Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 4 months ago #12817

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
Jednog dana otac je poveo svoga sina na izlet na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromasnih ljudi.
Njihova obitelj bila je vrlo bogata i djecak je mogao imati sve sto pozeli. Proveli su dan i noc na farmi gdje su zivjeli vrlo siromasni seljaci. Kada su se vratili, otac je upitao sina:
Kako ti se svidio izlet?
Bilo je jako dobro.
A jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromasni? - nastavio je otac.
Da!
I sto si naucio? - nije odustajao otac.
Vidio sam da mi imamo jednoga psa, a oni imaju cetiri. Mi imamo bazen koji se prostire do pola vrta, a oni imaju potok koji nema kraja. Mi imamo uvozne svjetiljke u vrtu, oni imaju zvijezde. Mi imamo vidik do ograde, a oni citav horiziont.

Kada je djecak zavrsio otac nije znao sto bi rekao. Ostao je bez rijeci.

- Hvala ti, oce, sto si mi pokazao kako smo siromasni - dodao je djecak.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 4 months ago #12906

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
Bio jednom jedan trgovac koji je imao cetiri zene



Volio je CETVRTU ZENU najvise.
Obozavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno.
Brinuo se o njoj najvise i davao joj samo ono najbolje.


On je volio i svoju TRECU ZENU jako puno.
Bio je vrlo ponosan na nju i cesto ju je pokazivao prijateljima.
No, jadni trgovac bio je cesto u strahu da ce ga ova ostaviti i pobjeci s drugim muskarcem.


On je naravno volio i svoju DRUGU ZENU.
Jer ona je vrlo obazriva, strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje.
Kad god bi trgovac naisao na neki problem, trcao bi drugoj zeni i ona bi mu pomagala kako nadici velike probleme.


I na kraju PRVA TRGOVCEVA ZENA Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaze oko posla, stjecanja bogatstva te u odrzavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije bas puno volio svoju PRVU. zenu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjecivao.



Jednoga dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme priblizilo i da ce umrijeti. Pomislio je na svoj bogati zivot te rece: "Imam sada CETIRI zene, ali kada umrem biti cu sam, vrlo sam!"


Onda upita CETVRTU ZENU: "Volio sam te najvise kupovao ti haljine najljepse. Obasuo te paznjom. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo?" "Nikako!" odgovori cetvrta zena i izide bez ijedne druge rijeci. Odgovor se zabio kao mac u trgovcevo srce.

Onda trgovac upita TRECU ZENU: "Volio sam te citava zivota. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo? "Ne!" odgovori treca zena. "Zivot na zemlji je suvise dobar, preudati cu se nakon tvoje smrti." Trgovcevo se srce smrzlo od hladnoce odgovora.

Tada upita DRUGU ZENU, "Uvijek sam isao tebi kad sam trebao pomoc. Evo trazim jos jednom tvoju pomoc. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo?" "Zao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoci!" odgovori DRUGA zena. "Najvise sto mogu je pokopati te." Odgovor ga je pokosio poput munje.


Tada se zacu glas : "Ja idem s tobom, kamo god ti posao." Trgovac se okrenu i vidje svoju PRVU ZENU. Bila je tako mrsava i ispacena kao da je izgladnjela. Zahvalno i zalosno rece trgovac: "Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam jos mogao !"


U stvari svi mi imamo CETIRI zene u svom zivotu...

CETVRTA ZENA JE NASE TIJELO...Bez obzira koliko ga njegovali i posvecivali mu paznje, napusta nas kad umiremo.


TRECA ZENA JE NASA POZUDA, STATUS I BOGATSTVO...Kada umremo, sve ide drugima.


DRUGA ZENA JE OBITELJ I NASI PRIJATELJI ...Bez obzira koliko nam bili blizu za zivota, ne mogu poci s nama u grob.


PRVA ZENA JE NESTO STO NE MOZES VIDJETI, A TO JE TVOJA DUSA.........


Cesto je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva, koje nas okruzuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Mozda ne bi bilo lose da se njome pozabavimo sada umjesto da placemo na smrtnoj postelji

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 4 months ago #12923

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
Pismo muza, cija zena je u bolnici



Sve je uredu, draga Mirelice!

Puno hvala na tvom lijepom pismu. Ne treba da se brines za mene.

