Rogatica – Batovo – Sočice – Banj Stijena

Ovo je nastavak priče koju sam pisao o mojoj posjeti Rogatici ove godine i sastanku sa Povjereništvom MIZ Rogatica. Nakon završetka sastanka obišli smo mjesto Arnautovića džamije a onda nastavili put prema Banj Stijeni, a svratili smo i u batovsku džamiju i Sočice. Kod Suljagić Bekira u Socicama obnovljena kuca, vocnjak, vrt, kod hadzi Durme Omerbegovića obnovljena bratova mu kuca, a on obnavlja  jedan manji objekat da ima gdje doci, svratismo i kod jos nekih povratnika koji obnavljaju kucu. Sa Banj Stijene gledam nepregledne planinske vrleti planine Gosine, a dole u kanjonu cuje se huka Prace….

 

Rogatica – Batovo – Sočice – Banj Stijena

 

Ovo je nastavak priče koju sam pisao o mojoj posjeti Rogatici ove godine i sastanku sa Povjereništvom MIZ Rogatica. Nakon završetka sastanka obišli smo mjesto Arnautovića džamije a onda nastavili put Banj Stijene…

 

 

 

 

 

Put do Batova je prošao veoma brzo uz priču o MIZ Rogatica, povratnicima u Batovo, Sočice, Banj Stjenu itd… Prilazimo džamiji u Batovskom polju. Bliži se Mevlud u ovoj džamiji. Harem džamije i mezarje uredno pokošeni, a unutrašnjost džemije se uređuje za ovu vjersku manifestaciju. Iskoristio sam priliku i kalanjao namaz. Zadržali smo se nekih pola sahata ili možda duže. Ljetnja vrućina ne smeta pticama da cvrkuću naokolo, a u hladovini stabala u Batovskom polju odmaraju divlji konji koji izgledaju predivno…

 

 

 

 

 

Nastavljamo dalje put prema Sočicama. U autu je pored Behe i Suljagić Bekir inače veoma aktivan u džematu u Batovu. Sigurno je da je velika zasluga kako njegaova tako i Behina da je džemija u Batovu obnovljena i da džamija i harem oko nje izgledaju besprijekorno, ne umanjujući doprinos i drugih džematlija. Veoma brzo stižemo na imanje Bekira Suljagića. Poziva nas na kafu ali pošto je već kasno, predlažemo da to bude neki drugi put. Izašli smo da malo razgledamo imanje. A ima se šta vidjeti..

 

Bekir je napravio  kuću, pored bratoove (Muhamed Suljagic), uredio i obnovio voćnjak kojeg je zaista lijepo vidjeti. Njegova njiva je zasijana krompirom i to izgleda što bi naš narod rekao kao pod konac. Pošto je obnovio  kuću u Sočicama veliki dio vremena provodi ovdje, onoliko koliko mu dozvoljava slobodno vrijeme. Inače Bekir ima privatnu firmu koja dobro posluje, ali mu obaveze prema firmi ne prestavljaju problem da je svaki vikend u svojim Sočicama… Bekir ne bi ni za kakve pare prodao svoju imovinu, naprotiv on kupuje zemlju od svih koji radi ovih ili onih razloga prodaju u ovom kraju od Batova do Banj Stijene, tako da je svoje imanje uveliko proširio.. Primjer za svaku pohvalu… Napravih par snimaka i nastavismo dalje…

 

 

 

 

 

 

 

 

Dolaskom u Banj Stijenu prvo svratismo do hadžije Durme Omerbegovića koji je imam u džamiji u Batovu. Sa hadžijom smo se malo ispričali. Hadzijin brat Nusret Omerbegovic je obnovio kuću, a  hadžija malo po malo obnavlja sebi i hanumi  jedan manji objekat koji je unutra skoro pa opremljen. Prizemlje je završeno i upravo je lakirao podove a potkrovlje je pa skoro gotovo gdje je planirano da bude par krevata za spavanje…. Hadžija Durmo nam objašnjava kako je nedavno na ovom objektu uradio odžak i kako misli da će prije zime svi radovi biti gotovi…

 

 

 

