Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 4 months ago #10008

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Srebrenica je pala
Utorak, 11. juli 1995. godine

Tokom podneva pojačano je granatiranje teritorije Žepe. Naš Fadil Heljić postaje aktivniji i već dva-tri dana izvještava o granatiranju po ''zaštićenoj zoni Žepa ''. Granate padaju u centralne dijelove Žepe, Vratara, Ribioca, Brda, Brezove Ravni... Intenzitet granatiranja je pojačan posebno u poslijepodnevnim satima. Slušali smo vijesti. Trebao se dogoditi zračni udar NATO-avijacije po srpskim uporištima oko Srebrenice, ali izgleda ništa od toga. Zračni udar bio je predviđen za oko 2:30, ali nisu djelovali mada su neki avioni nadlijetali, možda čak i srpski jer za njihovu vojsku pravila ne postoje. Oni rade šta hoće, ušli su u grad Srebrenicu! Srebrenica je pala! Danas, pred očima cijelog svijeta. Šta da se kaže još? Strah me i pomisliti šta čeka građane cijele srebreničke teritorije koji su se zbili u sam grad. Ako laže koza, ne laže rog! Na snimcima srpske televizije gledamo kako Mladić, srpski general, šeta Srebrenicom govoreći da su je oslobodili od ''turskih dahija'', te je poklanja srpskom narodu. Svašta! Struja koju dobivamo iz naših centrala iz rijeke, još nas služi, tak da se može nešto i saznati i vidjeti.
Sad je 22:00, dva sata prije ponoći. Pješadijsko oružje oko Žepe ne prestaje, od kako su danas saznali da je Srebrenica njihova. Vesele se okupaciji tuđeg. Gledamo srpsku televiziju i ne mogu da vjerujem da se ipak to desilo. Priznajem da sam u podsvijesti gajio nadu da će to ipak neko zaustaviti, ali to se nije desilo, gnusan osjećaj i nadasve očajan. Mislio sam da će neko uslišati apel Nine Ćatića, koji se večeras ne javlja na radiotalasima BiH. Niko se nije ni osvrnuo na nas. Izgleda da nema nikakve sumnje u snimke iz Srebrenice, a pravili su, odnosno montirali snimke, kako su zauzeli Žepu, prije nekoliko dana, vjerovatno da samo dotuku moral Srebreničanima.





Mladić izdaje stroga naređenja za kretanje dalje. Tenkovi ulaze u grad! Pješadija se užurbano komeša! Mrtva tijela na ulicama, i sve je vrlo precizno snimljeno!
Pokušavamo pronaći riječi utjehe, povratiti izgubljenu vjeru i moral, ali ništa ne može promijeniti stanje u kojem se nalazimo. Nade da smo ipak zaštićeni u demilitariziranoj zoni pale su, ogolivši do kraja istinu, pokazavši da smo živjeli u zabludi. Ali, sada treba poduzimati nešto kako bi smo se pripremili, ako je to moguće, da bar mi ostanemo. Današnje poslijepodne promijenit će sigurno mnogo toga. Šta će se desiti sa narodom u Srebrenici? Da li će biti pošteđeni krvavih kama srpskih kasapa koji su nahrlili u Srebrenicu. Miris krvi ih privlači, neće moći odoljeti izazovu. Da li postoji ''neko'' ko će se bar sad obazrijeti, jer nije kasno, i pomoći napaćenom i ugroženom narodu Srebrenice? Proteklih godina podupiraše Bosnu i Hercegovinu na njenim granicama na Drini. Sada, da li su još ikome potrebni ti heroji Srebrenice. Oni su heroji koji su trpjeli nezapamćenu golgotu, zajedno sa nama. Mi smo prema svemu sudeći sljedeći!

Nastavice se.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 4 months ago #10095