Sve je u redu.
Kuham sam, i svaki dan se sve vise cudim kako to dobro funkcionse!
U meduvremenu mogu to i da pojedem, bez da idem u bolnicu na ispiranje zeluca.

Posto sam cesto u zurbi, juce sam peko krompir.

Mora li krompir da se ljustri?!
Dok se to peklo, otisao sam da kupim somun.
Kad sam se vratio, emajl u tiganju se skroz istopio.
Nisam mogao da vjerujem da tako malo moze da izdrzi.
Dim u kuhinji se razisao u medjuvremenu, ali macka je crna ko davo i kaslje.
Od tada panicno bjezi cim ukljucim sporet ili pocnem da lupam serpama.
Posto, kao sto znas, moram najmanje jednom dnevno pojesti nesto toplo,
macka se vise i ne pojavljuje.

Reci mi, koliko se dugo kuhaju jaja?
Kuhao sam ih dva sata ali nikako da postanu mekana.
Ajde napisi mi molim te, da li se zagorjelo mlijeko moze
jos za nesto iskoristiti. Da li da ga stavim sa strane dok se ti ne vratis?

Imao sam mali problem sa gulasom kad sam htio da podgrijem konzervu.
Nazalost expodirala je u mikrotalasnoj.
Vratanca od mikrotalasne su izletjela kroz prozor i unistila nas lijepi staklenik .
i prozor isto.
A'l, posto je prozor bio zatvoren (moram da ga zatvaram kad kuham jer inace uvek dodu vatrogasci),
izletio je zajedno sa nadprozornikom.
Udarni talas je bio strasan.Konzerva je nasuprot vratancima izletela kao raketa prema gore,
probila plafon i pogodila 15-godisnju cerku gospodina Ljutog koji zivi iznad nas, tačno izmedu nogu. Ona je upravo svirala klavir, i njoj se nije nista desilo ali ucitelj klavira je ostao bez tri prsta.

Da li ti se vec dogadalo da ti se prljavi sudovi ubudaju?!
Kako li je to samo moguce za tako kratko vrijeme?Ti nisi ni pune 4 nedelje odsutna.
Iza sudopere sto-sta zivi, mogao bi covijek UNIVERZUM da snimi.
Odakle li samo nabasaju svi ti gmizavci?
Uglavnom, napokon sam se sabrao i oprao sudove.
Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj skupoceni porculan od tvoje drage nane je polomljen.
Izgledao je tako cvrst da mi nije bilo ni na kraj pameti da nece izdrzati.
Mozda su 1000 obrtaja masine za ves ipak malo previse. Usput receno i ona je pokvarena.
Prilikom centrifugiranja, veliki noz za meso malo je ostetio bubanj i sada se nalazi u zidu .. noz ne bubanj.
Bubanj je probio zid. I sada lezi bez veze, negde napolju.

Dok sam jeo, zaprljao sam tepih u dnevnoj sobi i to sokom od paradajza.
Ti si mi uvijek govorila da je sok od paradajza nemoguce ocistiti.
Tu se varas draga moja, fleka je odlicno uklonjena, dlake od tepiha, nazalost, isto tako.
Mozda ipak nije trebalo koristiti nitro-razredivac.

Morao sam da otopim frizider.
Ti si uvek tako nespretna, led se odlicno skida i zidarskim cekicem.
A'l,cudno, sad vise ne hladi, nego grije.
U svakom slucaju meso je dobro peceno, a jogurt,sampanjac i mineralna voda su eksplodirali.

Draga moja, u cetvrtak sam zaboravio da zakljucam stan.
Mora da je neko bio ovde jer nedostaju neke vrijedne stvari,
ali, novac sam po sebi ne cini covjeka srecnim, kako ti to uvijek kazes.
Ormar je prazan, mada sigurno nije bilo puno u njemu
jer ti uvek govoris da nemas sta da obuces.

Kada sam sinoc posao da nahranim zeca, prevrnula mi se svijeca. Zec je sad bez dlake.
Izgleda prilicno smijesno.

Ovim bih da zavrsim za danas. Sutra malo vise. Nadam se da uzivas u miru u bolnici i da se dobro odmaras.

Puno toplih pozdrava od Tvog Hama!!!

