Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Hikaje-poucne price 12 years 6 months ago #19361

Snaga


Pošao jedan čovjek da posječe drvo prema kome su se ljudi molili mimo Allaha. Na putu prema drvetu ga sačeka šejtan l.a. Počne ga moljakati da ne radi to. A taj čovjek bio jak vjernik i čvrsto odlučio da ga posječe. Ubrzo oni se pohrvu i taj vjernik baci šejtana na zemlju. Savlada ga. Šejtan ga zamoli da odustane od sječe drveta taj dan, da će mu dati zlatnik za svaki dan za koji ostavi drvo neposječeno. Čovjek se polakomi i pomisli: "pa hajde kad sam vako jak, a hajd kad nisam do sad ga posjekao, neka ga još koji dan, posjeći ću ga kasnije, a i zlato će mi dobro doći."
Sutradan ga dočeka zlatnik pod drvetom, čovjek ga uzme i ode kući ne sjekući drvo.
Tako je prolazilo dan za danom. Nakon nekog vremena dodje čovjek pod drvo, kad ono nema zlatnika ni jednog. On se naljuti i ode kući po sjekiru da ga definitivno posječe.
Kad se vratio sa sjekirom dočeka ga šejtan i čovjek skoči na njega da se hrve sa njim u ljutini. No ovaj puta šejtan njega baci na zemlju i savlada ga. Začuđen čovjek poče da plače: "Pusti me, pusti me!"
Šejtan mu kaže: "Pustiću te ako mi obećaš da se nikada više nećeš vratiti ovamo i sjeći stablo." Čovjek obeća i pusti ga šejtan.
Upita ga čovjek: "Kako to da si me pobjedio, a prvi puta sam te nadhrvao, znam da sam te jači."
Šejtan mu odgovori: "Pa prvi puta si krenuo potpuno iskreno radi Allaha i nije bilo te snage koja te je mogla zaustaviti, no vremenom si izgubio tu iskrenost u namjeri i krenuo si iz svoga hira, jer je tebi usfalilo zlata i najmanja snaga te je mogla zaustaviti.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 12 years 6 months ago #19447

Bez truda tanka nafaka

U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur'an upućuje na rad riječima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se'a" - "da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu reče kako on zna za taj kur'anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.

Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by mirsad_d.

Odgovor:Hikaje-poucne price 12 years 6 months ago #19677

Zašto me mičeš sa prijestolja


Halifa Harun er-Rešid veoma je volio da razgovara sa Behlulom, čovjekom koji je posjedovao veoma dobru dušu i sa čijeg jezika su se prosipali biseri mudrosti.
Opet je jednog dana poželio da se nadje u muhabbetu sa njim. Poslao je vojnika koji ga je pozvao da dodje. Vojnik koji ode da ga pozove nadje Behlula kako spava. Odmah ga povuče za odjeću i reče mu:
-Ustani, o, dobri čovječe! Traži te halifa!...
Behlul lagahno otvori oči i u isto vrijeme se veoma naljuti. Htio je podučiti ove neznalice:
-O, ljudi, spustili ste me sa mjesta vladara!... Kojim pravom ste ovo učinili?
Njegove riječi zbuniše sve prisutne. Takodjer i halifa ne razumjede ove Behlulove riječi. Upitao ga je:
-O, znalče! Sa kakvog smo te to vladarskog mjesta skinuli?
Behlulove oči su se smiješile, uhvatio je priliku koju je čekao. Rekao je:
-O, sultanu! U snu sam sebe vidio kao vladara. Sjedio sam na prijestolju, oko mene su bili moji robovi, džarije, veziri i paše... Riječ mi je bila oštrija od mača, moja vlast prostirala se na svako mjesto... Probudili ste me baš u trenutku kada sam plivao u veličanstvenosti i tada mi iz ruke pobjegoše moje prijestolje i moja vlast!
Harun er-Rešid se nasmija i reče:
-O, dobi čovječe! Zar ne znaš da vladavina u snu nema nikakvog uticaja?
Taj Allahov istinski vojnik, koji je posjedovao veliko znanje, poput potoka zažubori i reče:
-O, Harune!... Kakve razlike ima izmedju moje i tvoje vladavine? Kada sam ja otvorio oči, pronašao sam život, a ako ti zatvoriš, zauvijek ćeš ostati bez sultanata... U tom slučaju, reci mi koji od ova dva sultanata nema uticaja?

