Tekijska džamija
Kategorija: Rogatica kroz historiju Autor Kaza Klikova: 3504
Tekije su u davna vremena bile u većini slučajeva kamen temeljac za buduće kasabe i gradove. Pretpostavlja se da se upravo tako desilo i sa Rogaticom , u kojoj je derviš Muslihudin sagradio 1849. godine Tekiju a za njeno održavanje dobio jednu njivu od pet dunuma od Mehmed –bega Ishakovića. Ova derviška ustanova se nazivala zavija mada se najcesce koristio naziv Tekija. Rijec Tekija je perzijskog porijekla od Tekke a dobila je u bosanskom jeziku oblik Tekija . Osnivac zavije ili tekije obično je bio neki od šejhova koji su pripadali jednom od derviških redova.
Tekija nije sluzila samo kao institucija za vrsenje vjerskih obreda, mada je bila i to. U tekiji se putnik namjernik mogao odmoriti, prenociti i za to vrijeme dobiti hranu i sve to besplatno.
Karakteristicno je takodjer da su obicno pored tekija nicale i dzamije. Prva sagradjena dzamija u Rogatici se upravo zvala tekijska dzamija.
Evo sta o Tekijskoj dzamiji pise u knjizi Mustafe Fejzica "Svijetlost i tama rogaticke historije".
„Najstarija medju rogatickim dzamijama bi mogla biti Tekijska dzamija na lijevoj obali Rakitnice.To je vjerovatno, jos Sinan-vojvodina dzamija kao srediste prve muslimanske istoimene mahale. Po kakvoj se tekiji i odkuda prozvala Tekijskom, ne znamo. Vremenom je bila dotrajala, pa je na njenim temeljima novu dzamiju napravio neki Dzafer-pasa, tako da se ona sluzbeno i prozvala njegovim imenom. Svakako, to je bilo prije sredine 1663 godine, jer pod tim datumom imamo berat na nekog Abasa za sluzbu mujezina u Dzafer-pasinoj dzamiji u Celebi Pazaru. I ova druga dzamija za slijedeca dva stoljeca bila je dotrajala, pa je na njezinim temeljima ponovo 1870 godine, sagradio novu dzamiju sejhuislam Mehmed Refik-efendija Hadziabdic, rodom iz same Rogatice, po kojem ona od tada nosi ime Sejhislamija.
U zakladnici za novu dzamiju, koja je datirana u Carigradu 21.10.1870 godine kaze se izricito da je sagradjena na mjestu Dzafer-pasine dzamije. Datum gradnje nalazio se i u stihovanom hronogramu na kamenoj ploci vise ulaza, koji je spjevao ondasnji sarajevski pjesnik Fadil-efendija Serifovic. Ova dzamija nije bila velika (unutrasnji cisti prostor velicene 9,60 m x 7,40 m) i zidana je od kamena. Kamena munara, dosta pomno oblikovana, potice vjerovatno od Dzafer-pasine dzamije. Lijepu umjetnicku vrijednost u toj dzamiji cinio je drveni strop i unutrasnja drvena galerija , sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se narocito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko objekta koji je u vidu jace horizontalne lamele pruzao krasnu dopunu vertikalno razvedenim linijama munare i stabla kraj nje.
Sve to propalo je 1943 godine kada je dzamija zapaljena.“