Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 4 months ago #11253

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
KAMATA – RAT PROTIV ALLAHA

Braćo i sestre u islamu! Danas 01. rebiu-l-ahira 1430.h., što dogovara 27. martu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa „Kamata – rat protiv Allaha“. Pomenuta tema se uklapa u vrijeme našeg življenja, obzirom da je na sceni pravi kolaps svjetskog ekonomskog poretka, koji je u cjelosti baziran na kamati, kao jednom od teških grijeha.

Jedan od glavnih ciljeva Šerijata je postizanje općeg blagostanja na Zemlji. Kur'an i hadis kao dva osnovna izvora Šerijata naređuju sve vrste dobra i u isto vrijeme zabranjuju sve ono što je štetno za pojedinca i društvo. Jedna od glavnih Kur'anskih zabrana odnosi se na nezakonito prisvajanje tuđeg imetka, a u prioritetu tih zabrana je kamata.
Po definiciji kamata označava "cijenu koju posuđivač plaća onome koji mu pozajmljuje novac" ili "povećanje kapitala na štetu drugih ljudi", što je oblik legalizirane pljačke.
Kaže Allah, s.w.t., u 278. i 279. ajetu Sure El- Bekare:
”يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اتَّقُواْ اللَّهَ وَذَرُواْ مَا بَقِيَ مِنَ الرِّبَا إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ"(278) "فَإِن لَّمْ تَفْعَلُواْ فَأْذَنُواْ بِحَرْبٍ مِّنَ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَإِن تُبْتُمْ فَلَكُمْ رُؤُوسُ أَمْوَالِكُمْ لاَ تَظْلِمُونَ وَلاَ تُظْلَمُونَ"(279) (سورة البقرة، 278 – 279)
“O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici!“(278) „Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice vaših imetaka; nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti!(279) (Suretu El-Bekare, 278 – 279)

Allah, s.w.t., u citiranim ajetima naređuje bogobojaznost i odustajanje od ostatka kamate. Protiv onih koji to ne učine, On, s.w.t., objavljuje rat, a ko to od nas braćo i sestre smije povesti rat protiv svoga Stvoritelja? Onaj ko povede takav rat, zasigurno je gubitnik na obadva svijeta.
Oblici kamate su: 1. kreditne kamatne transakcije, 2. podizanje cijene zbog odgode plaćanja, 3. gomilanje zaliha, u iščekivanju povećanja cijene, 4. prodaja i kupovina kamatnih dugova i 5. špekulativne tansakcije.

Islam zabranjuje pohlepu za imetkom i škrtost, koje se ubrajaju u bolesti ljudskih srca. Čovjek ne smije biti rob dunjalučkih dobara i zbog toga se strogo zabranjuje iskorištavanje drugih ljudi sa ciljem njihova stavljanja u potpunu ovisnost. Kamata uništava ljudsko dostojanstvo, a kada čovjek izgubi dostojanstvo, njegov život nema nikakva smisla.
Kamata je rezultat ljudske pohlepe i želje da se na brz način dođe do novca, što za sobom povlači iskorištavanje drugih. Kamata dovodi do još većeg raslojavanja među ljudima, tako da oni slabi i siromašni postaju još siromašniji i slabiji. Kamata, razara ekonomski poredak u društvu i ona je slična neizliječivom karcinomu. Ona kamatare privikava na lagodan život, bez truda i stvaranja radnih navika.

I površna, a kamoli temeljita analiza ekonomskih prilika u svijetu, može da nas uvjeri da je kamata glavni razlog potpunog kraha svjetske ekonomije, a kako i ne bi kada su oni koji koriste kamatu objavili rat Allahu, s.w.t., i Njegovu Poslaniku, s.a.v.s..
Kamata je ugrozila ekonomski poredak, jer se ogroman novac našao u rukama malog broja pojedinaca, organizacija i država, koji manipulišu slabima i sve ih više guraju u provaliju beznađa.

Allah, s.w.t., u 280. i 281. ajetu Sure El-Bekare savjetuje da pričekamo dužnike, koji su u nevolji ili da im oprostimo dug, što je bolje za nas. Na kraju nas podsjeća na Dan u kojem ćemo Mu se svi vratiti i kada će nam prema našim djelima biti presuđeno:
"وَإِن كَانَ ذُو عُسْرَةٍ فَنَظِرَةٌ إِلَى مَيْسَرَةٍ وَأَن تَصَدَّقُواْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ"(280) "وَاتَّقُواْ يَوْمًا تُرْجَعُونَ فِيهِ إِلَى اللَّهِ ثُمَّ تُوَفَّى كُلُّ نَفْسٍ مَّا كَسَبَتْ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ"(281) (سورة البقرة، 280 – 281)
"A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao, a još vam je bolje, neka znate da dug poklonite!“(280) „I bojete se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti i nikome krivo neće učinjeno biti!“(281) (Suretu El-Bekare, 280 – 281)

Ovo braćo i sestre ne znači da imamo pravo od nekoga pozajmiti novac i potom mu to ne vratiti, pa se čak i ne izvinuti zbog nemogućnosti blagovremenog vraćanja duga. Mnogo je onih koji u ovom našem vremenu zloupotrebljavaju dobrotu pojedine braće i sestara, koji u ime Allaha, dž.š., pozajmljuju novac i druga materijalna dobra, a onda zajmoprimci zaborave na islamsku obavezu vraćana pozajmljenog. To slabi naše bratske veze i stvara međusobno nepovjerenje i podozrenje, tako da je sve više onih koji kažu da zbog lošeg iskustva po tom pitanju mogu pozajmiti samo onoliko koliko mogu halaliti.

Dva su velika grijeha, zinaluk i kamata, braćo i sestre uzrokom Allahove, s.w.t., kazne ljudima, a ta dva grijeha su u našem vremenu i našem okruženju uzela toliko maha, da su uistinu prava prijetnja. O tome Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Hakim, kaže:
عَنِ بْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِذَا ظَهَرَ الزِّناَ وَ الرِّبَا فِي قَرْيَةٍ فَقَدْ أَحَلُّوا بِأَنْفُسِهِمْ عَذَابَ اللهِ" (الحاكم)
Prenosi Ibn Abbas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada se u jednom mjestu pojave zinaluk (blud) i kamata, oni su sebi dozvolili Allahovu kaznu!“ (Hakim)
Svako ko bude u lancu kamate je proklet, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ جَابِرَ بْنِ عَبْدِ اللهِ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لَعَنَ اللهُ آكِلَ الرِّبَا وَمُؤَكِّلَهُ وَشَاهِدَيْهِ وَكَاتِبَهُ" (أحمد)
Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah je prokleo: onoga ko je jede, ko njome hrani druge, svjedoke i onoga ko je bilježi!“ (Ahmed)
Po citiranom hadisu, bilo kakav doticaj sa kamatom je haram, bez obzira da li se radi o kamati između dva pojedinca ili između fizičkog i pravnog lica i slično.

Poslanik, s.a.v.s., u drugoj predaji podučava ummet da je kamata uistinu veliki grijeh, pa kaže:
عَنِ ابْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "الرِّبَا ثَلاَثَةٌ وَ سَبْعُونَ بَابًا أَيْسَرُهَا مِثْلُ أَنْ يَنْكِحَ الرَّجُلُ أُمَّهُ وَ إِنَّ أَرْبَى الرِّبَا عِرْضُ الرَّجُلِ الْمُسْلِمِ" (الحاكم)
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kamata ima sedamdeset troja vrata (oblika). Najlakši oblik je da čovjek oženi svoju majku, a zaista je najveći grijeh napad na čast muslimana.“ (Hakim)
Kamata je mnogo teža od zinaluka, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Ahmed:
عَنْ عَبْدِ اللَّّهِ بْنِ حَنْظَلَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "دِرْهَمُ رِبَا يَأْكُلُهُ الرَّجُلُ وَهُوَ يَعْلَمُ، أَشَدُّ عِنْدَ اللهِ مِنْ سِتَّةَ وَثَلاَثِينَ زَنِيَّةً" (أحمد)

Prenosi Abdullah ibn Hanzala, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Dirhem kamate koji čovjek pojede, znajući da je kamata, teži je kod Allaha od 36 činjenja bluda.” (Ahmed)
Kamata neminovno čovjeka vodi u propast, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ibn Madždže:
عَنِ عَبْدِ اللَّهِ ابْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مَا أَحَدٌ أَكْثَرَ مِنَ الرِّبَا إِلاَّ كَانَ عَاقِبَةُ أَمْرِهِ إِلىَ قِلَّةٍ" (ابن ماجه)
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Kamata čak i kada se uvećava, njen svršetak je nestanak.“ (Ibn Madždže)
Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Nesaija nagovještava vrijeme u kojem će se biti veoma teško sačuvati kamate:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لَيَأْتِيَنَّ عَلَى النَّاسِ زَمَانٌ لاَ يَبْقىَ أَحَدٌ إِلاَّ أَكَلَ الرِّبَا، فَإِنْ لَمْ يَأْكُلْهُ أَصَابَهُ مِنْ غُبَارِهِ" (النسائي)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Doći će vrijeme kada neći biti niko ko nije okusio kamatu; ako je ne probaju, onda će ih zahvatiti njena prašina!" (Nesaija)

Ono o čemu nas je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio, već se ostvarilo u vremenu našeg življenja, jer onaj ko se ne bavi kamatom, biva pogođen njenim posljedicama.
Braćo i sestre! Čuvajmo se kamate i imetke stičimo samo na halal način, te ih čistimo zekatom i sadakom!
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas sačuva kamate i sticanja imetaka na nedozvoljen način, da uputi našu djecu i potomke, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 01. rebiu-l-evvel 1430.h. Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
27. mart 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 4 months ago #11536

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

SEDAMNAEST GODINA OD POČETKA
ORUŽANE AGRESIJE I GENOCIDA U
REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI


Braćo i sestre u islamu! Danas 08. rebi-l-ahira 1430.h., što odgovara 03. aprilu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa «Sedamnaest godina od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini». Za pomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što se za tri dana, 06. aprila, navršava sedamnaest godina od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, od strane krnje Jugoslavije, a nakon godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske, a pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti, kako se isto ne bi ponovilo...
Uzvišeni Allah u Suri El-Burudž govori o narodu, koji je na svirep način ubijao vjernike samo zbog toga što su vjerovali:
"وَمَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلَّا أَن يُؤْمِنُوا بِاللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ" (سورة البروج: 8)
"I svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali.» (Suretu El-Burudž, 8)
U Republici Bosni i Hercegovini, domovini dobrih i plemenitih Bošnjaka, ubijani su svi redom, samo zato što su muslimani i na taj način je premašen zločin pomenut u citiranom ajetu.