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 12 years 6 months ago #19712

Ovu sam pricu davno procitala,al ne znam vise gdje,tako da cu je sad prepricati.

Krenula dva prijatelja na dalek put,obojica pobozni,ljudski,samo prvi je bio pobozan za sebe,dok je drugi volio svakom ocitavati sta je ispravno i kako sta treba raditi.I poslije duzeg puta dodju do jedne rijeke,kad tamo,a zena stoji lijepa ko san,bi i ona presla rijeku,treba i mora, al ne smije.Prvi,bez razmisljanja,uze zenu u narucje i ponese preko rijeke,a drugi samo suti i gleda.Kad predjose,spusti zenu i nastavi put sa svojim prijateljem.Prodje vremena i ovaj drugi vise ne moze da suti pa kaze:
-Bogati,da te pitam?Kako te nije stid i sram Boga?Ti tudju zenu uze i svojim rukama dira.
.....Nasmija mu se prijatelj.Ja uzeo,prenio i ostavio...a ti je mescini i sad nosas.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 12 years 4 months ago #20850

Voda u mlijeku

Neki čovjek drž’o krave, a mlijeko prodavo. Bio je vrijedan i trudio se ali mu je pos’o i pored toga nekako potanko iš’o. On se požali jednom trgovcu, a ovaj mu reče da mu je mlijeko gusto pa da sipa pomalo vode, pa će bolje ići. Tako i bi.
Kako poče sipati vodu u mlijeko, poso mu krenu, i ubrzo zaima i zamali. Domalo spremi se i na hadž da krene.
U onaj vakat išlo se brodom do Džidde, pa na devama do Mekke i Medine. I on prisjede na brod sa ostalim hadžijama. Kako se dugo putovalo, hadžije su kratile vrijeme šetajući se po palubi i eglenišući, i prebirajući kese s parama, računajući šta će potrošit i šta će darova kupiti. Tako i onaj trgovac mlijekom sjede na palubu, pa izvadi kesu da se preračuna u parama; kad zaskoči se jedno majmunče, što su mornari s njim cirkuz izvodili, ter hlati onu kesu s parama pa uz užad i jedra pobježe i pope se na vrh brodskog jarbola.
Pa onda oni majmun, k’o kakav čojk, uze onu kesu s parama, otvori je, izvadi jedan po jedan dukat, okrene ga tamo i vamo, onjuši nosom, pa neki baci u more a neki vrati u kesu.
Sve to gledaše mornari i hadžije sa palube. Mornari se zaletiše da ga fataju, ali onaj hadžija ne dade, nego veli:
- Voda u vodu, a mlijeko na hadž!
U tome i onaj majmun, k’o čojk, zategnu kesu i baci je na palubu, a bio je skoro prepolovio.
Jah, šta ćeš!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 12 years 4 months ago #21130

Prva dzamija u zemlji

Jednog dana neki hriscanski princ bijase krenuo u lov. Na putu ugleda dva covjeka koji se upravo bijahu sreli. Oni se izgrlise, posjedase na zemlju i prostrijese ono malo hrane sto su imali. Privrzenost i ljubav ta dva covjeka dopade se princu: pozva jednog od njih, te ga upita ko je njegov prijatelj.
„Ne znam,“ covjek mu odgovori.
„Zar nisi s njime u srodstvu?, princ dalje upita.
„Ne nisam uopce u srodstvu s njim,“ rece covjek.
„Odakle je stigao?“
„Ni to ne znam.“
„Odkuda vam onda tolika medjusobna ljubav i postovanje?“, upita princ zacudjeno.
„On pripada mome Putu;“ covjek odgovori.
„Imate li neko mjesto ovdje gdje se sastajete?“, upita princ.
Covjek mu rece da nemaju, i tada princ, nadahnut tom dvojicom ljudi rece:
„Ja cu vam ga, s Bozijom pomoci, sagraditi!“
Tako je i bilo

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 10 years 10 months ago #29595

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6796
  • Thank you received: 10
Hadždžadž i postač

