Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me
  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC:

Odgovor:Hutbe 11 years 5 months ago #26455

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Hafiz Sulejmen Bugari Alipasina Dzamija
Tema:Zavidnost
Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju. Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr. a mnogi to smatraju vrlinom...


“Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.i ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade” (Ali Imran : 120).


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Božijeg miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i sve ashabe. Allahova milost i prefinjenost prati nas svakog momenta. Daje nam lijek za svaku bolest, vidljivu i nevidljivu. Uči nas kako ćemo sačuvati i zaštititi naša dobra djela koja činimo.

Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju.
Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr., a mnogi to smatraju vrlinom i podučavaju nas kako je sve to dio čovjekove slobode.

Zavidnost je jedna od nevidljivih bolesti koju je veoma teško izliječiti, a veoma je proširena među nama. O njoj Poslanik, s.a.v.s., kaže:

“Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo”. (6. Ebu Davud, Ibn Madže)

Vjerniče, ti koji padaš na sedždu, znaj da je zavidnost rezultat mržnje i pakosti prisutne u tebi, a mržnja i pakost rezultat su srdžbe koja je temelj svakog zla i najjače šejtanovo oružje (proklet bio), kojim razara zajednicu.

Naš Poslanik, s.a.v.s., brine se o nama. Upozorava nas da ne dajemo oružje neprijatelju:

“Nemojte jedni drugima zavidjeti, niti prekidati međusobne odnose, i nemojte imati međusobne mržnje i nipošto ne okrećite leđa jedan drugome, nego budite braća i Allahovi robovi”.(7. Buharija, Muslim)

Šta je, zapravo, zavidnost?
Ukratko, to je osjećaj odvratnosti prema blagodati koju drugi posjeduje i želja da ta njegova blagodat nestane. Drugim riječima, ne voliš gledati napredak muslimana i radiš na tome da se taj napredak spriječi. Ili, ne voliš da musliman vlada tobom, već voliš da vlada onaj ko će drogirati tvoje i moje dijete, a na kraju tražiš da se to dijete liječi opet kod muslimana, jer si svjestan da su doktori medicine u tome nemoćni.

Nije zavidnost poželjeti ono što neko od dobra posjeduje, čak je i pohvalno to i sebi priželjkivati, nego je zavidnost onda kad ne želiš da tvoj brat napreduje. Ali, stvarnost je takva da među nama ima onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman bude priznat ili dođe na vlast.

Tako se ponašaju dvoličnjaci. To nam Allah kaže:
“Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi, uznemiri. A zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.”

Naški kazano, trljaju ruke od zadovoljstva. Zar da se mi ovim bavimo? Sramota je! Zar nam nije dovoljno to što nam dušmani postavljaju razne zamke i što nam zavide zato što smo vjernici, Allahovi robovi koji padaju na sedždu? Ovo nam i Allah potvrđuje riječima:

“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese- Allah, zaista sve može” (Bekare : 109).

I, ne zaboravimo, sve nevjerničke netrpeljivosti prema nama, svi ratovi i agresije su samo iz osvete. To nam dragi Allah govori:

“…A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati” (Tevba : 74).

A u drugom ajetu stoji:
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali” (Burudž : 8).

Koji su razlozi i motivi zavidnosti? To su:
– mržnja i neprijateljstvo,
– uzdizanje,
– oholost,
– samodopadanje, umišljenost,
– strah za gubljenjem položaja,
– ljubav prema ugledu i karijeri,
– skrivena škrtost i pokvarenost.
Ove bolesti i virusi otklanjaju se pomoću toga što:

– Moraš znati da tvoja zavidnost šteti tebi na dunjaluku i na Ahiretu; na dunjaluku izazivaš Allahovu srdžbu, jer nisi zadovoljan Njegovom podjelom; na Ahiretu ti se oduzimaju dobra djela i daju onome kome zavidiš;

– zavidnošću se udružuješ sa Iblisom i nevjernicima koji žele belaje i propast vjernicima;

– onaj kome zavidiš ima koristi od tvoje zavidnosti na dunjaluku – očistio si ga od grijeha time što si učinio nepravdu prema njemu, a posebno ako zavidnost izazove ogovaranje brata; na Ahiretu poklanjaš dobra djela njemu i ostaješ bijeda i fukara onda kad je dobro djelo najpotrebnije;

– nema većeg bola i vatre od zavidnosti u srcu, čega se ne možeš lahko osloboditi, a tu bol niko sa tobom ne dijeli;

– sjeti se hadisa: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavodnost i mržnja, a mržnja je poput britve koja ne da reže kosu, već vjeru”; (8. Tirmizija, Ahmed)

– budi od onih za koje Allah kaže: “I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti” (Hašr : 9);

– i budi kao oni koji u dovama mole slijedećim ajetom: “...Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe ( zavidnosti, netrpeljivosti) prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv!” (Hašr : 10).

Molim Allaha, dž.š., da iz naših srca izbaci mržnju, zavidnost, oholost i svaku drugu bolest i zamijeni ih plemenitim osobinama. Amin!

Alipašina džamija, 27. 5. 2000.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hutbe 11 years 2 weeks ago #28599

Es-selamu alejkum!
Brate/sestro,
u prilogu ti dostavljam jedinstvenu hutbu na nivou Rijaseta, na temu vakufa, u povodu manifestacije "Dani vakufa u BiH", pod sloganom: "Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće zemlja vakufa". Hutbu je pripremio Muharem ef. Omerdic, rukovodilac Vjerskoprosvjetne sluzbe. Muderris Es-selamu alejkum!
--
Nezim Halilovic Muderris


HUTBA

Draga braćo!

Najviše hajrata u historiji muslimana vezano je za instituciju vakufa. Zapravo, razvitak dobročinstva i ukupni napredak islamskog Ummeta bio je, organski, vezan za ovu islamsku ustanovu. I danas, napredovanje muslimana na vjerskom, socijalnom, naučnom i mnogim drugim poljima, uveliko je oslonjen na vakuf.
Najstariji vakuf je, svakako, Ka'ba, koju je izgradio Ibrahim, a.s., po čemu je ovaj veliki Allahov Poslanik poznat kao prvi Pravi vakif. Čak se smatra prvim direktnim osnivačem institucije vakufa. Ibrahimov, a.s., vakuf služi: duhovnom, vjerskom, prosvjetnom, socijalnom i svakom drugom životu svih muslimana svijeta u svim vremenima.
Kasniji mnogobrojni vakifi u Mekki, Medini, Arabijskom poluotoku i diljem islamskoga svijeta obogaćivali su vakuf i oslanjali su se na iskustva tog Ibrahimovog, a.s., zavještenja i uzor su imali u njegovoj tradiciji.
U islamu se institucija vakufa gleda u najširem smislu te riječi, pa su vakifi potaknuti vjerskim motivima zavještali svoja dobra u razne svrhe, čak za zbrinjavanje bolesnih i napuštenih životinja. Ipak, najviše vakufa je u funkciji vjerskog, prosvjetnog i socijalnog života muslimana, polazeći od džamija, mesdžida, mekteba, medresa, raznih škola, biblioteka, akademija, fakulteta, internata za učenike i studente, do fondova iz kojih su se podmirivali svi troškovi koji su bili u vezi sa njegovim radom i postojanjem.
Uvakufljavanje je vrlo živ proces među musimanima i nezaustavljivo otvara nove vidove svoga potvrđivanja i opravdavanja na svim poljima islamskog rada. Vakuf je tako prerastao u instituciju kojoj nema premca. Razvitak vakufa svakako je poticala angažiranost muslimana oko vjerskog prosvjećivanja najširih narodnih slojeva zbog čega je efikasno djelovala institucija vakufa od Poslanikovog, a.s., doba, pa do naših dana.
Postojanje vakufa svjedoči tragove njihovih osnivača, dobrotvora, koji su kroz svoje hajrate nadživili svoje fizičko postojanje. Oni svojim učinjenim trajnim dobrom nastavljaju da pune Knjigu svojih dobrih djela učinjenih na ovome svijetu, tako da će im u registru Knjige na Sudnjem danu biti nepregledno dobro. Uzvišeni Allah je kazao u Kur'anu:
إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَى وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ وَكُلَّ شَيْءٍ أحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُبِينٍ
Mi ćemo doista oživiti mrtve, i Mi pišemo sve što su pripremili, i tragove njihove! I sve smo Mi pobrojali u Vodiču Jasnome. (Ja Sin, 12)
Ono što čovjek radi unosi se u Knjigu njegovih djela, koja će mu biti data na Sudnjem danu, da čita iz nje. Tako, obratimo li pažnju na Kur'an uviđamo da se u njemu spominju tri vrste knjiga:
1. lična knjiga: Čitaj svoju knjigu ( El-Isra', 14))
2. knjiga ummeta: Svaki ummet bit će pozvan knjizi svojoj (El-Džasije, 28)
3. opća knjiga: I sve smo Mi pobrojali u Vodiču Jasnome. (Ja Sin, 12)
Vakuf je oslonjen na ova tri ajeta: nema ga bez iskrena nijjeta u ime Boga; sve što je uvakufljeno kao trajno dobro upisuje se u knjizi svakog pojedinca, u knjizi Ummeta i bit će zabilježeno u Knjizi Jasnoj.
Knjiga čovjekovih djela je otvorena čak i nakon njegove smrti, sve do Sudnjeg dana. To su tragovi njegovog trajnog dobra koje ne presušuje.
Umrli ima koristi i nakon dunjalučke smrti od određenih djela koja je uradio za vrijeme svoga života. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kome on veli:
إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ عَمَلُهُ إِلاَّ مِنْ ثَلاَثَةٍ صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ أَوْ عِلْمٍ يُنْتَفَعُ بِهِ أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ
„Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine, osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun džarijetun), znanje kojim se ljudi koriste ('ilmun juntefe'u bihi), ili dobrog potomka koji Allahu upućuje dovu za njega (veledun salihun jed'u lehu).“ (Muslim)
Na osnovu ovog, i sličnih hadisa, ulema je pobrojala djela ikoja je vjerenik ugradio iza životna čiji je uzrok bio umrli za svog života i od kojih ima koristi i nakon svoje smrti. Takvih djela ima devet vrsta, a to su:
1. Trajna sadaka, poput raznih vrsta vakufa. Sve dok traju vakufi i dok se njima koriste ljudi, umrli će imati od toga nagradu.
2. Korisno znanje, poput pisanja korisnih knjiga, udžbenika i naučnih djela, održavanja korisnih predavanja i vazova. Ovdje se, svakako, mogu uvrstiti i razne vrste naučnih izuma od opće koristi itd.
3. Hajirli dijete. To je dijete koje je odgojeno u islamu i koje je spoznalo Allahova i roditeljska prava pa se moli Allahu za svoje roditelje, ili dijete koje radi dobra djela u ime svojih roditelja, ili koje roditeljima poklanja sevape svojih djela iz zahvalnosti što su ga odgojili u islamu.

