Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

  • Stranica:
  • 1
  • 2

TOPIC: Historija Bosne i Hercegovine

Historija Bosne i Hercegovine 12 years 1 week ago #17440

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
O NACIONALNOJ SVIJESTI BOŠNJAKA

Maj, 2008. god.
Prof.dr.sc. Rasim Hurem
Mr.sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.

Bosanska država je nastala u ranom srednjem vijeku u sličnim okolnostima kao i druge slavenske države u njenom okruženju. Kontinuitet njenog trajanja, sve do njene propasti, nije bio kraći od trajanja susjednih srednjevjekovnih država. Stanovnici srednjevjekovne Bosne bili su doseljeni Slaveni izmiješani sa starosjediocima Balkana koji su se vremenom utopili u slavensku većinu.
U isto vrijeme na prostor u kojemu danas žive doselili su Srbi, Hrvati i drugi.
Bošnjaci nisu bili ni Srbi ni Hrvati već zaseban narod. Oni su to i danas. Od doseljenja do danas su većinsko stanovništvo Bosne, odnosno Bosne i Hercegovine. Kroz historiju su imali svoju državu, svoje vladare, svoje plemstvo, svoj jezik, pismo (bosančicu, kojom su pisali do nazad jedno stoljeće a korištena je i arabica) i književnost, odnosno svoju kulturu i svoje običaje. Historija Bosne je historija Bošnjaka. Tendenciozni su stavovi nekih nebošnjaka, nacionalista da su Bošnjaci bez prošlosti.
Srednjevjekovna Bosna je imala državni aparat vezan za plemićku hijerarhiju. Kao država bila je poznata i priznata u tadašnjem svijetu, bila je prisutna u političkim zbivanjima i ucrtana, s tačno odredjenim granicama, na tadašnjim geografskim kartama. Bosanski kraljevi su u odredjenim vremenskim razdobljima bili kraljevi i nekih dijelova srpskih i hrvatskih zemalja.
Ono što Bosnu kao državu i Bošnjake kao narod u srednjem vijeku čini posebnima u odnosu na susjede jeste patarenska ili bogumilska religija. Ta religija je prevladala u periodu prelaska sa staroslavenskog mnogoboštva na monoteizam kao otpor političkim pritiscima i pokušajima svojatanja i dominacije sa strane pravoslavnog Istoka i katoličkog Zapada. Bosansko bogumilstvo, protiv koga su vodjeni krstaški ratovi pomoglo je u očuvanju homogenosti, suverenosti i opstanka Bosne kroz dugo razdoblje, sve do prodora Otomanske imperije na Balkan.
Bosanski vladari, bogumilska crkva i Bošnjaci bili su tolerantni prema drugim narodima, religijama i učenjima. Dopušteno je djelovanje katoličke crkva (dominikanaca, a zatim franevaca) a osnivali su se i pravoslavni manastiri. Dio Bošnjaka, koji su prelazili na pravoslavnu i katoličku vjeru sve do prve polovice 19. Stojeća smatrali su se i izjašnjavali kao Bošnjaci.
U vrijeme kada je Srbija postepeno potpadala pod tursku vlast na Bosnu i bosanske vladare je izvršen pritisak Zapada, predvodjenog Svetom stolicom u Rimu sa zahtjevom da se u Bosni istrijebi jeres tj. bogumilstvo. Intenzivan je proces prekrštavanja Bošnjaka – bogumila na katoličku vjeru, što je bio uslov za pružanje pomoći u odbrani od Turaka. Medjutim, u presudnim trenucima Bosni nije pružena pomoć od strane katoličke koalicije predvodjene Madjarskom. Bosna je većim dijelom potpala pod vlast Turske, a manjim dijelom pod vlast Madjarske.
Pritisci sa Zapada, popraćeni nasiljem nad bogumilima stvorili su kod Bošnjaka animozitet prema Zapadu. Oni nisu prihvatili madjarsku dominaciju, nisu izbrisali iz sjećanja krstaške ratove predvodjene Madjarskom, nisu podržali zapadnu opociju kao rješenje. Kao višu silu, volens-nolens, prihvatili su Tursku. U Bosni se nakon njenog ulaska u sastav Osmanskog carstva širio islam, gradile su se bogomolje (džamije), prosvjetne ustanove, bibilioteke, naselja sa vodovodom i kanalizacijom, javna kupatila i prenoćišta. Došlo je do procvata zanatstva i trgovine.
