Mesud Pezer će biti moj nasljednik
21-10-2010 02:00
SAN
Atletika je daleko od toga da ima status kraljice sportova u BiH, ali Hamza Alić, bh. atletičar i olimpijac, sigurno je kralj među sportistima u našoj zemlji. Ovu titulu nerado nosi, ali ipak nije mala stvar krenuti iz Zenice kao jedini bh. predstavnik i plasirati se među deset najboljih atletičara na svijetu na prošlogodišnjem SP u Berlinu. Svakako uz medalje sa mediteranskih igara, zapažen nastup na Olimpijadi u Pekingu i puno dobrih hitaca na svjetskim i evropskim prvenstvima od juniorskog šampionata 1998. pa sve do danas, 130 kilograma mišića, volja i odlučnost, ulijevaju nadu da Hamza može baciti kuglu još i dalje od njegovog trenutnog rekorda od 21.07 metara. Samo četiri centimetra dijele ga od državnog rekorda, koji još uvijek drži legenda bh. atletike Zlatan Saračević.
Ali džaba vrhunski rezultati asa, kada podrška stiže "na kašikicu".
Tek 2003. kad sam ostvario rezultat od 19 metara, dobio sam prvu stipendiju od 300 maraka - kaže nam na početku razgovora Hamza Alić, kojem su jedina utjeha priznanja za najboljeg sportistu Zenice i najboljeg atletičara BiH, koje redovno zaslužuje rezultatima.
Olimpijski komitet BiH je uspio osigurati preko MOK-a (Međunarodni olimpijski komitet) devet stipendija bh. kandidatima za Olimpijadu 2012. u Londonu, među kojima je naravno i rekorder Alić.
Dobro je došlo i ovih 650 dolara, ali u odnosu na prethodne godine znatno su "zavrnuli pipu". Neću biti nezahvalan na pomoći, mada s druge strne OK BiH, savezi i klubovi trebaju učiniti više da nama koji imamo, ili smo blizu norme osiguraju mnogo veća sredstva, da bi što spremniji otišli na Olimpijadu... Da ne bude sad "eto dobili su stipendiju i riješili smo sve njihove probleme". Nisu, to treba da bude jasno.
Bacač kugle izgleda puno manje vrijedi u BiH, nego oni u našem susjedstvu. Hamza se ne miri sa tim da naprimjer hrvatske kolege imaju optimalne pripreme, za razliku od njega.
Vrhunski sportisti Hrvatske, ali i Srbije, imaju obezbjeđene pripreme od njihovog Olimpijskog komiteta, što znači da su svi troškovi apsolutno pokriveni. Bez obzira kakve uslove već imate, oni vam finansiraju tri mjeseca priprema tokom cijele godine.
Susjedi imaju i kategorizaciju sportista, što je vrlo važno.
Ne mogu iste uslove dobiti takmičar sa A normom i onaj koji je bliži B normi. U svakom slučaju odlučni su da pomognu sportisti, bez obzira gdje obavljate pripreme, koliko ostajete, koliko košta pansion... Također im izmiruju troškove "vitaminizacije", mimo stipendija od države, kluba. Kod nas nije takav slučaj, jer kad i putujemo treba paziti da ne idemo daleko i radije između dva smještaja biramo onaj jeftiniji.
Pričalo se i da Hamza Alić ponekad i sam snosi troškove, putuje i spava u autu, ide na drugorazredna takmičenja samo da zaradi neki sitniš.
Samo djelimično je to i istina, ali uglavnom je moje odlaske na takmičenja plaćao Atletski klub Zenica ili sam organizator. Na kraju krajeva, kad bi došlo do toga, bilo bi to i previše od moje najdraže zemlje koju predstavljam.
Međutim, Hamza se ne želi se zamarati tim stvarima. Kako kaže njegovo je da se posvetim svom poslu.
Kako prolaze godine i kako sam sazrijevao, došao sam do teškog saznanja da budućnost nije svijetla za naše mlađe kategorije. Ako se nešto drastično ne promjeni, naš sport će potonuti još dublje. I ovako smo, slobodno mogu reći, pri samom dnu. Čast pojedincima koji nešto i ostvare ali gledajući u cjelini, situacija je slaba.
