Bolje bi bilo da su Dragan Čović i Ilija Cvitanović iskoristili susret sa Visokom predstavnikom Christianom Schmidtom da iznađu riješenje kako bi se imenovao ministar sigurnosti BiH. Mislim da je to itekako važno pitanje sigurnosti i vladavine prava, što je jedan od temeljnih evropskih postulata, posebno imajući u vidu da je najvažniji Čovićev politički partner, Milorad Dodik, već mjesecima u bjekstvu. Važno je naglasiti da je jedini kočničar imenovanja ministra sigurnosti BiH upravo Dragan Čović koji kontroliše Vijeće ministara kroz Borjanu Krišto.
Naprotiv, akcenat u njihovim saopćenjima se daje ponovo izbornim zakonom koji žele riješiti na neevropskim principima koji su duboko neustavni i diskriminatorni. Riješenje izbornog zakona je jednostavno, jer se samo trebaju primjeniti presude Evropskog suda za ljudska prava, a ne praviti dodatna segregacija po volji, prije svega Čovića, koja je apsolutno u suprotnosti sa bilo kojim evropskim ustavom. Izbor članova Predsjedništva BiH je ustavna kateogrija i svaka intervencija koja bi bila suprotna Ustavu BiH, uvod je u neviđenu političku anarhiju!
Kao najveći zagovornik evropskih vrijednosti, predsjednik HDZ je dozvolio svojoj stranci da predloži zakone o Sudu BiH i VSTV-u koji su u suprotnosti sa evropskim pravnim standardima. Opravdano sumnjam da su takvi zakoni namjerno upućeni u proceduru kako bi bili odbijeni, a zatim se krivica prebacila na druge. To nije ni reformski ni evropski kurs, već politički manevar s ciljem da se održi blokada, dok se deklarativno priča o ‘evropskom putu’.
Građani BiH zaslužuju ozbiljnu, odgovornu i istinski proevropsku politiku, a ne fingirane dogovore i vječne alibije. Prema tome, dok se politika HDZ-a ne promjeni prema Bosni i Hercegovini, i dok se Čović javno i politički ne odrekne Dodika, imaćemo na sceni političku krizu i nastavak iseljavanja mladih iz BiH, pa i Hrvata za koje se Čović navodno brine.