Hadždžadž je jednog vrelog dana bio na putu, pa je jako ogladnio. Naredio je svojim slugama da mu pripreme obilan obrok. Zatim im naredi da nađu nekog kog bi počastio svojim obrokom. Kako su bili daleko od naselja, ne nađoše nikog do jednog neukog beduina. Kada ga dovedoše da se gosti na emirovoj trpezi, među njima se povede sledeći dijalog:

Hadždžadž: „Hajde, o beduine, da zajedno ručamo.“

Beduin: „Pozvao me je mnogo plemenitiji od tebe, pa sam se odazvao njemu, i zato se ne mogu odazvati tebi.“

Hadždžadž: „A ko je taj?“

Beduin: „Allah Uzvišeni! Pozvao me je da postim, pa sam se Njemu odazvao, i ne mogu se odazvati tebi da sa tobom ručam.“

Hadždžadž: „Zar postiš po ovako vrelom danu?“

Beduin: „Postim danas, da bi se sačuvao od mnogo vrelijeg (Sudnjeg) dana“.

Hadždžadž: „Prekini post danas, pa možeš postiti sutra.“

Beduin: „Može li mi njegovo veličanstvo emir garantovati da ću živjeti do sutra?“

Hadždžadž: „To nije u mojoj moći, jedino Allah to može znati.“

Beduin: „Kako onda od mene možeš da tražiš da učinim nešto danas, na štetu sjutra koje mi ne možeš garantovati?“

Hadždžadž: „Ali hrana moja je tako ukusna!“

Beduin: „Tako mi Allaha, tvoju hranu ukusnom ne čine tvoji pekari i kuhari, već zdravlje onog ko jede hranu čini ukusnom.“ (I najukusnija hrana bolesnom ne prija, a zdravom je i voda slatka, kako kaže izreka)

Hadždžadž: „Tako mi Allaha, nikada nisam sreo ovakvog čovjeka. Allah te dobrom nagradio o beduine!

Hadždžadž naredi da puste beduina da ide za svojim poslom, i naredi da mu se zbog ustrajnosti u postu i mudrosti u odgovoru da lijepa nagrada.
ucinimo nesto za nas grad

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 10 years 8 months ago #30403

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Strpljivi
Kada Allah sakupi stvorenja na Sudnjem danu jedan pozivač će pozvati:

-Gdje su strpljivi?

Javit će se mali broj ljudi i krenuti ubrzano ka Džennetu. Srest će ih meleki i upitati:

-Ko ste vi?

Oni će odgovoriti:

-Mi imamo zasluge!

-Kakve su vaše zasluge?,- upitaće ih.

- Bili smo strpljivi kada bi nam nepravdu nanosili. Opraštali bi kada bi nas neko oštetio. Na nedoličan odnos odgovorili bi blagošću.

Nakon ovoga reći će im se:

-Uđite u Džennet. Lijepa li je nagrada za one koji su dobra djela činili!


Ihja ulumid-din Ebu Hamid El-Gazali
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 10 years 8 months ago #30404

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Poslovni čovjek godine

Jednog dana jedan vrlo imućan čovjek popeo se na tavan svoje kuće u potrazi za nagradom koju je dobio kao poslovni čovjek godine! Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik.
„Ne sjećam se da sam je ikada vidio“, pomisli on.
Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je kućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio.
Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegova sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao.
„Ali kako je to moguće?“ upitao se.
„Pa ja na to nisam tako gledao.“
Tad se sjeti da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa otiđe po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom uvezu s pozlaćenim inicijalima i položi je na sto pored dnevnika na kojem je olovkom bilo jednostavno napisano Jimmy. Otvori svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:

„Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao!“

Potom listajući sinovljev dnevnik potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:
„Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!“

Izvor Blogger.ba
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hikaje-poucne price 10 years 7 months ago #30779

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
14.Kako je pisar Objave postao murtat izdajnik
Prije Osmana bio je pisar kod Pejgambera jedan drugi čovjek, on je bio vješt i brz u tom poslu. Čim bi mu Pejgamber rekao šta će napisati, on je odmah to napisao, i to bez greške. Sjaj vahja bio uticao je na tog pisara, i u njemu se bila rodila mudrost. Tako jednom pišući Objavu, po diktatu Pejgambera, i on je po svojoj bistrini, izustio riječi koje mu je i Muhammed izrekao (Feteba-rkellahu ahsenul - halikin). Kad mu reče Pejgamber, koji svjetlo daje, te riječi, a on ih već bio napisao, sam od sebe, on pomisli: »To je meni na srce došlo« - i to rekne.