P. S.
Kada je tvoja mama saznala za nesrecu, dobila je mozdani udar. Dzenaza je bila juce, nistam ti mogao reci odma a sta da ti pricam da se ne uzbudujes bez razloga.
Ipak si ti u bolnici i treba da se odmaras.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 4 months ago #13022

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
SNAHA I SVEKRVA
Jednom davno, devojka zvana Li-Li se udala i otisla da zivi kod svog supruga i njegove majke. Za veoma kratko vreme Li-Li je shvatila da nikako nece uspeti da se slozi sa svojom svekrvom...

Njihovo ponasanje je bilo toliko razlicito, da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na sta je svekrva pak odgovarala kritikom. Prolazili su dani, prolazile su nedelje..

Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svadzaju. Uostalom, cinjenica da je Li-Li, shodno staroj kineskoj tradiciji, duzna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohteve, dodatno je otezavala situaciju. Zbog svih tih svadza i nesreca u kuci, muz je jako patio.

Na kraju Li-Li vise nije imala snage da izdrzi losu narav i ponasanje svoje svekrve, pa je odlucila da stoprije nesto preduzme.

Otisla je kod ocevog dobrog prijatelja, gospodina Huanga koji prodaje cajeve. Ispricala mu je o cjeloj situaciji i pitala da li bi on imao da joj proda neki otrov, kako bi ona mogla rjesiti problem. Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju rekao: « Li-Li , pomoci cu ti da rjesis tvoj problem, ali moras me dobro poslusati i ispuniti ono sto ti budem rekao. » Li-Li rece : « Da, gospodine Huang, ucinicu sta god mi kazete".

Gospodin Huang ode u straznju sobicu i vrati se nakon par minuta sa paketom cajeva.

Rekao je: « Mozes koristiti otrov koji brzo deluje da bi se oslobodila svoje svekrve, medzutim, to moze izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta caja koji ce polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moras paziti da neko ne posumnja na tebe kad ona umre, moras biti veoma oprezna i promeniti ponasanje prema njoj, budi ljubazna. Nemoj se svadzati, postuj ono sto kaze i odnosi se prema njoj kao da je kraljica¨.

Li-Li je bila jako sretna. Zahvalila je gospodinu Huangu i pozurila kuci da sto prije zapocne sa njenom zavjerom ubistva svekrve. Prolazile su nedelje, prolazili su mjeseci... Li-Li je svaki drugi dan servirala specijalno zacinjeno jelo svojoj svekrvi. Sjecala se sta joj je gospodin Huang rekao kako da izbegne sumnju u ljudi, tako da je kontrolisala svoju narav, bila je poslusna prema svojoj svekrvi i ophodila se prema njoj kao prema svojoj majci.

Nakon sest meseci cjela kucna atmosfera je bila izmjenjena.

Li-Li je naucila kako da kontrolise svoju narav toliko dobro, da se cak nikad vise nije ljutila ili bila nervozna. Nije imala cak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih sest meseci. Svekrva je delovala puno njeznije, pa se obostrano slaganje zaista primecivalo. Njeno ponasanje prema Li-Li se promenilo, pocela je da voli svoju snahu kao svoju rodzenu cerku.
Bez prestanka je pricala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Li-Li najbolja snaha koju bi ikad pozeljela.

Li-Li i njena svekrva su se sada mnogo bolje ophodile jedna prema drugoj, bas kao majka i cerka.

Muz joj je bio jako sretan videvsi sta se dogadza u poslednje vreme.

Jednoga dana, Li-Li je ponovo otisla kod gospodina Huanga i ponovo ga zamolila za pomoc : ¨Dragi gospodine Huang, molim vas pomozite mi da sprjecim otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna zena i volim je kao svoju majku. Ne zelim da umre od otrova koji sam joj davala!¨

Gospodin Huang se nasmesi i zavrte glavom “Li-Li , nemoj nista brinuti. Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Cajevi su bili puni vitamina da poboljsaju njeno zdravlje. Jedini otrov je bio otrov u tvojim mislima i ponasanju prema njoj, ali ni toga vise nema, jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmenila.”

U Kini kazu: Osoba koja voli druge, je osoba koju drugi vole.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 4 months ago #13082

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
Jedno dijete koje se kritizira,

uci se osudjivati.

Dijete koje bude tuceno,

nauci se tuci.

Dijete koje bude izlozeno preziru,

bude nesigurno i bojazljivo.

