Na našem formu oktobra 2008 Mahir Imamovic Mare a.r. je poceo pisati o svojim iskustvima u Legiji stranaca u kojoj je bio sedam godina. Objavljivacemo na stranici njegove price da se posjetimo sta nam je to pisao i kroz sta je sve prolazio…
Evo me cekam da mi kazu u kojem bataljonu Legije cu nastaviti moju avanturu. Kad sam iso na raport kod pukovnika ja zatrazijo da idem u Afriku. U Dzibuti.
Nikad nisam bijo pa rekoh mi da vidim. Poslije par dana dobijam informaciju da je moja zelja ispunjena. Za dvije sedmice idem za Dzibuti. U civilnom odjelu sa kartom uzmem voz. Sam. Pravac Pariz. Na peronu me cekaju dvije bjele kape.
Predstavljam se.U redu,rece mi jedan, bas tebe cekamo. Odvoze me u onu istu kasarnu gdje sam zakuco po prvi put, da se angazujem. Pokazu mi gdje je moja soba. Unutra vec petorica Legionera. Upoznajemo se. Zovu me zeleni.
Izlazim sa obuke. Oni svi izmedzu pet i deset godina u legiji. Pitaju me odakle sam?
Iz Juge,rekoh. Jedan se dize. Velik covjek. Najmanje dva metra.”Dzesi coce, zemljace. Ja sam crnogorac.
Odakle si”? Iz Rogatice, Bosanac odgovorih. Dobro mi doso u legiju, i ako te neko zajebaje reci mi, ja cu se postarati da te pusti na miru.Drago mi naso zemljaka. Sa njim sam provodijo sve slobodno vrijeme. U medzuvremenu svaki dan dolaze iz svih bataljona legije u Francuskoj svi koji treba da idu u Dzibuti.
2 Novembar.Stizemo kasno nocu na ajrodrom. Bicemo u Dzibutiju sutra ujutro. Avijon polijece.Odozgo sa visine gledam Pariz. Milijon, ili vise sijalica. Eto zasto ga zovu grad svijetla. Kad smo napustili Pariz napolju je bilo lose vrijeme.
Kisa i nekih 7 stepeni.
Sutra sam u Africi.
U avijonu tisina. Gledam kroz prozor.
Vidim s vremena na vrijeme svjetla. Pokusavam da ukapiram preko koje zemlje prelijecemo. U neko doba poce i da svanjava. Javljaju nam da cemo se uskoro spustiti na medzunarodni ajrodrom Dzibuti.
Kazu da je lijepo vrijeme i da ima 25 stepeni. Izadzem iz avijona. Vrucina je.Ceka nas autobus.
Gledam sofera kako je obucen. Bijela kapa, kosulja kratkih rukava, kratke pantalone (sorc), cipele i carape dokoljenice. Izlazna uniforma koju cu i ja nositi slijedecih 24 mjeseca.
Pravac kasarna.Prolazimo kroz grad. Gledam.Sve je drugacije nego u Francuskoj. Ljudi, kuce, zene, djeca, krave, autobusi ama bas sve.
U kasarni poslije dorucka pravac magacin. Dijele nam obucu i odjecu. Sunce pocinje da przi.Pocinjem da svatam zasto tu malu zemlju izmedzu Etijopije na sjeveru i Somalije na jugu ,zovu »przena zemlja ».
Ovdje nema proljeca, ljeta, jeseni i zime. Imaju dvije sezone.Vruca i hladna.Sad smo u hladnoj a napolju 35 stepeni.
Kako li ce biti u vrucoj sezoni