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Danas su nam dolazili iz Komande Brigade, s ciljem obilaska položaja koje smo učvrstili na postojećim iz proteklih godina. Dobili smo neka naređenja i upustva kako djelovati u slučaju napada, te nas upoznali o Srebrenici detaljnije. Dok smo pred sami akšam privodili kraju obilaženja linija Podtesla - Jelik, otpočela je pješadijska pucnjava na svim srpskim uporištima oko Žepe i evo još i dalje pucaju. Nismo znali šta se dešava. Pretpostavljamo da je to samo slavljenička kanonada. Kugle su zviždale svuda okolo, rasprskavajuća municija PAM-ova, PAT-ova, praga, poneka granata, da bi ih kasnije dolazilo mnogo više. Dugo smo ustanovljavali odakle sve puca i shvatili smo da je u potpunosti uvezan obruč oko Žepe čak i na mjestima gdje ih nije nikad bilo.
Dolazeći u bajtu saznali smo od kolega suboraca da su čuli na radiotalasima vijest da je pala Srebrenica. Dogovorili smo se da odem sa nekolicinom vojnika kod Behke, pogledati srpsku televiziju, i da se vidim sa svojima. Pojačali smo budnost i uvećali broj ljudi noćašnjih straža, maksimalno popunjavajući teren. I evo još uvijek gledamo okupatorsku televiziju, šta ćemo kad nemamo prijem sarajevske, odnosno BH televizije. Da i radio kojim slučajem ne radi, bruka, ne bi znali šta se događa u BiH i svijetu, mada smo svakako odsječeni od toga svijeta. Predosjećam da su nam dani odbrojani, držeći to za sebe dok istupam optimistički, samo da bih smirio paniku okolo. Teška misao me pojede u ovim trenucima, misao o mojoj porodici, pokušavam iznaći pravo rješenje o njihovoj sigurnosti, ovdje su suviše blizu prvoj liniji, kuda sa njima? Sa sobom znam šta ću, meni se zna i mjesto i dužnost. Ipak pored svega, moja porodica mi je najveća odgovornost, posebno sestre, premlade i ojađene već previše.
Poludjet ću!
Odgovornost u samoj odbrani posebno me i ne brine. Znam, moram pucati, stati na put krvoločnim zvijerima i sve ostalo nije ni bitno. Smrt se već i onako nadvila nad svima nama. Problem je zaštiti nejake. Mislim, a nema nikakve sumnje da li će nas napasti, pored Srebrenice koja pade pred očima svijeta, Vlade BiH, Armije BiH, kojima smo bili idoli nekad. Čini mi se sve do jučer. Neka ih je svih sram! Sram pred Bogom i narodom! Dozvolili su i samim tim doprinijeli padu Srebrenice, skoro pa koliko i Srbi. Borbe za Srebrenicu su izgleda gledali i slušali kao fudbalsku utakmicu, koju je prenosio ''legendarni '' Nino Ćatić.
Srebrenica je izgubila na domaćem terenu gospodo, izvještavaju reporteri ''gostiju'', dok se ne zna šta je sa našim Ninom. Isključen je iz programa i o njemu se još ništa ne zna.
Nino je nestao.

Nastavice se.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 4 months ago #10210

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Četnici su krenuli na Žepu
Petak, 14. juli 1995. godine


Kiša! Magla i vjetar! Mrak se polahko spuštao u kućice podno žepskih vrleti, kada su se četnici pokušali ušunjati u Lokvu i Papratnu njivu. Ipak, napadaju!? Odlučni su da pokore i ovaj dio, da pobiju i ovo malo preostalih Bošnjaka Žepe, koji nedužni iščekuju rasplet sudbine, koja visi o koncu. Postaje jasno, mračna sudbina se nadvila nad Žepom. Tonemo u noć koja će biti ispunjena košmarom i nesanicom, pod okriljem tamnih oblaka koji za sobom vuku najveću tamu i zlo.
Žepa je napadnuta!!!
Četnici su pokušali proći. Zaustavljeni su u prvom pokušaju na oba mjesta, a na različitim dijelovima fronta. Granatama svih mogućih kalibara zasipaju nasumice po cijeloj teritorije Žepe. Najviše upotrebljavaju minobacačke 120 mm granate. Borba koja je trajala oko dva sata prestala je pred akšam. Napali su liniju odbrane u Lokvi, prema Brezovoj Ravni. U kratkim pauzama jeke pušaka moglo se čuti kako se razmjenjuje vatra u predjelu Papratnih njiva kod Purtića. Nadrli su i tamo, a neće se završiti na tome. Još nemamo nikakvih vijesti o eventualnim ranjavanjima ili gubicima. Okršaj u Lokvi je tekao veoma žestoko, što nije bilo teško procijeniti odavde, sa razdaljine od oko petsto metara. Sjedim u zemunici i pomalo krijući napisah ove redove. Izbjegavam kao i dosad odgovore zašto pišem. Dan će još trajati oko pola sata. Vani je teška kiša i neobično oblačno. Bliži se noć. Granate cimaju tlo, geleri pište u mokroj travi. Pakujem papiriće i sumnjam da ću imati vremena da ubilježim naredni period, jer dužnost me zove.

Nastavice se.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 4 months ago #10276

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Ukrajinski vojnici prepustili nas četnicima
Hridić, srijeda 19. juli 1995. god.