Dijete koje se izlozi ironiji,

dobije losu savjest,

ali dijete koje dobije podrsku

nauci se povjerenju.

Dijete koje se srece sa tolerancijom

uci se odvaznosti.

Dijete koje dobija savjete

nauci se da cijeni ljude oko sebe.

Dijete koje dozivi cistu igru

nauci se pravdi.

Dijete koje dozivi prijateljstvo

nauci se vjerovati u drugarstvo.

Dijete koje osjeti paznju i njeznost

nauci se sta je LJUBAV

Please Prijava to join the conversation.

Zanimljive kratke price 13 years 4 months ago #13154

Njujork

Zar je razumno da zena skriva svoje srce i dusu od ljudi? Bog nam je poslao tvoj duh i razum. Nama je prijeko potrebna svijetlost Tvoga duha i vatra Tvoga razuma, i zasto nam onda ne pruzis i jedno i drugo?

Sada kada smo okoncali tesku bitku, prilaze Ti otac, brat, drug, prijatelj - u pratnji svih clanova porodice - da bi od Tebe zatrazili da u rimi ili prozi o duhu i razumu ispjevas kaside ili muvasahe, da kao svestenica stanes pred oltar, makar jednom u dva mjeseca, i progovoris o onom carobnom svijetu koji je iza misli, znanja, proucavanja i logike.

Novost! Nabavio sam prvorazredan teleskop i svake noci sat-dva, provodim zagledan u beskraj, blizak dalekom, zadivljen univerzumom. Ponoc je i Orion je na odgovarajucem mjestu u svemiru. Mari, Ti znas da je maglica u blizini Orionovog omotaca najljepsi i najupecatljiviji prizor u kosmosu. Zato, drugarice moja, ustani da se popnemo na krov, kako bismo vidjeli svu ljepotu cudjenja, ljubavi i znanja u ocima andjela. Kazem, gospodarice moja, da je u zivotu covjeka, kao u pustinji, samo pijesak, dok mi Bog ne podari djevojku poput moje male princeze. Kazem, gospodarice moja, da onaj ko nema nikoga, neka usvoji neku devojku, jer su tajne i smisao vremena skriveni u srcima mladih djevojaka.

Svoju djevojku zovem 'princeza', jer kada se krece, kada miruje, kada govori, i osmjehuje se, kada se igra i izmislja, stavise sve kod nje ukazuje na to da je 'princeza! Ona je svojeglava ima sopstveno misljenje koje niko ne moze promijeniti, ali je lijepa njena svojeglavost i iskljucivost.

Ovo je kratko pismo - veoma kratko, ali je prvo koje sam pisao unazad pet nedjelja. Hoces li procitati ono sto nije napisano? Pisacu Ti ponovo kad ustanem iz postelje. Proljece ce me uzeti za ruku, izvuci izmedju ovih pokrivaca. Povesce me u zelene predjele, gdje zivot vraca odlucnost svojim sinovimai njihov sapat i isprekidani dah zamjenjuje pjesmama i radosnim povicima.

Molim Te, Mej, prijateljice moja, da se ne ljutis na mene. Daj mi nekakav blagoslov i ja cu te uvijek blagosiljati.

Khalil Gibran

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 3 months ago #13297

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
SIKTER!

