Slični Dodiku su prvo očistili Bošnjake i Hrvate, a sada on ekonomski čisti i Srbe
Umjesto da odgovori na jednostavno pitanje: “Zašto je entitet kojim upravlja gotovo u potpunosti očišćen od Bošnjaka i Hrvata i zašto se ta stvarnost decenijama ne mijenja,” Dodik ponovo bira taktiku skretanja pažnje i na perfidan način podržava Čovića u narativu o navodnoj ugroženosti Hrvata. Dodik bi se prije svega morao odreći fašističke politike koja je izvršila genocid i etničko čišćenje nad nesrbima, jer administrativi dio BiH kojim danas vlada je upravo nastao na tim zločinima.
Ovakva retorika nije slučajna, jer Dodik time odvlači pažnju i ne odgovara na suštinsko pitanje zašto entitet koji on kontroliše i dalje sistemski onemogućava povratak i ravnopravan status Bošnjaka i Hrvata. Ironija je utoliko veća što Dodikova ekonomska politika danas ubrzano prazni manji bh. entitet i od Srba koji su ga do sada podržavali. Mladi ljudi masovno odlaze, privreda stagnira, a javne institucije služe prije svega održavanju njegove lične i porodične moći, a ne razvoju zajednice. To je politika koja se hrani sopstvenim biračima i što duže traje, to je razaranje dublje. U takvim okolnostima najviše stradaju upravo oni koji su mu decenijama davali glasove misleći da brani njihove interese.
Dok običan čovjek u manjem entitetu jedva sastavlja kraj s krajem, Dodik i uski krug ljudi oko njega su sebi i svojim porodicama obezbijedili egzistenciju za generacije unaprijed, kroz stotine miliona maraka stečenih na način koji je godinama predmet istraga i sumnji. Takav raskorak između bijede naroda i bogatstva vladajuće garniture najbolje pokazuje pravu prirodu ove politike. Ona nije zaštita nijednog naroda, ni srpskog ni bilo kojeg drugog, već isključivo zaštita lične pozicije i imovine, plaćena tuđim siromaštvom i tuđom budućnošću.