Rogatica Home Page

Sjedim na jednoj ploci. Ni ziv ni mrtav, ni gladan ni sit, zao mi da umrem a i ne zivi mi se, neko neodredjeno stanje me zahvatilo, cas gledam u prazno, cas na valove pocnu navirati sjecanja. Gledam Godjenje, poslednji put gledam, kako umiru, kako postajemo proslost i dio istorije,kako se Zepska kotlina prazni.
Prvi je mrak, artiljerci koji su cijeli dan po svojim kartama odgonetali koju ce kucu i kojom granatom gadjati otisli na spavanje. Bolesni piromani upali u selo i poceli svoj bal vampira,poceli sa paljenjem kuca, imaju kazu neku specijalnu plasticnu masu, ubace je kroz prozor i ona se nakon izjesnog vremena sama zapali, ali koriste i benzin, veliko selo ko ce to popaliti, to je tezak posao, a placa se dobro. I gledam kad po nekoliko kuca pocne da gori, a onda cijelo selo i cumezi.

Rogaticki zlocinci i zlocini ce, sve su prilike, ostati nekaznjeni jer niti se traze nestale zrtve a niti se podizu optuznice protiv zlocinaca. Netrazenjem nestalih se aboliraju zlocinci i njihovi zlocini, jer bez otkrivanja masovnih grobnica nedostaju materijalni dokazi zlocina.

Jedan od najvecih zlocinaca na rogatickoj opstini, Rajko Kusic, zivi sa porodicom bezbjedno negdje u Srbiji. Nista se u Rogatici nije moglo desiti a da to nije s njegove strane odobreno ili vrlo cesto uz njegovo licno ucesce a desili su se strasni zlocini. On je trenutno nedostupan pravdi ali protiv njega ima veoma malo onih koji su spremni biti svjedoci nezapamcenih zlocina. Nazalost to je tako.

Nikad ranije nisam cuo da postoje, ni gdje se nalaze, nisam znao. Nikad u njima nisam bio, a moracu ako me smrt ne prevari.
Za njeg sam prvi put cuo u ”zasticenim zonama”. Svi su tamo znali za ime tog sela, neki su nekad i bili tamo, ali vecina samo to da je negdje na Tuzlanskoj regiji, da je slobodna teritoija, i da su linije razdvajanja tu negdje blizu.