Početkom 1992. godine, srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Memorandum SANU-a (Srpske akademije nauka i umjetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao „nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“, razumijevajući to kao historijsko i demokratsko pravo Srpskog naroda. Glavni redaktor Memoranduma, Srpski nacionalista Dobrica Ćosić ističe da je "ujedinjenje svih Srba u jednu državu historijski cilj srpskog naroda". U cilju stvaranja „Velike Srbije“ izvršena je kompleksna politčko-psihološka priprema masa za ratna osvajanja, uz famozne mitinge i „događanja naroda“.
Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: tako-zvane JNA, jedinice MUP-a Krnje Jugoslavije, para-vojne formacije krnje Jugoslavije, u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničkih srpskih snaga iz Republike Bosne i Hercegovine. Pošto Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, a posebno uz Drinu, već su bili disperzirani na većem prostoru Republike Bosne i Hercegovine, preduzete su zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja Bošnjaka.

Četnici su partizanske spomenice, kojima su se okitili poslije II Svjetskog rata, zamijenili kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s' koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe tako-zvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine kupili, stavljeno je na raspolaganje četnika, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima. I uživali su u svome zločinu, smatrajući to velikom čašću, podvigom i pobjedom Srpskoga naroda, a jadni li su narodi i pojedinci, koji na zločinu gradiše vlastitu slavu!!!

Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu pravili razliku između: vjernika i ateiste, člana SDA i Pokreta za Jugoslaviju, manje pobožnog i više pobožnog, trijeznog i pijanice, onoga koji je žderao krmetinu i drugoga koji je nikada nije probao, onoga ko je udavao za njih i koji se ženio od njih i onoga koji to nije činio, onoga koji je bludničio i onoga koji je čuvao svoju čast, onoga koji je psovao svetinje i onoga koji to nije činio, onoga koji se zaklinjao u Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i onoga koji je znao da je to farsa, prisutna samo u bošnjačkim glavama... Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali da budu poubijani, na što svirepiji način. Kada Srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice, od devet i više godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je „udariti na čast žene muslimanke“, teže i od samog ubistva. Naše nene i majke, koje su čitava života na svojim glavama imale skromne, ali čiste i mirišljive šamije i kojima nikada ni jedno muško oko osim muževo, nije moglo da vidi jednu dlaku na glavi, one koje su iz poštovanja ustajale pred muškom djecom, koje nikada nikome nisu kazale ružnu riječ i koje su bile časne i ponosne, u toku agresije su bile ponižene i silovane od zvijeri u ljudskom liku. Za Bošnjakinje je čin silovanja bio i ostao težim od ubistva.

Toga su zločinci bili svjesni, te su projekat silovanja sistematski provodili na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. U usijane rerne su na oči majki stavljali njihovu dojenčad. Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju, asocirajući na roman «Na Drni ćuprija», velikog četničkog ideologa, Ive Andrića. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina, nad kojima um staje...

U tim okolnostima su naivni Bošnjaci očekivali efikasnu vojnu i humanitarnu pomoć Međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo Međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu.

Genocid nad Bošnjacima na koncu XX stoljeća, u periodu 1992. – 1995. godina, je jedan u nizu pokušaja srpskog i hrvatskog agresora da Republiku Bosnu i Hercegovinu međusobno podijele, te da je etnički očiste od Bošnjaka, kao autohtonog naroda koji islam baštini kao vjeru. Dogovor u Karađorđevu, između Miloševića i Tuđmana je potvrda tome. Srpski i Hrvatski agresori su u ime velikosrpskih i velikohrvatskih ciljeva, počinili zločin nad onima koji su za njih «poturice», «balije» ili Muslimani - Bošnjaci.

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u tako-zvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi i Goraždu se događao na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj, njihovo biološko istrijebljenje, kao i zatiranje njihovih: vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da „čuje i vidi” gluha i ćorava Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje, potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice i slično. Mojim hrabrim žepljacima su u akciji padobran bacane i Biblije, te lanč paketi sa svinjetinom...

Evropa i Zapad su zasigurno pali na ispitu, kada su bezdušno posmatrali kako se Bošnjaci, jedan od najstarijih evropskih naroda ubija i kako se ruše kulturna blaga, kojima bi se trebala ponositi Evropa i cijeli svijet. U Sarajevu i Bosni i Hercegovini prije pet stoljeća, u vrijeme kada se kršćanska Evropa dičila svojom prljavštinom, bila su: javna kupatila, javne česme, javne besplatne bolnice, hanovi, karavan-saraji, učilišta, biblioteke i tako dalje. U to vrijeme su se na najboljim lokacijama, u blizinama džamija, od državnih novaca pravile crkve i sinagoge i nikada se niko od muslimana nije protivio jačini crkvenih zvona i nikada niko nije ni pomislio da kaže koju ružnu riječ nemuslimanu, jer je pravo svakog čovjeka da vjeruje u što želi. Eto, to su: civilizacija, tolerancija i suživot, koji su trajali stoljećima i to je ljepota bosanske raznolikosti, jer Bošnjaci vjeruju u Jednog Allaha, koji u 99. ajetu Sure Junus poručuje:
"وَلَوْ شَاء رَبُّكَ لآمَنَ مَن فِي الأَرْضِ كُلُّهُمْ جَمِيعاً أَفَأَنتَ تُكْرِهُ النَّاسَ حَتَّى يَكُونُواْ مُؤْمِنِينَ" (سورة يونس، 99)
«Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici, pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?» (Suretu Junus, 99)

A u toj istoj «civiliziranoj i demokratskoj» Evropi, na početku XXI stoljeća u većini zemalja nema džamija, niti će ih biti, jer se navodno ne uklapaju u regulacione planove, a da ne govorimo o ezanu...
U Bosni i Hercegovini je proveden strašan genocid, a na njegovim temeljima je priznata i genocidna tvorevina Dejtonska Republika Srpska. Ono što bi međunarodna zajednica trebala da uradi je da ukine njen naziv, a potom i nju samu, kao genocidnu tvorevinu, kako bi Bosna i Hercegovina mogla da profunkcioniše kao normalna država.

Braćo i sestre! Ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima! Budimo budni i oprezni! Trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima, čekamo naše klanje!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, uputi našu djecu i potomke, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete, u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 08. reibu-l-ahir 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
03. april 2009.g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 4 months ago #11814

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
SEDAMNAESTOGODIŠNJICA ARMIJE
REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE


Braćo i sestre u islamu! Danas 15. rebiu-l-ahira 1430. h., što odgovara 10. aprilu 2009. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Sedamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine». Za pomenutu temu sam se opredijelio jer se za pet dana, tačnije 15. aprila 2009. godine, navršava sedamnaest godina od formiranja Armije Republike Bosne i Hercegovine i taj dan se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine sa Bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije. Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobilisanim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dž.š., pomoć, u nemogućim uslovima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.
Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice, niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, dž.š., bojati! Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila vojska koja je zajedno sa jedinicama MUP-a, nakon Allahove, dž.š., pomoći obezbijedila životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom.

Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili destabiliziraju i koji čak iz naziva žele da izbace sve što je bosansko, tako da je u prošli utorak, upravo na isti dan kada su srspki i hrvatski mediji po meni i mojoj posljednjoj hutbi osuli žestoku paljbu, Narodna Skupština Manjeg BH Entiteta usvojila Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, koji obuhvata preimenovanje gradova Bosanska Kostajnica i Bosanski Brod u Kostajnica i Brod. Oni koji u službenoj upotrebi budu koristili druge nazive će po pomenutom zakonu biti kažnjeni novčanom kaznom od 1.500,00 KM do 10.000,00 KM za fizičke osobe. Bošnjački poslanici će u Donu Naroda Manjeg BH Entiteta uložiti veto na izmjene zakona... Svaki komentar na pomenuti zakon je suvišan.


Braćo i sestre, u nadi da ovo neće biti protumačeno kao "govor mržnje", podsjećam vas da je u Komemorativnom centru u Tuzli prije dva dana potvrđena identifikacija pet šehida iz sela Sikirići, Općina Bratunac, koje su početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu odvedeli četnici sa još šest civila pomenutog sela i nakon toga ubili. Identifikovani su petogodišnji (5 godina) Admir Muminović, stotinudesetogodišnja (110 godina starosti u trenutku ubijanja) nena Zahida Suljić, Kirama Jusić, Suada Šaćirović i Smaila Ibrahimović. Ovo je braćo i sestre klasični genocid i svirepi zločin nad nedužnim civilima; djetetom, nenom i majkama, pa vas pitam, ko ovo smije zaboraviti i oprostiti i preko toga preći samo kao preko statističkog podatka?! Neka su prokleti zločinci i da im Allah zamete svaki trag! To je dova koju nakon ovog i sličnih zločina imamo pravo učiti i trebamo biti sigurni da će ona inša-Allah biti kabul (primljena)!

Kao muslimani smo dužni govoriti samo istinu i nikome bez razloga ne smijemo nanijeti ni najmanju nepravdu, a Allahu, s.w.t., pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i kod Njega je konačni sud!
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
"كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ" (سورة البقرة، 216)
“Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.” (Suretu El-Bekare, 216)


Aprila 1992. godine je došlo vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima, širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije "više ciljeve". Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u Bosni i Hercegovini. Došao je čas u kojem je svako imao priliku da se dokaže ili popravi, jer krvava agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude i td.. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti, kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se zvao agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se sa nemogućim.


U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a se nisu svetile i vraćale istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotama Republike Bosne i Hercegovine. One su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote ove zemlje.
Hiljade šehida su pale na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne pominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i oni se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprostavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga koji sve stvara i rastvara.


Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe, a samo kukavice nisu ponosne na svoju časnu borbu! Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dž.š., pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi pomagači sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine, a zar embargo na uvoz oružja nije bio jedan od poteza koji nas je prisiljavao na predaju? Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu sa kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.


Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo i td.?..
Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.


Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu "zelene opasnosti". Naravno, Armija Republike Bosne i Hercegovine i Policija BiH su potvrdile Kur'ansku istinu:
"...كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ وَاللَّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ" (سورة البقرة، 249)
"...Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!" (Suretu El-Bekare, 249)
Koliko je samo malih skupina uz Allahovu, dž.š., pomoć pružilo neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove islama?! Kako su se u zvjerskom obliku pojavili oni koji su do juče imali puna usta bratstva i jedinstva, a naivni Bošnjaci bili ubijeđeni da agresije, a posebno genocida neće biti? Kako se Bošnjacima krvava historija ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost, a šta ružan san?

Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to suprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je "dobro" samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku "dobrotu" svijeta nikada neće zaboraviti. Prije nekoliko godina je na inicijativu Nebojše Šerića Šobe, u blizini Mašinskog fakulteta u Sarajevu podignut "Spomenik Međunarodnoj zajednici" u obliku "Icara", nama dobro poznate konzerve, čiji sastav, porijeklo i rok trajanja nikada nismo saznali, a bila je najizdašniji vid pomoći Međunarodne zajednice, u toku agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati osim svoje rezultate...
Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantovana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju...


Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!!
Neka vam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 15. rebiu-l-ahir 1430.h. Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
10. april 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 3 months ago #12071

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
SRDŽBA – EL-GADABU

Braćo i sestre u islamu! Danas 22. rebiu-l-ahira 1430.h., što odgovara 17. aprilu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa "Srdžba – El-gadabu". Predmetna tema je braćo i sestre uvijek aktuelna, a posebno u ovom našem vremenu, u kojem smo neki od nas bez razloga jedni na druge srditi i to najčešće zbog dunjalučkih pitanja, a na drugoj strani smo ravnodušni u pogledu kršenja Allahovih,, dž.š., propisa i blagi i učtivi prema onima na koje se imamo pravo ljutiti.
Allah, s.w.t., obećava džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i praštaju, pa u 133. i 134. ajetu Sure Ali Imran, kaže:
"وَسَارِعُواْ إِلَى مَغْفِرَةٍ مِّن رَّبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالأَرْضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِينَ"(133) "الَّذِينَ يُنفِقُونَ فِي السَّرَّاء وَالضَّرَّاء وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ"(134) (سورة آل عمران، 133-134)
"I požurite oprostu Gospodara svoga i džennetu čija širina je kao nebesa i Zemlja, koji je pripremljen za one koji se Allaha boje!”(133) “Za one koji kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine." (Suretu Alu Imran, 133 - 134)

Braćo i sestre, ovo je naredba Stvoritelja svjetova, Koji upravlja svakom stvari i Koji zna sve naše tajne i naše slabosti. On, s.w.t., obećava onima koji daju sadaku tajno i javno, koji se u srdžbi savlađuju i koji ljudima praštaju, džennetska prostranstva, pa zato se natječimo u ova tri svojstva, u nadi da ćemo tako postići Allahovo, s.w.t., zadovoljstvo i da će naše mjesto trajnog boravka biti prostrani dženneti, iz kojih nema deložacija, gdje nema kirija, niti režija, gdje nema rušenja zbog regulacionih planova, gdje nema eksproprijacije, nacionalizacije i konfiskacije, gdje nema uznemiravanja komšija i gdje nema nesavjesnih stanara i upravitelja...

Različite pojave, predmeti, osobe i situacije izazivaju kod ljudi pozitivne i negativne reakcije, a jedan od tih osjećaja je i srdžba. Nekada je srdžba opravdana, ali u većini slučajeva za to nema pravoga razloga. Srdžba remeti ljudski razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene posljedice, zbog kojih nakon toga neminovno dolazi do kajanja. Ona uglavnom kod većine ljudi kratko traje, ali ostavlja velike negativne posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji, a ono što je najgore, dovodi do trajnih poremećaja u komunikaciji među ljudima.
Uzroci srdžbe mogu biti fizičkog karaktera, kao što su glad i žeđ, te različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, nesanica, nedostatak sabura (strpljenja), blagosti i praštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih u nečemu ograničavamo, s' tim što mlade osobe snažnije i brže manifestuju svoju ljutnju. Intenzitet srdžbe kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja, do bezumnog bijesa, koji se pretvara u pravu histeriju. Istraživanja pokazuju da su uzroci ljutnje uglavnom druge osobe, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta ljutnja ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost najčešće ispoljava prema drugim osobama koje nisu uzrokom ljutnje.

Vjernik treba da se ljuti onda kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi, dž.š., propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, s.a.v.s.. On bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na kršenje islamskih propisa, u pogledu ibadeta i šerijatskih sankcija (hududa). Prema tome, pravi mu’min se ljuti samo radi Allaha, s.a.w.t., i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Ljutili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih, dž.š., naredbi, kao npr. Musa, a.s., i Junus, a.s..
Uzvišeni Allah, kaže u 86. ajetu Sure Ta-ha:
"فَرَجَعَ مُوسَى إِلَى قَوْمِهِ غَضْبَانَ أَسِفًا قَالَ يَا قَوْمِ أَلَمْ يَعِدْكُمْ رَبُّكُمْ وَعْدًا حَسَنًا أَفَطَالَ عَلَيْكُمُ الْعَهْدُ أَمْ أَرَدتُّمْ أَن يَحِلَّ عَلَيْكُمْ غَضَبٌ مِّن رَّبِّكُمْ فَأَخْلَفْتُم مَّوْعِدِي" (سورة طه، 86)
"I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. Reče: "O narode moj, zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali?!" (Suretu Ta-ha, 86)

Musa, a.s., je bio srdit i žalostan zbog toga što su Benu Izraelćani u njegovoj odsutnosti napravili zlatno tele i počeli ga obožavati i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali.
Kaže Allah, dž.š., u 87. ajetu Sure El-Enbija’, govoreći o Junusu, a.s.:
"وَذَا النُّونِ إِذ ذَّهَبَ مُغَاضِبًا فَظَنَّ أَن لَّن نَّقْدِرَ عَلَيْهِ فَنَادَى فِي الظُّلُمَاتِ أَن لّا إِلَهَ إِلاَّ أَنتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنتُ مِنَ الظَّالِمِينَ" (سورة الأنبياء، 87)
"I Zen-nuna kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga sem Tebe! Hvaljen Si! Ja sam se zaista prema sebi ogriješio! (Suretu El-Enbija, 87)
Junus, a.s., kojeg Allah, dž.š., u citiranom ajetu naziva sa Zen-nun je bio vjerovjesnik poslan narodu drevnog grada. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštivanja Allahovih, dž.š., propisa, bez dopuštenja Uzvišenog Allaha ih je napustio, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe, koja ga je progutala. Allah, s.w.t., ga je toga spasio, zbog njegova iskrenog pokajanja.

Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana, što potvrđuje slijedeća predaja, koju bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "ثَلاَثٌ مُهْلِكاَتٌ: شُحٌّ مُطاَعٌ، وَهَوًى مُتَّبَعٌ، وَإِعْجَابُ الْمَرْءِ بِنَفْسِهِ، وَثَلاَثٌ مُنْجِيَاتٌ: خَشْيَةُ اللهِ فِي السِّرِّ وَالْعَلَانِيَةِ، وَالْقَصْدُ فِي الْفَقْرِ وَالْغِنَى، وَالْعَدْلُ فِي الْغَضَبِ وَالرِّضَا" (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tri stvari uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi), a spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu i pravednost u srdžbi i raspoloženju." (Muslim)

Zato se braćo i sestre čuvajmo stvari koje uništavaju ljude i trudimo se da budemo od onih koji čine ono što će biti uzrokom našeg spasa!
Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje.
Poslanik, s.a.v.s., je naš najbolji uzor, pa i u pogledu savlađivanja srdžbe, o čemu govore mnogi hadisi.
Kada pogledamo život našeg Poslanika, s.a.v.s., vidimo da je on bio ispunjen raznim poteškoćama i u poslaničkoj misiji koja je trajala 23 godine imao je mnogobrojna iskušenja. On je na svojim plećima nosio veliku misiju, od koje je ovisila budućnost ljudskog roba. On je zbog toga bio posebno strpljiv i nikada se nije ljutio osim kada je u pitanju vjera.
Primjer njegove strpljivost i savlađivanja ljutnje je posjeta stanovnicima Taifa, u godini u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., izgubio dva velika ljudska oslonca, suprugu Hatidžu, r.a., i amidžu Ebu Taliba, u vrijeme kada su muslimani još bili mala zajednica. Došao je Poslanik, s.a.v.s., u Taif u nadi da će njegovi stanovnici saslušati poslaničku poruku. Međutim, oni ga napadaju i protjeruju iz grada, gađajući ga kamenjem i bacajući na put kojim je prolazio trnje, tako da mu je potekla krv, koja se slivala na njegove nanule. Poslaniku, s.a.v.s., je bilo veoma teško i on se obraća Allahu, s.w.t., sa dovom za pomoć. Allah, dž.š., mu šalje meleka koji je zatražio njegovu dozvolu da sastavi dva brda i uništi stanovnike toga mjesta. Poslanik, s.a.v.s., odgovara:
"بَلْ أَرْجُو أَنْ يُخْرِجَ اللهُ مِنْ أَصْلاَبِهِمْ مَنْ يَعْبُدُ اللهَ وَحْدَهُ، لاَ يُشْرِكُ بِهِ شَيْئًا" (البخاري)
"Nadam se da će ih Allah uputiti i da će postati vjernici koji će obožavati samo Njega i neće mu pripisivati druga". (Buharija)

Ovo je bio primjer Poslanika, s.a.v.s., koji je želio da potomci stanovnika ovoga mjesta budu iskreni Allahovi, dž.š., robovi.
Braćo i sestre, kontrolišimo našu srdžbu i ne ljutimo se osim kada se krše Allahovi, dž.š., propisi!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se savlađuju u srdžbi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 22. rebiu-l-ahir 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 17. april 2009.g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 3 months ago #12301

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
SRDŽBA – EL-GADABU - hutba 2.

