Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 7 months ago #20881

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
VLAST – VELIKI EMANET
(ODGOVORNOST), NE PRIVILEGIJA


Braćo i sestre u islamu! Danas 28. safera 1431.H., 12. februara 2010. godine, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć govorim na temu Vlast – veliki emanet (odgovornost), ne privilegija.
Odabrao sam upravo ovu temu u vremenu u kojem je više nego očigledna zloupotreba vlasti od velikog broja onih koji svjesno ili nesvjesno prelaze sve granice zakona i morala.
Vlast je braćo i sestre ogromna odgovornost i te odgovornosti su se plašile dobre generacije naših predaka. Zbog toga su oni izbjegavali prihvatanje odgovonih funkcija, jer je to emanet, koji treba ispuniti i valja za njega odgovarati.
Na početku hutbe podsjećam i sebe i vas na 58. ajet Sure En-Nisa’:
إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَن تُؤَدُّواْ الأَمَانَاتِ إِلَى أَهْلِهَا وَإِذَا حَكَمْتُم بَيْنَ النَّاسِ أَن تَحْكُمُواْ بِالْعَدْلِ إِنَّ اللَّهَ نِعِمَّا يَعِظُكُم بِهِ إِنَّ اللَّهَ كَانَ سَمِيعًا بَصِيرًا
Allah vam naređuje da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite! Uistinu je divan Allahov savjet! - A Allah doista sve čuje i vidi.

Prema citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, nam naređuje da odgovorne poslove povjeravamo samo onima koji su dostojni tih poslova i koji su svjesni te odgovornosti, a kada Allah, subhanehu ve te’ala, nešto naređuje, onda tu nema kompromisa. Zato nikada nemojmo podržati zulum (nasilje) u bilo kojem obliku, od bilo koga i prema bilo kome! Podršku dajimo samo onima koji su dostojni da nas predstavljaju i vode!
A kako su vlast doživljavali naši dobri preci, vidimo iz nekoliko poučnih situacija vezanih za Omera ibn El-Hattaba, radijallahu 'anhu, drugog halifu Hulefair-rašidina (Pravednih halifa) i njegova unuka Omera ibn Abdul-Aziza, radijallahu 'anhu, jednog od najvećih velikana i vladara ovog časnog ummeta, za kojeg neka ulema kaže da je bio 5. halifa Hulefair-rašidina.

Jednom je Omeru ibn El-Hattabu, radijallahu 'anhu, neki čovjek rekao: „Boj se Allaha, Ibn El-Hattabe!“ Prisutnima je zbog tih riječi bilo neugodno, a Omer, radijallahu ’anhu, na to reče: „Pustite ga! Tako mi Allaha, neće biti dobra u vama sve dok ne budete ovako govorili, niti će biti dobra u nama sve dok ih ne budemo slušali!“

Omer ibn El-Hattab, radijallahu 'anhu, bi sa minbera govorio: „Neka se Allah smiluje onome ko mi ukaže na moje mahane!“
Pored toga što je Omer, radijallahu ’anhu, bio veoma strog i principijelan kada je u pitanju vjera i njeni propisi, u isto vrijeme je bio veoma odgovoran i milostiv prema svima koji su to zaslužili. Kada bi stanovnici Medine pospali, Omer, radijallahu ’anhu, bi neprimijećeno izlazio iz svoje kuće, u potrazi za onima koji su slabi kako bi im pomogao, za onima koji su siromašni kako bi im udijelio sadaku ili za onima koji griješe kako bi ih opomenuo i savjet im uputio. Jedne noći dok je šetao medinskim ulicama, iz neke kuće začuo se dječiji plač. Približio se kućnim vratima, pokucao, nazvao selam i upitao: ''Allahova robinjo, zašto ti plaču djeca?'' ''Plaču jer su gladna'', odgovori žena. Omer, radijallahu ’anhu, tada zaplaka i plačući se zaputi u Bejtu-l-mal (Državnu haznu), u kojoj je bilo imetka namijenjenog za milostinju. Veliku vreću je napunio brašnom i uz to uze masla, hurmi, odjeće i nešto kovanog novca. Potom reče svome slugi Eslemu: ''Natovari mi ovo na leđa!“ A Eslem reče: ''O halifo mu’mina, ja ću odnijeti vreću umjesto tebe!“ Omer, radijallahu ’anhu, energično odbi i reče: ''Ja ću za njih biti pitan na ahiretu'', pa uze vreću i zaputi se kući uplakane djece. Svojim rukama im je skuhao omak i svakom djetetu sipao hrane sve dok se nisu zasitili. Njegov sluga Eslem, pripovijedajući kako je Omer, radijallahu ’anhu, kuhao omak i puhao u vatru kako bi je rasplamsao, rekao je: ''Vidio sam kako dim izlazi iz vršaka njegove brade.''


Jedne prilike u Medinu je došao izaslanik Kisre, cara Perzije, te se počeo raspitivati gdje se nalazi halifin dvorac. Kada mu rekoše da on nema dvorca, izaslanik upita: ''Gdje je onda njegova kuća?'' Nakon što su mu pokazali kuću od opeke oko koje, na veliko izaslanikovo čuđenje, nije bilo čuvara, a da ne govorimo specijalaca, video-nadzora, prislušnih uređaja, službi za borbu protiv terorizma, betonskih zidova, za nijansu manjih od onih Gazi.., on pokuca na vrata koja otvori Abdullah, sin Omerov, te ga obavijesti da njegov babo nije kod kuće i reče mu da ga potraži u džamiji ili nekoj od medinskih bašči. Pošto ga nisu našli u džamiji, potražiše ga u medinskim baščama i nađoše ga kako spava ispod jednog drveta. Bio je u skromnoj odjeći koja se izlizala od mnogog nošenja, a ispod glave je umjesto jastuka stavio svoju ruku, te je mirno spavao. Kisrin izaslanik se čudom čudio i samog sebe pitao da li je moguće da pred njim mirno spava Omer, vladar velike islamske države kojoj po snazi i moći tada u svijetu nje bilo ravne. Da li je ovo Omer koji je osvojio dunjaluk i koji važi za najmoćnijeg vladara tog doba? Izaslanik tada reče nekoliko riječi kojima iskaza svu mudrost Omerovog životnog uspjeha: ''Mudro i pravedno postupaš, pa zato mirno spavaš, Omere.'' Ovako skromno živio je Omer, radijallahu ’anhu, koji da je htio, svoju kuću je mogao sagraditi od čistoga zlata i put od kuće do džamije svilom zastrti, a medinske zidove od skupocjenih materijala sazidati. Međutim, ništa od toga nije učinio, već se imanom i skromnošću ogrnuo i po tome sve do današnjeg dana upamćen ostao.


Jednom se Omer, radijallahu ’anhu, popeo na minber da održi hutbu pa mu se iz stomaka začulo krčanje, jer je bio gladan. Omer, radijallahu ’anhu, se tada obrati svome stomaku riječima: ''Krčao ti ili ne krčao, ja te neću napuniti sve dok se ne zasite gladna muslimanska djeca.''

Halifa Omer ibn Abdu-l-Aziz se nakon preuzimanja hilafeta, popeo na minber i održao muslimanima prigodan govor, u kojem je kazao: „O ljudi! Iskušan sam ovom stvari bez moga pitanja, moje želje za njom i bez dogovora s ostalim muslimanima. Ja odbacujem vašu prisegu datu meni, pa potražite nekoga drugog za svog halifu!"

Prisutni povikaše u jedan glas: „Mi smo tebe izabrali, vođo vjernika i zadovoljni smo tobom, pa prihvati se vođstva s Allahovim blagoslovom!" Omer nastavi: „Onda, znajte da nema vjerovjesnika poslije vašeg Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da nema knjige nakon Knjige koja je njemu objavljena! Uistinu, ono što je Allah dozvolio, to ostaje dozvoljeno do Sudnjeg dana. Zaista, ja nisam sudija, već samo onaj koji sprovodi. Uistinu, ja nisam onaj koji uvodi novine, već sam onaj koji slijedi. Nikome se ne pokorava u griješenju prema Allahu, subhanehu ve te'ala. Doista, ja nisam najbolji od vas, već sam jedan od vas, s tim da mi je Allah odredio da nosim najveći teret. O ljudi! Ko se bude družio s nama, neka se druži radi pet stvari, a ako ne može radi njih, neka nam se onda ne primiče: 1) da nas upozna o potrebi onoga koji nije u stanju, da nas upozna sa svojom potrebom; 2) da nas svojim zalaganjem potpomogne u dobru; 3) da nas uputi na dobro kako bismo se poveli za njim; 4) da ne ogovara pred nama nikoga od muslimana i 5) da ne zalazi u stvari koje ga se ne tiču! Oporučujem vam bogobojaznost, jer je bogobojaznost iza svake stvari, dok ničega nema iza bogobojaznosti. Radite za svoj Ahiret! Doista, ko bude radio za svoj Ahiret, Allah će ga sačuvati dunjaluka! Popravite svoju unutrašnjost, Allah će popraviti vašu spoljašnjost! Često se sjećajte smrti i dobro se pripremite za nju prije nego li vam dođe! Doista, smrt prekida sve slasti. Doista, ovaj ummet nikada se nije razilazio oko svoga Gospodara, niti svoga Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti Knjige koja im je dostavljena, već su se razišli oko dinara i dirhema. Zaista neću dati nikome pravo koje ne zaslužuje, niti ću uskratiti nekome njegovo pravo!"


Zatim je povisivši glas kako bi ga svi ljudi čuli, rekao: „O ljudi! Ko se bude pokoravao Allahu i njemu je obavezno pokoravati se, dok onaj koji bude griješio prema Allahu, ni njemu se ne pokorava. Pokoravajte mi se sve dok se budem pokoravao Allahu, pa ukoliko budem nepokoran i vi se nemojte pokoravati meni! Ako oni koji su oko vas, iz naselja i gradova, budu se pokoravali meni kao što se i vi pokoravate, onda ću biti vaš vođa, ali ako prekinu prisegu i ja ću prestati biti vaš vođa." Zatim je sišao s minbera.
Ovo su samo mali fragmenti iz života ove dvojice velikih halifa i lekcije za one koji su svjesni šta znači emanet vlasti.

Braćo i sestre, čuvajmo se preuzimanja emaneta, koji ne možemo ispuniti, izvršavajmo sve naše obaveze, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa, kada će se gledati samo dobra djela!