Danas nam je javljeno da se vode neki pregovori kod Han Pijeska i zabranjeno nam je da otvaramo vatru. Primirje, lijepa riječ nema šta. Imali smo ga i protekle dvije godine pa ništa, četnici opet po svome. Jučer i danas su nadlijetali neki avioni. Nije bilo moguće odgonetnuti čiji bi mogli biti. Ne bi bilo čudo da su čak i četnički, jer za njih važeća zabrana letova ne važi. Nadlijetao je iznad Žepe također i neki avion koji je pravio veliku buku, za kojega rekoše da je to NATO avion koji snima teren.
Zadnji napad koji smo odbili bio je sinoć, kasno predvečer, a od jutros su četnici puškaranjem samo provocirali. Povremeno su prema našim naseljima i položajima ispalili poneku granatu, valjda prije nego su dobili informaciju da će biti održani pregovori, drugi za jedan dan, ovoga puta u Bokšanici. Čuo sam da su Srbi tražili pregovore. Moja je procjena da nam ne mogu ništa sa snagama kojima trenutno raspolažu - bar za sada. Svi njihovi napadi propali su. Naše linije odbrane, (tranšeje i rovove) koje smo osposobili proteklih dana i učvrstili ih kao nikad prije, izgledaju kao bedemi koje je teško osvojiti. Činjenica da nas napadaju, daje nam u startu prednost, a njima gubitke. Optimista sam da Jelik i zonu oko Jelika ne mogu osvojiti iako nemamo niti jedno oruđe, niti jedan PAM ili PAT. Pješadijsko oružje i nekoliko ručnih bacača raketa su ubojitiji od bilo koje artiljerije za četnike. Moral pobjeđuje, iako način i taktika kojom nas napadaju mnogo su drugačiji nego '92. i '93. godine. Ili imaju nekog boljeg stratega nego prije. Proteklih dana, od 14. jula, vode se žestoke i odlučujuće bitke za svaki pedalj Jelika, Lokve, Brezove Ravni, Gusinca, Ljubomišlja, Gođenske rijeke, Papratne njive, Brloške planine i Radave. Informacije dobijamo svakodnevno preko kurira i Civilne zaštite koja nam dostavlja gotovu hranu na linije odbrane.
Nisam čuo da ima ikakvih gubitaka, što mi je dosta čudno, ali hvala Bogu tako je. Čuli smo da ima ranjenih oko Brloške planine, dok je neko i na Brezovoj Ravni zadobio povrede i čini mi se na Gusincu. Nastao je opći haos, ali sve to nekako podnosimo. Neprestano nas tuku granatama sa svih uporišta, čak i onda kad krenu pješadijski, a dosta puta i ''podbace'' tako da granate padaju po njihovoj pješadiji. Stmac još ne diraju, kao ni Ribioc, samo ih granatiraju, a tu smo se nadali ponajprije da će udariti njihove jedinice. Pokušali su prvo da oduzmu važne putne komunikacije, kao i kote, na mjestima koja sam spomenuo. Ne znam šta bi oni da slučajno nemaju artiljeriju. Pješadija nam ne može ništa. Oklopnjake polahko primiču svim ciljevima. U šali, a da malo sebi olakšamo, govorimo kako nije ni čudo što su izgubili Boj na Kosovu. Iako su bolje opremljeni, smjenjuju se, odmorniji su, ali još nas ne mogu pomaknuti sa linija odbrane. Noćas su cijelu noć dosađivali preko megafona sa nekih stotinu metara koliko su udaljeni na svojim novim zaposjednutim linijama. Zovu, vulgarnim riječima vrijeđaju, pokušavaju nas zaplašiti. Na svaku dobro sačekanu blisku borbu ustuknu.
Neće im biti lahko naše kože oderati, ipak se još držimo. Moral svih nas je visok. Shvativši da im je plan osvojiti teritoriju Žepe i pobiti ovo malo nas, dajemo sve od sebe da se sa Žepom ne desi kao sa Srebrenicom. Mada, mislim ne bi se to ni Srebreničanima desilo da je Naser Orić bio tamo. On i drugi ključni oficiri Srebrenice, prebačeni su negdje u dubinu slobodne teritorije na neka školovanja. Ili ih je možda neko i sklonio znajući šta treba da se desi. I dalje mislim da se radi o velikoj izdaji sa naše strane. I sa nama je sigurno nešto planirano.

Nastavice se.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 4 months ago #10359

