 2



Zavjese u veseraju



Zavjese u stepenistu na drugom spratu



Zavjese u Sumejinoj sobi



Zavjese u nasoj sobi



Zavjese u dedinoj sobi (gostinskoj)



Zavjese u kuhinji



Pogled na zavjese ispred kuce



Zavjese u dnevnom boravku



Pogled na zavjese iz avlije, slika 1



Pogled na zavjese iz avlije, slika 2



Pogled na zavjese iz avlije, slika 3



Nerma na svom standu u pijaci Otoka

Klikova: 4821

Iznenadni bajramski gosti


 

Malo, malo pa navratim na ovu nasu jednu i jedinu, rogatica com.
Posjeta u zadnje vrijeme nije na nivo posjeta od prije. Dobro kontam, priprema se raja za godisnji a vec su neki i stigli i vidjoh ih ovde u Sarajevu.
A neki ce malo kasnije kako bi bajramovali negdje u Bosni, lijepo treba to sto dostojanstvenije obiljeziti.
Eheee nije sala Bajram.
A Bogami eto hodo sam i ja po tom dunjaluku al nigdje ko u Bosni se ne osjeti mirisom hrane, kolacima a o garderobi da ne pricam. Sve je to cakum pakum od najmanjeg do onog staroguza u koje jos malo pa i ja spadam.
Eh to mi naum pade a bi prije desetak godina domalo kad se moja porodica tada srecna i vesela vrati iz Njemacke.
Taman uoci Bajrama zazvoni telefon, javi se moja Munira i primjetih po njenom govoru i veselom licu neko ko joj je veoma drag.
Pricase pozadugo, a ja sve ko isaretom pitam ko je al ne saznadoh dok ne prekidose vezu. Ma ko ti je to sto mi ne kazes sav se preznojih.
Eeee sutra imamo goste. Ma kake bona, kaki gosti a i Bajram je. Eh taman nam hoce da dodju na Bajram.
Ama ko je, izusti vec jednom ako Boga znas. Dusko i Brana, zavika.
Nesta me promjesi po stomaku, otkud oni bas sutra, pa Edib i ja trebamo u džamiju na Bajram namaz, nekako se u cudu nadjoh.
Ne brini ti za džamiju i bajram namaz, zavika moja Munira, oni ti stizu oko podne.
Ne rekoh vam, ovi nasi gosti su nasi dobri prijatelji iz Srbije.
Brankica je Ruđanka i dobra prijateljica moje Munire jos iz djetinjstva pa se udala u Visegrad i poslije odselili u Uzice.
Helem pijemo kahvu po dolasku kuci iz džamije kad opet telefon, e jeste li kad ste stigli, gdje ste evo sad ce Irfo doci pred vas. Jesu li, zavikah, jesu de popi tu kahvu cekaju te na Lapisnici idi pred njih. Pametan nista ne govori kad zena zbori.
Srknuh onu kahvu i nako skockan u bajramskom odjelu upalih auto i pravac pred goste. Bio je to susret pun emocija i suza , placa, grljenja i nevjerice da smo se zivi i zdravi ponovo vidjeli.
Helem malo se smirismo i ja zavikah, hajmo Munira vas ceka. Stigosmo brzo do stana vrata sirom otvorena Brankica se baci u Munirin zagrljaj i tako zagrljene briznuse u plac. Nekako se Dusko i ja provukosmo mimo njih do sobe.
Sjedosmo i buljimo jedan u drugog, ni rijeci ne progovaramo. Ama opustite se, daj mi malo vode necemo li doci sebi i sabrati se.
Domalo krenu prica i tako dva dana i dvije noci.
Napripremala moja Munira svega i svaceg od pita, variva do kolaca, ko Bajram pa dao Bog svasta na sofri.
Vakat rucku a moja Munira nakitila hastal, ma nema sta nema od supe pa slanog pa kolaci ma svega. Ne prestaje prica ni jednog trenutka a pricalo se o svemu i svacemu.
Eh pred aksam odosmo na cevape a Bascarsija dupke puna, ma nemas gdje sibicu baciti a sve se to obuklo ko manekeni.

Mozda bude kakav nastavak…

Klikova: 1554

Bruceloza


 

Prije su ljudi čitali novine da im život bude opušteniji. Sada je nešto drugo. Crne hronike su najčitanije. Zli ljudi zlo vole. To im je pogonska snaga. Šta bi drugo moglo biti? Na onim jednim plaho čitanim novinama, na udarnoj strani, uslikan neki sredovječni čova, kako u naramku drži mlado jare. Poš'o kaže u parlament. Nisu mu dali. Onaj čuvar, što više nije čuvar, već zaštitar mu kaza: - Đe ćeš sa jaretom, među ove vukove?

Kad, nije to! Hotio čova, što ga zovu bosanskim farmerom, da onima, u tim plaćenim klupama, kaže, da i sada hara ona ovčija, a i drugih hajvana bolest, bruceloza. Dobio je poruku i gluhi odgovor: ›› Hara tebi, nama ne hara ‹‹. Eto, živimo to ubrzano, moderno, rastrzano i teško doba, kad nema brige ni za insana, a ni za hajvana. A prije?

Živilo se u doba nekog stvaralačkog zamaha. Nije bilo dana, a da na onim vjestima ne govore o izgradnji puteva, fabrika, dvorana. Širilo bi to naku ugodu i mirisalo bi na merak života. Lahko se dolazilo do posla. Radilo se, onako, a i zarađivalo. Gradilo se i kod nas. U narodu se proturi haber da će uskoro na boričkoj zaravni biti gotov moderni ovčarnik. Izgradiše ga. Ubaciše neku novu vrstu ovce, što je stalno veterinar nadgled'o. O tome pisaše sve tadašnje novine. Smetalo onim agronomima stalno čuvanje, ali eto bi to uvozni hajvan i pomuhanat, a i nauka se morala ispoštovati. Bilo je bukadar novih ovaca. Čuvali ih oni mještani, što im je to bio pos'o. Dođe i vrijeme parenja, a i nove tehnologije.

Kako li će sad ići ovo? – pitaju se oni seljaci. Onaj novopridošli tehničar Simić, što su ga zvali ›› Zlatni zub ‹‹, reče onim zabrinutim seljacima:

- Sve će to veterinarska stanica obaviti za nekoliko dana.

Gledaju u njega oni seljaci i onako izokola komentarišu:

- Ko ovu budalu dovede?

- Odakle ovaj dođe?

- Ama, ovaj je prolup'o. Da nije, ost'o bi u svojoj Bijeljini.

I poče pos'o. Veterinari osjemenjivali ovčice uz pomoć onih njihovih veterinarskih sprava. Gled'o to i onaj čuvar Bajro i bi mu začudo, ali eto drago mu da vidi kako to nauka radi. Zamisli se i kaza: ›› Sad će hajvan, a nekad kasnije insan ‹‹. Haman je potrefio. Sutradan veterinar kasnio. Svi nervozni. Narediše Bajri da dežura i traži muštuluk kad se pojavi. Kloio tako Bajro na ćošku onih modernih štala. Ugledavši prašinu od lijeske, pritegnu opanke i pravo šefovima. Primičući se Bajro zapjeva koliko ga grlo nosi: ››Blago vama ovčice u toru, eto vama ovna na motoru ‹‹.

Kako god.

Živjeli smo pored ovaca, bez bruceloze.

Sada???

Čini mi se, baš k'o one,

Sa brucelozom.

Aci Tagor 1414

Maja mjeseca 2012. godine

Klikova: 1469

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version