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, I izvršavaju preuzete obaveze, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

Sarajevo: 28. safer 1431. god. po H.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
12. februar 2010. god.
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 6 months ago #21266

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِم
MUHAMMED, SALLALLAHU 'ALEJHI VE SELLEM, – NAJLJEPŠI UZOR

Braćo i sestre u islamu! Danas 12. rebiu-l-evvela 1431.H., 26. februara 2010. godine, uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć govorim na temu Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem – najljepši uzor.

Želja mi je da inša-Allah u ovoj hutbi pobudim naše osjećaje i želju u pogledu slijeđenja sunneta našeg Poslanka, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao najljepšeg uzora, kako bi na taj način zaslužili Allahovu, dželle še'nuhu, milost.
U Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu'mini (vjernici) imaju najljepši uzor, a njegova djela i riječi nikada nisu dolazila u kontradikciju. U tom pogledu kaže Allah, dželle še'nuhu, u 21. ajetu Sure Al-Ahzab:
لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
Vi u Allahovu Poslaniku imate nejljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.

Prema tome, oni koji žude za susretom sa svojim Gospodarem i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spominju Allaha, dželle še'nuhu, slijede sunnet Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i to je jedan od načina postizanja Allahovog, subhanehu ve te'ala, zadovoljstva, a šta bi to trebalo da nam bude preče od toga i šta je uostalom smisao našeg života?! Da li i mi slijedimo sunnet Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, i da li se nadamo Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti i nagradi? Kako smo uredili naše živote i da li je islam naš put ili smo sebi uzeli druge puteve za smisao života na dunjaluku?

Zašto se oni koji slijede sunnet u vremenu u kojem živimo, osporavaju i žele se prikazati kao, zaostali tradicionalisti ili tvrdokorni fundamentalisti? Zašto ne uzimamo pouke iz vremenskih nepogoda koje sve više i češće zahvataju razne dijelove svijeta? Hoćemo li se promijeniti i približiti svome Gospodaru i provoditi svoj život u pokornosti Njemu? Zar svojim ponašanjem ne izazivamo Allahovu, subhanehu ve te'ala, srdžbu i ne približavamo se džehennemoskoj provaliji? Zar ne preživljavamo predznake Sudnjeg dana u svojim kućama, komšiluku, poslu itd.?

Ima li harama koji u Bosni i Hercegovini nije našao sebi pogodno tlo i ima li koji od njih da ga Bošnjaci nisu kušali? Narod koji je najprostije rečeno, izmasakriran se ponaša kao da su mu svi problemi riješeni i kao da se i dalje ne vodi bitka za puki opstanak?!

Allah, dželle še'nuhu, u posljednja dva ajeta Sure Et-Tevbe, govori o nekim od osobina našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa kaže:
لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَءُوفٌ رَحِيمٌ(128) فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُلْ حَسْبِي اللَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَهُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ(129)
Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udarati, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.(128) A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velikog.(129)

Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, su teško padale nevolje koje su snalazile njegove ashabe i ummet i od srca je želio da što prije prihvate put islama. Bio je vrlo blag i milostiv prema svojim ashabima i na taj način je plijenio srca ljudi, koji bi da je bio prema njima grub, od njega se razbježali, kao što Allah, dželle še'nuhu, o tome govori u 159. ajetu Sure Ali Imran.
فَبِمَا رَحْمَةٍ مِنْ اللَّهِ لِنْتَ لَهُمْ وَلَوْ كُنْتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانْفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ
Samo Allahovom mološću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s' njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!

Napuštanje islama i udovoljavanje svojim prohtjevima, nije moglo naškoditi niti Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti ummetu, jer se Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, oslanjao isključivo na Allaha, dželle še'nuhu, koji upravlja velikim Svemirom. Ničije odmetanje od islama neće naškoditi islamu, nego samo dotičnom odmetniku, koji će na dunjaluku doživiti poniženje, a na ahiretu bolnu kaznu u džehennemskoj vatri.

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za razliku od ostalih Allahovih poslanika je bio počašćen sa pet stvari, o kojima on u hadisu koji prenosi Džabir ibn Abdullah kaže:
عن جَابِرِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "أُعْطِيتُ خَمْسًا لَمْ يُعْطَهُنَّ أَحَدٌ قَبْلِي: نُصِرْتُ بِالرُّعْبِ مَسِيرَةَ شَهْرٍ وَجُعِلَتْ لِيَ الْأَرْضُ مَسْجِدًا وَطَهُورًا فَأَيُّمَا رَجُلٍ مِنْ أُمَّتِي أَدْرَكَتْهُ الصَّلَاةُ فَلْيُصَلِّ وَأُحِلَّتْ لِيَ الْمَغَانِمُ وَلَمْ تَحِلَّ لِأَحَدٍ قَبْلِي وَأُعْطِيتُ الشَّفَاعَةَ وَكَانَ النَّبِيُّ يُبْعَثُ إِلَى قَوْمِهِ خَاصَّةً وَبُعِثْتُ إِلَى النَّاسِ عَامَّة." (بخارى)
Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene: Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda), Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja, dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene, dat mi je šefa’at (mogućnost zalaganja za vjernike) i svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!" (Buharija)


Ovih pet stvari je počast za Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali i za ummet. Neprijatelji islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dok nisu počeli slijediti negoga drugog mimo Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka'be.


Allahovu Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu'mini ma gdje da se zadese moraju izvršiti obavezu namaza. Prema tome, namaz označava stalnu vezu roba sa Gospodarem i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu islama.

Jedna od počasti koja je data Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur'an i oko čega se ne može raspravljati.

Šefa’atom je odlikovan naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegov ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu, kao i što poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, u odnosu na druge poslanike.
Braćo i sestre, slijedimo sunnet našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, volimo ga istinskom ljubavlju, žudimo za njegovim šefa'atom i nemojmo ga se sjećati samo za 12. rebiu-l-evvel, za koji se vezujeu njegovo rođenje i smrt!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, učini nas od onih čiji je uzor Muahaammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti, uputi našu omladinu, oprosti nam grijehe, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, šehida i dorbih ljudi!

Sarajevo: 12. rebiul-l-evvel 1431.H. Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
26. februar 2010. g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 6 months ago #21437

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
VOLIMO TE POSLANIČE

Braćo i sestre u islamu, danas 19. rebiu-l-evvela 1431.H., 05. marta 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Volimo te Poslaniče.

Govorimo na pomenutu temu u vrijeme novih očiglednih ponižavanja Bošnjaka, izraženih i kroz hapšenje Ejupa Ganića, bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i to: a) na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine; b) na dan početka izjašnjenja ratnog zločinca Karadžića o krivici i c) hapšenja koje se odigralo u Velikoj Britaniji. U slučaju hapšenja Ejupa Ganića, te najavljenih još 400 optužnica od strane Tužilaštva Srbije, zakazali su instrumenti vlasti, ako ih još uvijek imamo ili ako bar znamo šta bi oni trebali da znače i zakazali smo i mi građani Bosne i Hercegovine, koji nemamo snage i volje da se masovnim demonstracijama odupremo izjednačavanju dželata i žrtve i agresora i patriota. Nekoliko desetina demonstranata, uglavnom studenata, prije dva dana, pred kućom dr. Ganića, pokazuje nivo naše svijesti i osjećaja za širu zajednicu. Kada ćemo nešto konkretno uraditi, a da ne budemo samo od onih koji konstatuju stanje? Gdje je kraj našoj naivnosti i spremnosti na praštanje? Gdje su naši autoriteti, vladine i nevladine organizacije? Krv šehida nas preklinje, suze majki nas obavezuju, jecaji jetima nas podsjećaju, da je za ovu zemlju plaćena velika cijena i da niko, ama baš niko nema pravo da ovu zemlju uništava i da se nemarno odnosi prema svojim obavezama.

Ljubav prema Allahu, subhanehu ve te'ala, te ljubav prema Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao i džihad na Allahovu, subhanehu ve te'ala, putu, vjernicima moraju biti preči od svega drugog, kao što stoji u 24. ajetu Sure Et-Tewbe:
قُلْ إِنْ كَانَ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَاؤُكُمْ وَإِخْوَانُكُمْ وَأَزْوَاجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَالٌ اقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَارَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَاكِنُ تَرْضَوْنَهَا أَحَبَّ إِلَيْكُمْ مِنْ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَجِهَادٍ فِي سَبِيلِهِ فَتَرَبَّصُوا حَتَّى يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ وَاللَّهُ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْفَاسِقِينَ
Reci: "Ako su vam: očevi vaši, sinovi vaši, braća vaša, žene vaše, rod vaš, imanja vaša koja ste stekli, trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese! A Allah griješnicima neće ukazati na pravi put!“
Braćo i sestre, ako nam je draže osmoro, pomenuto u citiranom ajetu: roditelji, djeca, braća, supruge, rodbina, imanja, trgovačka roba i kuće; na nama je da sačekamo Allahovu, subhanehu ve te'ala, odredbu?! Ako bi ja i ti brate i sestro, upitali sebe ko nam je na prvom mjestu, dobili bi mnogi od nas poražavajući odgovor koji podrazumijeva, iščekivanje Allahove, dželle še’nuhu, odredbe, jer smo naše živote uredili, ne prema Kur'anu i sunnetu, nego prema svojim prohtjevima i željama.
Dokle ćemo biti sluge sebi i svojim strastima, na račun robovanja Allahu, subhanehu ve te’ela? Kada ćemo svoje prioritete poredati onako, kako to od nas traži ovaj Kur'anski ajet ili ćemo i dalje biti robovi dunjaluka?

Vjernicima je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, preči od njih samih sebi, kao što stoji u 6. ajetu Sure Al-Ahzab:
النَّبِيُّ أَوْلَى بِالْمُؤْمِنِينَ مِنْ أَنْفُسِهِمْ..."
Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi...
Islam je vjera sredine i on smješta ljudski život u jednu normalnu putanju. Islam ne zapostavlja dunjaluk na račun ahireta, niti obrnuto. U islamu se znaju prioriteti i ne smije se šteta činiti, na račun drugog. Zbog toga je obaveza svakog muslimana da ukazuje na istinu i da u svemu nađe mjeru. Islam nije vjera, koja je smještena samo u džamije i oni koji tako smatraju, imaju pogrešno razumijevanje islama, jer je on toliko snažan i velik, da se ne može smjestiti na uzak prostor i on obuhvata kompletan ljudski život, na obadva svijeta. On mora da obuhvati širu i užu zajednicu i on nije opterećenje za one koji ga ispravno razumiju. Islam nadilazi sve to i pruža mogućnost čovjeku da bude čovjek i da osigura svoje pravo, ali i pravo drugih. Zbog toga budimo dosljedni nosioci islama i ukazujmo drugima na istinu, jer je to naša obaveza. Ukazujmo na to riječju i djelom i budimo ponosni što nas je Milostivi Gospodar počastio islamom u vrijeme kada čovječanstvo pati od mnogobrojnih zala.

