Na našem formu oktobra 2008 Mahir Imamovic Mare a.r. je poceo pisati o svojim iskustvima u Legiji stranaca u kojoj je bio sedam godina. Objavljivacemo na stranici njegove price da se posjetimo sta nam je to pisao i kroz sta je sve prolazio…
Evo vec dva dana je frka. Dobijo sam listu stvari koje moram ponijeti samnom .Nesmijem nista zaboraviti.Idem na obuku za komandose.To traje skoro dva mjeseca.
Pricali mi oni koji su bili.Kazu da nije nimalo lahko.Deset puta gore nego ona obuka u Francuskoj.I poslije sam shvatio da su u pravu. Pa dodze i dan polaska.
Penjemo se na kamijone. Ima nas tidesetak.Pravac taj centar za obuku. Daleko je nekih 17 km od kasarne. Pejzazi kroz koje prolazimo su tipicno dzibutijanski. Ili je samo kamenje ili samo pijesak. Sto se tice vegetacije jedno drvo svaka tri kilometra.Ponekad sretnemo ponekog dzibutijanca sa kamilama.
Cudim se nikad ne vidim te ljude da jasu kamile. Stalno pjeske.Kamile povezane.Za rep one sto je ispred vezu onu sto je prati.Na kamilame je sve sto posjeduju. Zena,djeca,sudze,sator,hrana.Nomadi.
Sjecam se jos uvijek tog trenutka kad se iza jedne krivine ukaza more.
Crveno more. Dvije male kuce,nekoliko velikih satora samo sa krovom .Gumeni vojni camci.
I to je sve.
Silazimo sa kamijona i postrojavamo se .Pred nama sef centra sa instruktorima. Odrza nam svoj spic.
Poslije nam rekose da idemo se instalirati u satore.Nisam ni slutijo da cu za vrijeme te obuke za skoro dva mjeseca izgubiti 14 kila.
Sutradan ustajanje u cetri sata. Da se urade stvari dok je malo ko bajagi hladno. U cetri ujutro 17 stepeni. Da bi nas zagrijali ,prvo trcimo.U uniformama i cizmama.Poslije treba da se kotrljamo po zemlji,pijesku,kamenju.Veremo se po stijenama ,rijetkom drvecu.Kaze ti u vodu.
Mi trcimo u more.Odmah se deru. »Ko vam je reko da idete u vodu,niste ovdje na godisnjem odmoru izlazite napolje ».Pa tako desetak puta uzastopno.U vodu,iz vode.Poslije tri sata,svi smo umorni.
Puste nas da doruckujemo.
Odmah poslije dorucka nastavljamo sa malo teorije. Kako se kamuflirati ,kako praviti zamke za divlje zivotinje.
Obuka ,kako preziviti u pustinji.Kako praviti most od konopaca,kao na onoj slici. I sve sto moramo raditi oni instruktori hronometrisu.Ako stavimo previse vremena onda moramo poceti sve iz pocetka.Nadajuci se da cemo to uraditi brze nego zadnji put.Ali to je nemoguce.Sto vise ponavljas sve vise si umoran.
U prvih sedam dana « samo » trojica zavrsise u bolnici.