Braćo i sestre u islamu! Danas 29. rebiu-l-ahira 1430.h., što odgovara 24. aprilu 2009. godine, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu "Srdžba – El-gadabu".
U prošloj hutbi sam dao definiciju srdžbe i o njoj govorio kroz Kur'an i hadis. Jedno od načelnih važnih pitanja, koje sam u prošloj hutbi posebno obradio je da je srdžba dozvoljena, odnosno naređena onda kada se krše Allahovi, dž.š., propisi i tada mi muslimani ne smijemo šutiti i biti ravnodušni.
Uzvišeni Allah u 36. i 37. ajetu Sure Eš-Šura, kaže:
"فَمَا أُوتِيتُم مِّن شَيْءٍ فَمَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَمَا عِندَ اللَّهِ خَيْرٌ وَأَبْقَى لِلَّذِينَ آمَنُوا وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ"(36) "وَالَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَائِرَ الإِثْمِ وَالْفَوَاحِشَ وَإِذَا مَا غَضِبُوا هُمْ يَغْفِرُونَ" (سورة الشورى، 36-37)


"Sve što vam je dato, samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju;(36) "za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, praštaju."(37) (Suretu Eš-Šura, 36-37)
Allah, s.w.t., u citiranim ajetima za vjernike, koji se na Njega oslanjaju, koji se čuvaju grijeha i razvrata i koji kada se naljute praštaju, obećava trajno dobro u džennetima, koji su pripremljeni za mu'mine.
Poslanik, s.a.v.s., podučava jednog od ashaba, riječima:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَجُلاً جَاءَ إِلى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ فَقَالَ: "أَوصِنِي!" قَالَ: "لاَ تَغْضَبْ، فَرَدَّدَ الرَّجُلُ طَلَبَ الوَصِيَّةِ مِرَاراً، والرَّسُولُ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ يَقُولُ: "لاَ تَغْضَبْ" (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslaniku, s.a.v.s., došao neki čovjek, pa mu je rekao: "Posavjetuj me!" Reče (Poslanik, s.a.v.s.,): "Ne ljuti se!" Čovjek je nekoliko puta ponavljao pitanje, a Poslanik, s.a.v.s., je odgovarao: "Ne ljuti se!" (Buharija)

Sve što je ljudima dato od dunjalučkih ukrasa prolazno je, pa zato vjernici treba da budu strpljivi i da se ne ljute bez opravdanog razloga, jer ih bezrazložna srdžba udaljava od Allaha.
Ima među nama mnogo onih koji se neopravdano ljute na one na koje se ne smijemo ljutiti, bez opravdanog razloga, kao što su: roditelji, supruge, djeca, braća i sestre, bliža rodbina i općenito braća muslimani.
Poslanik, s.a.v.s., nas u slijedećoj predaji podučava na koji način ćemo se osloboditi ljutnje:
فَعَنْ سُلَيمَانَ بنِ صَرْدٍ: "استَبَّ رَجُلانِ عِنْدَ النَّبِيِّ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَجَعَلَ أَحَدُهُما يَغْضَبُ ويَحْمَرُّ وَجْهُهُ وتَنتَفِخُ أودَاجُهُ؛ فَنَظَرَ إِليهِ النَّبِيُّ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ: "إِنِّي لأَعلَمُ كَلِمَةً لَو قَالَها لَذَهَبَ عَنْهُ مَا يَجِدُ: "أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ" (ابن مالك)
Prenosi Sulejman bin Sard: "Dvojica ljudi su se posvađala kod Poslanika, s.a.v.s., pa se jedan od njih naljutio i zacrvenilo mu se lice i napuhale se vratne žile, pa ga Poslanik, s.a.v.s., pogleda i reče: "Ja znam riječi, koje kada bi akzao, od njega bi to otišlo: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana!" (Ibn Malik)

Kada bi braćo i sestre primijenili ove riječi Poslanika, s.a.v.s., onda bi imali mnogo manje stresova, međusobnih ljutnji i kidanja komunikacija.
A u drugoj predaji stoji:
عَنْ عَطِيَّةَ السَّعْدِيِّّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِنَّ الْغَضَبَ مِنَ الشَّيْطَانِ، وَإِنَّ الشَّيْطَانَ خُلِقَ مِنَ النَّارِ، وَإِنَّمَا تُطْفأُ النَّارُ بِالْمَاءِ، فَإِذَا غَضِبَ أحَدُكُمْ فَلْيَتَوَضَّأْ" (أبو داود)
Prenosi Atijja Es-Sa'di, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Srdžba je do šejtana, šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom, pa kada se neko od vas naljuti, neka abdesti!“ (Ebu Davud)

Kako je lijep savjet Poslanika, s.a.v.s., da u ljutnji promijenimo položaj i ljutnja će inša-Allah proći:
عَنْ أَبِي ذَرٍّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِذَا غَضِبَ أَحَدُكُمْ وَهُوَ قَائِمٌ فَلْيَجْلِسْ، فَإِنْ لَمْ يَذَهَبْ عَنْهُ الْغَضَبُ فَلْيَضْطَجِعْ" (أبو داود)
Prenosi Ebu Zerr, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada se neko od vas naljuti stojeći, neka sjede, pa ako ga ne prođe ljutnja, neka se nasloni!“ (Ebu Davud)
Poslanik, s.a.v.s., nas podučava da je prava snaga u savlađivanju srdžbe, pa u hadisu koji bilježe dva imama, stoji:
عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ رَضِىَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُوَل اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لَيْسَ الشَّدِيدُ بِالصُّرْعَةِ، إِنَّمَا الشَّدِيدُ الَّذِى يَمْلِكُ نَفْسَهُ عِنْدَ الْغَضَبِ" (متفق عليه)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije snažan onaj ko nadjača svoje protivnike. Snažan je onaj ko se suzdrži kad je ljut." (Muttefek alejhi)
Braćo i sestre, važno je znati da ne smijemo biti ravnodušni i šutiti onda kada se čini zulum (nasilje) ljudima i kada se ponižavaju Allahovi, dž.š., robovi, da ne smijemo kriti istinu, makar se ona ne sviđala razvratnicima i da ne smijemo zaboraviti i pozivati druge na zaborav, jer to spada u teške grijehe.

U Banja Luci je prije tri dana svečano otvoren dio ulice koja nosi ime Ilija Garašanin, a znamo li mi ko je Ilija Garašanin? Smiju li Bošnjaci govoriti o tome ili je najbezbolnije šutiti? Ne, ne smijemo šutiti, već govoriti istinu i samo istinu. U ovoj zemlji se Sarajevski aerodrom prije nekoliko godina nije mogao nazvati po simbolu ove zemlje, rahmetli Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedavajućem Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, a ulica u Banja Luci nosi naziv velikog srpskog ideologa, autora Načertanija (Program vanjske i nacionalne politike Srbije – osnova za velikosrpski šovinizam), koji je 1844. godine sačinio pomenuti program, koji je čuvan u tajnosti pola stoljeća, a bio je inspiracija za mnogobrojne genocide u posljednjih šesnaest decenija.
Dok most u Čapljini pravljen prije nekoliko godina sredstvima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nosi naziv Franjo Tuđman, dotle se u Sarajevskom Kantonu vodi žestoka kampanja za promjenu naziva škola, koje su dobile nazive po imenima najhrabrijih sinova Bosne i Hercegovine, jer je po pomenutoj odluci zabranjeno imati naziv škole po "ličnosti koja je na bilo koji način načinila štetu pripadnicima drugih naroda i vjerskih zajednica". Još je apsurdnije da Osnovna škola Fatima Gunić, treba da promijeni naziv, a dobila je ime po nastavnici koja je ubijena zajedno sa svojih troje učenika dok je držala nastavu, a 27 djece je tom prilikom teže i lakše ranjeno.

Zašto šutimo, a u toku je perfidna agresija na ovu našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, zašto smo ravnodušni dok se ova zemlja za koju su prolivene rijeke krvi sve više rastače i zašto šutimo dok zločinci i neprijatelji ove zemlje ruše ono što smo goloruki branili našim tijelima? Gdje je kraj našoj naivnosti i kako definisati to da prihvatamo da se istina prikazuje kao laž, a laž kao najviše civlizacijsko dostignuće? Oni koji šute, oni koji su ravnodušni, oni koji su pogeli glave i oni koji se plaše prijekora prijekornika su kukavice i oni ne poštuju sebe, a samim time ni vlastitu žrtvu.

Naša borba za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj ima mjesta za sve koji je osjećaju svojom zemljom nije završena potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, naprotiv ona se nastavlja drugim metodama i na tom putu nema stajanja. Borba u ovom vremenu je mnogo teža nego prije 17 ili 14 godina, kada su se znale prve borbene linije i kada su Bošnjaci i rijetki građani iz reda drugih naroda bili u istom borbenom poretku. Danas je sve pomiješano i sve je više onih koji napadaju i razgrađuju od onih koji brane i uspostavljaju. Istina je naše snažno oružje, oružje koje nas neće izdati i svaka riječ istine je nova cigla u velikoj građevini koja se zove država Bosna i Hercegovina. Oni koji se plaše istine, oni se plaše sami sebe.

Narode moj, drži se islama, ne zaboravi, ne halali, govori i piši istinu, svjedoči, rađaj, odgajaj, školuj, uči, podučavaj, ne predaji se, brani se i brani sve one koji su obespravljeni, nikada ne pomišljaj na predaju i neka tvoji potomci budu hrabri i odvažni, a ne kukavice i poniženi!
Knjiga "Dželati naroda mog", autora Avde Huseinovića, koja je juče promovirana u Domu mladih Skenderija je nezaobilazno štivo za sve one koji žele da se podsjete na nepobitne historijske činjenice u vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te da podrobnije saznaju o zločincima i njihovim zločinima, kako se Bošnjacima nešto slično nikada ne bi ponovilo!