Ljubav prema Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, mora da bude veća i od ljubavi prema samom sebi, kao što stoji u slijedećoj predaji
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ هِشَامٍ قَالَ: كُنَّا مَعَ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَهُوَ آخِذٌ بِيَدِ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ، فَقَالَ لَهُ عُمَرُ: يَا رَسُولَ اللِه! لَأَنْتَ أَحَبُّ إِلَيَّ مِنْ كُلِّ شَيْءٍ إِلاَّ مِنْ نَفْسِي! فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "لَا، وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ حَتَّى أَكُونَ أَحَبَّ إِلَيْكَ مِنْ نَفْسِكَ». فَقَالَ لَهُ عُمَرُ: فَإِنَّهُ الْآنَ وَاللهِِ لَأَنْتََ أَحَبَّ إِلَيَّّ مِنْ نَفْسِي، فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "الآنَ يَا عُمَرُ (بخاري)
Prenosi Abdullah ibn Hišam: "Bili smo kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je uzeo za ruku Omera bin Hattaba, pa mu je Omer rekao: "Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, sem od mene samoga." Pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži od samog sebe!" Pa mu je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: "Sada si mi draži od samog mene!" Pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Sada, Omere!" (Buharija)


U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَنَسٍ رَضِىَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ رَجُلاً سَأَلَ النَبِىَّ صَلَّى اللَهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ: "مَتَى السَّاعَةُ، يَا رَسُولَ اللهِ؟" قَالَ: "وَ مَا أَعْدَدْتَ لَهَا؟" قَالَ: "مَا أَعْدَدْتُ لَهَا مِنْ كَثِيرِ الصَّلاَةِ وَ لَا صَوْمٍ وَ لاَ صَدَقَةٍ، وَ َلِكِّنى أُحِبُّ اللهَ وَ َرسُولَهُ." قَالَ: "أَنْتَ مَعَ مَنْ أَحْبَبْتَ!" (بخارى)
Prenosi Enes, radijallahu 'anhu, da je jedan čovjek pitao Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Kada će Sudnji dan, o Allahov Poslaniče?” Rekao je (Poslanik): “Šta si za njega pripremio?” Rekao je: “Nisam pripremio, niti mnogo namaza, niti posta, niti sadake, ali ja volim Allaha i Poslanika.” Rekao je (Poslanik): “Ti ćeš biti sa onima koje voliš.” (Buharija)

Slast imana neće okusiti oni koji ne budu posjedovali troje, o čemu govori slijedeći hadis:
عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ ثَلَاثٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ وَجَدَ حَلَاوَةَ الْإِيمَانِ أَنْ يَكُونَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا وَأَنْ يُحِبَّ الْمَرْءَ لَا يُحِبُّهُ إِلَّا لِلَّهِ وَأَنْ يَكْرَهَ أَنْ يَعُودَ فِي الْكُفْرِ كَمَا يَكْرَهُ أَنْ يُقْذَفَ فِي النَّارِ." (بخاري)
Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallhu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kod koga budu tri svojstva, osjetiće slast imana: Da mu Allah i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, budu draži od svega mimo njih, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u vatru!" (Buharija)

Zapitajmo se, da li posjedujemo troje pomenuto u hadisu, te da li u nama ima slasti imana ili islam poimamo kao dio naše tradicije i ponekad sredstvo kojim se vješto koristimo ili plašt iza kojeg se krijemo!?

Obaveza je vjernika da na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donose salavat, jer salavat na njega donose, Allah i meleki. Nakon spominjanja Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, imena, na nama je da donesemo salavat na njega.
Allah, dželle še’nuhu, u 56. ajetu Sure Al-Ahzab kaže:
إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا
Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavat na njega i šaljite mu selam!
A u hadisu koji bilježi imam Muslim stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَنْ صَلَّى عَلَيَّ وَاحِدَةً صَلَّى اللهُ بِهَا عَلَيْهِ عَشْرًا" (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, na njega Allah donese deset salavata." (Muslim)
Ko od nas ne želi da na njega njegov Gospodar donese deset salavata, za salavat koji donosimo na našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem? Zato se natječimo u donošenju salavata na Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je poslat kao milost čovječanstvu?

Braćo i sestre, volimo našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, istinskom ljubavlju i natječimo se u slijeđenju njegova sunneta!

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini od onih koji se samo Njega boje i Njemu robuju, da nam podari iskrenu ljubav prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sekkem, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 19. rebiu-l-evvel 1431.H.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
05. mart 2010.god.
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 6 months ago #21644

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

SLIJEĐENJE SUNNETA, POSLANIKA,
SALLALLAHU 'ALEJHI VE SELLEM


Braćo i sestre u islamu! Danas 26. rebiu-l-evvela 1431.H, 12. marta 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Slijeđenje sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Govorim na pomenutu temu u posljednjoj hutbi mjeseca rebiu-l-evvela 1431.H.i u vrijeme u kojem se osjeća sve izraženija potreba za vraćanjem sunnetu Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer je udaljavanje od njegova puta kroz historiju donosilo nazadovanje ili stagnaciju ummeta.
Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je poslat ljudima kao: svjedok, donosioc radosne vijesti, opominjač, onaj koji poziva Allahu, dželle še’nuhu, i svjetiljka koja sija, što potvrđuju ajeti od 45. – 47 Sure El-Ahzab:
يَاأَيُّهَا النَّبِيُّ إِنَّا أَرْسَلْنَاكَ شَاهِدًا وَمُبَشِّرًا وَنَذِيرًا(45) وَدَاعِيًا إِلَى اللَّهِ بِإِذْنِهِ وَسِرَاجًا مُنِيرًا(46) وَبَشِّرْ الْمُؤْمِنِينَ بِأَنَّ لَهُمْ مِنْ اللَّهِ فَضْلًا كَبِيرًا (47)
O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje,(45) da – po Njegovu naređenju – pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija.(46) “I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku blagodat prosuti.(47)

Imam Ahmed prenosi od Ataa ibn Jasira: "Sreo sam Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, radijallahu 'anhu, i rekao mu: «Prenesi mi opis Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Tevratu!» Pa mi je odgovorio: «Da, tako mi Allaha, opisan je u Tevratu nekim od svojstava iz Kur'ana: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje", kao sugurnost "nepismenima" (Arapima tadašnjeg doba), ti si Moj rob i Poslanik. Nazvah te onim koji se oslanja na Allaha. Nije grub ni osoran, niti podiže glas po trgovima, na loše ne uzvraća lošim, već preko toga prelazi i prašta. Allah ga neće usmrtiti dok ne popravi njime zabludjeli narod da izjave da nema boga osim Allaha i time otvori slijepe oči, gluhe uši i okorjela srca." (Buharija)

Ibn Ebi Hatim prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhu: "Nakon što je objavljeno: «O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje» - a on je već bio naredio Aliji i Muazu, radijallahu 'anhuma, da idu u Jemen - rekao im je:
"يَسِّرُوا وَلاَ تُعَسِّرُوا وَبَشِّرُوا وَلاَ تُنَفِّرُوا" فَإِنَّهُ قَدْ أُنْزِلَ إِلَيَّ:
«Idite i obveseljavajte, a ne izazivajte odvratnost i odbojnost, olakšavajte, a ne otežavajte, jer mi je objavljeno: «O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje».
Ibn Kesir tumači citirane ajete na slijedeći način: “Riječi Uzvišenog: "svjedoka", tj. koji svjedoči o Allahovoj jednoći i o tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu. A riječi Uzvišenog: "i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje", tj. obveselitelja vjernika obilnom nagradom, a opominjatelja nevjernika neizbježnom kaznom. Riječi Uzvišenog: "da - po Njegovom naređenju - pozivaš Allahu", tj. da stvorenja pozivaš da robuju svome Gospodaru po Njegovom naređenju koje ti je uputio, "i kao svjetiljku koja sija", tj. Istina sa kojom si došao poput je Sunca u njegovom blještavilu i svjetlosti i samo Ga prkosnik može zanijekati.»

Za razliku od drugih poslanika, Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je imao misiju koja nije ograničena na određeno vrijeme i jednu etničku skupinu, već se njegovim poslanstvom otvaraju novi vidici pred čovječanstvo i poslanička zadaća dobija posebnu dimenziju. Taj teški i odgovorni zadatak, Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zajedno sa ashabima ispunjava i širi islam koji predstavlja nepresušan izvor za sve one koji se žele napojiti sa čistog izvora.

Oni koji hoće da ih zavoli njihov Gospodar i da im budu oprošteni grijesi, dužni su slijediti Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao što Allah, dželle še'nuhu, kaže u31. i 32. ajetu Sure Ali Imran:
قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمْ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ(31) قُلْ أَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَإِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْكَاافِرِينَ(32)
Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a Allah prašta i samilostan je."(31) "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!" A ako oni glave okrenu – pa, Allah zaista ne voli nevjernike."(32)

Allah, dželle še'nuhu, naređuje muslimanima da prihvate sve što im njihov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvoljava, a da se okanu svega onoga što im je on zabranio, pa u drugom dijelu 7. ajeta Sure El-Hašr, stoji:
وَمَا آتَاكُمْ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانْتَهُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
Ono što vam Poslanik (sallallahu 'alejhi ve sellem) da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite! I bojte se Allaha jer Allah zaista strahovito kažnjava!"