4. Izgradnja džamije u kojoj bi se obavljao namaz i podučavalo islamu.

5. Izgradnja raznih općekorisnih centara i domova u kojima bi bili prihvaćeni siromašni, nevoljnici, beskućnici, napuštena djeca, djeca bez roditelja...

6. Izgradnja vodovoda, bunara, raznih vrsta javnih česmi i sistema za navodnjavanje, koji bi koristili ljudima.

7. Izgradnja raznih pojilišta ili sistema za napajanje stoke i divljači.

8. Sađenje voća ili drveća od čijih plodova, drveta i hlada bi bilo koristi ljudima, pticama i životinjama.

9. Ostavljanje Mushafa svom nasljedniku da iz njega uči, kao i uvakufljavanje Mushafa za potrebe džamije ili drugih mjesta u kojima bi ljudi učili iz njih.

Za sve spomenute hajrate, koji su posebne vrste vakufa, a učinjeni u ime Allaha, dž.š., s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, sevabi će teći i nakon smrti, sve dok to bude koristilo ljudima.
Ne bilježe se samo hajrati, već i tragovi tih tih hajrata, i sve će se to uzeti u obzir na Sudnjem danu. Bez obzira da li je riječ o dobrim tragovima i posljedicama, kao što su vakufi, milostinja i poučavanje znanju drugih ljudi ili da je riječ o lošim posljedicama, kao što su posljedice pokretanja ustanova u kojima se širi grijeh. Registar naših djela i njihovi tragovi stiže prije nas na Sudnji dan.
Na jednom velikom istanbulskom hajratu, na ploči je uklesan tarih na arapskome jeziku:

„Ako te upitaju prolaznici za imena vakifa,
onih koji izgradiše ovaj hajrat.
Kaži im jasno: Što će vam imena?
To što vidite, ovaj hajrat, to je ime njihovo!“

Uzvišeni Allah je rekao u Kur'anu:
لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُواْ مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللّهَ بِهِ عَلِيمٌ
Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo što vi udijelili, Allah će sigurno za to znati. (Ali 'Imran, 92)
Mnoga ulema smatra da se ovaj ajet odnosi na vakuf.
Prvim vakufom u našemu Ummetu se smatra vakuf Omera, r.a., koji je uvakufio voćnjak „Semg“ sa palmama. On je prije uvakufljenja Poslaniku, s.a., rekao: „Allahov Poslaniče, imam jednu bašču, koju puno volim i želim je dati kao trajno dobro!“ Poslanik je odgovorio: „Uvakufi je tako da se ona ne može ni prodati, niti darovati, niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opće dobro!“
Primjer Omera slijedili su gotovo svi Poslanikovi ashabi. Kada je čuo gornji ajet ashab Ebu Talha, r.a., je odlučio da uvakufi svoj najdraži dio imetka, vrijednu parcelu zvanu „Bejreha“. Za trojicu ashaba, Osmana ibn 'Affana, Zubejra ibn 'Avvama i 'Abdurrahmana ibn 'Avfa, kaže se da su za života svojom imovinom stekli Džennet.
Gotovo da nije bilo ni jednog poznatijeg ashaba, a da bar nešto nije uvakufio iz svoje imovine. Poznati ashab Džabir ibn Abdullah, r.a., veli: „Nije mi poznato da je neko od Muhadžira i Ensarija imao imetak, a da nije uvakufio makar jedan dio kao trajnu sadaku - vakuf, tako da se on ne može nikada otkupiti, ni pokloniti, niti naslijediti.“ (Mugnii, 6/189)
Ashabi su uvakufljavali su sve ono što je moglo poslužiti kao opće dobro bez obzira radilo se o pokretnim ili nepokretnim dobrima. Svi su se oni oslobađali robovanja imetku, sebičnosti i samoljublja. Spominje se primjer ashaba Halida ibn Velida, r.a., koji je uvakufio svoju ratnu opremu i konje.
Kod nas u BiH, nestali su mnogi vakufi. Neke, opet, ranije vlasti su oduzele, a ova ih nije još vratila Islamskoj zajednici. Ovdje su se očitovali svojom vjerom i srčanošću mnogi vakifi. Na njihovim vakufima su nastajale mahale, sela i gradovi, osnivale se nebrojne institucije i hajrati.
Danas je potpuno drugačija situacija. Mnogi muslimani ovoga vremena, imaju veliku imovinu, daleko veću od one koju su imali ashabi Allahovog poslanika. Međutim, ne povode se za njihovim svijetlim primjerima kako bi svojim imetkom uvakufljenim u ime Allaha osigurali sebi Džennet.
U to ime Vakufska direkcija Islamske zajednice sa ovom hutbom otvara jedanaestodnevnu manifestaciju „Dani vakufa u BiH“ pod sloganom: „Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće zemlja vakufa“. Bogatim raznovrsnim sadržajima kroz ovu manifestaciju će se sa raznih aspekata osvijetliti uloga i značaj vakufa u BiH. Cilj je da se, iznova, probudio duh vakifa, uvakufljavanja, hajrata i hajir-sahibija bez kojih ova ponosna zemlja nikada nije bila.

Rukovodilac
Vjerskoprosvjetne službe


mr. Muharem Omerdić

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hutbe 10 years 8 months ago #30551

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1012
  • Thank you received: 0
Poštovana braćo, uvažene majke i sestre!
Današnja težnja ljudi na Zemlji je pronalazak puta koji vodi ka sreći i blagostanju. U biti, ova težnja je stara koliko i ovaj svijet jer sva nastajanja čovječanstva od najstarijeg vakta pa do danas imala su isti cilj a to je postignuće sreće. Svi pokreti, religije upravo reprezentiraju puteve ka sreći . Bez obzira na naciju, vjeru, pojedinac ili pak grupa, svi teže ka jednom, ka boljem. U tome su svi suglasni i Istok i Zapad, i islam i kršćanstvo i judaizam. Razlika se očituje u modusu pronalaska puteva ka sreći.
U današnjoj hutbi ćemo ako Bog da samo naznačiti neke od stvari uz pomoć kojih možemo doći do sreće na ovom svijetu[1], a to su:

1. Zdravim shvaćanjem i čistim pogledima stvari

Predrasude i neizgrađeni pogledi na pojedine probleme života nepremostive su brane ljudskoj sreći. Prerasude paraliziraju um i oduzimaju mu svaku sposobnost za realno prosuđivanje stvari i mogućnosti da ih sagleda u realnom stanju. Kod nas Bošnjaka se ova negativna pojava itekako osjeti, uvijek mislimo da smo mi upravu, uvjek želimo da imamo više od komšije, da smo bolji... A uistinu ukoliko želimo sebi bolje, želimo komšiji što i sebi pa svi ćemo biti na dobitku, ako Bog da!

Takav razum, koji je pomućen iluzijama i realnim nadanjima lišen je svake kritičke moći te je spreman prihvatiti i vjerovati u svemoguća fantastična prediskazivanja. Čovjek s ovakvim umom stalno živi u stalnom kolebanju. Više drži do fikcije i nerealnog nego do prirodnih zakona i narod koji je sastavljen od ovakvih članova daleko je od svakog napretka. Učenje Islama da je Bog jedan Svemoćan koji sve održava, da niko osim Njega ne može ni koristiti niti štetiti zauvijek je očistio ljudski um od štetnih predrasuda i iluzija. Iskrena vjera u Boga dž.š. briše svaki trag vjerovanja u kojekakva čudesa i nenaravnu moć raznih predmeta te sličnih prediskazivanja koja svoja uporišta nemaju u zdravom umu niti logičkim činjenicama.

2.
Samopouzdanjem i osjećanjem ponosa

Svaki član ljudskog društva treba da vjeruje da je dostojan svakog znanja i svake časti do koje je čovjeku uopće moguće doći. Nipošto se nesmijemo, braćo i sestre, međusobno potcjenivati ii smatrati da je neko nepotpune duhovne konstrukcije, da je član ' nižeg ' društvenog reda i da ne posjeduje dovoljno sposobnosti da bi mogao postići savršenstvo. Na ovaj način se ruše sve barijere koje stoje na tom putu.

U učenju islama svi ljudi su isti, nema prednosti jedan nad drugim, a pravo usavršavanja ima svaki čovjek, a povećavanjem nivoa savršenstva povećava se i njegova vrijednost. Samo po stvarnoj vrijednosti i djelima islam cijeni ljude! Kod većine drugih religija sasvim je drugi pogled na ljude.

Dozvolite mi da navedem dva primjera: brahmanizam i židovstvo.

Ovo učenje ljude dijeli na četiri vrste - klase: brahmane, kšatrije, vajsije i sudre. Najpribraniji su brahmani koja posjeduje najveća prava i privilegije, zatim kšatrije i tako redom.

Slično učenje pronalazimo kod nama poznatije religije - u judaizmu. Po njihovom učenju jevreji su odabrani narod i jedini koji posjeduje , neuzubillah, eksluzivno pravo na Boga. U Talmudu Jehovin narod se spominje s osobititim poštovanjem i naročitim epitetima, dok drugi narodi se omalovažavaju i ponižavaju.

