O heroizmu bosanskog komandanta Avde Palića…
– Prva scena koju smo zatekli, na vrhu brda iznad Žepe, bila je nadnaravna. Nevjerovatno je bilo da se komandant Armije (RBiH) Avdo Palić nije predao, kako se predviđalo, iako su Mladićeve snage bile na boljem, uzvišenom položaju za artiljeriju i mogle su slati kišu granata na selo ispod. Mladić se spremao proglasiti novu pobjedu, ali nije mogao i bio je frustriran.
-Skoro svako ko se susreo sa Mladićem tokom rata imao je sličan stav. Imao je osjetnu auru zla oko sebe. Jedan poštovani bošnjački lider i prijatelj, koji je imao posla sa Mladićem, jednom prilikom tokom rata ga je nazvao „zvijer“. Isto mi je rekao Richard Holbrooke nakon što je i on imao susret sa Mladićem.
-Nakon što se Žepa predala i mi konačno došli u centar grada, bio sam zapanjen što vidim uniformiranog pukovnika Armije – usred svih srpskih oficira i vojnika. To je bio Palić. Tokom evakuacije je uvijek bio tu, uvijek prisutan. Nije oklijevao da nam kaže svoje mišljenje o tome šta UN treba raditi i kako organizirati evakuaciju.
Još ga mogu vidjeti u glavi, sa njegovom malom kožnom torbom i sa potpunim fokusom na misiju.
-Palić je cijelo vrijeme sačuvao svoj dignitet i vojnički stav. Nijednom nije pokazao strah, neko kajanje niti slabost bilo da je imao posla sa Mladićem ili drugim oficirima. Bio je prisutan, aktivan, ponašao se kao da je on glavni, djelovao da zaštititi svoj narod. Razumio je i prihvatio rizik, odricanjem od vlastitog života.
Dozvolite mi da podijelim jedan događaj koga se jasno sjećam. Došlo je do pauze u evakuaciji pri vrelini jula. Nekoliko srpskih oficira i Palić su zajedno sjedili za stolom ispred kampa UN-a, ručali su. Možda su jedan ili dvojica čak poznavali Palića od prije rata. Priča je odmah krenula o ratu i Srbi su glasno optuživali Palića za razne akcije koje su navodno počinili Bošnjaci.
Još ih čujem kako, naizmjenično, vrše pritisak i galame na njega: „Avdo! Avdo!“ Vidim Palića, okruženog. Nijednom se nije ni trznuo, mirno je iznosio svoj stav i priču. U njihovim očima sam vidio iznenađenje, pa čak i poštovanje. Isto je bilo kada su ga uhvatili agresivni srpski vojnici. Bez trzaja, bez straha.
/Edward P. Joseph, profesor, član tima koji je pregovarao o evakuaciji stanovnika Žepe