Riječ je o običajima iskonskog (predislamskog) podrijetla, a u islamu su dobili još jači stimulans i osobit značaj zbog svog humanitarnog i čovjekoljubivog karaktera. Te običaje mogli bi svrstati u dvije grupe;
1) Prvu bi sačinjavali običaji koji predstavljaju trenutno dobročinstvo, pa kod današnjeg muslimanskog svijeta imaju karakter »sadake« (Dao Bog da sadaka bude« ili »E da bude sadaka«.
2) Drugu grupu čine običaji koji predstavljaju dobročinstva od trajne koristi (»Akibet-hajr« – s trajnim korisnim posljedicama), pa kod naroda imaju karakter »hajrova« ili »hajrata«.
Drugi jedan običaj vezan je za spremanje zimnice, i to kod »klanja posjeka« za sušenje pasrtme na dimu. Oni koji zakolju »krupan posjek« velikog vola ili kravu ili više komada brava tom prigodom sazivaju najbliže komšije »na burek« t.j. na večeru, gdje se pored obaveznog bureka (pite od mesa) daje obilan objed.
Poslije večere »gleda se« na »golu plećku« zaklanog govečeta ili bravčeta, što čini najbolji poznavalac toga ogledanja.
On na plećki »ogleda« da li će biti teška nastupajuća zima, da li će biti opasno od vukova, hoće li te zime biti mnogo hastaluka (bolesti) i.t.d. Naravno, i ovo je jedna vrsta gatanja koje je po islamu zabranjeno ukoliko se shvati ozbiljno i u takva gatanja vjeruje. Gatanjem se narušava ovaj inače lijepi običaj.
Nekada je bio običaj da se i prigodom završetka žetve (»dožionica«) i, osobito, završetka vršidbe (»dovrhonica«) sazivaju najbliže komšije na večeru. No, u novije doba taj se običaj sveo samo na to da se u tim prigodama (dožionice i dovrhonice) priprema bolja i obilnija večera jedino za vlastitu kućnu čeljad.