Braćo i sestre, kontrolišimo našu srdžbu i ne ljutimo se osim kada se krše Allahovi, dž.š., propisi, kada se ruši naša Bosna i Hercegovina, natopljena šehidskom krvlju i kada se istina želi predstaviti kao laž, a laž istina!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se savlađuju u srdžbi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 29. rebiu-l-ahir 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 24. april 2009.g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 3 months ago #12582

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
DŽAMIJA I DŽEMAT U ŽIVOTU MUSLIMANA

Braćo i sestre u islamu, danas 06. džumade-l-ula 1430.h., što odgovara 01. maju 2009.g., uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu “Džamija i džemat u životu muslimana”. Ova tema je uvod u hutbu narednog petka, koja će inša-Allah biti na temu „Dan džamija 1993. – 2009. godina“, kada će se na temelju zaključka Rijaseta islamske zajendice u Bosni i Hercegovini, u svim džematima u Bosni i Hercegovini organizovati sergija za pomoć u temeljitoj rekonstrukciji džamije Kara Mustafe-paše u Rudom.
Kaže Allah, dž.š., u 18. ajetu Sure El-Džin:
"وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّهِ أَحَدًا" (سورة الجن، 18)
"Džamije su radi Allaha i ne molite se, pored Allaha, nikome!" (Suretu El-Džin, 18)
Braćo i sestre, prema citiranom ajetu džamije pripadaju samo Allahu, s.w.t., i njegovi iskreni robovi se samo Njemu obraćaju, pa zato budimo iskreni u svome vjerovanju i nikome se mimo Allaha, s.w.t., ne molimo, a kada Njega zamolimo, znajmo da Njemu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i da On obilno daruje!

Kada imamo na umu citirani ajet, onda nam se nužno nameće pitanje: Kakva je obaveza muslimana prema džamiji i džematu i kakav je odnos današnjih muslimana u tom pogledu?
Džamija je braćo i sestre najvažanija institucija u našem džematu, ona je mjesto ibadeta, mjesto u kojem našu djecu i sebe podučavamo islamskim vrijednostima, mjesto međusobnog savjetovanja, mjesto gdje mirimo zavađene muslimane, mjesto gdje rješavamo socijalne i druge društvene probleme, ona je naš orjentir u vremenu i prostoru, ona je naš korektor i ona nam daje snagu da kroz džemat u punom njegovom smislu budemo još bolji muslimani i korisni članovi uže i šire zajednice, te samim time korisni građani naše države Bosne i Hercegovine.
Naše džamije u koje se ulažu velika materijalno-finansijska novčana sredstva i koje uljepšavamo najkvalitetnijim građevinskim materijalima i inventarom, su uglavnom uskraćene od najvažnijeg ukrasa, a to su njene džematlije. Sve je više mektebskih učionica, opremljenih sa modernim pomagalima, zagrijanih najmodernijim grijanjima, ali sve je manje polaznika mektebske pouke, pa i istinskih pravih muallima, koji će na najbolji način privući, stimulisati i podučiti islamskim vrijednostima našu djecu, ta bezgriješna bića, za koja ćemo biti pitani na Sudnjem danu. Zabrinjavajuće je kako je u našim džamijama sve manje mladih Bošnjaka, koji u isto vrijeme prolaze pored svojih džamija i u društvu sa prokletim šejtanom odlaze na mjesta razvrata.

Naš dobri selef (preci) je imao sasvim drugačiji odnos prema džematu i džamiji. Ona je bila mjestom vrlo važnih odluka i dogovora, iz džamija su muslimani išli u bitke i u njima su ostajali duže nego mi danas ostajemo u kafanama i na pijacama. Kada bi nekog od muslimana tražili kod njegove kuće, familija bi odgovorila, ako je bio u džamiji: „Otišao je u džamiju i Allah zna kada će se vratiti.” Kada bi onaj za koga se pitalo bio na pijaci, bilo bi rečeno: “Otišao je na pijacu i inša-Allah doći će brzo.“ Brate i sestro, moj i tvoj povratak iz džamije je programiran i znano je koliko je minuta koji namaz, dok kada odemo na pijacu, čaršiju ili sijelo, neizvjesno je kada ćemo se vratiti, jer su to mjesta našeg "pravog posla i zauzetosti". A ne bi trebalo biti ako...

Namaz obavljen u džematu višestruko je vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "صَلَاةُ الْجَمَاعَةِ تَفْضُلُ صَلَاةَ الْفَذِّ بِسَبْعٍ وَعِشْرِينَ دَرَجَةً." (البخارى)
Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Namaz u džematu je vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza davdeset i sedam puta!" (Buharija)
Jedan slijepi musliman dolazi kod Poslanika, s.a.v.s., pa ga pita, može li izostajati iz džemata, jer ga nema ko dovoditi u džamiju. Poslanik, s.a.v.s., mu dozvoljava odsustvo iz džemata, a kada se ovaj ashab sav radostan okrenu da ide kući, Poslanik, s.a.v.s., ga upita: "Čuješ li ezan?” Ashab odgovori potvrdno, a Poslanik, s.a.v.s., mu reče: "لاَ أَجِدُ لَكَ رُخْصَةً" "Ne nalazim ti opravdan razlog za olakšicu."

Brate, gdje je opravdanje za moj i tvoj nedolazak u džemat ili smo mi toliko hrabri, pa smo spremni prkositi i našem Gospodaru, te se umjesto na ezan odazivamo na pozive u grijeh?
Poslanik, s.a.v.s., se bavio mišlju da zapali kuće munafika (dvoličnjaka), koji ne dolaze na namaz u džemat. Da je to uvedeno u praksu, ja i ti brate i sestro na dunjaluku ne bi imali kuće, već bi bili na ledini, u hladovinama drveća ili u šatorima.
Braćo i sestre, evo već trinaest decenija smo mi Bošnjaci bez imanja, koja su nam oteta i dodijeljena drugima, bez porodičnih kuća koje su nam više puta zločinci palili i bez rodbine, koju su zlikovci ubijali i tako nam konstantno neprijatelji Bosne i Hercegovine i naši neprijatelji sužavaju životni prostor, pa smo došli u situaciju da se više nema kud dalje i kud dublje...

Braćo i sestre, hvala Allahu, dž.š., koji je dao da se u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu naša mladost suprostavi zločincima, agresorima i njihovim domaćim pomagačima, jer da nije bilo njih, danas u Bosni i Hercegovini ne bi bilo džamija, a samim time ni ezana i džemata. Da nije bilo Bošnjaka takvih kakvi jesu, a islam ih je učinio autentičnim i tolerantnim, na prostoru koji smo mi branili i oslobađali ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su ostale da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Mi se bez obzira na zločine koji su počinjeni nad nama nismo svetili i nismo ubijali nenaoružane civile, nismo silovali njihove žene i nismo uništavali njihova materijalna dobra. Neka je za to hvala Allahu, s.w.t., čijih smo se zabrana pridržavali i zbog čega danas uzdignutih glava možemo mi i naši potomci da hodamo po Zemlji. Na drugoj strani zločinci ne samo da imaju traume, već još na ovom svijetu doživljavaju porodične tragedije i poniženja, a to je samo početak Allahove, dž.š., kazne...

Omer ibn El-Hattab, r.a., je uvakufio jednu njivu na kojoj se zadržao i propustio namaz u džematu, da bi se na taj način kaznio. Kada bi Bošnjaci na ovaj način kažnjavali sebe, vjerovatno bi Bosna i Hercegovina bila jedan veliki vakuf, a većina nas bi potpuno ostalo bez privatne pokretne i nepokretne imovine!
Poslanik, s.a.v.s., prilikom hidžre iz Meke u Medinu u mjestu Kuba gradi džamiju i sam učestvuje u njenoj gradnji, te tako daje najljepši primjer svome ummetu, da je lični angažman najefektniji u činjenju dobra i poticanju na njega.
Nakon dolaska u Medinu i smještanja u kuću Ebu Ejjuba El-Ensarije, počinje gradnju džamije, ne samo radi obavljanja namaza, već i radi: šure i donošenja bitnih odluka, podučavanja, učenja Kur’ana i njegova tumačenja, rješavanje socijalnih problema, upravljanja državom i td..

Poslanikova, s.a.v.s., džamija je bila mala, jednostavna i skromna. Ona je bila sagrađena od obične pečene cigle, skromno omalterisana, nije imala ukrašene zidove, niti skupocjenu udobnu prostirku. Sa munare se čuo poziv prvog muezina Bilala Habešije, bez ozvučenja, ali su se na taj poziv odazivali svi ashabi. Mi danas pozivamo sa jakih ozvučenja, ali te pozive moderni Bošnjaci ne čuju, isto kao da su gluhi, a kako će poziv mujezina čuti onaj ko je sebi za gospodare uzeo djecu, novac, zlato, dionice, vile, skupocjena auta i pse?!

Sva jednostavnost Poslanikove, s.a.v.s., džamije je bila kompenzirana njegovim i prisustvom njegovih ashaba, koji su ukrašavali tu skromnu džamiju, a najbolji ukras džamije je njen džemat. U našim prilikama, džamije su uglavnom dobro posjećene bajramima, džumom i teravijama, dok je na ostalim vaktovima zanemariv broj klanjača. Prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, većina naših džamija su bile u izgubile svoju pravu funkciju, tako da su neke postale spomenicima kulture, koji su se posjećivali od strane turističkih grupa, više nego od samih muslimana, a neke su bile potpuno zapuštane i zaključane.
Braćo i sestre, gradimo i održavajmo naše džamije, odazivajmo se na pozive mujezina i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro obadva svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji čuvaju džamije i održavaju džemat, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 06. džumade-l-ula 1430.h. Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
01. maj 2009. godine Nezim Halilović Muderris
و السلام عليكم و رحمة الله!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 3 months ago #12718

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

"DAN DŽAMIJA" 1993. - 2009. godina

Braćo i sestre u islamu! Danas 13. džumade-l-ula 1430. h., što odgovara 08. maju 2009. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Dan džamija 1993. – 2009. godina". Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora, Ferhadija džamija u Banja Luci.