Pokornost Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, tražio od njih. Oni nisu postavljali pitanje zašto je islamom nešto određeno ovako ili onako, jer su bili svjesni da ih je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, upozorio, da su prije njih propali mnogi narodi koji su puno zapitkivali svoje poslanike, kao što stoji u slijedećoj predaji:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مَا نَهَيْتُكُمْ عَنْهُ فَاجْتَنِبُوهُ وَمَا أَمَرْتُكُمْ بِهِ فَافْعَلُوا مِنْهُ مَا اسْتَطَعْتُمْ فَإِنَّمَا أَهْلَكَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ كَثْرَةُ مَسَائِلِهِمْ وَاخْتِلَافُهُمْ عَلَى أَنْبِيَائِهِمْ." (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: «Ono što sam vam zabranio, ostavite, a što sam vam naredio činite koliko možete, jer su one koji su bili prije vas uništila pretjerana pitanja i neslaganje sa njihovim poslanicima!» (Muslim)


U predji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ الْعِرْبَاضِ بْنِ سَارِيَةَ: "وَعَظَنَا رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمًا بَعْدَ صَلاَةِِ الْغَدَاةِ مَوْعِظَةً بَلِيغَةً ذَرَفَتْ مِنْهَا الْعُيُونُ وَوَجِلَتْ مِنْهَا الْقُلُوبُ فَقَالَ رَجُلٌ: "إِنَّ هَذِهِ مَوْعِظَةُ مُوَدِّعٍ فَمَاذَا تَعْهَدُ إِلَيْنَا يَا رَسُولَ اللهِ قَالَ أُوصِيكُمْ بِتَقْوَى اللهِ وَالسَّمْعِ وَالطَّاعَةِ وَإِنْ عَبْدٍ حَبَشِيٍّ فَإِنَّهُ مَنْ يَعِشْ مِنْكُمْ يَرىَ اخْتِلاَفاً كَثِيرًا وَإِيَّاُكْم وَمُحْدَثَاتُ الْأُمُورِ فَإِنَّهَا ضَلاَلَةٌ فَمَنْ أَدْرَكَ ذَلِكَ مِنْكُمْ فَعَلَيْكُمْ بِسُنَّتِي وَسُنَّةِ الْخُلَفَاءِ الرَّاشِدِينَ الْمَهْدِيِّينَ عَضُّوا عَلَيْهَا بِالنَّوَاجِذِ." (البخاري)
Od El-Irbada ibn Sarije, radijellahu anhu, se prenosi: „Obratio nam se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedno jutro poslije sabaha, dirljivim obraćanjem, od kojeg su zasuzile oči i zatreperila srca, pa je neko kazao: „Ovo je oproštajni govor, pa šta nam preporučuješ Allahov Poslaniče?“ Reče: „Preporučujem vam takvaluk (bogobojaznost), poslušnos i pokornost, pa makar abesinskom robu. Uistinu ko poživi od vas nakon mene vidjeće mnogobrojna razilaženja. Čuvajte se novotarija, jer su one zabluda! Ko od vas to doživi, držite se čvrsto moga sunneta i sunneta pravednih upućenih halifa i za to se borite i zubima!“ (Buharija)


U drugoj predaji stoji:
عَنْ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ عَوْفٍ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: «تَرَكْتُ فِيكُمْ أَمْرَيْنِ لَنْ تَضِلُّوا مَا تَمَسَّكْتُمْ بِهِمَا كِتَابَ اللَّهِ وَسُنَّتِي» (مالك)
Prenosi Abdur-Rahman ibn Avf, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ostavljam vam dvije stvari; nećete zalutati, ako ih se budete držali: Allahovu Knjigu i moj sunnet!“ (Malik)
Brate i sestro! Vratimo se sunnetu Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, i budimo ponosni što smo muslimani! Natječimo se u slijeđenju Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u pogledu: takvaluka, iskrenosti, hrabrosti, dobročinstva, milosti, stida i drugih poslaničkih svojstava! Ne gubimo nadu u Allahovu, dželle še'nuhu, milost i natječimo se u dobru! Molimo Gospodara svjetova da nam pomogne da sačuvamo našu lijepu vjeru islam, da sačuvamo našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, natopljenu časnom i čistom krvlju šehida, da uputi naše vođe i osnaži ih da ne izdaju, ne prodaju i ne pogaze sve ono za što smo se mi borili, da im opći interes učini iznad ličnih i da konačno kao braća sjedu zajedno i postave menjike izvan kojih se u politici ne smije kretati!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji istinski slijede sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!


Sarajevo: 26. rebiu-l-evvel 1431.H. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 12. mart 2010.g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 6 months ago #21872

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
EJUB, ALEJHI-S-SELAM – IMAM STRPLJIVIH

Braćo i sestre u islamu! Danas 3. rebiu-l-ahira 1431. god. po H., 19. marta 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Ejub, alejhi-s-selam – imam strpljivih. Govorim o ovoj temi u vremenu u kojem su i neki od nas izloženi teškim iskušenjima, ali mnogo manjim od iskušenja Ejuba, alejhi-s-selam, u vremenu u kojem sve veći broj Bošnjaka doživljava razočarenja i govori: "Ne znam za šta sam se borio! Kada bi ponovo bilo što je bilo, znao bih kako ću!" Braćo i sestre, nemojmo biti od onih koji se kaju zbog dobra koje su činili, a to dobro je naš zajednički miraz! Iz života Ejuba, alejhi-s-selam, tog velikog Allahovog, subhanehu ve te'ala, poslanika i miljenika, izvucimo pouke!

Ejub, alejhi-s-selam, je jedan je od potomaka Ibrahima, alejhi-s-selam, Jakuba, alejhi-s-selam, i Jusufa, alejhi-s-selam, kojeg je Allah, dželle še'nuhu, poslao narodu u području Šama (današnje Sirije). Ejub, alejhi-s-selam, je oženio djevojku po imenu Rahma (neki kažu da je bila unuka Jusufa, alejhi-s-selam), koja je zajedno sa svojim suprugom robovala Allahu, dželle še'nuhu, zahvaljivala Mu se i žudila za Njegovom milošću.

Allah, subhanehu ve te'ala, ih je počastio dunjalučkim blagodatima - ogromniom pašnjacima i njivama, selom u blizini Damaska sa hladnim izvorima, zelenim plantažama i plodnim vrtovima. Njihova stada su bila nebrojena, po njihovim torovima su se kretale lahkonoge deve, a po livadama pasli konji i mazge. I više od tog bogatstva Allah, dželle še'nuhu, je Ejuba, alejhi-s-selam, obdario sa mnogo sinova i kćeri (neke predaje navode da je imao dvanaestoro djece, sve bliznad - muško i žensko). To silno bogatstvo i djeca nisu zaveli Ejuba, alejhi-s-selam. Bio je omiljen u svome narodu, pozivao ga je u vjeru u Jednog Jedinog Allaha, subhanehu ve te'ala, ibadetio je i robovao samo Njemu. Pozivao je, a i sam prakticirao lijepe međuljudske odnose, podsticao je ljude da čine dobra djela, dijelio je zekat i sadekatu-l-fitr, pomagao sirotinji, a posebno ženama koje su ostale bez muževa, pazio jetime (siročad).

Allah, dželle še'nuhu, ga je stavio na kušnju i ostao je prvo bez imetka, a potom i bez djece, da bi se na kraju teško razbolio. Po mišljenju nekih učenjaka bolovao je od lepre. Po njegovom tijelu su se pojavili bolni, gnojni prištovi, koji su širili neugodan miris. Otpadali su mu komadi mesa i vidjele su se njegove kosti. Zbog zaudaranja rana, rodbina i prijatelji su ga ostavili. Zadah je postajao nesnošlljiv i na kraju je njegova žena napravila kolibu od pruća, daleko od naselja, u koju je smjestila Ejuba, alejhi-s-selam, i tu mu hizmetila.

U tako teškoj situaciji prokleti Iblis, koji se zakleo Allahu, subhanehu ve te'ala, da će zavoditi ljude, pokušava, ali ne uspijeva zavesti Ejuba, alejhi-s-selam. On se okrenuo samo svome Gospodaru i molio ga da mu ostavi zdrav jezik i pamet kako bi Ga mogao veličati i hvaliti a tražio je i zaštitu od prokletog šejtana.

Ejub, alejhi-s-selam, je nakon teških iskušenja govorio: "Allah je uzeo ono što mi je dao da koristim dugo vremena. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, na onome što mi je dao od blagodati i što mi je uzeo. Njemu pripada hvala i kada daje i kada uzima, onda kada je On zadovoljan i kada je srdit, onda kada daje korist i kada daje štetu. On je Gospodar i On daje vlast kome hoće i uzima je od onoga od koga hoće, On uzvisuje onoga koga hoće i unižava onoga koga hoće." Iz zahvale Allahu, dželle še'nuhu, pao je na sedždu, a Iblis, Allah ga prokelo, bio je iznenađen i razočaran.

Iblis, Allah ga prokelo, je pokušao zavesti Ejuba, alejhi-s-selam, posredstvom njegove žene. Naime, kada se Rahma žureći vraćala u kolibu s pijace, gdje je morala prodati i svoju drugu pletenicu da bi zarađenim novcem od pekareve žene kupila mužu i sebi hljeb, na putu je presreo prokleti Iblis u liku starog čovjeka i rekao joj da Ejub, alejhi-s-selam, prestane tražiti pomoć od Allah, dželle še'nuhu, jer mu On ne pomaže, nego da učini sedždu prokletom Iblisu i da mu zakolje kurban i on će mu tada pomoći da izađe iz tog teškog stanja.
Kada je Rahma to prenijela Ejubu, alejhi-s-selam, on je zavikao: "Jesi li ti izgubila pouzdanje u Allahovu, subhanehu ve te'ala, milost, pa si se okrenula šejtanu? Bježi mi s očiju! Kunem ti se Allahom, dželle še'nuhu, ako mi On jednog dana dadne zdravlje, stotinu puta ću te ošinuti štapom!"
U hikaji stoji da se Iblis, Allah ga prokelo, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja zavođenja Ejuba, alejhi-s-selam, konsultira sa šejtanima, koji mu predlažu da izvrši utjecaj na njegovu ženu. On napuni prsa njegove žene očajem i ona dođe Ejubu, alejhi-s-selam, i reče mu: "Dokad će te Allah mučiti? Gdje su ti imetak, djeca, rodbina i prijatelji? Gdje ti je snaga i ugled?" Reče joj Ejub, alejhi-s-selam: "Šejtan je tobom ovladao. Zar plačeš za ugledom koji je prošao i djecom koje nema?" Reče: "Zašto ne moliš Allaha da od tebe otkloni nevolje, da ti da zrdavlje i oslobodi te tuge?" Upita je: "Koliko smo uživali?" Reče: "Osamdeset godina." Upita: "Koliko smo u iskušenju?" Reče: "Sedam godina." Reče: "Stid me od Allaha tražiti da od mene otkloni nevolje, a nisam u njima koliko sam bio u blagostanju. Tvoj iman slabi. Tvoje srce nije sigurno u Allahov kader. Ako ozdravim, udarit ću te stotinu puta štapom. Od danas neću ni jesti, niti piti iz tvoje ruke, niti ću od tebe tražiti da mi pomogneš! Idi od mene!" Ejubova, alejhi-s-selam, žena ode i on ostade strpljiv, podnoseći ono što mogu podnijeti samo Allahovi, dželle še'nuhu, poslanici.