Druge neke vjere prepisuju osobitu svetost kleru te ga smatraju posrednikom između Boga i njih. I sve nesreće koje su se dogodile u srednjem vijeku neposredna su posljedica ovakvog poimanja stvari. Kao što vidimo, jedino u islamu imamo neposredno obraćanje Bogu, bez posredništva bilo kojeg lica ili institucije, zar nije to jedino logički pojmljivo?

3.
Dogmom koja se temelji na dokazima zdravog razuma

Vjera u Boga, to je prva točka koja je uklesana u ploču naše duše:

I kad je Gospodar tvoj izveo od Ademovih sinova iz njihovih kičmi potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?' - oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo!' - i zato da ne reknete na Sudnjem danu: ‘Mi o ovome nismo ništa znali!'/ 7: 172/

Ako je ona bazirana na jakim i zdravim dokazima, tada se naš um diže u najviše visine i oslobađa se svih okova zastarijele tradicije te imitacije drugih. On se jedino bavi progresom, jer kad spoznana najveću Istinu, ustvari Istinu svih istina, zašto onda da ne upoznaje druge istine. U islamu je istaknuta uloga uma, on je i temelj svih obligacija u islamu. Ukoliko shvatimo njegovu pravu ulogu, postići ćemo i sreću.

4.
Širenjem nauke

Ova stavka podrazumjeva angažnam grupe iz svakog naroda koji će se fokusirati na obrazovanje i educiranje a zatim transimisiju stečenih znanja na druge. Ovdje trebamo imati u vidu nužnost paralelnog obrazovanja uma i duše, naukom obrazujemo um dok vjerom i odgojom obrazujemo i plemenimo našu dušu. Nauka bez odgoja je forma bez sadržaja. A o važnosti implementacije ovih komponenti pronalazimo u slijedećim kur' anskim stavkama:

I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro, a odvraća od zla! To su oni koji su spašeni. / 3: 104/ , te:

Neka se po nekoliko njih, iz svake zajednice jedna grupa, potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate /9:122/.

Molim Uzvišenog Allaha da nas Uputi na Pravi put, da nam podari svako dobro na oba svijeta učeći dovu sinteze: ‘Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu, i sačuvaj nas kazne vatrene!' Amin!

Haris Islamčević
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hutbe 10 years 7 months ago #30630

Sarajevo, 6. novembar 2011. (MINA) - Centralna Kurban - bajramska svećanost održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Bajram-namaz je imamio i hutbu održao reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.

MINA u cjelosti prenosi bajramsku hutbu reisu-l-uleme:

KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE EF. CERIĆA
XI

Sarajevo, Gazi Husrev-begova džamija
Zu-l-hidždže 1432.
Novembar 2011.

* الله أكبر كبيرا, و الحمد لله كثيرا, و سبحان الله بكرة و أصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له. خلق كل شيئ فقدّره تقديرا [تكبير].
***
* الله الذي جعل لكم الارض قرارا و السماء بناءً و صوّركم فأحسن صوركم و رزقكم من الطيّبات, ذالكم الله ربكم, فتبارك الله ربّ العالمين [تكبير].
***
*هو الحيّ لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدّين, و لله علي الناس حج البيت من استطاع إليه سبيلا [تكبير].
***
*نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له و لا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أنّ سيدنا و سندنا و مولانا محمداً عبده وحبيبه و رسوله.
***
* صلي الله تعالي عليه و علي آله و أولاده و أزواجه و أصحابه و أتباعه. و خلفائه الراشدين المرشدين المهديّين من بعده. و وزرائه الكاملين في عهده. خصوصاً منهم علي ساداتنا أبي بكر و عمر و عثمان و عليٍّ. و علي بقيّة الصحابة و القرابة و التابعين, و الذين اتبعوهم بإحسانٍ إلي يوم الدين. رضوان الله تعالي عليهم و علينا أجمعين.
***
*أما بعد, فيا عباد الله, إتّقوا الله و أطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا و الذين هم محسنون.



Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji postoji oduvijek i zauvijek, jer nije postao i jer Ga neće nestati, koji nije nikome i ničemu sličan, koji sam po sebi postoji: يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاء إِلَى اللَّهِ وَاللَّهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ - O ljudi vi ste ovisni o Allahu, a Allah je neovisan i hvaljen (Kur'an, 35:15).

Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji sve čuje i sve vidi, koji radi sve Svojom voljom, koji je Svemoćan, koji govori svojim božanskim govorom, koji sve stvara, uzdržava i rastvara.

Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji je stvorio život i osigurao životne uvjete na zemlji: zrak, vodu i hranu za biljke, životinje i ljude.

Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja, kao hrana za životinje i ljude.

Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike i na sve ljude, koji su živjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu. I neka je milost i spas na sve bosanske sinove, šehide, koji su na Allahovom putu, dali svoje živote.

Draga braćo i sestre,
Hadž je najveća univerzalna manifestacija islama. Ovih dana na jednom mjestu, u Mekki, više miliona ljudi iz cijeloga svijeta svih rasa, nacija, uzrasta i obrazovanja su ujedinjeni u jednoj namjeri, a to je da se što više približe Stvoritelju i čuju nebesku poruku. Hizmećari dvaju harema, Mekke i Medine, zaslužuju našu pohvalu što svake godine hadžsku manifestaciju čine lakšom i što se sa Arefata u svijet šalju poruke mira i suživota. Na taj način hadž nije samo važan za muslimane, već i za sve ljude, narode i vjere, kojima je na srcu mir i sigurnost u svijetu. Učim dovu da hadžijama hadž bude kabul i da se vrate svojim kućama živi i zdravi, čisti od grijeha kao na dan kada ih je majka rodila.

U vrijeme hadža, tj., prvog dana Bajrama, muslimani širom svijeta kod kuće prinose žrtvu - kurban, kao simbol sjećanja na zajednički motiv ibrahimovske tradicije, koja kazuje o Ibrahimovom, a.s., zavjetu Bogu da će žrtvovati svog sina Ismaila, a.s., da bi dokazao da je iskren u svojoj pokornosti Bogu. Naravno, Bogu ne treba niko i ništa, pa tako ni ljudska žrtva. Dovoljna je bila Ibrahimova namjera da pokaže pokornost Stvoritelju pa da ga Stvoritelj učini slobodnim. To je poruka kurbana - da pokažemo da smo spremni na žrtvu kako bi se oslobodili od oholosti, sebičnosti i nasilnosti. Propisujući kurban u životinji Bog je poručio da ne želi da Mu se približavamo prolijevanjem ljudske krvi. Kurban je poziv da se bude spremno žrtvovati s ciljem da se čovjek približi drugom čovjeku, da se komšija približi komšiji, da svako živi u radosti svoga doma i svoje domovine, da su svi ljudi i narodi zadovoljni u društvu i državi u kojoj treba da važi vladavina prava i pravde; da su svi ljudi mirni i sigurni od jezika mržnje i od ruke nasilja. Jer, - Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku ljudi mirni i sigurni - kaže nam Alejhisselam.

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا، عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: الْمُسْلِمُ مَنْ سَلِمَ الْمُسْلِمُونَ مِنْ لِسَانِهِ وَيَدِهِ... (البخاري)
Braćo i sestre,

U ovim časnim danima sa ovog časnog mjesta podsjećam vas i na naše druge dvije obaveze: obavezu istinitoga govora i obavezu jedinstva:

قال تعالي: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلاً سَدِيداً. يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزاً عَظِيماً.
- O vjernici, budite svjesni Allaha i govorite suvislo i savjesno, pa će vas Allah za vaša djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj koji se Allahu i Poslanikovu Njegovom bude pokoravao - ostvarit će veliku pobjedu (Kur'an, 33:70-71).

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: أَنَّهُ كَانَ يَقُولُ فِي خُطْبَتِهِ: إن أصدقَ الحديثِ كتابُ اللهِ، وأحسنَ الهديِ هَديُ محمدٍ - صلى الله عليه وسلم -، وكلَّ مُحْدَثَةٍ بِدْعَةٌ، وكلَّ بدعةٍ ضَلالةٌ، وشرَّ الأمورِ مُحْدَثَاتُها.
Prenosi se da je Abdullah Ibn Mesūd, r.a., počinjao svoj govor sa riječima, - Uistinu, najispravniji govor je Allahova knjiga, najbolji savjet je savjet Muhammedov, a.s., svaka izmišljotina je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a najgora stvar je izmišljotina.

Prema tome, oni koji tekfire, tj., proglašavaju vjernike nevjernicima, rade najgoru stvar, jer izmišljaju i pripisuju Allahu i Njegovom Poslaniku ono što im ne priliči. Oni izmišljaju novotariju, kao zabludu koja ih zasigurno vodi u pakao a ne u raj, kao što to oni tvrde za sebe i svoju krivo usmjerenu skupinu. Umjesto da budu da'ije oni se postavljaju za sudije. Umjesto da konačni sud o našim razlikama ostave dragome Bogu - kako nas uči Kur'an na desetak mjesta - oni kao da ne vjeruju u Sudnji dan hoće sve račune poravnati sad i ovdje po svojoj pameti. Uzvišeni Allah od nas traži da vodimo računa o posljedicama svojih riječi i djela:

وَلاَ تَسُبُّواْ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ اللّهِ فَيَسُبُّواْ اللّهَ عَدْوًا بِغَيْرِ عِلْمٍ كَذَلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّهِم مَّرْجِعُهُمْ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
- Ne vrijeđajte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili! Kao i ovima, tako smo svakoj zajednici lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se na kraju Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onome što su radili obavijestiti. (Kur'an, 6:108).

Oni govore i rade suprotno najispravnijem Allahovom govoru i najboljem savjetu Allahovog Poslanika, kao imperativu, a to je da se: - Svi vjernici uhvate za Allahovo uže te da se ne razilaze, jer treba da znaju da kad god su se međusobno napadali, bili su na rubu provalije..." (Kur'an, 3:102-103).

