Nekoliko hiljada učesnika Marša mira stiglo je u Memorijalni centar u Potočarima, završivši pohod dug približno 100 kilometara, kojim su odali počast žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine.
Nakon dva i po dana pješačenja kroz šume, planinske staze i zahtjevne dionice nekadašnjeg puta spasa, mnogi od ovogodišnjih učesnika nisu krili emocije, poručivši da ih je ovo iskustvo zauvijek promijenilo.
Marš mira započeo je u srijedu ujutro u Nezuku, odakle je više od šest hiljada osoba iz Bosne i Hercegovine i svijeta krenulo trasom kojom su prije tri decenije prolazili Bošnjaci pokušavajući se domoći slobodne teritorije.
Bio je to put nade, ali i put na kojem su hiljade ljudi izgubile živote, ubijene u jednom od najmračnijih poglavlja evropske historije nakon Drugog svjetskog rata.
Za preživjele Podrinjce taj put predstavlja bolno sjećanje na dane provedene u neizvjesnosti, gladi, žeđi i stalnom strahu. Mnogi su nakon višednevnog lutanja kroz šume uspjeli stići do Nezuka i spasiti živote. Hiljade drugih nikada nisu dočekali slobodu, već su zarobljeni i brutalno pogubljeni.
Upravo zbog njih, svake godine hiljade ljudi ponovo prolaze istom trasom, nastojeći barem djelimično osjetiti težinu puta kojim su prolazile žrtve i sačuvati istinu od zaborava.
Dolazak u Potočare obilježile su snažne emocije. Učesnike su dočekali članovi porodica žrtava, preživjeli svjedoci genocida i brojni volonteri, a mnogi nisu mogli sakriti suze nakon posljednjih koraka prema Memorijalnom centru.
Iako svjesni da nijedan marš ne može dočarati stvarnu patnju ljudi koji su 1995. godine bježali spašavajući gole živote, učesnici su isticali da im je svaki pređeni kilometar donio novo razumijevanje razmjera tragedije.
Marš mira nije samo pješačenje, već zavjet da imena ubijenih neće biti zaboravljena i da će se istina prenositi novim generacijama, uprkos protoku vremena i pokušajima negiranja zločina.