Poselamismo se sa hadžijom i nastavismo dalje prema Behinoj kuci, ali prvo svratismo do jednog gradilišta gdje se pravi kuća, za koji dan bi trebalo biti šljeme. Kaže mi Beha po polasku da ga ovo istinski raduje, jer kuću obnjavljaju kćerka i zet (Osman i Razija Halimic djevojacko Omerbegovic), te porodice koja je nekada tu živjela. Samo jedan muški nasljednik ove familije je prezivio i rekose nam da ce i on ako Bog da ubrzo poceti sa gradnjom  kuce koja je bila pored ove koja se pravi, a ovaj gest kćerke i zeta je za svaku pohvalu. Treba svoje obnoviti…

 

 

U nastavku vožnje dođosmo i do Banj Stijene, odnosno do Behine kuće.. Prvo odoh da vidim kanjon Prače i ove ogromne planinske predjele. Imponzantan pogled. Objašnjava mi Beha da je su gore Vražalice a da je ovo ispred nas Gostinja (Gosina). Odmah mi kroz glavu prođoše mnoge priče i pokušavam da zamislim sve situacije u kojoj su se ni krivi ni dužni našli naši sugrađani 1992 godine…

 

 

 

 

 

 

O ovoj planini sam dosta toga čuo jer je bila jedna od destinacija i naših Rogatičana, kada su bježeči od četničke kame bježali preko Gosine prema Barama. Ogromno prostranstvo i veoma nepristupačan teren učinili su da su mnogi naši Rogatičani dobro zapamtili Gosinu. Moja tertka Behka mi je pričala kako je prešla Gosinu zajedno sa a.r. tetkom Edhemom. Uslijed velikog straha i puščane i artiljeriske paljbe u jednom momentu se prepala i nezgodno pala kojom prilikom je uganula nogu. Nije mogla ni koraka dalje. Odlučila je da ostane a da Edo a.r. ode do Bara nađe nekoga sa konjem i dođe po Behku. Sa tetkom je ostala i Šizijeva majka koja je nije htjela samu ostaviti. Svašta su preživjele za ta dva dana dok su čekali da dođu po njih. Vidjeli su i čuli i Arkanovce i Šešeljevce i njihove povampirene pohode.

Malo je falilo da im dođu u bajtu ali ih je neka pješadiska paljba odvratila od te pomisli. Behka ni sama ne zna odakle je zapucalo ali zna da joj je to spasilo život. Strah je bio prisutan i dan danas se naježi kad o tome priča. Gledali su i kada su sa Banj stejene ili neke druge lokacije odvlačili bošnjačke automobile koji su tu bili sakriveni a one koje nisu mogli upaliti jednostavno bi gurnuli niz litice prema kanjonu Prače.. Auto je par minuta letilo i udaralo od stijenje dok se nije sunovratilo do kanjona.

 

Poslije dva dana i dvije noći čekanja negdje iza ponoći čuli su da neko dolazi i strah im se opet javio, ali kada je neko rekao Behka, Behka smirile su se malo. Prepoznale su Hilmin glas (babo od Munevere, supruge od Cole a.r.). Tako su pod otkriljem noći napustile Gosinu i na konju došle do Bara, ali je bilo više mjesta gdje se nije mogao konj nositi teret zbog strmine ili drugih opasnosti e tada je moja tetka morala bukvalno taj dio preći četvoronoške.. Kada je dosla na Bare ruke i koljena su joj bile krvave od rana i trebalo joj je mjesec i više da to zamladi.  Eto to mi prođe kroz glavu dok gledah Gosinu

 

A dole u kanjonu Prača huči i daje nam do znja da je ona tu bila, da je sada i da će je biti. Kao što će biti i naše Banj stijene, naših Sočica, Batova, naše Rogatice i naše Bosne..

Beha mi pokazuje da ju u onom dole djelu gdje se vidi Prača i čuvena pećina Banj Stijena, jedna od najljepših sa ovih naših rogatičkih prostora, ali i šire i poziva me da jednom i siđemo do nje…

 

E onda odosmo do Behinog imanja, koje je obnovljeno i dotjerano.

 

O Behi, njegoom imanju i njegovom merhametu ima dosta toga da se kaže i o tome nekom drugom prilikom….

 

I dio ove price – Povjereništvo za respekt

http://rogatica.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1694;povjerenitvo-za-respekt&catid=27;kazivanja&Itemid=44

 

 

 

Komentariši