Hamza je dolazio i u situaciju da digne ruke od atletike, kaže sebi da ne vrijedi truda i znoj, baš zbog maćehinskog odnosa države prema bh. sportistima.
Ne jednom, nego više puta, ali prevaziđe se to nekako. Jednostavno je ljubav prema sportu jača od svega. Pored toga što mi je ovo posao, mislim da je ta ljubav ključna i bez nje ne bih postizao velike rezultate. Ali dešavalo se da skoro dignem ruke od svega i prestanem sa treninzima. Mada, kad bolje razmislim, ne znam šta bi drugo radio i ne vidim se ni u čemu drugom!
Na treninzima matičnog Atletskog kluba Zenica, često radi sa mlađim kolegama, budućim nasljednicima i pruža im podršku.
- Sve nas trenira Mehmed Skender, ali ponekad je on zauzet ili se posveti drugim atletičarima, pa onda ja kao najstariji i najiskusniji, uz dobro vladanje tehnikama, želim izaći u susret, pokazati i pomoći. Ako se odmah u startu ne usvoji neki pokret u bacačkim tehnikama, kasnije ga je vrlo teško ispraviti, daleko teže nego naučiti iz početka.
- Zaista u klubu ima dobre djece, bacača željnih dokazivanja, kao što je mlađi junior Mesud Pezer, za kojeg mislim da će krenuti mojim putem. Trenutno baca oko 16.80, što je za njegov uzrast i nakon samo jedne godine treniranja, odličan rezultat.
I pored svih poteškoća s kojima se susreće 31-godišnji Alić ne kuka, ne žali se previše i gleda pozitivno. - Nisam više mlad i nemam 17-18 godina da mi bude svejedno. Ne mogu više govoriti "ma bit će bolje za dvije, za tri godine". Toliko vremena nemam i volio bih da konačno osjetim kvalitetnije uslove, da mogu još nešto ostvariti do kraja karijere - poručio je Alić, bez ljutnje na bilo koga.
- Kod nas su stvari postavljene tako da se ne možete ljutiti ni na koga, jer se svi uvijek ograđuju i prebacuju odgovornost. Trebali bi se ljutiti recimo na donosioce zakona o sportu, koji su odredili da vrhunski sportisti dobijaju samo 250 maraka mjesečno. Ali idem dalje - kazao je na kraju razgovora za "San Sport" Hamza Alić kojeg, čak i ako osvoji zlato u Londonu, po završetku karijere čeka minimalna penzija zahvaljujući nedostatku sluha državnih moćnika koji brinu samo o svojim primanjima
D. Jerković
Mešić će samnom na Olimpijadu
Alić podsjeća i na sjajnog kuglaša Kemala Mešića, nosioca šampionskog prstena Univerzitetske atletske asocijacije u Americi, koji je također kandidat za Olimpijadu i jedan od dobitnika stipendije.
- Kemo je izuzetno sposoban i talentovan momak, pomalo podsjeća na mene. Ne samo da ima sportske nego i sve druge kvalitete, uz to je najbolji student Političkih nauka na Floridi. Očekujem da zajedno odemo na Olimpijadu u London, u što ne sumnjam u to, jer na pragu je dostizanja norme. Amerikanci i MOK su prepoznali njegove sposobnosti i kvalitet.
Bježite iz zemlje!
Hamza je imao mnoge ponude za nastavak karijere u inostranstvu, pa čak i da nastupa pod tuđim zastavama, ali to mu nikada nije bila opcija.
- Podržavam te sportiste iz više razloga. S jedne strane završit će dobru školu ili koledž, a s druge strane imaju uslove koje ovdje nikad ne mogu dobiti. Svi oni su ambasadori BiH i ipak nastupaju za svoju zemlju, a jednom će se možda i vratiti kući. Svim mlađim sportistima kojima se ukaže prilika preporučujem da je nikako ne propuste!