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Ukrajinci koji su nas trebali štititi, nisu ni repom mrdnuli. Prvi dan, 14. jula, počeli su da bježe sa svojih punktova oko cijele Žepe. Na svim tim mjestima bili su na oku našim vojnicima koji su ih razoružali, čim su primijetili da hoće pobjeći. U selu Ribioc su uhvaćeni u samom bijegu i kod njih su nađene srpske vojne karte, po kojima su trebali da se izvuku pješke do Borike. Svjedok sam postojanja tih karti koje sam vidio prije dva dana. Išao sam donijeti municije za M-84, koje je bilo na hiljade u ukrajinskom transporteru. Bili smo prinuđeni da sami uzmemo municiju i branimo se kada to nisu oni uradili, a bili su zato tu, u Žepi, zaštićenoj zoni UN-a. Vidio sam kako je precizno bio ucrtan put iz Ribioca preko stijena (pored Drine), preko Stare Gore na Boriku. Pošto su Ukrajinci, koji su, da ponovim bili u bijegu, razoružani, sprovedeni su u našu glavnu bazu u Žepi. Dok su ih naši vojnici vodili prema Žepi, oni su ih vrijeđali. Govorili su kako su im Srbi braća, da nas treba sve pobiti, spominjući Srebrenicu - ''prelazili su prstom preko vrata''. Sve je ukazivalo na to da su bili maksimalno upoznati šta Srbi namjeravaju. Tako se ponašaju pripadnici sile koja štiti cijeli svijet, ti nepristrasni UNPROFORCI. Oduvijek su bili otvoreno pristrasni Srbima. Oružje koje smo im oduzeli na svim punktovima, dobro će nam doći. Znali smo da im niko ne bi oduzeo oružje da su bar probali stati u zaštitu civila i golorukoga stanovništva, zbog čega su zapravo i bili tu. Komandant Avdo Palić tražio je od njih zaštitu drugoga dana napada, ali oni su to odbili, rekavši da neće da ginu. Sve bi bilo drugačije da nisu počeli bježati, onesposobljavajući vozila i oružja kako ih ne bismo mi upotrijebili. Tu su se prešli, sve je brzo osposobljeno, sve je u funkciji. Prevariti Žepljaka viša je matematika. Pričali su sasvim otvoreno da kada im istekne ugovor u UN-u doći će opet ovamo u rat jer Srbija dobro plaća.
PAM na ukrajinskom transporteru rastura četnike oko Brezove Ravni i po Gusincu. Nije prestajao prethodnih dana. Milina ga slušati, znajući da je naš. U nama vlada velika znatiželja kakvi će biti rezultati današnjih pregovora. Evo rekoše da su naši pregovarači upravo prošli Jelik sa Ukrajincima prema vrhu Bokšanice. Nisam znao do ovog trenutka da je Ratko Mladić na Bokšanici, te da je on insistirao na pregovorima. Čudno je to, jer njima nisu potrebni pregovori, osim ako ih je izginulo previše. Mada, mislim da samo hoće da dobiju na vremenu. Allah dragi zna šta se dešava i kako nam pokušavaju doći glave. Čudi me da niti na nas, niti na Srebrenicu, niko ne obraća pažnju, kalo da nikome u Sarajevu i Tuzli nije stalo do nas. Kao da je cijeli svijet jedva čekao da nas pobiju četnici. A sada, šta će biti, bit će! Treba poslati što više četnika dolje, odakle će gledati kako trava raste ka nebu. Tačno je 14:00 poslije podne, dan srijeda.

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 4 months ago #10460

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Evakuacija stanovništva iz Žepe
Utorak, 25. juli 1995. god.

Danas je šesti dan kako nisam napisao niti jednu jedinu riječ. Zadnji datum koji sam zabilježio je 19. juli kada smo imali lažno primirje. Toga dana sam dolazio kući, obišao porodicu nakon pet dana, koliko sam proveo na linijama odbrane. Porodica koja je bila smještena u strininoj kući, a udaljena od naših linija oko pet stotina metara, imala je svakodnevno informacije o nama, od ljudi koji su nam donosili hranu. One su, također, pomagale oko hrane. Pekle su hljeb za našu vojsku. I ja sam imao informacije o njima. Znajući da su dobro samo sam im poručivao da se ne kreću, te da se čuvaju granata koje, kao nikad prije, razaraju Žepu.
Toga dana sam sakrio svoje dnevnike, sve što sam pisao ove i prethodnih godina. Imam još uvijek nekih praznih listova u koje ću zabilježiti ponešto, ako ostane života. Činjenica da nisam dolazio kući pet dana, a bio sam udaljen samo oko pet stotina metara, govori koliko smo bili pritisnuti zlom od kojeg smo se branili. Svakim danom smo bez predaha bili izloženi pješadijskim i tenkovskim napadima uz obavezno granatiranje. Te večeri, par sati poslije pregovora, napadnuti smo još žešće. Istim intenzitetom napadi su nastavljeni još pet dana. Rezultati pregovora svodili su se na ultimatum, koji su nam četnici dali. Tražili su da se predamo, da se prestanemo braniti, uz obećanje da imamo ''njihovu garanciju''. Šta da se tu kaže? Naša strana, naravno, nije prihvatila prijedlog, a detaljnije nisam uspio ništa saznati. Uglavnom, oni su nastavili po svom planu, dok je nama postajalo sve gore. Nije bilo teško procijeniti da su znatno brojniji, vjerovatno su uključili najelitnije snage u svojoj armadi. Ratko Mladić je lično komandovao operacijom. Išli su na sve ili ništa, bez obzira na gubitke koje su imali svakodnevno. Stalno smo slušali njihova jadikovanja i klevete, ali su bili pod čvrstom komandom, tako da je bilo nerealno očekivati da će odustati.
Izbezumljeni narod još uvijek tumara prostranstvima u podnožju Zlovrha. Današnja atmosfera je toliko nabijena jadom i čemerom, što bi rekao naš narod, da svakom ponaosob glava breca do ludila. Na sinošnjim pregovorima na Bokšanici je odlučeno da danas počne evakuacija prvenstveno ranjenih, pa onda civila. Ranjenici će ići pravo za Sarajevo, a civili sa svim muškarcima mlađim od petnaest i starijim od pedeset i pet godina prema Kladnju, što nije zvanično. Rano jutros smo izašli na planinu. Na hiljade osoba je tu, iako su neki još uvijek oko svojih kuća, blizu centra Žepe. Razne vijesti stižu meteorskom brzinom. Vojno i civilno rukovodstvo je prije podne, okupljajući narod u većim skupinama, davalo upustva kako će teći evakuacija i kada, te na koji način. Odmah poslije podne počelo se ići prema centru Žepe. Prvi konvoj autobusa i kamiona navodno je čekao na paćenike. Ja sam donio jednu važnu odluku, zbog koje još uvijek strepim i pokušavam naći način da sam sebi opravdam, to što sam uradio. Čim su rekli da evakuacija kreće, na um mi je palo jedno lukavstvo koje Srbi mogu da primjene. Može se desiti da Srbi bezbjedno propuste prvi konvoj izbjeglica, a potom namame ostale i po kratkom postupku. Još niko ne zna šta je prava istina o Srebrenici. Niko ne može povjerovati na dušmansku riječ.

