P:S: Ford Capri MK2 je bio dugo godina vlasnistvo Muhameda Šapčanina mog tetića koji živi u Goraždu. Muhamedova majka Munira a.r. je rođena sestra mog babe Alije Fejzića a.r.
Muhamed Hamo kako smo ga mi zvali je često dolazio u Rogaticu sa ovim fordom kojeg bi parkirao pred našu kuću na Podljunu. Djeca su gledala i zagledala auto i mjerkala sa sa svih strana… Voziti se tada u tom autu je bio pravi merak i zadovoljstvo….
Starim automobilima vratio mladost
Goraždanin Ejub Hendo, vodoinstalater u penziji, strastveni je zaljubljenik u stare automobile, a u svojoj garaži s mirisom benzina, motornog ulja i “nostalgije” oživljava automobile sa dušom.
U njegovoj avliji su parkirani prekrasni zlatni Peugeot 404 i crveni Ford Capri, sa ko zna koliko pređenih kilometara i priča iz prošlog i ovog stoljeća.
Svojevremeno su bili na izdisaju, ali ih je Ejub bukvalno vratio u život i dotjerao do te mjere da danas izgledaju kao da su “iskočili” sa neke naslovnice.
Ejub se prisjeća da je sa 22 godine nabavio svoj prvi automobil Peugeot 404, zelene boje.
“To je bilo 1983. godine, kupio sam pežo 404, u narodu poznat kao reponja ili repaš. Isti model kao što je ovaj što sad imam, samo zelene boje. Svi su oni istog modela, proizvedeni su od 1960. do ‘75. godine u Francuskoj.U to vrijeme ova vozila su bila baš vrh. Sa njim je bilo lijepog života, djevojaka, stupio sam u brak, zasnovao porodicu. Vozio sam ga dvije godine i onda me povukla želja i nemiran duh pa sam kupio u Užicu Ford Capri MK1, evropsku verziju Mustanga, automobil koji je u svoje vrijeme bio prava zvijer na cesti”, priča Ejub.
Priča kako je oduvijek volio dobre automobile, a sad kad je u penziji potpuno se posvetio svom hobiju.
Peugeot 404 vraćen u život Prije nekoliko godina ponovo je kupio Peugeot 404, 1972. godište i krenuo od nule, te u voljeni automobil uložio godine truda i mnogo novca.
“Kad sam ga pronašao, peugeot je bio u lošem stanju. Ali kad voliš nešto, ne postoji nemoguće. Uz pomoć prijatelja i stotina sati rada, pronašao sam dijelove iz Hrvatske, Srbije, Italije, pa čak i s Kipra. Svaki vijak, karburator i detalj vraćali su automobil u život”, priča Ejub.
U garaži često provodi sate i sate, pažljivo podešavajući motore svojim ljubimaca ili polirajući lim. Posebni su to “razgovori” sa svojim oldtajmerima kojima je davno dao obećanje da će biti kao novi. I to se i desilo. Zahvaljujući Ejubovoj ljubavi i spretnosti ‘prodisali’ su punim plućima.
“Peugeot 404 je spreman na svakodnevne vožnje i očarava prolaznike gdje god se pojavi. Kad ga provozam gledaju ga sa oduševljenjem. Ljudi se slikaju, pitaju da im pričam o njima. I to je ljepota ovog hobija, posebno kad me mlađi pitaju jednostavno osjetim posebnu draž jer volim to prenijeti na mlade generacije”, kaže Ejub.
Auto sa dušom
Drugi ponos u garaži je Ford Capri MK2 iz 1974. godine, kupljen od prijatelja Muhameda Šapčanina Šape. Auto je bio čuvan i garažiran cijeli život, a Ejub ga je restaurirao četiri i po godine, vraćajući mu sjaj i život “kao iz fabrike”.
“Često se zna desiti da prijatelji svrate, sjednemo zajedno pored Caprija i pijemo kafu dok pričamo o starim vremenima. Muhamed nije znao mnogo o automobilima, ali je pazio na njega cijeli život. Kad sam ga napokon ubijedio da mi ga proda, vjerovatno je shvatio da ću ga čuvati mnogo bolje nego on sam. I bio je u pravu”, smije se Ejub.
Dodaje da niti jednog momenta sam ne razmišlja o prodaji, bez obzira na cijenu.
“Malo ću više voziti sad kad imam vremena, žao mi je što ima malo skupova oldtimera u BIH, ali tamo gdje me pozovu odem. Bio sam prije dva mjeseca na Palama, organizirali su svečanost i bilo je dosta oldtimera, ljudi koji dijele sličnu strast i vidim da su oduševljeni, da imaju lijepe utiske jer rijetko kad se pojavi još jedan pežo na tim skupovima. Pežo je registrovan i mogu ga svakodnevno voziti, ali ja obično to činim kad je lijepo vrijeme, vise ću ga koristiti ubuduće jer sam uložio i trud i novac, pa je vrijeme da malo više uživamo. Onaj koji voli i ima osjećaj za ovakva vozila može i osjetiti tu draž, to su ipak vozila proizvedena prije 50 i više godina i nekako je drugačiji osjećaj i odnos prema njima, odnos dok ih voziš, odnos auta prema tebi, kako se osjećaš u vozilu dok ga voziš sve je drugačije u odnosu na sadašnja savremena vozila, tako da, ko ne sjede i ne provoza se, ko ga nema, malo teže može to i razumjeti”, zaključuje Ejub Hendo.