U protekloj sedmici su uhapšena trojica građana Bosne i Hercegovine: Ajman Awad, Abdullah bin Awra i Aissa Benkhira, koji su na bazi učešća u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine stekli državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje im je nezakonito oduzeto, te su sva trojica smještena u Emigracioni centar u Lukavici. Prema izjavi direktora za poslove sa strancima oni su stavljeni pod kontrolu "jer se radi o osobama koje su prijetnja nacionalnim interesima Bosne i Hercegovine". Kakve li sramote da pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine bivaju uhapšeni i stavljeni pod kontrolu, sa ciljem njihova izručenja u matične zemlje, gdje ih čekaju dugogodišnje robije i mučenja, dok blagodati ove zemlje u institucijama vlasti, Oružanim snagama i policiji uživaju neprijatelji ove zemlje, koji svoje neprijateljstvo ni danas ne kriju? Kakve li sramote za aktulenu vlast, da hapsi i islijeđuje one koji su u ime Allaha, dž.š., branili Republiku Bosnu i Hercegovinu i za uzvrat nisu tražili ništa osim da nesmetano: bez posla, bez funkcija i bez bilo kakvih privilegija žive u krugovima svojih porodica, dok zločinci participiraju u vlasti? Kakve li nepravde da se Arapima uskraćuju sva prava, dok Rusi, Rumuni, Grci i drugi zločinci, koji su kao plaćenici u redovima srpske i hrvatske vojske napadali ovu zemlju, nesmetano uživaju sva prava i niko i ne pomišlja da im oduzme državljanstva i protjera ih? Suze supruga i djece uhapšenih Arapa su prokletsvo za sve one koji im čine zulum... Kunem se Gospodarom svemira, da oni nisu opasnost po sigurnost ove zemlje, već su stvarna opasnost oni koji im čine nasilje!!!

"Dan džamija", podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku obje oružane agresije, sa istoka i zapada, u periodu 1992. - 1995. godina.
Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m.. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula. ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju, a Ferhadija je bila jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. - 1995. godine, do temelja porušene.

Džamije su Allahove, dž.š., kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.
Opće je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu svete: džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami... Oni stoljećima zatiru tragove islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do posljednje dvije krvave agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se proglašavaju svecima i nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci već jednom proći zločina i prihvatiti nas drugačijim...

Allah, dž.š., u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:
"وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنْ مَنَعَ مَسَاجِدَ اللَّهِ أَنْ يُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ وَسَعَى فِي خَرَابِهَا أُوْلَئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَنْ يَدْخُلُوهَا إِلَّا خَائِفِينَ لَهُمْ فِي الدُّنْيَا خِزْيٌ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ" (سورة البقرة، 114)
“Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (Suretu El-Bekare, 114)

Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim! Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.

Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.

Ne samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su na oči obespravljenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u Zvorniku.

Allahovom, dž.š., voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda. Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!
Ne prodajimo i ne mijenjajmo imanja, već ih obnavljajmo i kultivišimo, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu! Prodaja ili zamijena naše imovine, u manjem BiH Entitetu ili na prostoru Federacije, odakle smo protjerani, je haram, jer se time prodaje dio Bosne i Hercegovine i svega što ona podrazumijeva!

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj redovnoj sjednici, održanoj 11. marta 2009. godine, odnosno 14. rebiu-l-evvela 1430., donio zaključak da se u povodu Dana džamija u svim džamijama u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori održi hutba na pomenutu temu, te da se organizira sergija za pomoć u temeljitoj rekonstrukciji džamije Kara Mustafe-paše Sokolovića u Rudom.

Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, s.a.v.s., učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u obećane džennete, u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 13. džumade-l-ula 1430. h.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
08. maj 2009. godine
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 2 months ago #12939

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

ZAVIDNOST / EL-HASEDU

Braćo i sestre u islamu! Danas 20. džumade-l-ula 1430.h., što odgovara 15. maju 2009. godine, hutbu sam naslovio sa „Zavidnost / El-hasedu“.

Zavidnost je negativna ljudska osobina, koja se izražava u negativnom stavu prema drugoj osobi, koja posjeduje nešto što zavidnik ne posjeduje, bez obzira da li se radilo o pozitivnoj osobini druge osobe, njenoj porodici, fizičkoj ljepoti, posjedovanju materijalnih dobara i drugog, u želji da to dobro koje posjeduje druga osoba bude mu uskraćena. Postoje različite vrste i nivoi zavidnosti, koje mogu varirati od zlobe u duši, preko blagog neprijateljstva do otvorene agresivnosti i sreće koja obuzima zavidnika, kada to dobro ode od druge osobe.

Zavidnost je braćo i sestre, stara opaka bolest, prisutna i u ovom našem vremenu, a nje se svaki iskreni vjernik mora dobro čuvati, jer ona uništava vjeru ljudi, potpuno kida njihove međusobne komunikacije i biva uzrokom drugih velikih grijeha.
Na žalost ima mnogo ljudi koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman uznapreduje i dođe do položaja ili imetka. Tako se ponašaju dvoličnjaci, o kojima Allah, s.w.t., kaže u 120. ajetu Sure Ali Imran:
"إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُوا بِهَا وَإِن تَصْبِرُوا وَتَتَّقُوا لاَ يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا إِنَّ اللَّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ" (سورة آل عمران، 120)
„Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.“ (Suretu Alu Imran, 120)

A u 109. ajetu Sure El-Bekare, Allah, dž.š., govoreći o mržnji Ehlu-l-Kitaba, kaže:
"وَدَّ كَثِيرٌ مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَوْ يَرُدُّونَكُم مِِنْ بَعْدِ إِيمَانِكُمْ كُفَّاراً حَسَدًا مِنْ عِنْدِ أَنْفُسِهِم مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْحَقُّ فَاعْفُوا وَاصْفَحُوا حَتَّى يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ إِنَّ اللَّهَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ" (سورة البقرة، 109)
“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese! Allah, zaista sve može.” (Suretu El-Bekare, 109)
Na veoma slikovit način Poslanik, s.a.v.s., upozorava na opasnost zavidnosti, pa u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud, kaže:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِيَّاكُمْ وَالْحَسَدُ، فَإِنَّ الْحَسَدَ يَأْكُلُ الْحَسَنَاتِ كَمَا تَأْكُلُ النَّارُ الْحَطَبَ." (أبو داود)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva!” (Ebu Davud)
U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim stoji:
عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لاَ تَبَاغَضُوا وَلاَ تَحَاسَدُوا وَلاَ تَدَابَرُوا وَكُونُوا عِبَادَ اللهِ إِخْوَانًا وَلاَ يَحِلُّ لِمُسْلِمٍ أَنْ يَهْجُرَ أَخَاهُ فَوْقَ ثَلاَثٍ." (مسلم)
Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima zaviditi, niti jedni drugima okretati leđa (prekidati međusobne komunikacije), nego budite Allahovi robovi, braća! Nije dozvoljeno muslimanu da napusti brata (muslimana) duže od tri dana.” (Buharija)

Razlozi zavidnosti su: a) mržnja b) neprijateljstvo, c) oholost, d) samodopadanje, e) strah od gubljenja položaja, f) ljubav prema ugledu i karijeri, g) skrivena škrtost i h) pokvarenost.
Zavidnošću se zavidnik udružuje sa Iblisom i nevjernicima koji žele nesreću i propast vjernicima.
Onaj kome se zavidi, biva očišćen od grijeha time što se prema njemu čini nepravda, koja prerasta u ogovaranje ili čak potvaranje, tako da će se od zavidnika na Sudnjem danu oduzimati dobra djela, sve dok ne postane pravi gubitnik, koji je u zlobi živio dunjalučki život, a na budućem svijetu je pravi bijednik, koji je potpno bankrotirao.
Braćo i sestre, naš Poslanik, s.a.v.s., nas upozorava na dvije opake bolesti, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija, stoji:
عَنِ زُبَيْرِ بْنِ عَوَّامِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "دَبَّ إِلَيْكُمْ دَاءُ الْأُمَمِ الْحَسَدُ وَالْبَغْضَاءُ، هِيَ الْحَالِقَةُ، لاَ أَقُولُ تَحْلِقُ الشَّعْرَ وَلَكِنْ تَحْلِقُ الدِّينَ" (الترمذي)
Prenosi Zubejr ibn Avvam, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!” (Tirmizija)

Zavidnost u smislu želje da i mi posjedujemo neke vrline, se ne smatra zavidnošću, već iskrenom željom, kao što stoji u Muttefek predaji, koju prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a.:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ: "لاَ حَسَدَ إِلاَّ فِي اثْنَتَيْنِ، رَجُلٌ آتَاهُ اللهُ مَالاً، فَسَلَّطَهُ عَلىَ هَلْكَتِهِ فِي الْحَقِّ، وَ رَجُلٌ آتَاهُ اللهُ الْحِكْمَةَ، فَهُوَ يَقْضِي بِهَا، وَيُعَلِّمُهَأ" (متفق عليه)
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: čovjeku kome je Allah podario imetak, pa ga on troši na putu istine i čovjeku kome je Allah darovao mudrost, pa on po njoj sudi i podučava druge! (Muttefek alejh)
Sve dok se ne pojavi zavidnost, ljudi će biti u dobru, kao što stoji u hadisu:
عَنْ ضَمْرَةَ بْنِ ثَعْلَبَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "لاَ يَزَالُ النَّاسُ بِخَيْرٍ مَا لَمْ يَتَحَاسَدُوا" (الطبراني)
Prenosi Damre ibn Sa'leba, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu zavidili!“ (Et-Taberani)

Na nama je braćo i sestre da se utječemo našem Stvoritelju od raznih zala, među kojima je i zavidnost, na što ukazuje kratka Kur’anska sura El-Felek:
"قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ الْفَلَقِ"(1) "مِن شَرِّ مَا خَلَقَ"(2) "وَمِن شَرِّ غَاسِقٍ إِذَا وَقَبَ"(3) "وَمِن شَرِّ النَّفَّاثَاتِ فِي الْعُقَدِ"(4) "وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ"(5) (سورة الفلق، 1-5)
“Reci: “Tražim zaštitu u Gospodara svitanja.”(1) “Od zla onog šta stvara.”(2) “I od zla tame kad zamrači.”(3) “I od zla onih koje pušu u čvorove.”(4) “I od zla zavidnika kad zavidi!”(5) (El-Felek,1-5)

Ovo je braćo i sestre naredba Gospodara svjetova, pa utječimo se samo Njemu od od svakog zla, pa i zla zavidnika, koji zavidi, zavidnika koji ispoljava svoju zavidnost, ali i onoga koji je prikriva!
Kao vjernici smo dužni kada vidimo neko dobro kod brata muslimana da mu poželimo u njemu bereket, a ta naša iskrena dova može biti uzrokom da i nas Allah, dž.š., počasti sa istom blagodati.
عَنْ أََبِي أُمَامَةَ بْنِ سَهْلِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللّهَِ صَلّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِذَا رَأَى أَحَدُكُمْ مِنْ أَخِيهِ مَا يُعْجِبُهُ فَلْيَدْعُ لَهُ بِالْبَرَكَةِ." (أحمد)
Prenosi Ebu Umame bin Sehl, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada neko od vas vidi kod svoga brata ono što mu se dopada, neka mu poželi bereket!“ (Ahmed)
Blago svakom vjerniku čije srce Allah, dž.š., očisti od ove teške bolesti, koja nagriza ljudska srca i sa sobom donosi i druge bolesti duša!