Nastavice se.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 3 months ago #10548

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Sugerisao sam svojoj porodici da krenu odmah, ako je moguće i u prvi autobus. Nešto mi je govorilo da sam u pravu. Bezbroj je prepiranja bilo i dobra većina se još uvijek prepire i usteže u odluci da krenu ka zbornom mjestu. Stavljam se samo u poziciju svih njih i sve mi je jasno. Napokon sam ubijedio moje da odu. Osjećao sam kako ih tjeram od sebe dok su se gušile u suzama, polazeći, vraćajući mi se... Sve je izgledalo histerično i ništa više. Nema tu riječi za opisivanje. Otišle su već, ima tome evo dva sata. Nisam ih pratio daleko. Neki ljudi su otpratili porodice do odredišta u Žepi. Ja sam odlučio da ne idem u Žepu kad sam čuo da su u velikom broju dolje prisutni četnici. Ne zbog straha, već što ih sad mogu gledati samo preko puške i nikako drugačije. Ne bih to mogao podnijeti. Sa njima su sjedili oni gadovi Ukrajinci i to skrštenih ruku, čekajući već poznat ishod njihove ofanzive. Niko nikog dolje ne dira.
Prestala su ratna dejstva pa nas je sad veoma jednostavno, mirno poput industrijske sirovine, eksploatisati, manipulisati sa nama, izgleda uz nečiju podršku i čestitke. Danas će nas eksploatisati kao i sutra i sve dok potpuno ne pometu žepsku kotlinu. Samo Allah dragi zna šta će biti. Još sam u šoku. Ne mogu da se priberem, a kao nikada do sada osjećam potrebu da sve ovo pribilježim. Nikog više nemam. Majka ode, već davno povrijeđenog duha gubitkom životnog joj saputnika. Sad ja. Kako će joj život dalje da vrijedi. Čemu i kome da se nada, na koga da pogleda? Moja supruga sa kojom tek počeh da koračam u život, stazama sreće i ljubavi (a već se okušasmo u životnom izazovu, gubitkom prvog nam djeteta), sad ode već trudna tri mjeseca. Bilo je i previše tih trauma. Moja najveća briga su i moje male sestrice, jednoj je tek trinaest godina, dok je drugoj devetnaest. Kada smo se rastajali kočile su se od straha i nisu mogle da me ostave. Ipak su morale otići i kao posljednji put gledaše me praznim pogledom. Kao da me traže negdje mnogo dalje u vremenu i prostoru koje trebamo tek osvajati, bez posebnih izgleda da ih zajednički osvojimo. Zadnja mi je prišla moja nena kojoj sam sad već četvrti bez kojeg ostaje u ovom ratu. Jeca i muca dok grleći me pada na tle. Pomažemo joj da ustane, ali ipak odlazi je teturajući, kao da je neki vakuum bespuća vuče k sebi, slomljenu životom i stradanjima. Ostao sam sam i pridružio se ostalim stradalnicima. Još uvijek mi pred očima lebdi njihova slika kako odlaze, nestaju, gube se u vremenu koje nas uništava. Osjećam da me pored moje tuge i očaja tuče sva ona žalost njih četiri. Kao da mi je, dok su one odmicale, pod kožu usađena sva njihova tuga, da vječno živi u meni i sa mnom. I mamina i ženina i sestrine i nenina tuga i žalost, davi me, nagoni u zemlju. Možda se više nikada ne vidimo.