Potom se Ejub, alejhi-s-selam, obraća Allahu, dželle še'nuhu, za pomoć i On mu uslišava dove, o čemu govore ajeti Sure Sad:
وَاذْكُرْ عَبْدَنَا أَيُّوبَ إِذْ نَادَى رَبَّهُ أَنِّي مَسَّنِيَ الشَّيْطَانُ بِنُصْبٍ وَعَذَابٍ(41)
I sjeti se roba našeg Ejuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom." (41)
Allah, subhanehu ve te'ala, mu naređuje da udari nogom i da će provreti voda:
أُرْكُضْ بِرِجْلِكَ هَذَا مُغْتَسَلٌ بَارِدٌ وَشَرَابٌ(42)
Udari nogom od zemlju, evo hladne vode za kupanje i piće. (42)
Allah, subhanehu ve te'ala, mu je nakon toga ponovo podario porod i imetak:
"وَوَهَبْنَا لَهُ أَهْلَهُ وَمِثْلَهُم مَّعَهُمْ رَحْمَةً مِّنَّا وَذِكْرَى لِأُوْلِي الْأَلْبَابِ"(43)
Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darivali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji pameti imaju. (43)
I Allah, dželle še'nuhu, naređuje Ejubu, alejhi-s-selam, da snopom slamčica udari suprugu, kako bi ispunio obećanje:
"وَخُذْ بِيَدِكَ ضِغْثاً فَاضْرِب بِّهِ وَلَا تَحْنَثْ إِنَّا وَجَدْنَاهُ صَابِراً نِعْمَ الْعَبْدُ إِنَّهُ أَوَّابٌ"(44)

I uzmi rukom svojom snop (slamčica) i njime udari (ženu svoju), samo zakletvu ne prekrši. Mi smo znali da je on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao. (44)
A u 83. i 84. ajetu Sure El-Enbija' stoji:
"وَأَيُّوبَ إِذْ نَادَى رَبَّهُ أَنِّي مَسَّنِيَ الضُّرُّ وَأَنتَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ"(83) "فَاسْتَجَبْنَا لَهُ فَكَشَفْنَا مَا بِهِ مِن ضُرٍّ وَآتَيْنَاهُ أَهْلَهُ وَمِثْلَهُم مَّعَهُمْ رَحْمَةً مِنْ عِندِنَا وَذِكْرَى لِلْعَابِدِينَ"(84)

Spomeni Ejuba; On je molio Gospodara svoga: "Zapao sam u nevolju, a ti si Najmilostiviji!"(83) Mi smo primili dovu njegovu i otklonili od njega nevolju u koju je zapao i dali smo mu porod i prijatelje u dvostrukoj mjeri, kao milost od Nas i pouku pobožnim. ( 84)

Nakon dugog perioda kušnje Allah, subhanehu ve te'ala, se smilovao svome poslaniku, Ejubu, alejhi-s-selam, i naredio da udari nogom o zemlju te je provrelo vrelo, kojim se okupao i napio, nakon čega je uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć nestalo vanjske i unutrašnje bolesti i temperature.

Ejub, alejhi-s-selam, se zakleo da će udariti 100 štapova ženi nakon što je učinila grijeh, pa pošto mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao lijek da ozdravi i nakon pokazane iskrenosti njegove žene prema njemu, naredio mu je da s njom lijepo postupa i da na njenu dobrotu uzvrati tako što će uzeti snop u kome je uvezano 100 slamčica i udari je jedanput. Na taj način je ispunio svoj zavjet.

U nekim predajama stoji da je Allah, subhanehu ve te'ala, Ejubovoj, alejhi-s-selam, supruzi vratio mladost i ljepotu kao nagradu za njeno strpljenje i njegu, koju je pružala Ejubu, alejhi-s-selam.

Braćo i sestre! Neka slučaj Ejuba, alejhi-s-selam, bude poticaj da se strpimo u našim iskušenjima i nevoljama nadajući se samo Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti i nagradi! Neka i naša Bosna i Hercegovina, koja se nalazi u teški prilikama i mukama, Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom ozdravi, kao što je ozdravio Ejub, alejhi-s-selam, i neka bude u još većem blagostanju!

Gospodaru, pomozi ugroženim muslimanima i svim ugroženim ljudima, ma gdje bili! Okiti nas vrlinom strpljivosti Ejuba, alejhi-s-selam! Ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim! Oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih šehida i dobrih ljudi! Amin!

Sarajevo: 03. rebiu-l-ahir 1431. god. po H. Hutba: Džamija Kralj Fahd
19. mart 2010. godine
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 5 months ago #22053

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
MILOST – RAHMET

Braćo i sestre! Danas 10. rebiu-l-ahira 1431. god. po H., 26. marta 2010. godine, hutbu sam naslovio: Milost - Rahmet. O spomenutoj temi uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć govorim u vrijeme u kojem je sve manje milosti među ljudima, pa čak i među članovima porodica, tako da se osjeća velika potreba za ovim plemenitim svojstvom.

Allah, subhanehu ve te'ala, je najmilostiviji i Njegova milost se ne može porediti s bilo čijom milošću. On, dželle še'nuhu, je Milostiv kada je stvorio kosmos, kada nas je stvorio u najljepšem obliku, kada je u nas duše udahnuo, kada nas je obdario razumom, kada nas je opskrbio bez našeg truda i zasluge, kada nas je počastio porodom - kojim produžavamo svoju vrstu, kada nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je objavio Knjigu, kada nam se smiluje na Danu poravnanja i Svojom milošću uvede nas u džennete u kojima ima onoga što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjeku kad na um palo.

Allah, subhanehu ve te'ala, je Najmilostiviji i Njegova milost je obuhvatila svako stvorenje, a meleki koji mole Allaha, dželle še'nuhu, za vjernike hvale Ga ovim velikim svojstvom, kao što stoji u sedmome ajetu Sure Gafir:
رَبَّنَا وَسِعْتَ كُـلَّ شَىْء رَّحْمَةً وَعِلْماً فَٱغْفِرْ لِلَّذِينَ تَابُواْ وَٱتَّبَعُواْ سَبِيلَكَ وَقِهِمْ عَذَابَ ٱلْجَحِيمِ
Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Blago onima za koje Allaha, subhanehu ve te'ala, mole meleki za oprost njihovih grijeha!

Allahova, subhanehu ve te'ala, milost je ogromna - što potvrđuje predaja koju bilježi imam El-Buhari:
عن أَبِي هُرَيْرَةَ ‏رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: ‏سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ ‏ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏ ‏يَقُولُ:‏ "‏جَعَلَ اللَّهُ الرَّحْمَةَ مِائَةَ جُزْءٍ فَأَمْسَكَ عِنْدَهُ تِسْعَةً وَتِسْعِينَ جُزْءًا وَأَنْزَلَ فِي الْأَرْضِ جُزْءًا وَاحِدًا فَمِنْ ذَلِكَ الْجُزْءِ يَتَرَاحَمُ الْخَلْقُ حَتَّى تَرْفَعَ الْفَرَسُ حَافِرَهَا عَنْ وَلَدِهَا خَشْيَةَ أَنْ تُصِيبَهُ" (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Allah je učinio milost (rahmet) od stotinu dijelova; kod Sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. Od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedna prema drugima tako da kobila podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.'"

Slava Allahu, Koji je 99 dijelova Svoje milosti zadržao za Sebe, a ovaj jedan dio je podijelio na stvorenja pa smo od tog djelića milostivi jedni prema drugima.
A kakva je milost Milostivog, svjedoči predaja koju bilježi imam Buharija:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: قَدِمَ رَسُولُ اللهِ بِسَبْيٍ، فَإِذَا امْرَأَةٌ مِنَ السَّبْيِ تَسْعَى قَدْ تَحَلَّبَ ثَدْيُهَا، إِذَا وَجَدَتْ صَبِيًّا أَخَذَتْهُ فَأَلْزَقَتْهُ بِيطَنَهَا فَأَرْضَعَتْهُ، فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ: "أَتُرَوْنَ هَذِهِ الْمَرْأَةَ طَارِحَةً وَلَدَهَا فِي النَّارِ؟ قُلْنَا: "لاَ وَاللهِ وَهِيَ تَقْدِرُ عَلَى أَنْ لاَ تَطْرَحَهُ" قَالَ: "فَاللهُ تَعَالَى أَرْحَمُ بِعِبَادِهِ مِنْ هَذِهِ بِوَلَدِهَا" (البخاري)
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: "Jednom prilikom vidješe ashabi kako jedna žena uplašeno trči i nešto traži, pa kad nađe svoje dijete, zgrabi ga sva sretna i stavi sebi u krilo i poče ga dojiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vidite li ovu ženu, da li bi ona bacila svoje dijete u vatru?' Ashabi rekoše: 'Ne bi, tako nam Allaha!' Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah je milostiviji svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.'"

Ljudima su u međusobnoj komunikaciji potrebni: milost, sigurnost, ljubav, blagost, lijep osmijeh, srce koje prašta, ruka koja daje, bez traženja i očekivanja protuusluge i pomoći te utjeha u nevolji. Gubljenje spomenutih osjećaja i načina međusobnog ophođenja čovjeka spušta na nivo životinje, koja ne može rasuđivati i on postaje kao robot, bez duše, nalik tvrdom kamenu i sluga svojim niskim prohtjevima. Čovjek se, braćo i sestre, uzdiže nad drugim stvorenjima svojim srcem i osjećajima, a ne po svojoj fizičkoj konstrukciji.

Milost je od potpunosti ljudskih osobina, kojom ga je počastio njegov Gospodara, ona potiče čovjeka na dobročinstvo a u teškim situacijama ga smiruje. Svojom milošću čovjek osjeća bol drugih ljudi i trudi se da im pomogne a kada vidi čovjeka koji griješi, u ime Allaha mu na najljepši način ukazuje na greške moleći Gospodara da ga uputi njegove upute i spasi od džehennemske vatre.