Braćo i sestre, čuvajmo se zavidnosti, budimo od onih koje raduje svako dobro koje zadesi brata muslimana i muslimanku i molimo Allaha, dž.š., da im u tome podari radosti na obadva svijeta, a to je uistinu prava sreća!
Molim Allaha, s.w.t., da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas sačuva zavodnosti, laži, potvore, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i svih bolesti duša, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 20. džumade-l-ula 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
15. maj 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 2 months ago #13166

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
DAREŽLJIVOST / EL-DŽUDU

Braćo i sestre u islamu! Danas 27. džumade-l-ula 1430.h., što odgovara 22. maju 2009. godine, hutbu sam naslovio sa „Darežljivost / El-džudu“. Ova karakterna osobina je jedna od najvažnijih osobina ummeta Poslanika, s.a.v.s., osobina koja treba da dođe posebno do izražaja u ovom vremenu opće ekonomske krize, koja i našoj zemlji prijeti kao „ekonomski cunami“. Pred nama je vrijeme u kojem darežljivci trebaju pokazati svoju darežljivot, socijalno ugroženi koji primaju pomoć od institucija i pojedinaca da svoje troškove svedu na minimum, lijenčine da se prihvate posla i da ne čekaju sadaku na asfaltu, na raskrsnicama i pred prodavnicama, već da na častan način privrijeđuju i izdržavaju svoje porodice, imajući na umu hadis koji bilježi imam Buharija, a prenosi ga Hakim bin Hazam, r.a.:"الْيَدُ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلىَ" (البخاري) „Gornja ruka (ona koja daje) je bolja od donje ruke (koja prima)!“ (Buharija)

Allah, s.w.t., u 39. ajetu Sure Sebe' obećava mu'minima koji ulažu svoje imetke na Njegovu putu, lijep svršetak i nagradu:
"قُلْ إِنَّ رَبّى يَبْسُطُ ٱلرّزْقَ لِمَن يَشَاء مِنْ عِبَادِهِ وَيَقْدِرُ لَهُ وَمَا أَنفَقْتُمْ مّن شَىْء فَهُوَ يُخْلِفُهُ وَهُوَ خَيْرُ ٱلرَّازِقِينَ" (سورة سبأ، 39)
„Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi i On najbolje opskrbljuje." (Suretu Sebe', 39)
Braćo i sestre, kada imamo na umu ove Allahove, s.w.t., riječi, onda se trebamo natjecati u dobročinstvu, jer On dobročinstvo nadoknađuje još na dunjaluku, a na Ahiretu je nagrada trajna.
U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "قَاَل اللهُ عَزَّ وَجَلَّ: "أَنْفِقْ يَا ابْنَ آدَمَ أُنْفِقُ عَلَيْكَ" (البخاري و مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Rekao je Uzvišeni Allah: „Udijeli čovječe, udijeliću ti!“ (Buharija i Muslim)

Kako je lijepo obećanje Allaha, s.w.t., koji na dobročinstvo Svojih iskrenih robova uzvraća Svojim dobročinstvom, pa trudimo se da budemo od onih kojima na dobro uzvraća njihov Stvoritelj!
U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “مَا مِنْ يَوْمٍ يُصْبِحُ الْعِبَادُ فِيهِ إِلاَّ مَلَكَانِ يَنْزِلاَنِ فَيَقُولُ أَحَدُهُمَا: "اللَّهُمَّ أعْطِ مُنْفِقاً خَلَفاً"، وَيَقُولُ الْآخَرُ: "اللَّهُمَّ أعْطِ مُمْسِكاً تَلَفاً" (البخاري و مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema dana u kojem osvanu robovi, a da dva meleka ne siđu i jedan ne kaže: „Allahu, daj darežljivcu ostatak imetka!“ I drugi kaže: „Allahu, daj škrtici propast!“ (Buharija i Muslim)

Zato budimo darežljivci, za koje meleki uče dove za povećanje imetka! Blago onima za koje dovu čine meleki, koji nemaju prohtjeva i želja, već samo služe svome Gospodaru!
Poslanik, s.a.v.s., savjetuje Esmu, kćerku Ebu Bekra Es-Siddika, r.a.:
عَنْ أَسْمَاءَ بِنْتِ أَبِي بَكْرٍ رَضَيَ اللهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "أَنْفِقِي وَلاَ تُحْصِي فَيُحْصِي اللهُ عَلَيْكِ، وَلاَ تُوعِي فَيُوعِي اللهُ عَلَيْكِ" (البخاري و مسلم)
Prenosi Esma kći Ebu Bekra, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Dijeli i ne prebrojavaj (ne čuvaj), pa da tebi Allah broji i ne gomilaj, pa da ti Allah uskrati!“ (Buharija i Muslim)
Dijeljenje braćo i sestre, treba da bude umjereno, kako darežljivac ne bi sve podijelio i ostao bez opskrbe. Prema tome, dužni smo naći mjeru u dijeljenju, kao što stoji u 29. i 30. ajetu Sure El-Isra':
"وَلاَ تَجْعَلْ يَدَكَ مَغْلُولَةً إِلَىٰ عُنُقِكَ وَلاَ تَبْسُطْهَا كُلَّ ٱلْبَسْطِ فَتَقْعُدَ مَلُومًا مَّحْسُوراً"(29) „إِنَّ رَبَّكَ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاء وَيَقْدِرُ إِنَّهُ كَانَ بِعِبَادِهِ خَبِيرًا بَصِيرًا"(30) (سورة الإسراء، 29 – 30)
„Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu, da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,“(29) „Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.“(30) (Suretu El-Isra', 29 – 30)
Na drugoj strani prokleti šejtan čovjeka plaši neimaštinom, kao što stoji u 268. ajetu Sure El-Bekare:
"الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ وَيَأْمُرُكُم بِالْفَحْشَاء وَاللَّهُ يَعِدُكُم مَّغْفِرَةً مِّنْهُ وَفَضْلاً وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ"(268) (سورة البقرة، 268)
„Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i sve zna!“ (Suretu El-Bekare, 268)

Braćo i sestre, većina nas smo imali priliku da se u našim svakodnevnim životima osvjedočimo u istinitost ovi Allahovih, s.w.t., riječi, kada nam se ono što smo bez kalkulacija dali višestruko vraćalo i kada nam je propadalo ono što nam je bilo žao dati i propadalo je još više od toga…
Kaže Omer ibn El-Hattab, r.a.: „Čuo sam da će se dobra djela natjecati i da će sadaka kazati: „Ja sam najbolja od vas!“
Poslanik, s.a.v.s., je bio najljepši primjer darežljivosti, što potvrđuje slijedeća predaja:
سَأَلَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا عَنِ الشَّاةِ الَّتِي ذَبَحُوهَا مَا بَقِىَ مِنْهَا فَقَالَتْ: "مَا بَقِىَ مِنْهَا إِلاَّ كَتِفُهَا." فَقَالَ النَّبِيُُّى صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "بَقِيَ كُلُّهَا غَيْرُ كَتِفُهَا" (مسلم)
Upitao je Poslanik, s.a.v.s., Aišu, r.a., šta je ostalo od ovce koju su zaklali, pa je ona odgovorila: „Nije ostalo ništa osim plećke!“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Ostalo je sve osim plećke!“ (Muslim)

Najbolja sadaka je da vjernik dijeli kada je zdrav, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: "جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ: "يَا رَسُولَ اللهِ، أَيُّ الصَّدَقَةِ أَعْظَمُ أَجْرًا؟" قَالَ: "أَنْ تُصَدِّقَ وَأَنْتَ صَحِيحٌ شَحِيحٌ تَخْشَى الْفَقْرَ وَتَأْمُلُ الْغِنَى وَلاَ تُمَهِّلْ حَتىَّ إِذَا بَلَغَتِ الْحُلْقُومَ قُلْتَ: "لِفُلاَنٍ كَذَا وَلِفُلاَنٍ كَذَا وَقَدْ كَانَ لِفُلَانٍ" (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a.: „Došao je čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: „Allahov Poslaniče, za koju sadaku je najveća nagrada?“ Reče: „Da daješ sadaku dok si zdrav i potreban, bojiše se siromaštva i nadaš bogatstvu. Ne odgađaj, pa kada dođe duša u grkljan, da kažeš: „Ovo je ovome, a ovo ovome!“ a sve svakako ostaje drugima.“ (Muslim)

Slijedeći hadis je bio poticajem velikom broju naših plemenitih predaka, koji su se natjecali u uvakufljivanju svoje imovine, u pravljenju mostova, puteva, hanova, hajr česmi, kalemljenju voća i slično:
عَنْ جَابِرَ بْنِ عَبْدِ اللهِ رَضِيَ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللِه صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مَنْ حَفَرَ مَاءً لَمْ يَشْرَبْ مِنْهُ كَبِدُ حَرِيٍّ مِنْ جِنٍّ وَلاَ إِنْسٍ وَلاَ طَائِرٍ إِلاَّ آجَرَهُ اللهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ." (ابن ماجه)
Prenosi Džabir bin Abdullah, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko iskopa bunar, ne napije se niko od ljudi, džina ili ptica, a da ga Allah neće nagraditi na Sudnjem danu!“ (Ibn Madždže)

Pred pohod na Tebuk, dolaze Poslaniku, s.a.v.s., ashabi i donose imetak za opremanje vojske, tako da Omer ibn El-Hattab, r.a., i Osman ibn Affan, r.a. donose polovicu svoga imetka, a Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., donosi sav svoj imetak. Kada ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao šta je ostavio svojoj porodici, Ebu Bekr, r.a., je rekao: „Ostavio sam im Allaha i njegova Poslanika, s.a.v.s.!“ Allah se smilovao Ebu Bekru, r.a., čiji iman je bio snažniji od imana svih ashaba!

