Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Jasmin Misic, Rogaticanin, gost Islamske zajednice Bosnjaka u Danskoj

 

Zivio sam u Novom Naselju na samom izlazu iz Roagtice put koji vodi prema Seljanima. Zivio sam u mahali koja je 99% bila naseljena muslimanima. Dakle, komsiluk je uglavnom bio dobar, sjecam se da smo se podpomagali izmedju sebe. Naime, kad bi neko nesta radio svi bi mu dosli u pomoc, zvalo se na "mobu". A mi djeca bi oko raznja se igrali. Dobro se sjecam kad smo zapoceli praviti trecu dzamiju u Rogatici. Koliko je ljudi doslo i koliko je Rogaticana koji su dali svoje ucesce u gradnji dzamije. Kao i sva djeca igrali smo se raznih djeciji igara, na mjestu gdje smo se igrali popularne igre "ta ta" prvi komsija i komsinica  su iskopali rov i postavili mitraljez koji gleda na nasu mahalu. Sjecam se mog babe da im je otisao odmah tamo i rekao da prestanu sa kopanjem. A taj srbin(komsija) je odgovorio:" ja sam dobio naredjenja i to cu da izvrsim", a pored njega je stajala njegova zena sa puskom i kokardom na glavi.  

 

___

_

 

rogatica.com: Selam alejkum Jasmine i dobro dosao na rogaticku stranicu. Buduci da si ”mladja raja” ako bi mogao kratko da se predstavis. 
 
 

MIŠIĆ: Rođen sam 28.08.1980.godine u Rogatici, sin Azema Mišića rahmetli i Safe Mišić (djevojačko Čavčić/Žepa) Živio sam u Rogatici do 1992 godine, gdje sam završio 5. razred osnovne škole a pohađao sam mekteb kod Omera-ef. Kadrića.
 
 

rogatica.com: Reci nam gdje si živio u Rogatici, i šta je to karakteristično za tvoje djetinjstvo? (gdje si stanovao, malo o komsiliku, malo o drugovima, o nekim igrama sto ste se kao djeca igrali cisto da se malo sjetimo Rogatice iz tvog ugla) 

 

MIŠIĆ:Zivio sam u Novom Naselju na samom izlazu iz Roagtice put koji vodi prema Seljanima. Zivio sam u mahali koja je 99% bila naseljena muslimanima. Dakle, komsiluk je uglavnom bio dobar, sjecam se da smo se podpomagali izmedju sebe. Naime, kad bi neko nesta radio svi bi mu dosli u pomoc, zvalo se na "mobu". A mi djeca bi oko raznja se igrali. Dobro se sjecam kad smo zapoceli praviti trecu dzamiju u Rogatici. Koliko je ljudi doslo i koliko je Rogaticana koji su dali svoje ucesce u gradnji dzamije. Kao i sva djeca igrali smo se raznih djeciji igara, na mjestu gdje smo se igrali popularne igre "ta ta" prvi komsija i komsinica  su iskopali rov i postavili mitraljez koji gleda na nasu mahalu. Sjecam se mog babe da im je otisao odmah tamo i rekao da prestanu sa kopanjem. A taj srbin(komsija) je odgovorio:" ja sam dobio naredjenja i to cu da izvrsim", a pored njega je stajala njegova zena sa puskom i kokardom na glavi. A od ljepsih sjecanja o djecijim igrama jesu bile one; zmire, pravili smo romobile pa se vozali sa njima, igrali smo  fudbala,kosarke, klikera, a zima je isto tako imala svoje posebne cari i zabave za djecu. Bili je jako interesantno gledati utrke motora kod sportskog centra i mnogo toga. Znam da sam dolazio kuci jako umoran i odmah bih spavao. 

 

rogatica.com: Gdje te je zatekla agresija na naš grad te kako si dospio u Žepu?  

 

MIŠIĆ: Agresija me je zatekla u selu Satorovici, jer je otac vidio da nema organizovane odbrane Rogatice i htio je da nas djecu i ostale izvuce dok nismo pali u njihove ruke. U selu Satorovici smo ostali 3 mjeseca,sve dok jednog dana nisu cetnici upali u selo i zaprijetili Asimu Hodzicu nekadasnjeg generalu JNA vojske da sve zelene beretke koji su dosli iz Rogatice u roku od 24 sata napuste selo. Sto smo mi ucinili, a cetnici su garantovali bezbjednosti radi Asima ostalim mjestanima Satorovica sto je tako i bilo do kraja rata. Tako da je velika grupa od 500 ljudi pjesacila iz Satorovica do Zepe. Cijeli period agresije na BiH proveo sam u rodnom mjestu moje majke Zepi, u selu Vrelu kod njenih roditelja. U Zepi sam pohadjao u ratnim periodima mekteb kod Hadzi Fehima-ef. Ahmetagica koji je bio  muhadzir iz Visegrada. Fehim-ef. rahmetli je najvise od svih ucitelja ostavio utiska, znanja na mene. Da mu Allah da lijepi dzennet i oprosti mu grijehe. Amin.  

 

rogatica.com: Tragedije nas Bošnjaka u minuloj agresiji nisu mimoišli ni tebe?  