Milost se ne ogleda samo prema pojedincima koje pozanjemo, već prema širem krugu ljudi - kao što stoji u sljedećoj predaji:
عَنِ ابْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قاَلَ: "لَنْ تُؤْمِنُوا حَتَّى تَرَاحَمُوا" قَالُوا: "يَا رَسُولَ اللهِ، كُلُّنَا رَحِيمٌ"، قَالَ: "إِنَّهُ لَيْسَ بِرَحْمَةِ أَحَدِكُمْ صَاحِبَهُ، وَلَكِنَّهَا رَحْمَةُ الْعَامَّةِ" (الطبراني)
Prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nećete vjerovati dok ne budete međusobno milostivi!" Rekoše: "Allahov Poslaniče, svi smo mi milostivi." Reče: "Nije milost nekog od vas prema prijatelju, već milost prema svim ljudima!" (Et-Taberani)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava jednog ashaba, a samim time i sve nas, kako ćemo omekšati svoja srca:
عَنْ أَبيِ الدَّرْدَاءِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَجُلاً جَاءَ إِلىَ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ يَشْكُو قَسْوَةَ قَلْبِهِ فَقاَلَ لَهُ: "أَتُحِبُّ أَنْ يَلِينَ قَلْبُكَ، إِرْحَمِ الْيَتِيمَ، وَامْسَحْ رَأْسَهُ، وَأَطْعِمْهُ مِنْ طَعَامِكَ يَلِنْ قَلْبُكَ" (السيوطي)
Prenosi Ebu Ed-Derda', radijallahu anhu, da je došao neki čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na grubost svoga srca, pa mu je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) rekao: "Želiš li da ti omekša srce? Budi milostiv prema jetimu (siročetu), pomiluj ga po glavi i nahrani ga od svoje hrane, smekšat će ti srce!" (Es-Sujuti)

Braćo i sestre, svako od nas ima priliku da omekša svoje srce - na način spomenut u hadisu - u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, zemlji jetima, za koje ćemo biti pitanu na Sudnjem danu!

Po islamskom učenju posebna milost ukazuje se prema djeci i starijim osobama - što potvrđuje sljedeća predaj koju bilježi ima Tirmizija:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "لَيْسَ مِنَّا مَنْ لمْ يَرْحَمْ صَغِيرَنَا وَيُوَقِّرْ كَبِيرَنَا" (الترمذي)
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima i ko ne poštuje starije!"

Prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhu, da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao sebi u krilo zajedno s Hasanom, svojim unukom, pa bi ih zagrlio govoreći:"اللَّهُمَّ ارْحَمْهُمَا، فَإِنيِّ أَرْحَمُهُمَا" (البخاري) "Allahu, smiluj se njima dvojici i ja sam milostiv prema njima!" (Buharija)
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu El-Akrea ibn Habisa poljubio unuke Hasana i Huseina, pa je rekao El-Akre’: “Imam deset sinova i nikada nijednog nisam poljubio!” Pogleda ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: "مَنْ لَا يَرْحَمُ لَا يُرْحَمُ" “Ko nije milostiv, ni prema njemu nema milosti!” U drugoj predaji stoji: "أَوَ أَمْلِكُ أَنْ نَزَعَ اللهُ الرَّحْمَةَ مِنْ قَلْبِكَ" "Ja sam nemoćan ako je Allah iz tvoga srca iščupao milost!" (Buharija)

Kolika je Allahova, subhanehu ve te'ala, milost govore hadisi u kojima se spominje žena vjernica, koja će biti kažnjena Džehennemom zbog mačke koju je zatvorila i ostavila bez hrane dok nije uginula; spominje se i bludnica, koja je napojila žednog psa pa će joj biti otvorena vrata Dženneta. Ali, braćo i sestre, nemojmo pomisliti kako svjesno možemo činiti velike grijehe, pa ih s lahkoćom brisati na ovaj ili slične načine - a Allahova milost je nepresušna!

Braćo i sestre, šta onda kazati za one koji privode, isljeđuju, potvaraju, lažno sude, osuđuju, muče i ubijaju ljude? Kako će na budućem svijetu, nakon Obećanog dana, kada više neće biti neraščišćenih računa, biti žestoko kažnjavanje onih koji su na Zemlji činili nasilje i nered?!
Braćo i sestre, budimo od onih koji su milostivi, kako bi zaslužili milost Svemilosnog!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, učini nas od onih koji su milostivi, oprosti našim roditeljima i našim dobrim prethodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 10. rebiu-l-ahir 1431. god. po H.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd" 26. mart 2010. god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 5 months ago #22225

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
OSAMNAEST GODINA OD POČETKA
ORUŽANE AGRESIJE I GENOCIDA U
REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI


Braćo i sestre u islamu! Danas 17. rebiu-l-ahira 1431. god. po H., 2. aprila 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Osamnaest godina od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Za spomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što se za četiri dana, 6. aprila, navršava osamnaest godina od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske. Pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i kasnijim potomcima, pa i nama samima...

Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 217. ajeta Sure El-Bekare:
...Oni će se neprestano boriti protiv, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli...
Ova kur'anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur'anske istine iskuse u vlastitim životima i iz toga se ne izvuče pouka.

Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao "nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili" - razumijevajući to kao historijsko i demokratsko pravo srpskog naroda. Glavni redaktor Memoranduma, Srpski nacionalista Dobrica Ćosić ističe da je "ujedinjenje svih Srba u jednu državu historijski cilj srpskog naroda". U cilju stvaranja "Velike Srbije" izvršena je kompleksna politčko-psihološka priprema masa za ratna osvajanja, uz famozne mitinge i "događanja naroda".
Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvane JNA jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih te izdajničkih srpskih snaga iz Republike Bosne i Hercegovine. Pošto Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, već su bili disperzirani na većem prostoru Republike Bosne i Hercegovine, preduzete su zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja Bošnjaka.

Četnici su partizanske spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine kupili, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze s islamom i muslimanima. I uživali su u svome zločinu smatrajući to velikom čašću, podvigom i pobjedom srpskoga naroda - a jadni li su narodi i pojedinci koji na zločinu gradiše vlastitu slavu!?!

Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu pravili razliku između: vjernika i ateiste, člana SDA i Pokreta za Jugoslaviju, manje pobožnog i više pobožnog, trijeznog i pijanice, onoga koji je jeo krmetinu i drugoga koji je nikada nije probao, onoga ko je udavao za njih i koji se ženio od njih i onoga koji to nije činio, onoga koji je bludničio i onoga koji je čuvao svoju čast, onoga koji je psovao svetinje i onoga koji to nije činio, onoga koji se zaklinjao u Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i onoga koji je znao da je to farsa prisutna samo u bošnjačkim glavama...

Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je "udariti na čast žene muslimanke" teže i od samog ubistva. Za Bošnjakinje je čin silovanja bio i ostao težim od ubistva. Toga su zločinci bili svjesni te su projekat silovanja sistematski provodili na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu dojenčad. Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje...


U tim okolnostima su naivni Bošnjaci očekivali efikasnu vojnu i humanitarnu pomoć međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, uveden je embargo na uvoz oružja - što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu.

Genocid nad Bošnjacima na koncu XX stoljeća, od 1992. do 1995. godine, je jedan u nizu pokušaja srpskog i hrvatskog agresora da Republiku Bosnu i Hercegovinu međusobno podijele, te da je etnički očiste od Bošnjaka kao autohtonog naroda koji islam baštini kao vjeru. Dogovor u Karađorđevu između Miloševića i Tuđmana je potvrda tome. Srpski i hrvatski agresori su u ime velikosrpskih i velikohrvatskih ciljeva počinili zločin nad onima koji su za njih poturice, balije ili Muslimani - Bošnjaci.

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću, događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj njihovo biološko istrijebljenje kao i zatiranje njihovih: vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da "čuje i vidi" "gluha i ćorava" Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice i slično. Mojim hrabrim Žepljacima su u akciji padobran bacane i Biblije, te lanč-paketi sa svinjetinom...
Evropa i Zapad su zasigurno pali na ispitu kada su bezdušno posmatrali kako se Bošnjaci, jedan od najstarijih evropskih naroda, ubija i kako se ruše kulturna blaga, kojima bi se trebala ponositi Evropa i cijeli svijet.

U Sarajevu i Bosni i Hercegovini prije pet stoljeća, u vrijeme kada se kršćanska Evropa dičila svojom prljavštinom, bila su: javna kupatila, javne česme, javne besplatne bolnice, hanovi, karavan-saraji, učilišta, biblioteke. U to vrijeme su se na najboljim lokacijama, u blizinama džamija, od državnih novaca pravile crkve i sinagoge i nikada se niko od muslimana nije protivio jačini crkvenih zvona, i nikada niko nije ni pomislio da kaže koju ružnu riječ nemuslimanu, jer je pravo svakog čovjeka da vjeruje u što želi.

A u toj istoj "civiliziranoj i demokratskoj" Evropi, na početku XXI stoljeća u većini zemalja nema džamija, niti će ih biti, jer se, navodno, ne uklapaju u regulacione planove, a da ne govorimo o ezanu...

U Republici Bosni i Hercegovini je proveden strašan genocid, a na njegovim temeljima je priznata i genocidna tvorevina dejtonska Republika srpska, u čemu međunarodna zajednica ima velike zasluge.

Braćo i sestre! Ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima! Budimo budni i oprezni! Trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima, čekamo milost koljača!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Uputi našu djecu i potomke, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 17. reibu-l-ahir 1431. god. po H.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
02. april 2010. god.
Nezim Halilović Muderris

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 5 months ago #22392

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
الرَّحيِمِ
OSAMNAESTOGODIŠNJICA ARMIJE
REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE


Braćo i sestre u islamu! Danas 24. rebiu-l-ahira 1431. god. po H., 09. aprila 2010. godine, uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć govorim o temi Osamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za spomenutu temu sam se opredijelio jer se za šest dana, tačnije 15. aprila 2010. godine, navršava osamnaest godina od formiranja Armije Republike Bosne i Hercegovine i taj dan se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije.


Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.

Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stidjeti, jer se Bošnjaci nemaju čega stidjeti niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, bojati! Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila vojska koja je zajedno s jedinicama MUP-a, nakon Allahove, subhanehu ve te'ala, pomoći obezbijedila životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom. Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji je dalje pokušavaju uništiti ili destabilizirati i koji čak iz naziva žele izbaciti sve što je bosansko.

Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.

Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima - širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije "više ciljeve". Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u Bosni i Hercegovini. Došao je čas u kojem je svako imao priliku dokazati se ili popraviti, jer krvava agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude itd. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se zvao agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se s nemogućim.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a se nisu svetile i vraćale istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotama Republike Bosne i Hercegovine. One su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote ove zemlje.

Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara.

Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe, a samo kukavice nisu ponosne na svoju časnu borbu! Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi pomagači sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad htio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo itd.?

Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.

Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu "zelene opasnosti". Naravno, Armija Republike Bosne i Hercegovine i Policija BiH su potvrdile kur'ansku istinu iz 249. ajeta Sure El-Bekare:
...كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ وَاللَّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ
...Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!
Koliko je samo malih skupina uz Allahovu, subhanehu ve ta'ala, pomoć pružilo neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove islama?! Kako su se u zvjerskom obliku pojavili oni koji su do juče imali puna usta bratstva i jedinstva, a naivni Bošnjaci bili ubijeđeni da agresije, a posebno genocida neće biti? Kako se Bošnjacima krvava historija ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost, a šta ružan san?

Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je "dobro" samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku "dobrotu" svijeta nikada neće zaboraviti. Prije nekoliko godina je, na inicijativu Nebojše Šerića Šobe, u blizini Zemaljskog muzeja u Sarajevu, podignut spomenik međunarodnoj zajednici u obliku "Icara", nama dobro poznate konzerve, čiji sastav, porijeklo i rok trajanja nikada nismo saznali, a bila je najizdašniji vid pomoći međunarodne zajednice u toku agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate...
Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju...

Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju države koja je skupo plaćena!

Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!!

Neka nam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 24. rebiu-l-ahir 1431. god. po H.

Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
09. april 2010. god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 5 months ago #22570

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
DROGA – ZLO KOJE HARA I UBIJA

Braćo i sestre u islamu! Danas 24. rebiu-l-ahira 1431.H, 16. aprila 2010. godine hutbu sam naslovio sa Droga – zlo koje hara i ubija.

Za pomenutu temu sam se opredijelio u želji da ukažem na ovo veliko zlo, koje ubija sve veći broj, uglavnom mladih ljudi i Bošnjacima prijeti, kao prava katastrofa.
Allah, subhanehu ve te'ala, u 70. ajetu Sure El-Isra', govoreći o počastima i prednostima koje je dao čovjeku, u odnosu na druga stvorenja, kaže:
وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِى ءادَمَ وَحَمَلْنَـٰهُمْ فِى ٱلْبَرّ وَٱلْبَحْرِ وَرَزَقْنَـٰهُمْ مّنَ ٱلطَّيّبَـٰتِ وَفَضَّلْنَـٰهُمْ عَلَىٰ كَثِيرٍ مّمَّنْ خَلَقْنَا تَفْضِيلاً
Mi smo sinove Ademove, doista odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, opskrbili smo ih ukusnim jelima i dali smo im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.
U povijesti čovječanstva se nije pojavilo veće zlo od droge, zbog koje na desetine hiljada ljudi, uglavnom mlađih, svakodnevno umire ili se liječi po mnogobrojnim centrima za odvikavanje u svijetu.

To je tako-zvani “bijeli otrov”, koji sebi za robove uzima na milione ljudi, raznih uzrasta i kategorija, a među njima je najviše siromašnih i nezaposlenih, ali i djece iz bogatih porodica, koje za kratko vrijeme postaju puka sirotinja, zbog trošenja ogromnih količina novca za neophodne doze, koje iz dana u dan postaju sve jače i skuplje.

Opće načelo islamskog prava je da je muslimanu zabranjeno konzumirati bilo koju tvar koja direktno ili indirektno ugrožava njegov život, psihičko ili fizičko zdravlje. Budući da je medicinski i iskustveno nepobitno dokazano da upotreba raznih vrsta droga šteti ljudskom razumu i organizmu, da uzrokuje kod čovjeka bolesnu ovisnost, da dovodi do takvog psihičkog stanja koje je pogodno za razvijanje različitih oblika kriminalnog ponašanja, da uništiva materijalna dobra pojedinaca i organizacija, može se ustvrditi da je upotreba droga najstrožije zabranjena u islamskom pravu i to na osnovu idžamaa (konsenzusa) uleme.

Obzirom da se droga pojavila krajem VI i početkom VII stoljeća, po hidžri, četvorica imama, osnivača pravnih škola se nisu izjasnila po pitanju zloupotrebe droga, jer se to zlo pojavilo nekoliko stoljeća nakon njihove smrti.

Imam Ibn Tejmije kaže: "Sve što opija razum je zabranjeno (haram), makar i ne rezultiralo euforičnim raspoloženjem, jer je svjesno zamagljivanje razuma, bez šerijatski opravdanog razloga, zabranjeno (haram) prema konsenzusu svih muslimana." Ibn Tejmije dalje tvrdi da onaj ko smatra da je upotreba hašiša dopuštena, da izlazi iz vjere.

Razlog zabrane upotrebe narkotika je njihovo štetno djelovanje, a ne to što su zabranjeni sami po sebi, jer je upotreba ovih sredstava u medicinske svrhe, radi spravljanja lijekova, liječenja i medicinskog tretmana bolesnika, pa i ovisnika o drogama, dozvoljena.

Raspravljajući o šerijatsko-pravnom tretmanu upotrebe droga, islamski pravnici kao argument zabrane, navode i predaju koju bilježi imam Ebu Davud:
‏عَنْ ‏ ‏أُمِّ سَلَمَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا، أَنَّهَا قَالَتْ: "‏نَهَى رَسُولُ اللَّهِ ‏ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏عَنْ كُلِّ مُسْكِرٍ‏ ‏وَمُفَتِّرٍ" (أبو داود)
Prenosi Ummu Seleme, radijallahu anha: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio sve što opija i zamagljuje razum." (Ebu Davud)
Većina islamskih pravnika, svrstavaju droge u kategoriju hamra (vina), tj. opijajućih supstanci, a hamr je, kao što je poznato, zabranjen u više Kur'anskih ajeta, među kojima je 90. ajet Sure El-Maide.

Imam Ibn Madždže bilježi slijedeću predaju:
‏عَنْ ‏ ‏ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏قَالَ: "‏كُلُّ مُسْكِرٍ خَمْرٌ وَكُلُّ خَمْرٍ حَرَامٌ" (إبن ماجه)
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sve što opija je hamr (vino, opojno sredstvo), a svaki hamr je haram". (Ibn Madždže)
Iako postoje razlike između droge i alkohola, zajedničko im je to da obje materije djeluju štetno na ljudski razum, psihičko i fizičko zdravlje ljudi, da dovode do stanja privremenih ili trajnih umnih poremećaja, te se na njih može primijeniti ista norma, budući da je potvrđeno da je zakonski razlog (`illetu-l-hukm) zabrane konzumiranja alkohola opijajuće svojstvo ove supstance.

U nekim državama, poput Saudijske Arabije i Irana, primijenjuje se smrtna kazna za rasturače droge. Ova se kazna svrstava u kazne iz domena t'azira (diskrecionih kazni), a ne hududa (šerijatski određene kazne). Osnov za ovu kaznu pronalazi se u 33. ajetu Sure El-Maide:
إِنَّمَا جَزَاء الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الأَرْضِ فَسَاداً أَن يُقَتَّلُوا...
Kazna za one koji se bore protiv Allaha i Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) Njegova i koji nered na Zemlji čine, jeste da budu ubijeni...

Dakle, nelegalno rasturanje droga, s' obzirom na pogubne posljedice zloupotrebe droge po pojedinca i društvo, označeno je kao rat protiv Allaha, subahenhu ve te'ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kao širenje nereda (fesada) na Zemlji, za šta slijedi smrtna kazna. Nema nikakve sumnje da je ova drastična kazna za narko-dilere preventivno djelovala na znatno smanjenje ove nelegalne aktivnosti, kao i znatno smanjenje broja narkomana i ovisnika o drogama u tim zemljama. U našoj i drugim sekularnim državama, dileri droga izdržavaju simbolične zatvorske kazne, ako ne dokažu neuračunljivost, koja biva razlogom njihova puštanja na slobodu, te nastavak bavljenja istim poslovima. U Bosni i Hercegovini trgovina drogom uzima sve više zamaha i povremena otkrivanja manjih ili većih količina droge su samo kap u moru od količina koje se konzumiraju u Bosni i Hercegovini ili se proslijeđuju u druge zemlje.

Islam je propisao smrtnu kaznu (kisas) za namjerno ubistvo jedne osobe, a kao što stoji u 179. ajetu Sure El-Bekare, u odmazdi je garancija da se neće dešavati namjerna ubistva: وَلَكُمْ فِي الْقِصَاصِ حَيَاةٌ يَاْ أُولِيْ الأَلْبَابِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili. Ako se po islamskim propisima smrću mora kazniti onaj ko ubije jednu osobu, šta slijedi one koji ubijaju čitava društva, uništavaju narode i zatiru ih putem droge?!

Konzumiranje droge protivno je osnovnim intencijama Šerijata, a to su: zaštita vjere, života, razuma, potomstva i imovine. Droga ugrožava ili uništava sve ove univerzalne vrijednosti, čija je zaštita, osnovni smisao svih šerijatskih propisa. Otuda nije čudo što se savremeni islamski pravnici pozivaju upravo na ovu činjenicu prilikom odmjeravanja kazne trgovcima droge, odnosno trgovcima ljudskih duša i života. Trgovci i dileri droge su bez sumnje jedni od najvećih neprijatelja društva, jer na putu ostvarenja svojih dunjalučkih koristi sebi za roblje uzimaju ljude, koji postaju robovi opojnih sredstava. Djeca koja uđu u svijet droge, prodaju sve što im dolazi do ruku, iz kuća njihovih roditelja, a potom se odaju kriminalu najgore vrste, u želji da za sebe obezbijede neophodnu dozu, koja će im samo na trenutak život prikazati lijepim, a za kratko vrijeme sve ide iz početka.

Droga je braćo i sestre ušla u naše: škole, fakultete, mahale, kuće i institucije, a da ne govorimo kako je ušla u: noćne klubove, barove i slično. Sve su češći smrtni slučajevi pojedinaca, koji su zbog predoziranja okončali svoj dunjalučki život, u kanalu, napuštanom podrumu i slično...