Zato se napajajmo sa čistih izvora: Kur'ana, sunneta Poslanika, s.a.v.s., prakse ashaba, te najbolje generacije muslimana i prakse naših dobrih predaka, Bošnjaka i natječimo se u dobročinstvu, ne plašeći se siromaštva, niti prijekora prijekornika!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su darežljivi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 27. džumade-l-ula 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 22. maj 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 13 years 2 months ago #13298

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
MU'MINI SU SPAŠENI NA DUNJALUKU I AHIRETU

Braćo i sestre u islamu! Danas 05. džumade-l-uhra 1430.h., što odgovara 29. maju 2009. godine, hutbu sam naslovio sa «Mu'mini su spašeni na dunjaluku i Ahiretu».

Za ovu temu sam se opredijelio u vrijeme općeg sraha ljudi za blisku budućnost. Da je to strah koji se odnosi na obadva svijeta, onda bi on bio opravdan, ali pošto je uglavnom vezan samo za dunjaluk i njegove ukrase, onda je to dokaz slabljenja imana i nakaradnog pimanja svrhe našeg postojanja!

Braćo i sestre, imajmo na umu činjenicu da ćemo svi mi biti pitani i odgovorni u skladu sa našim mogućnostima i preuzetim emanetima, pa zato čuvajmo našu vjeru, našu čast i čast svih ljudi, čuvajmo našu Bosnu i Hercegovinu, za koju su prolivene rijeke krvi i budimo oprezni, jer je oprez odlika mu'mina, a posebno u bremenitim vremenima i okruženjima kakvo je ovo naše bosansko! I ne gubimo nadu, a Bosne i Hercegovine i nas u njoj će inša-Allah biti onoliko koliko Allah, s.w.t., bude htio, koliko nama bude stalo do vjere, države i do nas samih i koliko budemo imali snažne Bošnjake i druge građane koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom zemljom!

Nada je inša-Allah u novoj generaciji Bošnjaka, koji bez imalo kompleksa živeći islam bivaju uspješni učenici, studenti, naučni radnici, političari, nosioci raznih funkcija, biznismeni, radnici i poljoprivrednici i taj krug treba širiti, za dobro svih ljudi. Na drugoj strani oni neperspektivni i razvratni pojedinci, koji se stide svoje vjere, koji ne poznaju moralne norme, koji ne znaju vrijednost države, koji nisu svjesni cijene kojom je plaćena ova sloboda i koji žive na tuđi račun biće na margini događaja i oni će pokrepati zajedno sa svojim paščadima, od „pseće“ ili neke druge gripe, sa špricama u venama, u međusobnim obračunima ili od zaraznih bolesti, osim onih kojima se Allah, s.w.t., smiluje.

Allah, dž.š., naređuje Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima koji čine tevbu, da budu ustrajni na pravome putu i zabranjuje nasilje i podržavanje nasilnika, pa u 112. i 113. ajetu Sure Hud, kaže:
"فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ وَمَنْ تَابَ مَعَكَ وَلَا تَطْغَوْا إِنَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ"(112) "وَلَا تَرْكَنُوا إِلَى الَّذِينَ ظَلَمُوا فَتَمَسَّكُمْ النَّارُ وَمَا لَكُمْ مِنْ دُونِ اللَّهِ مِنْ أَوْلِيَاءَ ثُمَّ لَا تُنصَرُونَ"(113) (سورة هود، 112 - 113)
«Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe i obijesni ne budite, jer On dobro vidi što radite!» (112) »I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače vam nema pomoći!« (113) (Suretu Hud, 112-113)

Allah, dž.š., traži od Poslanika, s.a.v.s., da bude ustrajan, jer mu je tako naređeno, a i vjernici moraju takvi biti, te im se zabranjuju oholost i uzdizanje, a oni koji podržavaju nasilnike, će za kaznu imati patnju u vatri, na Dan kada drugog zaštitnika niti pomagača mimo Allaha, dž.š., neće biti.
Braćo i sestre, da li i mi vodimo računa o tome da ne podržimo nasilnike, koji se množe velikom brzinom i koji se mogu naći na svakom koraku? Oni koji ih budu podržavali, neka imaju na umu da će i pomagači nasilnika imati kaznu zajedno sa njima, te da će izgubiti Allahovu, s.w.t., zaštitu i pomoć! A da li je čovjeku preče nasilje i pomaganje istog, na račun Allahove, s.w.t., zaštite?

Bošnjaci su postali pravim specijalcima za međusobne verbalne i sve druge sukobe. U tome imaju staža kao malo koji narod, a za sve to se naslađuju oni koji im zlo žele i neumorno rade na zatiranju njihova bića. Danas je u cijelome svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini popularno: napadati muslimane, nazivati ih pogrdnim imenima, privoditi, plijeniti im imovinu, blokirati račune, pratiti telefonske razgovore i td.. I postavlja se pitanje: Gdje je granica bošnjačke naivnosti i izdržljivosti?
Allah, dž.š., za čovjeka kaže, da je čovjek onaj koji se trudi, koji čini dobro ili zlo, te da će čovjek svoja djela naći pred Gospodarom svjetova:
"يَاأَيُّهَا الْإِنسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلَاقِيهِ" (سورة الإنشقاق، 6)
»Čovječe, ti se trudiš i svoj trud ćeš pred svojim Gospodarom naći!« (Suretu El-Inšikak, 6)

Prema tome, ono što uradimo od dobra ili zla naći ćemo kod svoga Gospodara. Ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje će prašina prekriti. Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se mnoge tajne objelodaniti?

Allah, dž.š., naređuje svojim iskrenim robovima takvaluk (bogobojaznost), koji će biti uzrokom da će On Gospodar svjetova podučiti muttekije (one koji se Njega boje), kao što stoji u drugom dijelu 282. ajeta Sure El-Bekare:
"...وَاتَّقُوا اللَّهَ وَيُعَلِّمُكُمْ اللَّهُ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيم"ٌ (سورة البقرة: 282
»...I bojte se Allaha, - Allah će vas podučiti, a Allah sve zna!« (Suretu El-Bekare: 282)

Allah, dž.š., naređuje bogobojaznost i obećava davanje znanja onima koji se odazovu toj naredbi. Pa šta to neke od nas spriječava da izvršimo tu naredbu i svrstamo se u red onih koji će biti pod Allahovom, dž.š., zaštitom i milošću? Neki Bošnjaci se ponašaju kao da se ova naredba ne odnosi na njih, već na neke druge narode i bogobojaznost zamjenjuju sa strahom od: ljudi, sistema, službi i tome slično.
Braćo i sestre, mnogo je načina na koje se može učiniti dobro djelo, što potvrđuje slijedeći hadis:
عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "كُلُّ مَعْرُوفٍ صَدَقَةٌ وَإِنَّ مِنَ الْمَعْرُوفِ أَنْ تَلْقَى أَخَاكَ بِوَجْهٍ طَلْقٍ وَأَنْ تُفْرِغَ مِنْ دَلْوِكَ فِي إِنَاءِ أَخِيكَ." (بخارى(
Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Svako dobro djelo je sadaka, a od dobrih djela je i to da sretneš svoga brata nasmijana lica i da naspeš iz svoje čaše u čašu svoga brata!» (Buharija)

Prema tome, svako dobro djelo koje se učini biće upisano kao sadaka, pa i dvije stvari koje Poslanik, s.a.v.s., spominje u prethodnom hadisu, a to je bratski osmijeh svome bratu u vjeri, kao i da se da prednost bratu muslimanu kada je u pitanju pijenje vode. Da li činimo sadaku i ovim putem, ili smo od onih koji su zaboravili na bratske osmijehe i ustupanje svoga prava drugome?

Muslimani mogu i trebaju da imaju različite poglede na određena pitanja, mogu da budu jedni drugima protukandidati, ali moraju imati mjeru u međusobnoj komunikaciji i komunikaciji sa javnošću. Oni, prije i poslije moraju biti braća, a nikako jedni drugima neprijatelji. Pobjednici i poraženi moraju ostati u jednom safu, kao i oni koji su ih podžavali, što će biti dokaz veličine i jednih i drugih, dokaz da im nije stalo do vlasti i prestiža i da je mnogo više zajedničkog, nego onoga što ih čini različitim...
Allah, dž.š., bogobojaznima obećava izlaz iz svake situacije i obećava rizk (nafaku) odakle se oni i ne nadaju, pa u 2. i 3. ajetu Sure Et-Talak stoji:
"...وَمَنْ يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَلْ لَهُ مَخْرَجًا"(2) "وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ وَمَنْ يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا"(3) (سورة الطلاق، 2-3)
"...A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati."(2) "I opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. Allah će zaista ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu rok odredio."(3) (Suretu Et-Talak, 2-3)
Vjernici i nevjernici različito vide grijehe, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِنَّ الْمُؤْمِنَ يَرَى ذُنُوبَهُ كَأَنَّهُ قَاعِدٌ تَحْتَ جَبَلٍ يَخَافُ أَنْ يَقَعَ عَلَيْهِ وَإِنَّ الْفَاجِرَ يَرَى ذُنُوبَهُ كَذُبَابٍ مَرَّ عَلَى أَنْفِهِ." (بخاري)
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vjernik vidi grijehe kao da on sjedi ispod brda i boji se da se ono ne sruši na njega, a razvratnik vidi svoje grijehe kao muhu koja mu proleti ispred nosa." (Buharija)


Braćo i sestre, budimo iskreni u našem vjerovanju, izvršavajmo naše islamske obaveze, klonimo se harama i sumnjivih stvari, čuvajmo sebe i svoje porodice od vatre, međusobno se volimo i uvažavajmo, pomozimo svakom ugroženom insanu, ma ko on bio i natječimo se u dobru!

Gospodaru podari nam snage da sačuvamo svjetlo islama, pomozi svim ugroženim muslimanima, a posebno našoj braći u: Palestini, Čečeniji, Kašmiru, Avganistanu, Iraku i Pakistanu, ujedini naše vođe u istini i učini ih iskrenim u njihovim poslovima, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 05. džumade-l-uhra 1430. h.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
29. maj 2009. god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: TevaMustafawebmaster
Time to create page: 0.057 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version