Hazreti Pejgamber je tu njegovu napomenu odmah shvatio, i srdžba od Boga stiže na ovog pisara.To mu bijaše uzrok, da više ne bude pisar u Pejgambera, ali ne samo to, nego je i bez vjere ostao.O ti umišljeniče i oholniče, kako postade crn, kad je nur sjao od tebe. Ti si bio žarište mudrosti dok si se pokoravao, to si izgubio i ostao si crna obraza. Ova hazreti Pejgamberova odvraćanja on nije poslušao. Usta mu se nisu otvarala na kajanje i tevbu.On po svojoj unutrini, iz inada, nije se mogao pokoriti, a i sam je znao da nije upravu, ali se nije kajao. On je u sebi i htio da se pokaje, ali to kajanje nije mogao izustiti. Nije se htio pokoriti i kadmu je glava došla u pitanje.

U pisara je bio teret na vratu težak stotinama kila, i nije se pokajao. I kod nas ima mnogo teškog gvozda na vratu. Oholost i nevjerovanje, to ljude pritiskuje, to nikakvi uzdisaji (ahovi) ne mogu da pretegnu. Rekao je Allah u Kur'anu: Stavili smo im na vratove okove, pa idu dignutih glava a spuštenih (oborenih) očiju - ne daju im okovi. I naprijed i nazad su im zastori, pa oni ne vide ni ispred sebe ni iza sebe. Ti zastori su kao fatamorgana u pustinji, on ne zna da je to zastor sudbine. Ono što ti voliš, bude zapreka onome što treba voljeti, tvoj nazovi muršid ti ne da da nađeš pravog muršida.

Ima mnogo nevjernika koji vole vjeru, ali im oholost sprečava da promijene mišljenje. Okovi iznutra su gori od bukagija oko vrata, jer se bukagije mogu razbili i presjeći sjekirom, a ono iznutra ne može. Sve vanjske okove je lahko odstraniti i rastrgati, ali nevidljive okove iznutra je teško rastrgati. Čovjeka ujede pčela i po prirodi brzo se pojavi otok, za to ne treba brinuti. Ali, ubod pčele iznutra, ono tvoje »Ja«, tu bolest nije lahko izliječiti, i traži mnogo truda. Velika mi je želja da vam ovo objasnim što bolje, ali se bojim da ne padnete u očaj i izgubite nadu.

Međutim, ne gubi nadu u Božiju milost i budi raspoložen. Zaplači pred Allahom i zamoli oprost. O Ti koji voliš opraštanje! Oprosti nam! Ti znaš lijek našim starim bagama! Oštroumnost i mudrovanje negativno su djelovali na pisara, nemoj se zanositi, oholiti i vidjeti sebe.

