Bilo je to u školskoj godini 1973./74. kada je u malo, skrovito selo Pripečak, visoko iznad kanjona Drine, stigla mlada i poletna nastavnica Ruža Tomić. Svijet koji je ostavljala iza sebe već je tada polako gubio empatiju, no ovdje, među ljudima anđeoskog srca, pronašla je pravu oazu dobrote i ljudskosti.
U selu nije bilo prave školske zgrade, pa su joj mještani Šaban i Selima Ramić velikodušno ustupili prostor u svojoj porodičnoj kući. Bez ikakvih modernih nastavnih sredstava, krede ili tehnologije, u toj improviziranoj učionici s dva kombinirana odjeljenja, započela je njezina životna čarolija. Mlada učiteljica je svojom kreativnošću i nevjerojatnim trudom uspjela motivirati djecu, a mještani i roditelji uzvratili su joj bezuvjetnom podrškom i ljubavlju. Zbog te majčinske brige i bdjenja nad svakim djetetom, s ponosom su je prozvali “majkom naše škole”.
No, život piše nepredvidive priče. Nakon samo jedne godine, iz ličnih razloga, mlada učiteljica je morala spakirati kofere i napustiti selo. Fizički je otišla, ali njezino srce i duša zauvijek su ostali vezani za Pripečak i njezine đake.
Desetljeća su prolazila, a vihori vremena i teških sudbina raselili su stanovnike ovog kraja od Amerike do Australije, ostavljajući nekada žive brežuljke tužnima i polupraznima. Ipak, sjećanje na onu čistu, neiskvarenu dobrotu iz 1973. godine nikada nije izblijedjelo. Danas, kroz ovu predivnu knjigu, dr. sc. Ruža Tomić vraća dug tom “raju na zemlji”, spašavajući od zaborava dragocjene uspomene na ljude koji su je naučili što znači istinska ljudskost.
…..Mirsad Ramić…