Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Ergela Borike

 
 
Ergela Borike se nalazi 18 kilometara sjeveroistočno od Rogatice, na Boričkoj visoravni (1100 metara nadmorske visine) smještenoj između kanjona Drine, Sjemeća, Devetaka i Bokšanice. Još davne 1893. godine na Borikama je osnovana ergela za uzgoj arapske, a kasnije bosansko-brdske pasmine konja, jedina ove vrste na Balkanu. Prvobitni cilj ergele bio je da se planskim odabirom dobije krupniji, masivniji brdski konj sa krupnijim vratom i vojsci potrebnim osobinama., a za to je bio potreban arapski konj kao oplemenjivač.

 

 

Ergela Borike se nalazi 18 kilometara sjeveroistočno od Rogatice, na Boričkoj visoravni (1100 metara nadmorske visine) smještenoj između kanjona Drine, Sjemeća, Devetaka i Bokšanice.
Još davne 1893. godine na Borikama je osnovana ergela za uzgoj arapske, a kasnije bosansko-brdske pasmine konja, jedina ove vrste na Balkanu. Prvobitni cilj ergele bio je da se planskim odabirom dobije krupniji, masivniji brdski konj sa krupnijim vratom i vojsci potrebnim osobinama., a za to je bio potreban arapski konj kao oplemenjivač. Za ostvarivanje takvog cilja Austro-Ugarska nije štedjela ni novca ni stručnjaka. Iz ovog kraja u narodni uzgoj, ali i za privredu, vojsku i druge potrebe, dolaze visokorasni konji po kojima je BiH postala poznata, ne samo u regionu nego i u Evropi. U najboljim vremenima ergele "Borike", šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, arapski i bosansko-brdski konji redovno su pobjeđivali na domaćim i inostranim poljoprivrednim sajmovima.

U početku rada ergela krenulo se sa nekoliko linija da bi se s vremenom, zbog dominacije u nasljeđivanju osobina, zadržale dvije uzgojne linije: "Miško" i "Barut". Svi muški potomci nose ime po liniji oca, dobijaju svoje mjesto u matičnim knjigama: datum rođenja, ime i matični broj oca i majke, te broj žiga, ili, jednostavnije, svakom grlu može da se prati porijeklo najmanje četiri generacije unazad, a za većinu grla čak i do deset generacija. Svo žensko potomstvo dobija ime po rodu (porijeklu majke) i matični broj i žig, koji ih prate kroz cijeli život.
Ergela Borike je od 1895.g. počela uvoziti prve punokrvne arapske konje iz Sirije. Ekstremni uvijeti na ergeli nisu bili pogodni za opstanak i kvalitetni uzgoj čistokrvnog pustinjskog konja, pa je zbog toga veliki broj uveženih konja iz Sirije obolio i uginuo. Zato su ubacivani i arapski punokrvni i polukrvni konji iz najboljih evropskih ergela Radautz, Babolna i Slawuta, koji su bili prilagođeni na ovu klimu.Takav selekcijski uzgojen arapski konj služio je kao oplemenjivač bosansko brdskog konja i sačuvan je i dan danas.Nakon 110.g. uzgoja konj je ostao fenotipski identičan izvornom arapskom konju, ostao je nepromijenjen i izgledom i karakterom, s tim da je očeličen uslovima koji nisu nimalo slični onima u njihovoj pradomovini.
Za potrebe austrougarske vojske, ali i za poljoprivredu i šumarstvo, ukrštanjem arapskih i tradicionalnih bosanskih konja dobijena je izuzetno izdržljiva pasmina bosansko-brdskih konja, koja se ubrzo pokazala pogodnom za narodni uzgoj, a pogotovo za potrebe vojske.
Bosanski brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. To je konj čelične tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti, vrlo dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem. On se vrlo vješto i okretno kreće i po najnepristupačnijim planinskim predjelima noseći razne vrste tereta ili razne vrste jahača, uvijek oprezan i siguran.
Arapski konji su vitkiji, a bosanski brdski su nešto niži i jači, ali ništa manje lijepi. Te dvije vrste ne mogu da žive zajedno. Na jednom pašnjaku su arapske ženke, a na drugom pašnjaku ženke bosanskog brdskog konja. Mužjaci jedne i druge vrste žive odvojeno u boksovima i štalama. Konji arapske pasmine, a posebno bosansko-brdske, vremenom su postali izuzetan brend Boričke visoravni. Posebno u zlatnom periodu razvoja ovdašnjeg turizma osamdesetih godina minulog vijeka. Samo u ergeli "Borike" krajem osamdesetih godina prošlog vijeka uzgajano je oko 400 grla, ne računajući znatno veći broj u okviru kooperativnog narodnog uzgoja. Nažalost, u okviru ergele "Borike" danas je njihov broj je spao na 98, od čega 56 bosansko-brdske pasmine i 40 konja arapske pasmine. Ergela „Borike“ je posljednje mjesto gdje se održava genetski potencijal bosanskog brdskog konja kao zasebne vrste i jedino mjesto gdje se o njemu planski brine. Nakon poražavajućih podataka o smanjenju uzgoja konja bosansko-brdske pasmine, ljubitelji ovih plemenitih i korisnih životinja iz BiH, Slovenije i Hrvatske, na inicijativu sarajevskog profesora Refika Telalbašića, poznatog predratnog stručnjaka iz oblasti konjarstva, nedavno su na Borikama formirali međunarodno udruženje za zaštitu i uzgoj ove izuzetno ugrožene vrste konja. Simbolično odavanje zahvalnosti bosanskohercegovačkom brdskom konju, koji je kroz istoriju naroda BiH imao ogroman značaj je obavljeno 25.5.2005.godine postavljanjem njegove skulpture ispred Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.
Nedaleko od ergele nikao u borovoj šumi, okruženoj proplanicima po kojima su jurili konji vrani i neosedlani smješten je hotel Borike. Odmah nakon izgradnje 1974.g. je privukao pažnju političke i estradne elite. Pravo na ljepotu prirode, najbolje konje i beskrajne količine ozona imali su samo odabrani. Bilo je to vrijeme kada su na Boričkoj visoravni snimani filmovi i televizijske drame, a i legendarna grupa "Bijelo dugme" boravila je nekoliko mjeseci upravo na Borikama i uz konje ovdašnje ergele su nastale njihove najbolje pjesme na albumu "Požurite konji moji, dug je put".http://www.youtube.com/watch?v=XJFcQy1a2zY


Džemal Bijedić, tadašnji predsjednik vlade SFRJ je bio čest gost na ergeli Borike. On je u ime vlade kupio konja arapske pasmine "Saabih" sa ergele Borike i poklono ga libijskom predsjedniku pukovniku Gadafiju. Za uzvrat Gadafi je darovao Džemalu Bijediću unikatno kožno sedlo kamile u reljefu, i pokrivku vezenu srmom. A Džemal je sve to darovao ergeli Borike. Ovo sedlo je do rata krasilo prostorije hotela na Borikama.
Vikendica Džemala Bijedića na Borikama
Danas, u hotelu "Borike" skoro da nema gostiju.
A dole, po livdama, jurili su arapski i brdsko-bosanski konji vrani, neosedlani...

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version