Dva Nezima
Pise: Amel Žigić
Sjecam se kao da je jucer bilo. Hanuma je trudna i ima jos par sedmica do poroda.Na sjelu smo kod punca i razgovaramo o imenima za djete a obzirom na misljenje doktora o polu trazimo zensko ime.
Ne sjecam se tacno ko od prisutnih upita koje bi ime dali ako Allah da da bude musko na sto smo se hanuma i ja samo pogledali i gotovo jednoglasno izgovorili Nezim Halilovic Muderis.
Moja hanuma Muderisa i njegovu porodicu zna cijeli svoj zivot,moj punac je bio kod njega u jedinici a ja sam koristio svaku priliku da idem na njegove hutbe i pratim njegova predavanja gdje god da se pojavi. Taj velikan je skromni insan koji odgovori na poruku,telefonski poziv,aktivan 100 posto iako je u penziji…
Allah nam je kroz par sedmica dao Nezima,drugog po redu od tri prelijepa sina.
Sve trojci smo dali posebna imena.Imena velikana poput naseg uvazenog Nezim Halilovic Muderisa.
Moj Nezim je peti razred,hrabar,dobar i odvazan djecak koji vec ima svoj stav. Vrlo dobro zna po kome je dobio ime i tako ga odgajamo. Redovno se cuje sa svojim imenjakom i uvjek iskoristi priliku da se sa njim uslika…
Moja porodica i ja znamo ko je Nezim Halilovic Muderis i nedamo na njega i na njegovu porodicu…