Brate! Mudrosti stalno teku kroza te. Za tebe se mogu zauzeti abdali i velikani. U kuću svjetlost ulazi kroz prozor, ali svjetlo nije od prozora, nego od sunca. Ne zanesi se i ne reci: Svjetlo je od prozora. Pazi, nemoj se zanositi, nemoj dizati nos, ne vidi sebe visoko.
Uistinu, žalost i bolest dolazi ljudima, što se nisu dozvali. Samo su sebe slušali i slijedili svoje mišljenje. Ja sam rob onoga što u svakom stanu ima konačište. Ima svoj vlastiti konak i ne posuđuje od drugog! Treba ostaviti kojekakva konačišta da dođeš do onoga mjesta, koje će jednog dana imati prođu. Iako nam usijano željezo izgleda crveno, nije ono crveno, a pocrvenjelo je od vatre. Iako je dvorac osvijetljen kroz prozore i vrata, nisu oni izvor svjetla, nikad ne zaboravljaj Sunce. Svaki zid obasjan suncem kaže: ja sijam. Takvi su i ljudi, misle da je sve samo od njih. Iz pozadine Sunce govori: Čekaj, čekaj, dok ja zadem, vidjet će se ko sija. Zelenilo kaže, moji su miris, zelen i veselje, i misli da je tako, da je to od njega. Zima prijeti i šapuće zelenilu: O zelenilo, dok ja dođem, vidjet će se čije je šta! Mi naše tijelo uljepšavamo i dotjerujemo, a duša iznutra govori poljepšanom tijelu: O ti dubrište gdje rastu tikve, ko si ti?! Ti od mene živiš, i to dva-tri dana! Tvoje uljepšavanje ništa ti ne vrijedi, kad te napustim, to tvoje će proći. Oni koji tijelu koketiraju, stavit će ga u grob, i to tako, uljepšavano tijelo pojest će crvi i mravi. Oni što su ti laskali i uljepšavali te, začepljat će nos i okretati glavu od smrada tijela. Život tvoje duše se odražava kroz tvoj vid, sluh i govor. To liči vodi kad ključa, znamo da vatra te ključeve baca. Kako god duša ima djelovanje na tijelo, tako Abdali djeluju na duše. Ako Abdali povuku svoj utjecaj na naše duše, duše će nam ostati usamljene i bez veze sa Abdalima.

Glavu svoju polažem na zemlju, da mi bude zemlja svjedok na Sudnjem danu, da sam ovo priznao za istinu! Na Sudnjem danu, kad se zemlja potrese, izbacit će nas vani. Šta se ovo desi, zavikat će ljudi! Tada, tamo, vidjet će se naši postupci kakvi su bili. Filozof ovo niječe i drži se svoje pameti. Ti udari svojom glavom o zid ako ovo ne priznaješ! Govor vode, zemlje, blata, niječu filozofi, a to znaju daje istina i osjećaju ljudi srca (duha). Filozof ne priznaje da je panj Hannane mogao progovoriti. Zašto? Zato stoje filozof tuđinac za Božije prijatelje.

Filozofi kažu za evlijanske keramete da su plod mašte. Ali, ovakvo filozofsko mišljenje je plod pogrešnosti u prosuđivanju. Njegovo neispravno rezonovanje i nevjerovanje dovode ga do pogrešnog puta u rasuđivanju i prosuđivanju. Filozof niječe nevidljivi svijet i šejtane, zato što on nijekanjem postaje šejtanova igračka. Istina je da filozof ne vidi šejtana, ali vidi sebe, on, precjenjujući i sebe, dobije plavilo po čelu.

Ko u svojoj podsvijesti nosi sumnje, on ih nosi i u svojim žilama. Ove sumnje čovjeku okrnu vjerovanje, pa od tih sumnji u čovjeka pocrni lice. Budite oprezni prema ovome, o vjernici! Jer, u vama su svi svjetovi sabrani. Sva Sedamdeset i dva svijeta u tebi su sabrana. Ah! Ja onoga dana kad se to sve pojavi! U koga bude straha u srcu, podrhtat će od straha kao list kad podrhtava od vjetra na drveću.

Iblis i svi šejtani se smiju čovjeku koji misli da je dobar, a on pun umišljenosti. Jednog dana kad duša povuče nogu i ti izvrneš kaput, koliko će ljudi zavikali: Ah, vah, šta bi s nama! Zlatar se smije kad u izlog stavlja zlato i pozlatu. Dok su izmiješani u izlogu ne zna se, šta je pravo a šta krivo zlato. U dućanu se pravo zlato smješka, jer zna da ima sprava koja zlato analizira. Ja Rabbi, pokrij nas da se ne vidi kakvi smo, očuvaj nas i ne otkrij naše sramote. Pravo zlato i pozlata mogu u noći biti skupa. Ni tada se pravo zlato ne ljuti na patvoreno. Pravo zlato govori pozlati svojim jezikom: O lažljivče! Pazi se, i pokazat će se, ko si ti! Sto hiljada godina je prokleti Iblis bio od Abdala i starješina vjernika (meleka). Bio je u odabranoj grupi, kao prvak. Prokleti šcjtan je udario Adema pesnicom od oholosti. Bio je osramoćen i usmrdio se kao nečist na suncu.



Mevlana Dželaludin Rumi




Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: TevaMustafawebmaster
Time to create page: 0.051 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version