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 3 months ago #10624

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Žepa je u plamenu
Srijeda, 26. juli 1995. god.

Danas sam saznao od Fadila Heljića da je moja porodica sigurno stigla do Zenice, kao i ostali u prvom i drugom konvoju evakuacije civila i ranjenika. Teret brige mi je pao sa srca, mada sam još uvijek u dubokom stresu zbog svega što se desilo sa mojima i Žepom. Ponovo rastanci, suze, bol i očaj. Ovaj put kao nikad prije. Žepa je pala. Izgubila je rat za sam opstanak. Srbi se već tašire* po Žepi, pale je, pljačkaju, dok istovremeno evakuišu narod koji gleda svoje kuće u plamenu a mora otići. Ne posjedujem u ovom trenutku način i riječi, kao ni vrijeme, kako bih opisao samu situaciju i naše nedaće u ovoj golgoti koja nas proganja kao ružan san.
Sudbina nas, branitelja, visi o koncu dok čekamo nečiju milost. Ovdje je na Žepskoj planini čekamo kao ovca nož. Naša sudbina se rješava u Sarajevu. Neko s nekim pregovara, kao da smo tovljena stoka koju kupuju i prodaju, njima i nije važno kako se mi osjećamo. Samo smo tačka na nekoj njihovoj mapi koju je neko već izbrisao i sada se sve svelo na čišćenje prašine koju je ''gumica'' ostavila iza sebe. Danas imam vremena da sve ovo ubilježim i ponovo se pitam: Kome će sve to trebati ako ne preživim, a u tom pogledu sam optimista, istina samo donekle? A, kako smo se našli ovdje, više od deset kilometara od naših ognjišta, to je duga priča koju ću vrlo sažeto prenijeti na papir jer nemam vremena za opširnije pisanje, a i papira je sve manje.
Borbe koje su, kako sam rekao, krenule jačim intenzitetom usljed jakih napada četnika od 19. jula, trajale su do 23. jula kada nam je pala prva kota odbrane Žepe, Brezova Ravan. Toga 23. jula zemlja je gorjela. Okomili su se žešće na Brezovu Ravan koju je branila Civilna policija Žepe. Tukli su ih artiljerijom sa Laza, Borovca, Bokšanice, sa Rujišta preko Drine. Granate velike razorne moći, sudeći po detonacijama, dolazile su iz Srbije. Gađali su i nekim ''modifikovanim'' raketama duboko iz njihove pozadine. Rasjekli su preko noći šumu na Novom Brdu (nedaleko od Jelika, odakle se vidi Brezova Ravan) i tu dovezli tenkove koji su izravno tukli sa nepuna dva kilometra. Sa Oglavka, sjeverna strana Dobrotuša, tukli su pragama, PAT-ovima, PAM-ovima i minobacačima. Cijeli dan su naši odolijevali toj sili. Naš PAM je dejstvovao cijelo vrijeme do oko 17:00 predvečer i tada je prestao. Četnici su osvojili Brezovu Ravan.
Istovremeno, na svim dijelovima fronta oko Žepe je bukvalno hučalo. Mi oko Jelika i Lokve, jugozapadna strana Brezove Ravni, bili smo napadnuti u intervalima i u tim prekidima vatre mogli smo čuti jek borbi na drugim mjestima. Začuđujuće je bilo da napadi nisu još bili usmjereni na Ribioc (selo do Drine ), koje je itekako važne strateške vrijednosti. Imali su sigurno čvrst plan od kojeg nisu odstupali i koji su evo skoro priveli kraju. Negdje oko osamnaest sati saznali smo da je Brezova Ravan zauzeta od strane četnika, te da su naši samo pomjereni nekoliko stotina metara u dubinu, na čemu se nije ostalo. Tada nam je to saopćio naš komandir čete, koji je došao iz Lokve, a saznao je za gubitak položaja i loš razvoj događaja. Cilj njegove posjete bilo je informisanje o promjenama i pokušaj podizanja borbenog morala ljudstvu za dalji opstanak. Rekao nam je da još čvrsto stoje linije u Lokvi, na našem desnom krilu, te da tu i ostaju do daljnjeg. On se nadao da će se nanovo uspostaviti odbrana Brezove Ravni, te da će se probati vratiti pod našu kontrolu. Sugerirao nam je da se držimo čvrsto i da pratimo razvoj situacije. Nikome nije bilo jednostavno saznanje o padu Brezove Ravni. Oduzeta je važna putna komunikacija, raskršće nekoliko puteva i mogao se primijetiti val koji je obarao moral i podizao paniku. Jelik i Lokva su ostali duboko ispred Brezove Ravni, odnosno, osvajanjem Brezove Ravni četnicima ostajemo ''duboko iza leđa''.
Poslušali smo komandira naše čete i u dogovoru sa komandirom manevarske čete napravili smo plan kako ih sačekati kao nikad do tad, računajući na njihovu pretpostavku da smo se mi povukli jer su nas počeli odvajati fizički, osvajanjem Brezove Ravni. Tako se i desilo. Oko 7 i15 su smjelo prilazili našim linijama, izdavajući kratke naredbe. Njihovi pretpostavljeni su govorili kako trebaju oprezno proći preko naših položaja te konačiti na rubu Jelika, odakle se vidi Žepa. Nije se moglo povjerovati da su u ubjeđenju da smo se isparili i da smo u paničnom bijegu.

Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 3 months ago #10670

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Oko 7 i 30 navalili su na nas na Jeliku i Lokvi gdje se nisu probili dalje. Sama konfiguracija terena i gusta crnogorična šuma davale su nam na prednosti kao i do tada. Bili smo dobro učvršćeni i obezbijeđeni i činilo se da nas nikada sa tih položaja ne mogu pomjeriti, bez obzira na njihovu brojnost i žrtvovanje. Borbe su trajale bez predaha sve do crnoga mraka, pa i poslije. Udarali su svom snagom i raspoloživim sredstvima na dužini fronta od oko jednog kilometra, na Jelik i Lokvu. U određenim trenucima smo se miješali sa četnicima te su bili potisnuli naše momke na desnom krilu prema Lokvi, koji su nakon pola sata vratili rovove i pomakli četnike preko ceste. Borbe prsa u prsa u pravom smislu podržavali su oklopnjaci koji su se pokušali probiti iz pravca Bokšanice u čemu su spriječeni ručnim bacačima. Nijedan nije pogođen, ali pravljenjem zaprečne vatre na mjestu gdje su probali proći, oni su zaustavljeni. Tenk koji je bio na čelu kolone tukao je nasumice kroz šumu prema nama, na što mu je uzvraćeno i nije se smio pojaviti. Znatno brojniji neprijatelj je prilično ''naprašen'' i postali su svjesni da ne mogu proći. Izgleda da su strahovali da krenu ponovo. Znali smo to i po strogim naredbama koje su upućivane od njihovih starješina. Jasno smo slušali kako im se stavlja do znanja da odbijanje naredbi dovršava pištolj kojim je neko pripucao nekoliko puta. Desilo se to u jednom kratkom predahu dok su njihovi ranjenici psovali, dozivali nas i slično. Još uvijek mi odzvanjaju riječi nekog četnika koji je dozivao Sinana Ćesku. On mu se odazvao, na što mu je ovaj upućivao vulgarne poruke na račun njegove sestre i majke te da nosi sjekiru i da se neće vratiti iz Žepe bez dvije stotine glava. Nije imao hrabrosti ni da se predstavi. Cijelo vrijeme nas je dijelila samo cesta na udaljenosti od oko trideset metara.
Ishod borbi koje su prestale oko deset sati ujutro bio je da četnici nisu uspjeli probiti liniju odbrane i da smo mi imali samo trojicu ranjenih, nažalost, ali i na veliku sreću. Naše pretpostavke o njihovoj strani jesu da su imali znatan broj poginulih i veliki broj ranjenih. Po prestanku borbi došli su nam borci iz Lokve, nekoliko njih koji su se željeli uvjeriti kakvo je stanje. Oni su već bili u rasulu, odnosno, pripadnici treće čete iz Žepe počeli su prvi sa povlačenjem, što je slijedio i ostatak naše čete. Nisu me čudile takve reakcije, tim prije što je pala Brezova Ravan. Svako od nas imao je porodicu koju je trebalo preko noći skloniti na sigurnije, pa sutradan možda nazad.
Napustio sam položaj oko 1:00 poslije pola noći, s ciljem izvlačenja porodice koju sam pronašao u Behkinoj kući. Bili su izgubili sve nade da sam živ, jer kako rekoše već je dosta vojske ranije prošlo prema Žepi, a niko ni za koga ne zna. Brzo smo se spakovali i svi zajedno uputili prema Vrataru, pa prema Zađelu, između centra Žepe i Slapa, gdje smo došli pred zoru. Odlazeći sa Petova Dola gledali smo kako vatra guta kuće na Brezovoj Ravni, dok su slavljeničke četničke pjesme odjekivale kroz noć i sve se stapalo u stravičnu sliku zla, koje je ostajalo iza nas. Za veliko čudo granatiranje je prestalo skoro oko cijele Žepe i kao da nikad nije ni pucalo. Noć kristalno prozirna, na mjesečini kao u dobra stara vremena, obasjavana je i sa zemlje jezicima plamena što su se dizali sa krovova naših kuća i čini se miješali se sa odsjajem mjesečine, visoko gore, pod samim nebom. Težak je osjećaj kad se odlazi zauvijek, u najveću neizvjesnost ovog vremena. Gledam drugi put u ovom ratu kako na istom mjestu gori i moja muka pored muke mojih, Oca i Đede. 1992. godine nestala je kuća koju su oni stjecali godinama, a sada gori i kuća koju sam ja gradio. Zapravo, počeo sam je praviti sa Babom, a dovršio sâm. Sada je od nje ostajao samo crni dim koji se sjedinjavao sa oblacima.


