Sead Pešto: Moj osvrt na poruke iz Davosa
Piše: SEAD PEŠTO
Kako analitičari vide poruke iz Davosa. Trumpova poruka bila je lišena diplomatskog jezika – Evropa nije strateški ravnopravna, nego zavisna. Od nje se očekuje da plati, da se povinuje ili da se suoči sa posljedicama. Traži povećanje vojnih troškova (oružje kupovati naravno od SAD), ekonomski se uskladiti sa prioritetima Washingtona i prihvatiti američke uslove.
Analitičar kažu da historija inače poznaje ovaj trenutak kada propadajuće carstvo počne otvoreno da prijetiti svojim saveznicima. To nije znak snage nego znak propadanja. Kanadski premijer Mark Carney je to otvoreno i izgovorio u Davosu. Kaže, Zapad je izgubio “hladni rat”.
I Evropa je iskoristila Davos da ispali hitac upozorenja ka dolaru. Globalno povjerenje u američki sistem se trese, a EU se možda pridruži kampanji dedolarizacije. Tržište američkih državnih obveznica suočava se sa neviđenim šokom. Prinos 30-godišnjih američkih državnih obveznica porastao je na blizu 5 posto, što je rijetko viđen nivo koji jasno ukazuje na to da globalni investitori gube povjerenje u američki finansijski sistem.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen podsjetila je u Davosu svijet na Nixonov šok iz 1971. godine, kada je američki predsjednik preko noći ukinuo zlatni standard, vezu dolara za zlato. Njena poruka je bila direktna: globalni sistem je decenijama bio slomljen, a danas je za Evropu postalo neophodno – a ne opcija – da smanji zavisnost od strane valute, jasno ukazujući na američki dolar.
Danski državni penzioni fond najavio je (najvjerovatnije zbog Grenlanda) da će do kraja mjeseca u potpunosti “izaći” iz američkih državnih obveznica, navodeći kao razlog nedostatak povjerenja u američku ekonomiju. Iako je njegova izloženost samo oko 100 miliona dolara, analitičari ovo vide kao simboličan udarac upozorenja.
Evropa sama drži oko 40 posto američkih državnih obveznica (preko 3,5 triliona dolara), a uključujući dionice i drugu imovinu, ukupna izloženost Evrope američkom finansijskom sistemu procjenjuje se između 10 i 12,5 triliona dolara. Međutim, to je jedna strana medalje. Druga strana kaže da je Evropa u potpunosti vazal propadajućeg carstva i da ne donosi samostalno bilo kakve odluke nego pognuto sluča naredbe narandžastog klovna.
Investitor Ray Dalio opisuje ovu fazu kao “rat kapitala”, gdje strani kupci, posebno iz Evrope i Azije, više nisu spremni finansirati američke deficite. Strah je razložan – ako su SAD mogle usvojiti globalna pravila 1971. godine, mogu to učiniti ponovo. SAD sada imaju dug od skoro 39 triliona dolara, sa godišnjim deficitima koji se približavaju iznosu od 2 triliona dolara – od čega je veliki dio finansiran stranim kapitalom.
Ako vazalska Evropa bude slijedila strategiju Kine i Indije i prestane kupovati nove američke dugove i pusti stare obveznice da dospijevaju, Amerika će biti prisiljena da se zadužuje po mnogo višim kamatnim stopama, što će naglo povećati rizik od bankrota. No, to ujedno znači i kraj politike neokonzervativaca i američkih Jevreja – kraj američkih beskrajnih ratova.
Sva carstva u historiji ljudske civilizacije do sada nisu vojno propala nego isključivo ekonomski. Kada više nisu bili u mogućnosti finansirati svoje ratove – krenuo je kraj. Rimsko carstvo nije propalo zbog najezde divljih plemena sa sjevera. Propalo je kada su vojnici izgubili volju i želju da idu u rat za carstvo zbog inflacije zlatnika (dodavanje bakra u leguru), nakon čega su divlja plemena nasrnula na raspadajuće carstvo koje više nije imalo nikoga da ga brani.