Ako nam u onoj nasoj dragoj i premiloj postojbini ista ima bogato, to nam je jezik. Svasta znaju zlobnici kazat, pa i to da nema ni drzave Bosne, a jezika bosanskog pogotovo. A da nas ko pita znali bi sta bi rekli: sto vise znamo ovaj norveski, svedski, danski, finski engleski... to nam je (ne bi covjek vjerovo, al tako je) sve lakse vidjet da na vaskolikom dunjaluku boljeg jezika s kojim se i sa manje rijeci moze vise kazat od nasega sto se govori i pise u Bosni i Hercegovini - nema.
Mi se medjuse nemamo razloga lagat - takvi smo kakvi smo, i mene nije stid priznat da sto vise govorim norveski sve bolje vidim da ga sve manje gvorim, a da se sve bolje njime sluzim. To mu ga dodje ko da mi je norveski gradski autobus, da prostis!
Tvoj jezik je tvoja kuca, burazeru. U njemu se osjecas ko kad se razgacis, pa turis noge na stolic i pijes pivaru iz flase!
Evo uzmi samo kad se kome u nas pod prozorom djeca zaigraju i zakeraju lopte nakon skole, ne vodec brigu da je tamo neko zalego da odmori i otpuhne sto od irgeta, sto od dobra rucka, sta ce vam se dogodit? Taj ce ti dobri covjek durat dok uzmogne sve kontajuc: sta ces djeci! Njihovo i jest da skacu i galame!
Al kad mu bas dokundisu ustace na noge, lagano otvorit prozor i viknut:
- Neka !!!
Ej, u toj jednoj jedinoj ti je sve kazano i da hoce da se odmori u miru, i da mu ceif kvare i da bi moglo biti i degeneka ako se ne smire ili ne uklone i svasta jos. Kako se to sve zna u jednoj rijeci nemam pojma. Ja ti nisam strucnjak za jezik, ali znam ko i vi da je to bas tako.
Il uzmi kad se komsije ili susjedi posvade, al bas nako zaoprave, pa jedan drugom nesto pocnu ko da prijete.
Odasilju strijele, al ne dolaze licno vec nadju nacina da neko prenese. Oba ljuta, al valja opet i obraz sacuvat da komsiluk ne pomisli da se ne daj boze prepo, pa ti sad vidi. Na los haber valja nesto i odhaberit, al jok previse neg nako. Onda ti on mahne rukom na komsijske prijetnje i veli:
- More mi pod prozor pljunut!
Sto tako? - ne znam, al mu je kazo i da ga se ne boji, a i da mu ne prijeti, samo ga pecka, al ga ne vrijedja, a nit izaziva da ga bas onaj drugi pod svoje uzme, neg ce biti prije da ga poziva da ne benavi, da on ima dobre volje da se pomire...
A reko sta je reko!
Il uzmi drustvo postarijeg svijeta koje lopte razbaci nedeljom prije rucka na meraji na gornjem Soukbunaru. Poslije tekme se obavezno svale Hami u kafanu i poruce mesa i pive "hladne ko ista"! E, haj ti kome ko iz Bosne nije objasni kakve to oni pive hoce i sta to "hladne ko ista" znaci? A znaci sve, jer hladnije i bolje pive od one sto je "hladna ko ista" beli na dunjaluku i nema.
S voljom i u dobroj namjeri mogo bi svako vako pokazati tima koji su to nesto zanijekali da mi u Bosni imamo svoj jezik, da se lako da rastabirit da ima, ako covjek hoce da cuje i razumije.
A ako nece, sta ces. Nece! Nije ovo bas da se mora, nista se ne mora bolan ne bio, ako neces. Al vala se ne mora, da oprostis, ni pljuvat i svadja zametat, a jos se manje mora za ono sto znas da ima i sto lijepo mores i vidjet i cut, vala gotov i opipat govorit da nema. I to zato sto hoce da bude samo njegova ona prava i najpravija.
Kad u nas neko nekom kaze: Sikter! - znaj da mu je beli puno kazo - i da mu se haman na vrh glave ispeo i da nikakav co`ek nije i da vise ni ni za kakva razgovora. Al vala kad nema druge valja je ponekad s merakom reci:
S i k t e r !!!


Aleksandar Domazet

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Mare.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 3 months ago #13398

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
Covjek i Zena



U nekom selu zivjeli su covjek i zena,:covjek na njivi, a zena radila u kuci. Covjek bi odmah, cim bi dan osvanuo, uhvatio volove i otisao u polje orati, a zena bi ostala kod kuce radeci, te bi mu uvijek donijela rucak na njivu. Ali covjeku je uvijek bilo krivo misleci, da zena nikakva posla ne radi, vec samo da ljencari kod kuce; te najposle rece on zeni:

- Ti, zeno, samo dzaba lezis kod kuce i jedes, a ne radis nista. Ja bih vas zenski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se przimo na suncu.
Zena se na to stane smijati, te rece covjeku:

- Suti, bolan ne bio! Nas je posao stoput tezi od vaseg, a vi ga ne bi nikad mogli svrsiti.

Ali on joj ne dade ni govoriti, vec opet zasu, kako ljudi vise rade, a zene nista. Na to mu ona rece:

- E, pa dobro! Ja cu sjutra uhvatiti volove, pa cu ici orati, a ti ces raditi moj posao.

