Ćilim iz roditeljske kuće
Piše: Suada Heljic
Ćilim je iz roditeljske kuće i zato je više od običnog ćilima… u njemu je utkano moje djetinjstvo, odrastanje, sjećanje na brata, roditelje…
Motiv na ćilimu je čest u našoj tradiciji (mislim da je sličan za bosanski i pirotski ćilim) pa me zanimao simbolizam uzorka… Stilizovani heksagonalni “đulovi” u zelenoj, bijeloj, žutoj i crnoj boji poredani u pravilnim nizovima na crvenoj pozadini simboliziraju harmoniju, radost i ljubav u kući.
Okrajnica je tipična: na bijeloj podlozi ima “akrape” sa stilizovanim rogovima koji kuću štite od svakog zla. Ćilime su nekad tkale mlade djevojke, uplićući u svaku nit svoje snove o ljubavi i nadu da će zajedno sa ćilimom u novu kuću unijeti spokoj, blagostanje i sreću.
Čini mi se da je svaka kuća tada bila zastrta ovakvim ćilimima. Brižljivo su se čuvali, zimi se iznosili na snijeg, prevrtali pa prebrisavali razblaženim sirćetom da se osvježe boje…sve dok ih nisu zamijenili industrijski tepisi ili oni ručno rađeni, a uvezeni s Istoka…
U moj ćilim su utkana sva ona nedjeljna jutra kad smo svi bili na okupu, miris vrelog hljeba iz rerne, lutkica sa slomljenom rukom, mamin glas iz kuhinje dok tiho pjevuši “Moj golube”…
Preživio je sva moja izbivanja, čekao da se vratim iz Libije, preživio granate i rat… Dok je čekao bio je uredno složen u ormaru sa umetnutim vrećicama lavande…
Sada živi novi život u vikendici…
Sjetan zbog uspomena i jednako lijep i na travi i na drvenom podu… 