قال تعالي: وَاعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُواْ وَاذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاء فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ.
Zar ima boljeg savjeta za ljude zdravog razuma od ovog Alejhisselamovog savjeta, koji kaže:

عَنْ عَرْفَجَةَ بْنِ شُرَيْحٍ الْأَشْجَعِيِّ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ يَقُولُ :{ ...فَإِنَّ يَدَ اللَّهِ عَلَى الْجَمَاعَةِ، فَإِنَّ الشَّيْطَانَ مَعَ مَنْ فَارَقَ الْجَمَاعَةَ يَرْكُضُ}
- Allahova moć i pomoć je u zajednici i zajedništvu, jer onaj koji se odmetne od zajednice, šejtan s njim kolo vodi.

U istinitost ovog Alejhisselamovog hadisa mogao se ovih dana uvjeriti cijeli svijet, gledajući odmetnika od zajednice s kojim je, zaista, šejtan kolo vodio u sred dana, u sred Sarajeva, okrećući ga tamo amo sa kalašnjikovom u ruci, šireći nemir i strah u gradu, koji je preživio sve strahove ovoga svijeta te dovodeći u teško stanje jedan narod, koji je preživio sve teškoće ovoga svijeta. Nema drugog objašnjenja za odmetnika od zajednice osim da je dopustio da ga ulovi šejtanska mreža, u kojoj čovjek nema izbora, već kako šejtan kaže.

Zbog toga, oni koji napadaju muslimansku zajednicu i koji rade na razbijanju zajedništva muslimana u vjeri praveći sebi zasebne džamije zloupotrebljavaju i instituciju namaza, i džamije i džemata. Za takve grupe časni Kur'an ima samo riječi osude jer su ta mjesta u službi sijanja razdora (mesdžid-u dirar):

وَالَّذِينَ اتَّخَذُواْ مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًا بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِّمَنْ حَارَبَ اللّهَ وَرَسُولَهُ مِن قَبْلُ وَلَيَحْلِفَنَّ إِنْ أَرَدْنَا إِلاَّ الْحُسْنَى وَاللّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ.
- A oni - kaže Uzvišeni Allah - koji su samo za sebe mesdžid podigli da bi zajednici štetu nanijeli te da bi nepovjerenje među ljudima širili i razdor među vjernike unosili, izlažući tako zajednicu onima koji su se još prije borili protiv Allaha i Njegovog Poslanika - oni će se sigurno zaklinjati, govoreći: „Mi samo najbolje želimo", - ali, Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.

لاَ تَقُمْ فِيهِ أَبَدًا لَّمَسْجِدٌ أُسِّسَ عَلَى التَّقْوَى مِنْ أَوَّلِ يَوْمٍ أَحَقُّ أَن تَقُومَ فِيهِ فِيهِ رِجَالٌ يُحِبُّونَ أَن يَتَطَهَّرُواْ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُطَّهِّرِينَ
- Ti u njihovom mesdžidu i u njihovom džematu nemoj namaz obavljati. Džamije čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na iskrenoj pobožnosti zaista više zaslužuju da u njima obavljaš namaz. U njima su ljudi koji vole da se čiste, a Allah voli one koji se često čiste.

أَفَمَنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَى تَقْوَى مِنَ اللّهِ وَرِضْوَانٍ خَيْرٌ أَم مَّنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَىَ شَفَا جُرُفٍ هَارٍ فَانْهَارَ بِهِ فِي نَارِ جَهَنَّمَ وَاللّهُ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
- Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na iskrenoj pobožnosti i u želji da se Allahu umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini!

لاَ يَزَالُ بُنْيَانُهُمُ الَّذِي بَنَوْاْ رِيبَةً فِي قُلُوبِهِمْ إِلاَّ أَن تَقَطَّعَ قُلُوبُهُمْ وَاللّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ
- Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. - A Allah sve zna i mudar je! (Kur'an, 9:107-110).

Dakle, svako ima pravo da izabere svoj životni put, ali niko nema pravo da ugrožava mir i sigurnost naroda, kojeg Uzvišeni Allah opominje da sam sebi ne čini nepravdu, a to znači da savjestan i odgovoran narod mora ustati i zaustaviti one koji su skloni nasilju, koji su u šejtanskoj mreži, koji nemaju osjećaj za slobodu i prava drugih, koji se igraju sa našom i budućnošću naše djece. - Allah poziva ljude u Kuću mira te upućuje na pravi put one koji žele da budu na pravome putu (Kur'an, 10:25).

قال تعالي: وَاللّهُ يَدْعُو إِلَى دَارِ السَّلاَمِ وَيَهْدِي مَن يَشَاء إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيم.
To je Allahov govor, to je najispravniji i najistinitiji Allahov govor, to je Alejhisselamova uputa, to je najbolja Alejhisselamova uputa pa, stoga, oni koji pozivaju u Kuću mržnje i nasilja i koji upućuju na krivi put one koji žele da budu na krivom putu - oni su novatori, oni izmišljaju vjeru, a najgora stvar je izmišljati vjeru naspram Allahove vjere, najgora stvar je Allahu i Njegovom Poslaniku pripisivati laž i ponašati se na način da kod ljudi izazivaš nemir i strah i tjeraš ih od vjere. Svakom razumnom čovjeku je jasna ova Alejhisselamova poruka:

- عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "إِنَّ اللَّهَ لَا يَنْظُرُ إِلَى صُوَرِكُمْ وَأَمْوَالِكُمْ وَلَكِنْ يَنْظُرُ إِلَى قُلُوبِكُمْ وَأَعْمَالِكُمْ"
- Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, neka je mir i spas na njega, rekao: - Allah ne gleda u vaš vanjski izgled, nitu u vaše imetke, već Allah gleda u vaša srca i u vaša djela!

Da, tako je, onaj koji u srcu mrzi ljude zato što nisu kao on i koji plaši ljude svojim izgledom i ponašanjem, nije postigao Allahov rizaluk, jer još od Adema, a.s., poznato je načelo morala i etike, a to je da je „takvaluk (iskrena pobožnost) najbolja odjeća (وَلِبَاسُ التَّقْوَىَ ذَلِكَ خَيْرٌ), tj., pobožan odnos prema Bogu i bratski odnos prema čovjeku su najbolja odjeća, koja krasi čovjeka" (Kur'an, 7:26).

Prema tome, mjera za našu vjeru i moral nisu ni odjeća ni izgled, već je mjera za našu vjeru i moral iskrena vjera u duši, istinska ljubav u srcu i ispravna djela.

No, na isti način kao što niko nema monopol na ljubav i toleranciju, tako isto niko nema monopol na mržnju i nasilje o čemu svjedoče neki ljudi u javnim medijima, kojima je dat mikrofon i pero da nas riječima mržnje i nasilja gađaju u srce i dušu. Nema razlike između onih koji šire mržnju i nasilje u ime slobode vjere i onih koji šire mržnju i nasilje u ime slobode govora. Oni su na istom zadatku. Njihovo djelovanje ima iste posljedice - strah, anarhija, beznađe i duševni bol, kao neizlječiva rana, jer, „fizički bol od koplja može da zaraste, dok duševni bol od otrovne riječi nikad ne zarasta". Zato je važno da svi dignemo glas protiv mržnje i nasilja u našem gradu, u našoj zemlji, u našem narodu, bez obzira od koga to dolazilo i bez obzira u ime koga ili čega se ta mržnja i to nasilje činilo.

Braćo i sestre!
Niko nema pravo da u naše ime uznemirava naše dokazane prijatelje. I niko nema pravo da nam dodatno otežava naše bolno stanje, posebno prijatelji kako na Istoku tako i na Zapadu, poručujući nam ovi sa Istoka da ako naša država ne glasa za punopravno članstvo Palestine u Ujedinjenim nacijama da će nas se odreći, a opet ovi sa Zapada nam prijete da ako glasamo za palestinsko pravo na punodobnost i punopravnost u UN-a da će nas ostaviti.

Sramno je da se tako važno i tako osjetljivo pitanje za mir i sigurnost u svijetu, kao što je palestinsko pitanje, prelama preko naših umornih leđa i naših, ionako, teških rana nakon genocida. Zaista je ljudski neshvatljivo i moralno neprihvatljivo da moćne sile svijeta preko leđa naše napaćene zemlje sviđaju svoje neraščišćene račune, dovodeći nas u stanje još većeg straha i neizvjesnosti za budućnost naše zemlje.

No, mi vjerujemo u Svemogućeg Boga, koji bdije nad svim što se u povijesti događa, pa tako i nad njima, i nad nama, i nad palestinskim pitanjem o kojem imamo pravo i obavezu reći, kao naše svjedočanstvo pred Bogom i poviješću, da svaki razuman čovjek, svaka savjesna nacija i svaka odgovorna članica UN-a ne može odbiti pravedni zahtjev Palestine da dobije status jednakopravnog i punopravnog sudionika mira i sigurnosti u svijetu te da je pozitivni glas za punopravno članstvo Palestine u UN-u najbolja garancija za mir i sigurnost Izraela.

Stoga, mi očekujemo da naši predstavnici u UN-u budu na visini povijesne odgovornosti za mir i sigurnost u svijetu, posebno na Bliskom istoku i na Balkanu, a to je da podrže palestinski zahtjev za punopravno članstvo u UN-u kao jedino moralno razumljiv čin i povijesno jedini mogući put za trajno i pravedno rješenje palestinsko-izraelskog konflikta, koji decenijama opterećuje cijeli svijet. Alternativa tome su novi sukobi, novi ratovi, novo krvoproliće u Svetoj zemlji na koju svi gledamo da bude mjesto Svetog mira umjesto Svetoga rata.

Niko nema pravo našu i budućnost naše djece da opterećuje svojim grijehom spram Palestine te da Bosnu i Hercegovinu stavlja na crnu listu nacija i država, koje vjeruju da je neprihvatljivo i neoprostivo za našu zemlju da glasa protiv ili bude suzdržana u odnosu na palestinski zahtjev za punopravno članstvo UN-a.

Niko nema pravo da od nas traži da budemo na pogrešnoj strani historije. Naprotiv, naše je pravo i obaveza da budemo na listi povijesnih časnih ličnosti poput Martina Lutera Kinga, koji je ukinuo rasizam u Americi i Nelsona Mandele, koji je ukinuo aparthejd u Južnoj Africi.