Nastavice se
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zepa - Ratni dnevnik 13 years 3 months ago #10723

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Zarobili su Avdu Palića
Četvrtak, 27. juli 1995. godine

Ishod pregovora na Bokšanici od 24 . jula pred veče, sastojao se iz dva dijela, od kojih je jedan skoro sproveden a na drugi još čekamo. Gotovo da sam zaboravio pomenuti stanje od prije dva dana, koje je i te kako bitno. Dvadeset i četvrtog jula dogovoreno je evakuisanje ranjenih i civila, dok su se lomili oko nas vojno sposobnih. Napisat ću ono što sam čuo. Mladić je tražio da predamo oružje uz sve njegove garancije, te da će nas prebaciti na teritoriju pod Izetbegovićevom kontrolom, na što se nije pristalo. Dogovorili su nove pregovore na koje treba stići Hasan Muratović i naki Francuz Rupert Smit. Tako bi oni zajedno sa komandantom Avdom Palićem i ostalim predstavnicima civilne vlasti iz Žepe, te sa Ratkom Mladićem, dogovorili šta će s nama. Na pregovorima na Bokšanici bio je i krvnik Rajko Kušić, koji se dodvoravao Mladiću pokazujući kako će da tamani komšije. Na drugoj strani, informacije iz Komande štaba, koja komunicira ''paketom veze'' sa Predsjedništvom i Generalštabom RBiH, su da će nas evakuisati helikopterima. Nas ima preko dvije hiljade sa oko sedamsto Srebreničana na platou Žepske planine i bilo je smiješno očekivati da će nas sve da evakuišu helikopterima. Lično, u tom pogledu sam pesimista i svjestan sam da se ne može računati na to. Još prije dva dana naredili su nam da ukopamo privremene položaje na kojima moramo biti danonoćno. Ipak se to drži s rezervom, a zna se sigurno konačan ishod, samo nam ga još ne predočavaju. Ne znam zbog čega, ali osjećam da će sve ići drugim tokom. Prije nego će ručak želim da ubilježim još nešto.
Prije tri dana, 24. jula, poginuo nam je slavni, neustrašivi, neponovljivi i neumorni vitez, Sinan Ćesko. Naš zlatni ljiljan s punim pravom zaslužan je za orden heroja koji mu dodjeliše, a napusti nas u svom rodnom Vrataru. Igrom sudbine bio sam s njim do zadnje minute kada ga je usmrtila praga sa Brezove Ravni uzevši nam neprocjenjivo blago. Noć u kojoj smo napustili vratarsku regiju svi redom, nekoliko sati poslije pada Brezove Ravni, te prebacili porodice u Zađel da bi se većina boraca vratila ponovo u Vratar i prema linijama, ostala je za pamćenje. Dok sam izlazio prema Zađelu, kroz Vratar sa porodicom, sustigli smo na desetine žena, djece i staraca u pratnji vojske koja se trebala prije zore vratiti nazad. U samom centru Vratara našao sam grupu saboraca koji su već na neki način obezbijedili porodice na sigurnu distancu srpske pješadije. Bio je tu Sinan, rahmet mu duši. Bio je kao i uvijek optimista do kraja, veseo i raspoložen za šalu, bez obzira na situaciju u kojoj se nalazio. Sa njim smo se dogovorili da se naredni dan ponovo vratimo prema Jeliku i da se pokuša uspostaviti nova linija odbrane. Rekoše da je oko dva voda iz naše čete zanoćilo na Strmcu, nedaleko od Jelika, te da im se trebamo pridružiti što prije, a svakako ne znamo šta se događa na drugoj strani Žepe, oko Brložnika, Radave, Stublića, a ne znamo ni šta je sa Lažanskom četom koja je branila Gusinac i Ljubomišlje.
- Ako je pala Brezova Ravan, nije i cijela Žepa! - galamio je Sinan. Ja odavde ne idem nikuda. Ako ću ginuti, onda ću ginuti za Vratar.
- Već se priča da su oduzeli i Budučin Potok i da se penju na Brlošku planinu! - neko mu je dobacio.
- Jah, samo se priča o negativnim stvarima. Demorališu se borci, stvara se panika za koju nije vrijeme! - reče Sinan.

Nastavice se.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.050 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version