On to jedva doceka, te ugovore, da ce tako raditi, cim zora zabijeli. Sutradan zena uhvati volove, a onda poce naredzivati covjeku, sta treba da on radi:

- Ti ostajes kod kuce i dobro mi pazi, sto ces uraditi. Cuvaj mi pilice, da ih stogod ne odnese; onda pomuzi krave, ama cuvaj da telad ne pokusaju sve. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi rucak, pa mi donesi na njivu.

Zena potjera volove, dok joj nesto pade na pamet, te se povrati i rece covjeku:

- Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u cupu otrov. Cuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ces odmah umrijeti.

- Taman, - rece on, - ti nemaj brige, ja cu sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzores stogod vise mozes.
Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kuce da radi.
Cim je zena otisla od kuce, a covjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kucu i nalozi vatru, a onda ugleda kvocku i pilice, te se sjeti, da mu je zena rekla da ih cuva; pa se malo promisli, kako ce ih najbolje ucuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveze sve pilice za kvockine noge, da ih sto ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kucu i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Pocne sijati brasno, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je proslo dosta vremena, te mu nesto na um padne, i on rece:

- Ha, bogme, ja cu svezati stap na ledza, pa dok ja budem sijao brasno, mlijeko ce se pomalo mesti, i tako cu dva posla uraditi.

To on i ucini, sveze stap za ledza i stane sijati brasno. Dok je on sijao brasno, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapece, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te izidze pred kucu, da vidi pilice, a u isti cas doleti nekakva ticurina, te uhvati kvocku; a kako su bili pilici povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, jos se vise razljuti, te podze u stalu, da vidi krave. Posto je unisao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telecaka, te su telad izisli i bogme se posluzili . Sada mu omrzne zivot, te stane lupati sakama o glavu i rece:

- Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa cu se otrovat, nek ne zivim.

Sto je mislio, to i ucinio. Kada se je popeo na tavan, nadze taj cup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta zalozio, stane se okretati oko sebe, kad ce se otegnuti i umrijeti. Uto vec dođe vrijeme rucku, te zene dodze i dotjera volove.

Posto je usla u kucu, ugleda hljeb na ognjistu nepecen, a po ognjistu proliveno mlijeko; zatim ode u stalu. Kad tamo, telad sve mlijeko popili, krave gladne i zedne; a kad se htjede vratiti u kucu, opazi da nema ni kvocke ni pilica. Udze u kucu, te stane vikati muza.

Ali se on usutio i nacinio se, da je vec umro. Zena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zavice:

- Uh, sta to radis? Ako si Turcin, sto mi sve zijan za zijanom radis?

On se okrene, pa vec vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati:

- Ma prodzi me se zeno! Eto si vidjela, sta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana pocinio, nek' i ne zivim.

- Hajde, budalo, kako ces se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junace, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u zenske poslove, kad te za to bog nije stvorio.

Kad to on cuje, jedva doceka. Brze bolje uhvati volove i ode i bez rucka orati, a zena ostane svoj posao radeci.

Poslije nije vise govorio, da su zenski poslovi lahki, vec je iza toga uvijek govorio, da su zenski poslovi još tezi od muskih.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 3 months ago #13911

-
PTICE NA NOKTIMA

Kad ti neko zaviri u oči, on može vidjeti i tvoju dušu. Tako su mi govorili kad sam bio sasvim mali dječak. I zapamtio sam.
- Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu. Svašta ima na ovome svijetu...

Tad nisam o tome razmišljao, ali sad me sve češće spopada misao: kako onaj čija je duša može dušu svoju vidjeti?
Nema više starice koja mi je tako govorila. Nikad je neću moći upitati šta je mislila kad mi je tako govorila.
Nema više ni njene kćerke u čijem sam trbuhu dugo spavao, kako su mi govorili, prije nego što sam otvorio oči i vidio svijet.

Svijet je, kažu, čudo. A prvo čudo kojeg se ja sjećam bilo je kako udaraju i odvode jednog čovjeka od mene, čovjeka koji me je pokušavao zagrliti. Omotali su mu nešto oko vrata i tako su ga vukli po našem dvorištu. Onda su ga podigli na visoki orah i tamo se klatio na vjetru kao jedna od onih igračaka koje prodaju na vašaru.
Tad sam ja otrčao. Za mnom je zujao smijeh, zujali su kuršumi. Mislio sam da me nijedan nije pogodio i da sam se samo ogrebao, kad sam osjetio toplo u nozi. Ali iz noge je kapala krv. I ta me noga još uvijek boli. Naročito kad se sjetim.