Vrijeme je da se i u Palestini ukine okupacija i da u Svetoj zemlji svi Ibrahimovi potomci žive u slobodi, miru i sigurnosti, jedni sa drugima ili jedni pored drugih - i Jevreji, kršćani i muslimani.

Milostivi Bože,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

Allahu Svemogući,
Oslobodi nas bijede i siromaštva!
Oslobodi nas straha i poniženja!
Oslobodi nas mita i korupcije!
Oslobodi nas nepismenosti i neznanja!
Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja!

Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!

Allahu Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!

Braćo i sestre,
Neka nam današnji mubarek-dan vrati vjeru, nadu i međuljudsko povjerenje; neka među nama nestane straha, zlobe i zavisti; neka nam zajedništvo povrati samopouzdanje; neka svako radi svoj posao savjesno i odgovorno; shvatimo da je tajna uspjeha na ovome svijetu iskrena vjera i plemenito djelo! Zato danas posjetite svoju rodbinu, obiđite mezarja svojih najmilijih, otvorite vrata komšiji i okrenite se oko sebe i pogledajte ko treba vašu bratsku ljubav i vašu ljudsku pomoć!

Sretni smo što bratsku ljubav danas s nama dijeli turski ministar odbrane Ismet Yilmaz, kojem želimo dobrodošlicu riječima: Hoşgeldiniz i Bajram šerif mubarek olsun!

Braćo i sestre, vi koji ste ovdje u Gazi Hurev-begovoj džamiji, vi koji nas gledate preko malih ekrana u domovini, dijaspori i našoj prijateljskoj Turskoj - svima vama od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Molim Uzvišenog da primi naše kurbane i našu žrtvu na putu izgradnje boljeg, pravednijeg i sigurnijeg svijeta za sve ljude dobre volje.

Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da prognanim omogući povratak domovima njihovim, da bolesnim podari zdravlje te da nemoćnim povrati snagu! Amin!

Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku i cijeloj Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: Bajram šerif mubarek olsun!

ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{وَلِلّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ الله غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ}
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
(الخطبـة الثانية)
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hutbe 10 years 5 months ago #31657

Hutba reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića:


Bošnjake danas potresa zemljotres kao onaj u Haitiju

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

Mina u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

http://www.dnevniavaz.ba/thumb.php?src=files/decembar2011/Reis_Hutba_14_IS_636535663.jpg&w=255&h=166&zc=1
Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah nam ukazuje na važnost džume-namaza tako što upućuje poseban poziv vjernicima da kad nastupi džuma-nama u petak ostave sve poslove i požure na namaz: - O vjernici, kad vas se pozove na džuma-namaz, ostavite sve poslove i požurite da stignete na namaz u zikru i pobožnosti. Da znate da vam je to bolje! A kad završite sa namazom, nastavite svoje poslove, tražite Allahove blagodati po zemlji i uvijek budite svjesni Allahovog prisustva svojim pobožnim mislima, jer to će vam olakšati brige.

Dakle, džuma-namaz je Allahov poziv muslimanima da se okupe u džamiji kako bi zajedno drage volje Allahu sedždu učinili, kako bi osjetili međusobnu bratsku ljubav u pobožnosti, kako bi podijelili zajedničke brige i olakšali jedni drugima dunjalučki teret te kako bi se ujedinili u zajedničkoj akciji za pomoć onima kojima je pomoć potrebna.

Poznat je hadis, kojeg prenose Buharija i Muslim, da se Džibril-i Emin jednom iznenada pojavio, dok je Allahov Poslanik poučavao ashabe islamu, sjeo do njegovih koljena i pitao ga "Šta je islam"? "Šta je iman"? i "Šta je ihsan"? Alejhisselam je odgovorio: "Islam je da javno svjedočiš vjeru kelime-i šehadetom, da klanjaš beš-vakat, pet puta na dan, da postiš mjesec ramazan, da godišnje izdvajaš zekat iz svog imetka i da jednom u životu obaviš hadž, ako imaš mala i džana"!

"Iman je - kazao je Alejhisselam Džibril-i Eminu - da vjeruješ u Jednog Boga, da vjeruješ u meleke, Allahove poslanike, Allahove objavljene knjige, Sudnji dan te da vjeruješ da se sve događa po Božijoj volji i određenju"!

"Ihsan je da vjeruješ u Allaha kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi" - objasnio je Alejhisselam Džibrili-i Eminu ove tri temeljne vrijednosti koje čine muslimana muslimanom.

Iako se nekima može učiniti da ponavljamo poznate stvari, ali, obzirom na zlonamjeru koja se širi kod nas i u svijetu o islamu i muslimanima, potrebno je više nego ikada ponavljati da je u korijenu riječi "islām" MIR, "selām", te da je, stoga, musliman miroljubivi čovjek koji se dragovoljno pokorava svom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, koji je Milostiv i Samilostan!

Zatim, da je u korijenu riječi "imān" SIGURNOST, "'emān", u duši pojedinca i u srcu zajednice i društva. Prema tome, mu'min je pouzdan i siguran čovjek sa vjerom u Allaha i sa povjerenjem među ljudima.

Te napokon da je riječ "ihsān" nastala od riječi "hasen", što znači ljepota kao izraz dobrote čovjeka koji kroz dobročinstvo prema drugome pokazuje ljepotu svoje duše, pokazuje ljepotu svoga imāna i svoga islāma.

Dakle, doslovno "musliman" znači miroljubiv čovjek; doslovno "mu'min" znači čovjek koji je siguran i pouzdan; i doslovno "muhsin" znači čovjek koji je lijep i prijatan zbog svog dobročinstva, jer čini dobro zato što zna da ga Allah vidi i zato što zna da će za svoje dobročinstvo dobiti Allahovu nagradu pa mu stoga pohvala ili nagrada od ljudi nije niti potrebna.

Draga braćo i sestre, nikad kao danas nisam osjećao potrebu da kažem da sam sretan i ponosan što pripadam miroljubivom, pouzdanom i dobroćudnom bošnjačkom narodu, koji je sačuvao mir u duši unatoč nemiru koji se širi oko njega svih ovih decenija, koji je ostao pouzdan i samopouzdan unatoč nesigurnosti, koja se oko njega plete sa svih strana, i koji je ostao darežljiv i dobroćudan unatoč oduzimanju i otimanju prava na vlastitu imovinu.

Najbolji dokaz za to je podatak da su muslimani Bošnjaci kroz džamijske sergije u domovini i dijaspori u 2009. godine ukupili 634.655,39 KM za Palestinu, odnosno Gazu, dok su u 2010. god. za pomoć Haitiju nakon zemljotresa ukupili 198.222,09 KM te za Pakistan 553.752,63 KM.

U 2011. god. muslimani su za pomoć Japanu nakon cunamija ukupili 205.742,59 KM, za pomoć gladnoj Somaliji ukupili su 762.936,55 KM, za pomoć Turskoj nakon zemljotresa ukupili su 291.857,00 te za pomoć Novom Pazaru nakon poplave ukupljeno je 125.057,05 KM - ukupno 1.385.593,19 KM ukupili su muslimani Bošnjaci u domovini i dijaspori dobrovoljnog priloga za pomoć ugroženim narodima u svijetu. Uradili su to muslimani kao izraz svog ihsāna, dobročinstva, kojeg im propisuje njihova vjera islam, ali i kao izraz svoje zahvalnosti za pomoć koju su dobijali od svijeta kad im je bila potrebna.

Nažalost, moramo objaviti cijelom svijetu da nas ovdje i sada potresa zemljotres kao onaj u Haitiju od vijesti da su pred zatvaranjem vitalne institucije našeg kulturnog, duhovnog i obrazovnog života, simboli i sadržaji kontinuiteta našeg pamćenja kao uvjeta za očuvanje duhovog i kulturnog identiteta našeg grada; ovih dana nas snažno zapljuskuje cunami kao onaj u Japanu, koji nosi i odnosi nadu mladima da mogu ostati i učiti ovdje u svom gradu u svojim toplim i uređenim nacionalnim i univerzitetskim bibliotekama, da mogu obilaziti svoj zemaljski muzej, svoj historijski muzej, svoj muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, da imaju svoju umjetničku galeriju te da slijepe i slabovidne osobe imaju svoju biblioteku.

Nakon što su 25. avgusta 1992. god. granatama sa obližnjih brda gađali, pogodili i zapalili gradsku biblioteku "Vijećnicu", nakon što su zapalili biblioteku Orijentalnog instituta, i nakon što su pokušali da unište muzeje i druge kulturne institucije našeg grada, danas hoće da nas ostave u mraku, hoće da nas raspamete, hoće da nam oduzmu pravo na obrazovanje, hoće da nam ubiju pamet i da nam unište dušu, ostavljajući na milost i nemilost vitalne institucije naše duhovnosti i kulture.

Draga braćo i sestre, ne smijemo im to dopustiti. Moramo svi ustati i tražiti da se odmah i bez uvjetno osigura normalan rad svih kulturno-historijskih i obrazovnih institucija u našem gradu i u našoj zemlji. Niko nema prava ubijati budućnost našoj djeci i niko nema pravo ubijati duh i dušu ovoga grada i ove zemlje.