Država Bosna i Hercegovina i njene institucije na svojim plećima imaju ogromnu obavezu u pogledu sprečavanja zla droge, kao i liječenja onih koji su ušli u taj opaki svijet, koji se zove droga. Na IZ-i je takođe velika odgovornost u pogledu podučavanja islamskim propisima i afirmaciji islamskih vrijednosti, a tamo gdje ima islama, nema droge i obrnuto. Prema tome, najbolja zaštita i prevencija od zla droge je islamski odgoj i obrazovanje. Na drugoj strani, opće poznati princip je: “Bolji je trun prevencije, nego tovari lijekova za neku bolest.»

Braćo i sestre! Čuvajmo sebe i svoje porodice od zla droge, budimo iskreni u svome vjerovanju i natječimo se u dobru!
Gospodaru, očisti nas od grijeha, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 24. rebiu-l-ahir 1431.god. po H.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
16. april 2010.god.
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Muderris - Hutbe 12 years 5 months ago #22660

  • Mustafa
  • Mustafa's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 6599
  • Thank you received: 54
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
HAK (PRAVO) PUTA

Braćo i sestre u islamu! Danas 08. džumade-l-ula 1431.H., 23. aprila 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Hak (pravo) puta.

Tema o kojoj je riječ je veoma aktuelna i važna u vremenu u kojem neki od nas provodimo veliki dio vremena na javnim mjestima: putevima, pijacama, centrima, sredstvima javnog prijevoza i slično, pa se zato trebamo sa izvora islama naučiti kakvo je to pravo puta i javnih mjesta na kojima se često svi mi nađemo. Ovu temu sam obradio prije posljednjih demonstracija pred zgradom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koje su prerasle u nasilje, što je za svaku osudu i ničim se taj nasilan čin ne može opravdati.

U prošli ponedjeljak je u prisustvu velikog broja saboraca, porodica šehida i političara na Kovačima klanjana dženaza armijskom generalu Rasimu Deliću, načelniku Štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, najbližem saradniku rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Trebalo nas je na dženazi biti mnogo više, jer je to rahmetli general zaslužio i zaista nam fali međusobnog uvažavanja i poštivanja. Molim Allaha, subhanehu v ete'ala, da rahmetli genarala nagradi dženentom za njegovu hrabrost, mudrost, skromnost i strpljivost!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava ashabe i ummet, kako da se ponašaju na putu, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:

عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "إِيَّاكُمْ وَالْجُلُوسُ عَلَى الطُّرُقَاتِ" فَقَالوُا: "مَا لَنَا بُدٌّ، إِنَّمَا هِيَ مَجَالِسُنَا نَتَحَدَّثُ فِيهَا." قَالَ: "فَإِذَا أَبَيْتُمْ إِلاَّ الْمَجَالِسَ فَأعْطُوا الطَّرِيقَ حَقَّهُ!" قَالوَا: "وَمَا حَقُّ الطَّرِيقِ؟" قَالَ: غَضُّ الْبَصَرِ، وَكّفُّ الْأَذىَ، وَرَدُّ السَّلاَمِ، وَأَمْرٌ بِالْمَعْرُوفِ، وَنَهْيٌ عَنِ الْمُنْكَرِ." (البخاري)
Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pazite se sjedenja na putu!” Rekoše: “To nam je potreba, gdje sjedimo i razgovaramo.” Reče: “Ako ga uzimate za mjesto okupljanja, dajte putu njegovo pravo!” Rekoše: “Koje je pravo puta?” Reče: “Obaranje pogleda, uklanjanje ezijeta (onoga što smeta), uzvraćanje na selam i naređivanje dobra i sprječavanje zla!” (Buharija)
Pomenuta prava puta nisu ograničena samo na ona o kojima govori hadis, jer se u drugim hadisima pominju i druga prava.


1. Obaranje pogleda:
Podsjećam i sebe i vas na 30. i dio 31. ajeta Sure En-Nur:
قُل لِلمُؤمِنِينَ يَغُضُّواْ مِن أَبصَارِهِم وَيَحفَظُواْ فُرُوجَهُم ذَلِكَ أَزكَى لَهُم إِنَّ اللهَ خَبِيرُ بِما يَصنَعُونَ (30) وَقُل لِلمُؤمِنَاتِ يَغضُضنَ مِن أَبصَارِهِنَّ وَيَحفَظنَ فُرُوجَهُنَّ
Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade!(30) I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim...(31)
Braćo i sestre, ovo je stroga naredba Allaha, subhanehu ve te'ala, prvo muškarcima, a potom ženama. Prva naredba je da oborimo svoje poglede, tj. da gledamo predase, a potom da čuvamo svoja stidna mjesta, od činjenja bluda (zinaluka).
Nije zabranjen prvi kratak pogled, obzirom da čovjek ne zna šta će vidjeti, što potvrđuje slijedeća predaja:
عَنْ جَرِيرَ بْنِ عَبْدِ اللهِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: "سَأَلْتُ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ عَنْ نَظَرِ الْفَجْأَةِ فَأَمَرَنيِ أَنْ أَصْرِفَ بَصَريِ" (مسلم)
Prenosi Džerir bin Abdullah, radijallahu ‘anhu: “Pitao sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o nenamjernom pogledu, pa mi je naredio da okrenem pogled!” (Muslim)
Za prvi pogled nema grijeha, ako se isti odmah obori, ali ako se duže zadrži ili ponovi, onda se piše grijeh.


2. Uklanjanje ezijeta:
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:" الإِيمَانُ بِضْعٌ وَسَبْعُونَ شُعْبَةً أَوْ بِضْعٌ وَسِتُّونَ شُعْبَةً، فَأَفْضَلُهَا قَوْلُ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ، وَأَدْنَاهَا إِمَاطَةُ الْأَذَى عَنِ الطَّرِيقِ وَالْحَيَاءُ شُعْبَةٌ مِنَ الْإِيمَانِ" (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova ili šezdeset i nekoliko dijelova, a najbolji su riječi "Nema drugog boga sem Allaha", a najmanji je sklanjanaje onoga što smeta sa puta, a stid je dio imana!" (Buharija)
Po islamu se spriječavanje nedaće drugom čovjeku smatra sadakom. To potvrđuje slijedeća predaja:
عَنْ أَبِي ذَرٍّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: سَأَلْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ: "أَيُّ الْعَمَلِ أَفْضَلُ؟" قَالَ: "إِيمَانٌ بِاللهِ وَجِهَادٌ فِي سَبِيلِهِ." قُلْتُ: "فَأَيُّ الرِّقَابِ أَفْضَلُ؟" قَالَ: "أَعْلاَهَا ثَمَناً وَأَنْفَسُهَا عِنْدَ أَهْلِهَا." قُلْتُ: "فَإِنْ لَمْ أَفْعَلْ؟" قَالَ: "تُعِينُ صَانِعًاً أَوْ تَصْنَعُ لِأَخَرِ." قاَلَ: "فَإِنْ لَمْ أَفْعَلْ؟" قَالَ: "تَدَعُ النَّاسَ مِنَ الشَّرِّ فَإِنَّهَا صَدَقَةٌ تُصَدِّقُ بِهَا عَلَى نَفْسِكَ." (البخاري)
Prenosi Ebu Zerr, radijallahu anhu: "Pitao sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje je djelo najbolje?" Reče: "Vjerovanje u Allaha i džihad na Njegovu putu!" Upitao sam: "Koje oslobađanje roba je najbolje?" Reče: "Najskupljeg i najdražeg vlasniku!" Rekoh: "Ako to ne mogu uraditi?" Reče: "Pomozi onome koji može ili oslobodi drugog (jeftinijeg)!" Rekoh: "A ako nisam u stanju?" Reče: "Poštedi ljude zla, jer je to sadaka za tebe!" (Buharija)


3. Uzvraćanje na selam:
To je jedna od šest obaveza muslimana u odnosu na drugog muslimana, u skladu sa hadisom Poslanik, sallallahu alejhui ve sellem:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "حَقُّ الْمُسْلِمِ عَلَى الْمُسْلِمِ سِتٌّ: إِذَا لَقِيتَهُ فَسَلِّمْ عَلَيْهِ، وَإِذَا دَعَاكَ فَأَجِبْهُ وَإِذَا اسْتَنْصَحَكَ فَانْصَحْ لَهُ، وَإِذَا عَطَسَ فَحَمِدَ اللهَ فَشَمِّتْهُ، وَإِذَا مَرِضَ فَعُدْهُ، وَإِذَا مَاتَ فَاتَّبِعْهُ" (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: "Šest je prava muslimana u odnosu na drugog muslimana: 1. kada ga susretneš, nazovi mu selam, 2. kada te pozove, posjeti ga, 3. kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga, 4. kada kihne i zahvali Allahu, nazdravi mu, 5. kada se razboli posjeti ga i 6. kada umre, slijedi ga (klanjaj dženazu i isprati ga)!" (Muslim)


4. Naređivanje dobra i zabranjivanje zla:
Mu'mini su zaštitnici jedni drugih, što potvrđuje 71. ajet Sure Et-Tevbe:
وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنْ الْمُنكَرِ وَيُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَيُطِيعُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ أُوْلَئِكَ سَيَرْحَمُهُمْ اللَّهُ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ
A vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima: naređuju da se čine dobra djela, a spriječavaju činjenje nevaljalih djela, namaz obavljaju, zekat daju i Allahu (dželle še'nuhu) i Njegovu Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je zaista Silan i Mudar!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nagovještava kaznu onima koji se ne budu držali principa naređivanja dobra i spriječavanja zla, pa u hadisu koji prenosi Huzejfe, radijallahu anhu, kaže:
عَنْ حُذَيْفَةَ بْنِ الْيَمَانِ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: »وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَتَأْمُرُنَّ بِالْمَعْرُوفِ وَلَتَنْهَوُنَّ عَنِ الْمُنْكَرِ أَوْ لَيُوشِكَنَّ اللَّهُ أَنْ يَبْعَثَ عَلَيْكُمْ عِقَابًا مِنْهُ ثُمَّ تَدْعُونَهُ فَلَا يُسْتَجَابُ لَكُمْ." (ترمذى)
Prenosi Huzejfe bin Jeman, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili će vam Allah poslati kaznu od Sebe, pa ćete vi Njemu upućivati dove, koje vam neće biti primljene!« (Tirmizija)

Braćo i sestre! Budimo od onih koji čuvaju pravo puta, volimo se u ime Allaha, pomažimo jedni drugima i natječimo se u dobru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji čuvaju pravo puta i koji ispunjavaju svoje obaveze, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, uputi naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!


Sarajevo: 08. džumade-l-ula 1431. po H.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
23. april 2010. godine
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: TevaMustafawebmaster
Time to create page: 0.059 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version