Onda sam ušao u neki autobus. Bio je pun žena. Sakrio sam se iza sjedišta. Kad je autobus stao, ostao sam u njemu sve dok se nije ispraznio. Nijedna me žena nije odala.
Onda sam opet trčao.

Sad sam daleko. I sad sam veliki.
Idem u četvrti razred i kažu da dobro govorim i pišem. Nekad čak i bolje od moga prijatelja Leifa.

Oči su prozori duše. To znači da ja svoju dušu nikako ne mogu vidjeti. Pokušao sam nekoliko puta u ogledalu. Ali, kad gledaš u ogledalo, duša zna da je ti hoćeš vidjeti i odmah se sakrije. Možda je stidljiva? A možda je to i nemoguće? To da se vidi vlastita duša.

Moj prijatelj Leif, s kojim se ponekad igram, poslije škole, i čiji su preci bili Vikinzi koji su oplovili čitav stari svijet, pa čak prvi stigli i u novi tj. Ameriku, ne želi o tome razgovarati. On kaže da je razgovor o tome za onu veliku crvenu zgradu od pečene zemlje u središtu mjesta na čijem je vrhu limeni pijetao.

Inače, moj prijatelj misli da su moji preci neki čudni jahači sa Istoka kojima su u dnu Evrope, kad su jurišali na Sjever, izginuli konji, pa su zato tamo i ostali.
Naravno, ja znam da je to glupost.

Možda bi tako mislio i Leif, kad bi znao šta ja ustvari mislim o njegovim starim precima. To jest, šta mi je rekao stari Nezir s čijom porodicom sam i došao ovamo. A Nezir je jednom rekao da su Vikinzi samo pili pivo i pljačkali.
I to je, ja mislim, glupost.

Ponekad su prozori otvoreni, a duše nigdje nema.

Leifova sestra Erika ima najčudnije oči koje sam ikad vidio.
Možda je takva njezina duša?
Jednom mi se učinilo da to što me gleda iz njenih očiju nije samo njezina duša, nego i neka druga, koja se udružila s njom. Pomislio sam tada i prestrašio se (odmah sam vidio strah i u Erikinim očima!), pomislio sam da se to moja duša uvukla u Erikine oči i da me zajedno s njezinom dušom gleda.
Možda zato ne mogu prestati misliti na Eriku.
Ona nije u mojim očima vidjela mrtve konje konjanika sa Istoka, nego dušu što je dojahala na valovima sâma i okupana.

U školi sam napisao, na temu Oči, zadatak koji sam nazvao Naše su oči u ratu drukčije i naša mlada i lijepa učiteljica Heda ga je pohvalila. Nisam napravio puno gramatičkih grešaka i to joj je bilo drago. Ali čini mi se da ju je moj zadatak nekako i zabrinuo. Možda je zato tražila da ga naglas pročitam.
Kad sam pročitao, svi su me gledali čudno.

Učiteljica Heda je prva vidjela da ja grizem nokte. Pozvala me je kod sebe u kancelariju, dala mi malu naranču što se zove klementina i rekla da to ne valja raditi. Znam i ja da ne valja. I to sam joj pokušao objasniti. To se uvijek dogodi slučajno. Nekako se zamislim i kad se prenem, već su mi svi nokti na prstima izgrizeni. Izgleda da je ona o tome jednom pričala i sa starim Nezirom, jer me Nezir pitao za nokte, nekako čudno, kao da to dotad nikad nije vidio. Izgledao je zamišljen i zabrinut. Nezir je nekad davno bio brijač i u svome je gradu imao vlastitu radnju. On zna lijepo zapjevati stare bosanske pjesme, iako mu je glas sada hrapav i isprekidan. Kažu da je pjevao u čuvenom radničkom horu.

Jednom je Heda prošla kroz ulicu u kojoj mi stanujemo. Nezir i Nezirovica su je gledali s balkona. Vidjela ih je na balkonu i pozdravila ih. Nezir se sav ozario.
- Znam šta misliš, stari - rekla mu je Nezirovica - misliš kako bi to bilo da si kojih četerest godina mlađi.
Izgledala je i ljubomorna i zadovoljna.
- Šta četerest! Pet-šest! - brundao je Nezir uvrijeđeno.
Nisam to baš razumio, ali opet ko da jesam.

