OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Jabuka i ekser
Devedesetih godina prošloga vijeka požalih se Mehmedu Devedžiji od rijeke da imam jabuku koju njegujem kao dijete, razbacila se i uzduž i poprijeko, ali još nikad nije rodila. Pogleda me i uz blagi osmijeh reče:
„Dijete, slušaj me pažljivo, kad opadne lišće, uzmi jedan poveći ekser i zakucaj ga u stablo … Ništa me ne gledaj, već hajde za poslom!“
Baš se nađoh u neobranom grožđu. Kako poslušati – kako ne poslušati. Ipak sam Mehmeda poslušao, mnogo je mudrosti i iskustva nakupio u svoj život.
Iščekao sam prvo proljeće, behara li behara … Rodila, savile se grane do zemlje. Prođoše decenije, a jabuka svake godine donosi plod. Eto, znam da je kolačuša i da živi sa ekserom u stablu.
SEID ZIMIC