Danas, 5. maja, u KS proglašen je Dan žalosti zbog sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva, a 6. maja će biti obilježavanje sjećanja na 1.601 ubijeno dijete. Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992. – 1995. Fikret Grabovica kaže da su svake godine prisutne iste emocije i ista osjećanja.
- Ona nas vraćaju u period od 1992. do 1995. godine, kada su naša djeca ubijana na brutalan i divljački način. Mogu kazati da su zločini nad djecom Sarajeva tokom opsade najveća rana ovog grada. Naravno, potrebno je da na odgovarajući način obilježimo taj dan, dan sjećanja. Bit će tu hor koji će izvoditi dvije muzičke numere, sa 1.600 članova. Osim toga, prisutni će biti učenici brojnih osnovnih i srednjih škola iz Kantona Sarajevo, od 3.000 do 4.000 njih, kao i građani koji žele da prisustvuju – kazao je Grabovica.
Poruka mladima
On je poručio mladima da sloboda nema alternativu, te da trebaju pamtiti i ne zaboraviti period devedesetih godina i sve ono što se dogodilo najmlađim građanima Sarajeva.
- To treba biti motiv da budu dobri ljudi, spremni na izazove u svojoj budućnosti, te da grade i kreiraju bolje odnose i okolnosti za život koji ih očekuje. Ne treba zaboraviti taj period i sve ono što se dogodilo, ne da bi se mrzilo, svetilo ili ratovalo, već da to bude motiv da budu kreativni, dobri učenici, da stiču znanje i da im znanje i istina budu najjače oružje u svim budućim životnim bitkama – kazao je.
Posebno je razočaran što nikada nije podignuta nijedna optužnica za opsadu Sarajeva, između ostalog za ubistvo sve te djece koja su tragično stradala.
- Teško je izraziti šta osjećaju roditelji. To saznanje nam posebno teško pada. To je sramotno, nevjerovatno i nerazumno da još nema nijedne optužnice, da se Tužilaštvo bavi mnogo manje važnim zločinima, a da za ovo nema procesa.
Podsjetio je da je u periodu opsade ubijeno 11.540 nevinih civila, od čega 1.601 dijete, ali da sve to, nažalost, nije dovoljno Tužilaštvu da radi ono što bi trebalo.
Ubijeni snajperima
Govoreći o slučaju „Sarajevo Safari“ i informacijama koje su izašle kroz proces u Milanu, kazao je da su bili šokirani tim saznanjima.
- Saznanje da su djeca i građani ubijani iz zabave tokom agresije je nešto što je teško pojmiti. Prije desetak godina, producent iz Slovenije Franc Zajc dolazio je više puta i interesovao se za ubijenu djecu, posebno onu stradalu od snajpera. Tražio je da razgovara s ljekarima i da snima, što sam mu omogućio. Međutim, tada mi nije govorio o čemu se, zapravo, radi. Tek na promociji filma „Safari“ u Sarajevu shvatio sam zbog čega je dolazio i šta je istraživao – kazao je Grabovica.
To je, kako kaže, bilo nevjerovatno saznanje da postoje ljudi koji su bili spremni da plate visoke iznose kako bi iz zadovoljstva ubijali živa bića, posebno djecu. Dodaje da je za svaku pohvalu da Tužilaštvo u Milanu vodi istragu, dok Tužilaštvo u Bosni i Hercegovini ne radi ono što bi trebalo.
Pakao i smrt
- Da nije bilo procesa u Hagu i presuda po komandnoj odgovornosti Mladiću, Karadžiću, Miloševiću i Galiću, ispalo bi da je Sarajevo u tom periodu živjelo najnormalnije, da se ovdje ništa nije dešavalo, da nije bilo opsade i svega onoga što smo preživjeli. A ovdje je, kao što znamo, 1.425 dana trajao pakao. Građani nisu imali ni najosnovnije uslove za život, a smrt je vrebala na svakom koraku. Mnogi su ginuli – kazao je Grabovica za „Avaz“.