Dobio sam mnogo zahtjeva da se u svim džamijama u domovini i dijaspori organizira sergija za pomoć muzejima, bibliotekama i umjetničkim galerijama, ali ima i onih koji kažu da bi to samo amnestiralo one koji su odgovorni da brinu o tim institucijama, a ako ne znaju ili neće da to urade, neka nam to kažu da se nađu oni koji hoće, znaju i umiju raditi za opće dobro a ne samo za svoj lični interes.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hutbe 10 years 4 months ago #31862

Hutba reisa Cerića u džamiji u Hadžićima:

Sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće


Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u džamiji u Hadžićima imamio džumu namaz i održao hutbu.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

Allah Uzvišeni i Kur'anu Časnom kaže:

- Allah vam je obećao da ćete imati jednu od dviju skupina - a vi ste više voljeli da bude ona koja nije bila naoružana. Allah je htio da riječima Svojim ustanovi istinu i onemogući one koji istinu gaze. Htio je da oživi istinu a usmrti laž, makar to ne bilo zločincima po volji (8:7-8). O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete (3:71). Reci im: "Istina je došla i zato laž mora otići, jer laž je poražena" (17:81). O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupne riječi izlaze iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu (18:5). Ne, ne, njima će jasno postati ono što su prije krili; a kada bi im se ponovo pružila prilika, opet bi nastavili da rade ono što je bilo zabranjeno, jer oni su zaista lažljivci (6:28). Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i pogledajte kako su završili oni koji su laži proizvodili. To je vijest za svakog čovjeka, to je putokaz i pouka onima koji se samo Allaha boje. I ne gubite hrabrost i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti ako budete iskreni vjernici. Ako vas rane bole, i drugi imaju svoje rane. Povijest je puna iznenađenja - Allah daje pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi se jasno znalo ko je iskreno predan Allahu i ko je vjeru svojim životom svjedočio. Allah ne voli one koji poriču istinu i šire laž (3:137-140).

Draga braćo i sestre,

Ovdje sam danas s vama u Hadžićima da se suočim sa našom sudbinom, koja nije stvar slučajnosti, već je stvar našeg izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba prihvatiti. Jer, kao što neko reče, sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće.

Dakako, veličina jednog naroda je u njegovoj sposobnosti da se hrabro suoči sa svojom sudbinom. Stoga, svaki put kada se narod bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu svojih sunarodnjaka, ili se bori protiv nepravde, on daje zračak nade da će istina pobijediti laž te da će pravda nadvladati krivdu.

Politički nalog ne može biti isprika za neistinu i nepravdu zato što je ljudska savjest iznad svih lažnih predrasuda i krivih optužbi. Laganje ne može biti vrlina. Laganje je nemoralna osobina. Čovjek zdravog razuma ne može prihvatiti da laže da bi varao samoga sebe, niti da bi tješio samoga sebe, niti da bi mu se oprostilo, niti da bi se borio protiv straha.

Samo čovjek bolesnog uma može hrabriti druge da lažu i sakrivati svoj i nečiji drugi jad i nemoral. Laž nije nikakav oblik patriotizma, niti je laž mjera nečije visoke inteligencije. Laž je zlo koje se provlači krvnim žilama poput otrova, pa se i ne primjećuje kako djeluje. Zločinac počinje time što predstavlja da laž naliči na istinu, a završava time što istina naliči na laž. Otuda se čuje razmišljanje: "Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži".

Naravno da može, jer laž je kao gruda snijega: što se više valja, to je veća, ali što je sunce jače, to se brže istopi. Dakako, istina je to sunce od kojeg se tope i najviše grude laži.

Prema tome, istina je najsigurnija zaštita od neprijatelja; istina je uzvišeno stanje uma; istina je najviše blagostanje duše; istina je najskuplji dragulj u individualnom i kolektivnom pamćenju jednog naroda. Eh, baš zato oni hoće da nam taj dragulj ukradu svojim lažima i galamom "hvatajte lopova", dok oni završe svoj prljavi posao. Zato im je potrebna ta neviđena Gebelsova propaganda, jer istini nije potrebno mnogo riječi, a laž ih nikad nema dovoljno.

Da bi nam oteli taj dragulj istine, oni nas ne puštaju na miru ni jedan dan, ni jedan sat, želeći da nas umore i tako podčine pod svoju laž. Dakako, oni koji su imali plan da unište djelimično ili u cijelosti jedan narod, prvo su morali ubiti istinu a onda proizvesti laž kao naviku za svoju utjehu, ali i za našu uspavanku. Otuda smo danas suočeni sa nasiljem na našu dušu, na našu pamet, na našu čast, na našu slobodu i na naše pravo na mir nakon tolikih progona, ubijanja, silovanja i na kraju genocida. Europa bi trebala znati, ako ima morala i stida, da onaj koji ne kažnjava zlo, taj zapovijeda da se zlo čini. Zlotvori ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid.

Međutim, u jedno svi moraju biti sigurni, i oni koji nam laži kroje, ali oni koji bi da nas lahko prodaju za te njihove laži, mi im nećemo dopustiti da nam ukradu istinu, jer istina je naše jedino oružje, naša jedina odbrana, naš jedini spas na ovome i na budućem svijetu.

Svakako, mi vjerujemo da postoji apsolutna istina, jer kada ne bi postojala apsolutna istina, svijet bi bio u haosu. Ne bi postojali zakoni fizike, ništa ne bi imalo nikakva značenja, ne bi postojala ni istina ni laž. Kakav li bi onda samo nastao nered, ali hvala Bogu da apsolutna istina postoji, kao što postoji i Božji apsolutni zakon i Božji apsolutni sud, posebno za one koji uspiju pobjeći od ljudskih relativnih zakona i sudova, koji su opterećeni ljudskim predrasudama i uskim ljudskim interesima.

To je naša poruka danas iz Hadžića: prije svih onima koje su uhapšeni zbog "Silosa" da priznaju i prihvate istinu ma kakva bila, ali i da znaju da ćemo se zajedno s njima boriti protiv svih laži i potvora. Stoga, mi s ovoga časnog mjesta, u ovome časnom danu i pred ovim časnim ljudima koji su danas u džamiji tražimo da se uhapšenim Hadžićanima odmah i bezuvjetno omogući odbrana sa slobode, jer oni nisu zaslužili da ih se zbog odbrane svog doma i domovine ponižava. Onima koji se ne boje istine, mora se omogućiti da se sa slobode istinom brane.

Naša poruka porodicama uhapšenih je da znaju da nisu sami. Mi smo s njima kao sa svojom braćom. Budite hrabri i strpljivi, jer laž ne može istinu nadživjeti.

Naša poruka Hadžićima je naše veliko hvala za veliku hrabrost i gostoprimstvo koje su samo Hadžićani znali pružati u danima naše odbrane od agresije na naš narod i našu državu. Hadžići su bili i ostali oaza slobode i časti našeg naroda.

Poruka iz Hadžića našem narodu: Probudi se, moj narode, i nemoj čekati da jednog po jednog odvode pa kad nas sve odvedu da tek onda shvatimo da smo trebali braniti slobodu i pravo svoga brata kako bi sačuvali svoju vlastitu slobodu i pravo.

Naša poruka iz Hadžića najodgovornijim na vlasti glasi: Nas ne brinu toliko njihove laži koliko nas brine vaša nesposobnost da kažete istinu o nama i da štitite naše pravo na život i slobodu. Izdaja radi položaja je najveći grijeh, kojeg narod dobro pamti a meleki pišu u svoje knjige. Oni koji misle da im je sve dozvoljeno da bi ostvarili ličnu korist i koji smatraju da je prodaja narodne časti i slobode vrlina i umijeće snalažljivog, treba da znaju da narod nije budala. Ovaj narod je živio i gora vremena, ali nikad nije prodao svoj obraz. Stoga, ako vam se ne dâ da nam pomognete, mi vas molimo da nam ne odmažete. Kao i dosada, mi znamo, hoćemo i možemo sami se braniti i sami se organizirati u zaštiti naših prava, jer naša snaga je u našoj istini i našoj pravdi za svakog čovjeka dobre volje.

Mi se nikog osim Boga ne bojimo!

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj borbi za istinu i pravdu!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da govorimo istinu i da drugima preporučujemo da govore istinu bez straha i bez stida!

Allahu Milostivi, omili nam bratstvo u vjeri i domovini i uputi nas putem na kojem je naša zajednička sreća i radost! Amin!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Hutbe 8 years 10 months ago #35610

Nekoliko pojašnjenja u vezi moje hutbe



hutba


Kada sam, sredinom augusta ove godine, održao hutbu u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu, nisam ni izbliza mogao pretpostaviti da će ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara. S obzirom da se u posljednje vrijeme navedena hutba pogrešno pa i tendenciozno tumači i interpretira, pa se to objavljuje čak i na zvaničnom portalu Rijaseta Islamske zajednice, smatram potrebnim da u vezi navedene hutbe dam nekoliko pojašnjenja.

Prvo: Hutba je bila o fitnelucima (iskušenjima) ahiri-zemana, bazirana na Kur'anu i autentičnim hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od ciljeva hutbe jeste osvrt na aktuelna dešavanja, a pred samu hutbu dobili smo obavijest da je uvaženi reisu-l-ulema donio odluku da se u svim bošnjačkim džamija u BiH i dijaspori taj dan, odmah nakon farza, klanja dženaza namaz u odsutnosti (dženazetul-ga'ib) osobama koje su poginule u protestima u Egiptu protiv vojnog režima. Ovakva odluka reisu-l-uleme uistinu zaslužuje svaku pohvalu, jer se na taj način prate dešavanja koja se duboko tiču muslimana i daje doprinos zakonitosti i legitimitetu u jednoj vrlo važnoj islamskoj zemlji, Egiptu. Imajući u vidu navedeno, sasvim je prirodno da se u hutbi tretiraju nemila dešavanja u Egiptu, a to je jedan bolna tačka, jer se čini velika nepravda i krv teče u potocima. To je samo po sebi jedan veliki fitneluk i iskušenje. Potom sam se osvrnuo na našu stvarnost, iznoseći neke primjere iz džemata koje sam posjetio za vrijeme prošlog ramazana (Rotilj, Crni Vrh, Divič, Zvornik i dr.), gdje su počinjana velika zlodjela a sada se govori da su svi krivi, što je posebno težak fitneluk i smutnja.