 

MIŠIĆ:Na samom pocetku agresije na BiH 6.aprila 1992 godine, moj brat Samir Misic (ako Bog da sehid) je poginuo u Sarajevu na Vracama u Mup-ovoj skoli. Posthumno je dobio najvece ratno priznanje 'Zlatnu policijsku znacku' za prikazanu hrabrost u sukobima sa srpsko cnogorskim agresorom. I prva je zrtva na Sarajevo .
Moj otac Azem i amidza Mustafa su dali svoje zivote za odbranu BiH, islama i opstanak Bošnjaka na našim prostorima. 15. avgusta 1992 godine u rogatickom selu Dub. Gdje je najvise izbjeglo muhadzira iz svih krajeva Rogatice, Visegrada.Takodjer, poginuo mi je i daidza Ibrahim Cavcic u Gorazdu kao i tetak Muhamed Sulejmanovic u genocidu koji je izvrsen nad Bosnjacima u Srebrenici. 
 

 

 

rogatica.com: Padom enklave Žepa odlaziš u Visoko gdje nastavljaš svoj novi život ali se i školuješ ? (malo da nam predstaviš šta si završio i šta još namjeravaš završiti) 

 

MIŠIĆ: U Visokom smo dosli 1995 godine, i to nakon pada Zepe zasticene enklave UN-a, nakon te strahobe bio sam zarobljen. Ratko Mladic me je ispitivao od 14 godina i optuzivao da sam bio ucesnik u Bosanskoj Armiji. Nakon toga sam pusten. U Visokom iako jos nije bio kraj rata vec smo  zivjeli u miru .Bili smo smjesteni u kolektivnom smjestaju u osnovnoj skoli u mjestu Gracanici kod Viskog. Upisao sam Medresu"Osman-ef. Redzovic" u Visokom koju sam 1999 godine i zavrsio. Medrese se sjecam jako cesto i medresa je nesto najljepse u mom zivotu. Dobro se sjecam zadnjih dana provedenih u skoli kada nam je prof. Salih Trako,veliki expert u svijetu lingvista rekao:"djeco vi ste prosli ovu skolu a ako je skola prosla kroz vas onda smo napravili uspjeh". Za medresu me veze posebno to da sam nagradno poslat ispred skole da obavim Umru u Ramazanu i to mi je posebno znacilo kao mladom momku. Poslije medrse upisao sam Pravni fakultet u Sarajevu, a potom odlazim u Svedsku gdje sam radio 3 godine kao Imam u dzematu Landskrona i Helsingborg. Nakon toga dolazim u Sarajevo i upisujem Fakultet Politickih nauka ,odjsek Politologija,kojeg sam diplomirao 2008 godine. A od 2007 godine studiram na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. 

 

rogatica.com: Bio si u Danskoj kao ramazanski imam pretprošle godine i sada si angazovan na 3 mjeseca u dzamatu Esbjerg. Kako vidiš organizovanost Bošnjaka po toj osnovi? 

 

MIŠIĆ:Bosnjaci konkretno u ovom dzematu su se dosta dobro organizovali u ovom gradu postoje:dzematske prostorije, bosanski fudbalski klubovi, i tome slicno. U kakvoj sredini zive muslimani bosnjaci dosta je dobra organizovanost. Medjutim, mi smo najbolji kad nam najvise prigusti, mislim da su bosnjaci dosta zaboravili na rat i stradanja. Mislim da bi organizovanost muslimana bosnjaka mogla biti jos mnogo bolja. Ipak, podsjecanja radi na historiju a historija je uciteljica zivota, da su Tatari muslimani prvi dosli u skandinaviju. Naime. dosli su u Stokholm u kojem su davno napravili dzamiju i praktikovali su islam, svoju kulturu, tradiciju itd. Danas od Tatara kao nacije a posebno sto je vazno kao muslimana nije nista ostalo. Oni su danas Johansoni, Petersoni, Svensoni itd. Ja se bojim, a Allah zna najbolje, da generacije koje dolaze iza nas ne budu imali slicnu sudbinu kao Tatari. Jer vec su prisutni simtomi koji ugrozavaju bit jednog naroda. A to je vjera koja se odbacuje, tradicija koja se zaboravlja, jezik se zamjenjuje il se miksa sa drugim  jezikom . Allah zna najbolje,da su  Bosnjaci u globalu , a fala Allahu ne svi, krenuli  krivim putem kada je upitanju opstanak islama, tracije, kulture i onog bosansko hercegovackog duha u nama.

rogatica.com: Rogatičani su rasuti bukvalno po cijelom dunjaluku kakva je tvoja poruka njima? 

 

MIŠIĆ: Zelio bih se nadovezati na pricu prije ovog pitanja, a ta bi poruka bila da ne zaboravimo ko smo i sta smo i da svoju djecu u islamu odgojimo. I na kraju zelim da kazem da svi bi mi  mogli da pomognemo nasoj Rogatici da svoje basce,avlije, dzamije i sve stoje nase u novo ruho okitimo. Nazalost moram istaci da je veliki broj Rogaticana koji su prodali svoja imanja i da sada Rogaticu uveliko gubimo. Kad smo je izgubili u ratu ne moramo je poklanjati zauvjek u miru za jeftine pare. Moja mahala nije vise 99% muslimanska makar to gledali kroz nekretnine, vec je srpska i to je ono sto me boli. U mojoj mahali nisam ja prodao svoje imanje i jos nekoliko osoba, a ostali jesu. Moja je poruka svim mojim rodjacima, komsijama da prije svega islam izgradimo u sebi i svojoj porodici i da ne nedopustimo da Rogaticu pretvorimo u nekadasnje muslimansko Uzice. Svi oni koji zele da me kontaktiraju mogu to putem e-mail:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. . Mahsuz selamim sve muslimane posebno moje Rogaticane.

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version