TREBAMO LI REAGOVATI NA PORAST MRŽNJE I NASILJA U NAŠEM DRUŠTVU?
Često reagujemo na nasilje koje se dešava negdje drugo, tražimo uzroke i pokušavamo razumjeti, i u mnogim “komentarima” opravdati nasilje koje se provodi ili relativizirati.
U našem društvu MRŽNJA se ne sankcioniše, ona postaje NORMA, a gdje je norma — tamo nastaje nesigurnost, nepovjerenje, dehumaniziramo i stvaramo klimu spremnosti da nasilje prihvatimo.
Govor mržnje posebno ima moć da “normalizuje” neprihvatljivo, PRIPREMA TEREN za fizičko, psihičko ili institucionalno nasilje.
Kada prestane moralna i društvena osuda, nasilje više ne doživljavamo kao izuzetak, nego kao svakodnevicu.
NASILJE i MRŽNJA su kod nas svakodnevnica. Osudimo govor mržnje.
Reakcija društva ne postoji ili je blaga, jer nosioci nasilja i mržnje su često pojedinci koji imaju moć.
Negdje sam pročitao da istupi političara sa puno mržnje neki novinari interpretiraju kao nemoć istih tih političara. To je potpuno pogrešno, time se umanjuje opasnost onoga što oni rade.
Oni podstrekuju ljude na nasilje i mržnju, manipuliraju emocijama, manipuliraju našim traumama i u ljudima bude novu mržnju, strah i nesigurnost.
Ako se na govor mržnje i nasilje reaguje jasno, dosljedno i sa empatijom, šalje se poruka da postoje granice koje štite dostojanstvo svakog čovjeka.
Ako reakcije nema, stvara se klima straha i šutnje, a to je prostor u kojem se nasilje razvija. STOP GOVORU MRŽNJE I NASILJU SVAKE VRSTE.