U zadnjem dijelu hutbe, otprilike nekih šest minuta, osvrnuo sam se na jednu pojavu koja je već duže evidentna na našim prostorima a to su šiijske aktivnosti. Svima je poznato i svi su vidjeli koliko su šiije i oni koji zastupaju njihova gledišta bili prisutni u našem medijskom prostoru za vrijeme ramazana. No, to samo po sebi ne bi bilo čudno jer su i ranijih godina imali čitav niz svojih aktivnosti, da nije bilo serijala „Suniti, šiiti“, koji je izazvao zebnju, strah, zbunjenost i ljutnju širokih muslimanskih masa. A to je još emitovano u udarnim terminima na Federalnoj televiziji za vrijeme lijepoga Bajrama! Mnogo ljudi, iz raznih dijelova BiH, zvalo me u bajramskim danima i kasnije izražavajući svoju zabrinutost i gorčinu zbog navedenog serijala. Kao odgovoran i savjestan alim, imao sam i vjersku obavezu da se ukratko osvrnem na navedeni serijal jer ulema mora pratiti dešavanja u svojoj zajednici i imati stav u vezi s tim. Gdje bi se to u svijetu moglo doći, na prostor gdje obitava jedna vjerska zajednica, pa onda javno dovoditi u sumnju njenu historiju i konstante? Upravo zbog toga što se tretiralo ono što tišti široke muslimanske mase i što je kazano utemeljeno i razumljivim jezikom, navedena hutba je naišla na odličan prijem i vrlo pozitivne komentare. Dobio sam na stotine poruka iz raznih dijelova BiH i dijaspore u kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i oduševljenje s hutbom, a o njenoj gledanosti najbolje svjedoči ogroman broj pregleda na Youtube-u i Facebook-u, koji se broje u desetinama hiljada. To samo po sebi govori koliko je naš svijet željan da mu se kaže istina i da njegova ulema odgovorno radi svoj posao i ima stav u vezi s dešavanjima.

Drugo: Ubrzo nakon hutbe koju sam održao u džamiji kralja Fahda, neko je na Facebook-u raspisao ucjenu za glavu profesora Hafizovića. Ne ulazeći da li je to uradio neko ko to stvarno misli i želi ili je to uradio neko da bi samo posijao sjeme razdora među naš narod u trenutku kada nam opstanak nikad nije bio ugroženiji, počevši od popisa pa nadalje, ne mogu ne primijetiti da se sigurnosne agencije još nisu oglasile. Da je ta prijetnja upućena bilo kojem strancu, već bi se znalo preko koje se adrese (ID) taj profil na Facebook-u otvorio i sa kojeg računara. Danas je to jednostavno službenim putem zatražiti od Googla. No, ono što želim da pojasnim jeste da sam nakon održane hutbe isti dan otišao na put u inostranstvo. Tek kasnije sam saznao šta se desilo. Naime, časopis Saff je prozvao imenom i prezimenom profesora Hafizovića, a neki mediji su iskoristili moju hutbu u kojoj sam se kritički i s negodovanjem osvrnuo na navedeni serijal. Novinari iz Saffa su imali priliku i vrlo mudro se ogradili od prijetnji koje su upućene profesoru. Iako ja nisam u svojoj hutbi ni sa pola riječi spomenuo profesora Hafizovića koji je, usput da kažem bio urednik dvije moje knjige, zatim gost na našem Fakultetu čijim sam predavanjima moderirao, te ga svaki puta selamim kada se sretnemo, ali pošto nisam imao priliku da bilo šta kažem za medije, mada sam potpuno neosnovano prozvan, u eteru je ostalo da sam ja taj, Bože sačuvaj, koji poziva na linč profesora Hafizovića. Profesora Hafizovića cijenim kao izuzetnog intelektualca, mada postoje pitanja u vezi koji se s njim ne slažem. Sasvim je prirodno da ljudi imaju drugačije mišljenje o različitim pitanjima. Ako jedni mogu iznositi javno i preko medija svoja mišljenje i stavove zašto i mi, kao baštinici ehli-sunetskog učenja i hanefijskog mezheba to ne možemo. Ako nas mogu javno kritikovati i sa nama se ne slagati, zar to nije i naše pravo, a, bogme, i obaveza da kao alimi i članovi akademske zajednice javno komentarišemo događanja kod nas i oko nas.

Treće: U nekim osvrtima na moju hutbu, poput onog koji je sačinio jedan mladi efendija iz Tuzle, spočitava se da nisam korektan: kritikujem prodor šiizma na naše prostore a, navodno, ravnodušan sam prema vehabijama i njihovim djelovanjem? Koje li neistine! Pa, svako ko prati moj rad, hutbe, pisanje i aktivnosti s lahkoćom može vidjeti da sam ja svoj život posvetio promoviranju središnjeg toka islama (al-wesatijja), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam u vjeri, ali istovremeno ne dopušta ni oduzimanje i umanjivanje od islama, posebno kad je riječ o farzovima i islamskim konstantama (sewabit al-islam). Upravo u tome vidim najveći efekat borbe protiv tzv. vehabija ali i ostalih devijantnih učenja i ponašanja. Da je mladi efendija objektivniji, vidio bi moja reagovanja i osude onoga što se desilo u Bugojnu ili Sarajevu (Mevlid Jašaraević), a u zadnjoj hutbi koju sam održao u džamiji Kralj Fahd (30.8.2013.) bio osam vrlo kritičan prema rigidnim tumačenjima islama, koju zastupaju ljudi kojima je, svi su izgledi, dominantna stvar brada i sunnet! Ta hutba je snimljena i upravo ovih dana se emituje na TV Igman, pa bi bilo dobro da je, mladi efendija, prije nego li iznosi javne osude pogleda. Ali, tom mladom efendiji, ipak sam zahvalan jer je za razliku od drugih, hinjskih i prijetećih reakcija ispunjenih strašnom mržnjom, koje sam dobio iz kruga tzv. bosanskih šiija i njihovih simpatizera, jasno iznio svoje stavove potpisavši se punim imenom i prezimenom. To cijenim, mada je u navedenom reagovanju izneseno niz pogrešnih, pa čak i tendencioznih tumačenja u vezi moje ne samo hutbe već i ličnosti. No, o tome ne bih sada govorio.

Četvrto: Ono što je posebno zasmetalo šiijama i njihovim simpatizerima (ja ih tako nazivam) u mojoj hutbi jeste to što sam sasvim jasno kazao da su šiije sekta. Ja sam zapravo samo iznio stav ehli-sunetske uleme i onoga što se naučava na islamskim univerzitetima od Mašrika do Magriba. To je stav uleme na Al-Azharu, Zejtuni, saudijskim, pakistanskim, alžirskim, sudanskim, turskim i drugim islamskim univerzitetima sunnijske provenijencije; svi su saglasni da su šiije sekta. To nikako ne znači da oni nisu muslimani. Sama riječ sekta, ukoliko se otvori bilo koji rječnik na našim slavenskim jezicima znači sljedeće: Sekta je manja grupa koja se odvojila od neke veće zajednice i njeno djelovanje (sektašenje, sektaštvo) se tada tretira kao negativno političko djelovanje. Upravo zbog šiijskog korištenja vjerskih postulata za ostvarivanje političkih ciljeva, rangiraju se kao sekta. Zato se ne može ustvrditi da su šiije, pripisujući im sektaštvo, proglašene nemuslimanima. Međutim, nije opravdano reći ni da su šiije vjerodostojni predstavnici izvornog toka. U tom slučaju bi bilo više nego dva toka muslimanske tradicije. Ne zaboravimo da i haridžije priznaju osnovna načela islama, a isti je slučaj i sa ostalim sektama koje su nastale u okrilju islama. Zbog nepoznavanja etimologije i terminologije pojma „sekta“ Rusmir-ef. Šadić, koji po svaku cijenu nastoji devalvirati ne samo moju hutbu već moj cjelokupni rad i djelovanje, svoja vlastita stajališta je doveo u kontradiktornost, a ne moje stavove o šiijama i njihovom djelovanju. O našem tretiranju šiitskih znanstvenika najbolje govore izvještaji o naučnoj saradnji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici sa predstavnicima šiijske znanstvene orijentacije. U tom pogledu može se pogledati, npr., sljedeći link: www.ipf.unze.ba/index.php?id=355&whatnews=19&newsid=1194 . Zato bi bilo jako poželjno da mladi ef. Šadić konsultira rječnik stranih riječi, kada naumi analizirati nečije stavove. No, ono što zabrinjava je nešto drugo: kako to da njemu, kao imamu gradske džamije u Tuzli, još nije jasno ko je u pravu: šiije ili sunnije? Iz njegovog teksta se to tako jasno vidi, što po sebi otvara čitav niz pitanja koje pod hitno treba rješavati unutar jednog šireg ulemanskog okvira IZ u Bosni i Hercegovini. Nakon onog famoznog serijala mnogi Bošnjaci su se s pravom i zabrinutošću pitali: Čiji smo mi i kome mi pripadamo? A šta će biti nakon onakvih regovanja poput Šadićevog, gdje se koristi čak i slika s ahmedijom, to će se tek vidjeti.

Peto: Još bih se jednom osvrnuo na našu braću šije. Naši dobri prethodnici koji su bili bolji od nas, tokom četrnaest vjekova nisu im zabranjivali da obavljaju hadž, jer su ih smatrali muslimanima. No, ključna stvar koju vjeruju i zagovaraju većina šija, te i sadašnje većinske šije, tj. isna ašerijje, jeste bezgrješnost ('ismet) imama iz časnog Ehli‑bejta, te vjerovanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, oporučio da njegov nasljednik bude hazreti Alija. To su dva ključna pitanja oko kojih se razilaze šiije i sunnije. U ovom kratkom osvrtu samo bih spomenuo da unutar šiizma, još od vremena ashaba koji su imali više simpatija prema hazreti Aliji, prisutan je jedan pravac koji je sada politički potpuno marginaliziran i o kojem naši Bošnjaci koji su postali šije, a i mnoge šije u svijetu, ama baš ništa ne znaju. Taj pravac je najbliži našem sunnijskom vjerovanju i poimanju. Naime, šije tog usmjerenja, kao i mi sunnije vjeruju i smatraju da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odredio ko će ga naslijediti, niti da je ikom osim vjerovjesnika i poslanika svojstvena bezgrješnost. Jedan od istaknutih predstavnika toga mišljenja u šiizmu je veliki ajetollah El-Burqai, koji je bio školski kolega imama Homeinija i njegov savremenik. Nažalost, njegova djela danas su zabranjena u (demokratskoj) Islamskoj Republici Iran. Gdje je tu pravo da intelektualci imaju drugačija mišljenja i stavove i sloboda da ih iznose i objavljuju!? Šiijske tekfirdžije ne smiju ni čitati njegova djela. Pozivamo sve poštene islamske intelektualce da barem samo pogledaju ovu stranicu: http: //www.borqei.com/ar.