Na mojim noktima uvijek ima nešto. Neki mali bijeli znakovi. Ili crteži. Kao da neko unutra slika male bijele slike i onda se one pojavljuju na palcu ili kažiprstu. Prvi put sam to vidio na svom domalom prstu. Pomislio sam da se to zalijepilo perce male, najmanje ptice. Puhnuo sam ali perce je ostalo na mom noktu. I tek kad sam protrljao, shvatio sam.
Možda je to bila neka poruka.

Neziru sam ja sada kao unuk, jer je njegov sin nestao negdje na početku rata. On se još nada da će se možda javiti, da je možda u nekom skrivenom logoru ili zatvoru, ali godine prolaze a nikakvog glasa nema.
Samo sam se jednom posvađao sa Leifom.

Bio je neki praznik, ne znam kakav, i on mi je poklonio zamotan dar. Kad sam otvorio zamotuljak, unutra je bio akrobat na vratilu. Stisneš ga i on se trzne nogama, klati se... Dar mi je ispao iz ruke. Leif se sagnuo i dao mi ga ponovno, a ja sam dar bacio i gurnuo Leifa. Leifu su oči bile pune suza.
A i meni je kasnije bilo žao. Ne znam ni sam šta mi je bilo.

Onda se na mom palcu ponovno pojavila bijela mrlja. I ličila je na akrobata. Ili na nekog čovjeka što visi. Ta je mrlja sve više rasla, osvojila je čitav nokat na palcu. I onda sam je ja izgrizao.
Poslije nisam htio jesti baklave koju je napravila Nezirovica. Jer je Nezirovica rekla da je u baklavi puno oraha.

Leifova i Erikina mama se nije naljutila na mene. Došla je da me pozove na Leifov rođendan. Bilo me je stid, ali otišao sam. Leifu je bilo drago. Naš je nesporazum bio posve zaboravljen.
A Erika me je samo gledala.
Tad sam vidio da su joj oči skoro iste kao u njene majke. Sivoplave poput mora u našem fjordu.

Čini mi se da je moja majka imala zelene oči, a otac crne. Čini mi se, ali nikako se ne mogu jasno sjetiti.I tad me je opet žignulo i zaboljelo u nozi. Dugo je trebalo dok se bol smirila. A onda sam, u noći, upalio svjetlo i vidio neke čudne bijele ptice na svojim noktima. Otvorio sam jednu praznu školsku teku i odlučio da ih precrtam. I uvijek ću ih odsad precrtavati.

Kad se već duša toliko muči da izviri napolje, neću je više gristi.
Nego ću sve što mi se događa zapisati u svoj dnevnik.

Irfan Horozovic

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Zanimljive kratke priče..... 13 years 2 months ago #14358

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Platinum Member
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
DOBRO U ZLU I ZLO U DOBROM

Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Nekom prilikom kobila im je pobjegla i njihov susjed je dosao i kazao im: « Kakva uzasna stvar, da vam kobila pobjegne. » Seljak je odgovorio: « Ne znam da li je losa ili dobra. Takav je zivot. »
Sledeceg dana kobila se vratila i sa sobom dovela citav copor divljih konja. Susjedi su se okupili i rekli: « kakva velika sreca. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Sada si bogat covjek. » A seljak je odgovorio: « Tesko je reci da li je to dobro ili zlo. To je zivot. »
Seljakov sin je htio da ukroti konje i pojahao je jednog. Ali konj ga je zbacio, on je slomio nogu i ostao hrom. Susjedi su rekli seljaku: « Uzasno je to sto ti se desilo. Tvoj sin da ostane bogalj. » Seljak je odgovorio: « ja ne znam da li je to zlo ili dobro. To je zivot. »
Uskoro su vojnici dosli u selo i mobilisali za rat sve sposobne mlade ljude i uzeli su susjedovog sina, ali seljakovog nijesu, jer je bio hrom. Tada je susjed rekao: « Mozda vise nikada necu vidjeti svog sina. Ali ti si srecan, tvoj sin je postedzen. » Seljak je opet odgovorio: « Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. To je zivot. »

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Mare.
Moderators: ponekad ovdjeMustafawebmaster
Time to create page: 0.051 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version