I, na kraju, želim još jednom reći da osuđujem one koji su ucijenili profesora Hafizovića i postavili onakvu sramnu poruku na profilu, to su smutljivci najgore vrste! Također, smatram, i to sam javno u svojim hutbama istakao, da "tiho" širenje šiijske ideologije u Bosni nije ništa manje štetno i opasno od "bučnog" širenja tekfirijske. Toliko se je digla buka zbog hutbe koja je predmet ovih mojih pojašnjenja, a moja posljednja hutba u istoj džamiji u kojoj sam toliko bio kritičan prema tekfiri pokretu skoro da je prošla neopaženo. To govori da je i ona moja prva hutba, inša-Allah, bila na pravom mjestu, jer je očito da u Bosni nije ništa manji broj onih koji su prihvatili šiijsku ideologiju od onih koji su prihvatili tekfirijsku, pa su tako bučno reagovali, jer se osjećaju prozvanim. A nama ne treba ni jedno ni drugo, mi ćemo, inšallah, slijediti naše velikane Hasana Kafiju Pruščaka i Mehmeda Handžića, i vjerno tumačiti Allahov Din! Allaha Uzvišenog molim da nam sačuva našu vjeru i vatan, i da nas sačuva od smutnje i smutljivaca svih vrsta! Allahumme, amin!

dr. hfz. Safvet Halilović

(1. septembar 2013. / 25. ševval 1434.h

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Mustafa.

Odgovor:Hutbe 7 years 9 months ago #36512

Hutba o kurbanu, na nivou IZ-e u BiH i dijaspori

VJERNIK NE NAGLAŠAVA U ŽRTVU ULOŽENO VEĆ OD ŽRTVE DOBIVENO

Hvala Allahu koji je Ismaila velikim kurbanom zamijenio i svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana naredio. Salavat i selam na poslanika Muhammeda a.s., koji nas je svim, pa i propisima kurbana podučio.
Draga braćo, pred nama su dani žrtve, Kurban bajramski dani. Kao i narodima svim i nama je Uzvišeni prinošenje žrtve naredio. „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“./Hadž,34./. Poslanik primjerom ličnim svemu pa i propisu kurbana sljedbenike uči. Lično je svoj kurban klao govoreći: „Gospodaru, primi od mene i porodice moje“. U najkraćoj suri Kur'anskoj, suri Kevser, Allah dž.š., klanje kurbana naređuje a cilj naredbe je korist ljudima i dunjalučka i ahiretska, a vjernik ne gleda šta je u žrtvu uložio, već šta iz žrtvovanog dobiva.
Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, dobivamo spoznaju da je svakom djelu nijjet najvažniji, jer: „Allah prima od bogobojaznih“./Maide,27/. Iz istog kazivanja spoznajemo da je zavidnost snažan pokretač na zlo i nesreću jer bijaše uzrokom prvog grijeha na zemlji kad brat ubi brata.
Kroz kazivanje o Ibrahimu a.s., i sinu mu Ismailu a.s., dobivamo spoznaju da ljubav prema Gospodaru biva obilno nagrađena. Spoznajemo da žrtvovanjem onog što je i nama drago ostavljamo trag na Dunjaluku. „Spomen je na Ibrahima“./Saffat,109./, i gradimo sebi kuću u Džennetu „Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine“./Saffat, 110./
Allahu dž.š., ne treba ono što mi žrtvujemo „Do Njega neće dostići niti njihova krv niti njihovo meso“./Hadždž, 37./. Ono što žrtvujemo treba nama „Do Njega će stići naša bogobojaznost“./Hadždž, 37./ To znači da ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo. Nema smisla prinositi žrtvu Bogu ako nosimo mržnju prema čovjeku. To je vidljivo iz slučaja Kabilova.
Poslanik nam obećava nagradu ahiretsku za naš kurban, za našu spremnost na žrtvu. „Kurbani će vas“, veli Poslanik, „prenijeti preko Sirat ćuprije“.(Ahmed). „Sa kapanjem prvih kapi krvi na zemlju od vašeg kurbana čistite se od grijeha“.(Muslim), podučavao je Poslanik. Ta nagrada, bit će dostignuta samo ako kurban bude imao stvarni uticaj na nas, ako bude žrtva sa sadržajem.
Žrtva sa sadržajem bit će ako iz kurban naučimo da samo ono što je dobro, ono što je i nama drago, žrtva je stvarno. U kurban ne može; sakato, hromo, slabo. Iz kurbana također učimo da u dijeljenju, žrtvovanju ne smije biti nikakvog dunjalučkog interesa, niti ikakvog profita iz žrtve. Poslanik je rekao: „Ko proda kožu svoga kurbana, on nema kurbana“.
Vjernik nikad ne stavlja težište na cijenu žrtve, ne naglašava u žrtvu uloženo, već korist dobivenu. U nizu koristi, kurban nam donosi i naputak kako poredati prioritete u našoj svakodnevnici. Kroz propis raspodjele kurbanskog mesa razaznajemo te prioritete. U kurbanskoj cjelini, propis kaže, postoje tri trećine, a to znači postoje tri važne oblasti kojima se čovjek u svakodnevnici mora posvetiti.
Porodica je na prvom mjestu. Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zaposataviti, ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći da preko Sirat ćuprije pređemo ako nas djeca naša budu vukla za noge i usporavala, optužujući nas da nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili... Kad prođu dani žrtve, bajramski dani kad prođu, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik težište stavlja na ono čemu nas žrtva uči, a kurban nam spoznaju daruje da se za porodicu čovjek svakodnevno žrtvuje.
U kurbanskoj cjelini druga trećina je rodbini propisana. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje nam svjedoče riječi Poslanikove: „Ko u redovima rodbine svoje ima siromaha pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“.(Tirmizi). Obavezni smo se pomagati. I kad prođu dani žrtve, kad se završe dani bajramski ne prestaje naša obaveza da se jedni za druge žrtvujemo. Ako i nakon zaklanih kurbana, odnosi među nama budu opet hladni, i budemo opet jedni od drugih udaljeni, kurban naš nikakav smisao nema jer Bogu ne treba meso već naša promjena, bogobojaznost naša Mu treba. Poslanik upozorava: „ Ne silazi, ne spušta se milost Božija na onaj narod koji ne održava veze rodbinske“. (Malik).
U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a., Poslanika moli: „Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „Voli siromaha i druži se s njim“. (Dejlemi) Poslanik kaže: „Allah dž.š., je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“.(Buhari). Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata! Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro.
Našim kurbanima možemo i trebamo snažiti i našu zajednicu, našu Islamsku zajednicu. Dalekovidi ljudi, naši vrli predhodnici su razumijevajući moderni način života, život u gradskim četvrtima i soliterima omogućili da se o kurbanima brine Zajednica. Omogućila nam je Zajednica da ispunimo svoju obavezu, upotpunimo propis i postignemo veliko dobro. Našim kurbanima koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo doprinosimo njenom jačanju i istovremeno brinemo za veliki broj ljudi i ustanova od općeg, javnog značaja. Meso od našeg kurbana uplaćenog u Islamsku zajednicu će osim do naših medresa stići do bolničkih restorana, dječijih i studentskih domova, domova za nezbrinutu i sa posebnim potrebama djecu, povratničkih naselja, javnih kuhinja...
Kurbanima, koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo, ekonomski jačamo našu Domovinu i velika smo podrška razvoju stočarstva. Kupovinom kurbana u našoj Domovini, a ne u Australiji ili ko zna gdje, mi pomažemo razvoju našeg stočnog fonda. Rijaset će ove godine od naših povratnika u manji BiH entitet otkupiti hiljadu i petstotina kurbana. Povratnici će tako biti pomognuti jer će svoj proizvod prodati a u istim tim povratničkim mjestima, kurbani će biti zaklani i povratnicima podijeljeni.
Uključimo se braćo u akciju, Rijasetovu akciju klanja kurbana, jer nam ona donosi svima korist višestruku. Prije svega, sigurni smo da će sve biti urađeno u skladu sa propisima naše vjere i da će nam kurbani biti ispravni. Korist će biti i našoj Zemlji jer ćemo naš novac trošiti kupujući domaće i tako podržati razvoj poljoprivrede u našoj Zemlji. Korist ćemo imat mi, proizvođači, a posebnu će korist imati oni koji će mesom naših kurbana pomognuti biti, koje smo već spomenuli.
Korist će imati i naša Islamska zajednica jer će kroz akciju sakupljanja kurbanskih kožica ostvariti dobit iz koje će moći podržati razvoj naših obrazovnih ustanova i institucija Islamske zajednice uopće. Kao što nam je stalo da se kurbansko meso po propisu vjere razdijeli, jednako nam treba biti važno da se i prema kožici kurbanskoj odnosi ispravno jer je ona dio našega kurbana. Treba nam neko ko će se brinuti da se ona adekvatno zbrine, i na vrijeme i na pravo mjesto preda. A to mjesto je Islamska zajednica. Ne pobrinuti se za kurbansku kožicu ili ne daj Bože istu prodati ili se prema njoj nemarno odnositi znači, uloženo u kurban izgubiti.
Brojne su braćo koristi od kurbana. Nama koji nemamo priliku u svojoj avliji, u duhu naše vjekovne tradicije kurban zaklati i radost bajramsku s rodbinom i komšijama dijeliti, Islamska zajednica je alternativa. Ne dvoumimo, naše kurbane u Rijaset Islamske zajednice uplatimo i svu tu korist i nagradu koju nam kurban donosi u knjigu naših dobrih djela uknjižimo.
Uzvišeni Bože, molimo Te da kurbane naše primiš.Amin!

Please Prijava to join the conversation.

  • Stranica:
  • 1
  • 2
Moderators: TevaMustafawebmaster
Time to create page: 0.072 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version