Bosna je u okvirima Osmanskog carstva sačuvala visok stepen samostalnosti i političke autonomije. Najveći dio bosanskog plemstva i naroda koji je živio na plemićkim posjedima prihvatio je islam kao svoju vjeru. Time su sačuvane privilegije plemstva i autonomnost Bosne. Za razliku od drugih dijelova Osmanskog carstva administrativnu upravu i komandovanje vojskom u Bosni nisu vršili Turci nego i bošnjačko plemstvo. Osim toga, priličan broj Bošnjaka je vršio visoke državne funkcije na dvoru u Istanbulu. Cijena te autonomnosti bila je bisoka. Bošnjaci muslimani, koji su za razliku od Bošnjaka drugih vjeroispovijesti imali vojnu obavezu ratovali su za Otomansku imperiju na svim ratištima od Rusije do Beča. Istovremeno, čuvali su i branili pogranično područje na sjeverozapadu Carstva. Time su branili i bosanski pašaluk (ejalet) koji je imao najveću autonomiju i Osmanskom carstvu. Na koncu, braneći tu autonomiju Bošnjaci – feudalni veleposjednici i glavni nosioci lokalne vlasti u Bosni oduprli su se 20-tih godina 19. Vijeka administrativnim i vojnim reformama Carstva i sukobili se sa centralnom vlašću u Carigradu. Došlo je i do vojničkog sukoba kod Kačanika na Kosovu, 1831. G., u kome su Bošnjaci pod komandom Husein – kapetana Gradašćevića pobijedili tursku vojsku. Dvanaestog septempra te godine u Sarajevu je zvanično proglašena i objavljena autonomija Bosne.
Ovim dogadjajima koincidirali su ustanci protiv Turaka u Srbiji (1804-1829) i ilirski pokret u Hrvatskoj (1835-1848). U suštini to su bili nacionalni pokreti koji su, s obzirom na uslove imali različita sredstva i metode borbe. Vidljivo slabljenje turske moću u to vrijeme stimulisalo je ove pokrete da svoju djelatnost prišire na Bosnu tako što će kod Bošnjaka pravoslavne, odnosno katoličke vjere širiti srpski, odnosno hrvatski nacionalni osjećaj. To su činili srbijanski političari, srbijanska inteligencija i pravoslavno svećenstvo iz Srbije i Crne Gore medju pravoslavcima, a hrvatski političari, hrvatska inteligencija i katoličko svećenstvo iz Hrvatske medju katolicima u Bosni. Bošnjaci pravoslavne vjere su postajali Srbi, a Bošnjaci katoličke vjere Hrvati. Bošnjaci muslimanske vjere su ostali Bošonjaci. Oni su se dugo iza toga borili za gradjanska i svoja vjerska prava da bi tek poslije Drugog svjetskog rata vidljivije isticali i razvijali nacionalni osjećaj i borili se za nacionalna prava. Narodno i historijsko ime Bošnjaci uzeli su za nacionalno ime. Neki krugovi u srpskom i hrvatskom narodu, protiveći se nacionalnom razvoju Bošnjaka, svojatajući Bosnu i danas šire pseudoteoriju da su bosanskohercegovački muslimani Srbi, odnosno Hrvati muslimanske vjeroispovijesti.
Poslije srpskih ustanaka protiv osmansko-turske vlasti objavljen je, 1830. G., hatišefir (odluka turskog sultana) kojim je Srbija dobila status autonomne kneževine s pravom na unutrašnu samoupravu i stvaranje samostalne državne administracije. Poslije toga cjelokupna srbijanska politika je prožeta idejom etnički čliste Velike Srbije. Ilija Garašanin, ministar unutrašnjih poslova Kneževine Srbije u svom Načertaniju („program spoljne i nacionalne politike Srbije“) je istakao da srpska država, koja se mora prođiriti i ojačati ima svoj osnov i temelj „u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji“. Ideološki plašt ovako koncipiranog programa bila je deviza da su Turci neprijatelji ne samo srpskog naroda nego i svekolikog kršćanskog svijeta a da su oni koji su u vrijeme osmansko-turske vlasti primili islam gori od Turaka. Vuk Stefanović Karadjić, lingvist, etnograf i historičlar tvrdio je da su muslimani u Srbiji i u Bosni i Hercegovini Srbi, ali ih je oslovljavao kao „Turci“, „turski Srbi“ ili kao „poturčenici“. Srbijanska propaganda je tvrdila da su muslimani u Srbiji Turci i da, stoga, treba da idu u Tursku.
U skladu sa ovom politikom skoro svi gradjani islamske vjere u ondašnjoj Srbiji su tokom 19. Stoljeća pokršteni, protjerani, iseljeni ili su izbjegli. Iseljeni muslimani su kolonizirani u Bosansku Posavinu i istočnu Bosnu, a muslimani izbjeglice su naseljavani „prema austrijskoj granici“. Vuk Karadžić je zabilježio da su poslije „oslobodjenja“ Beograda 1807. G. „nasilno pokrštavane Turkinje i turska deca“.
U Srbiji su tokom 19. Stoljeća uništeni skoro svi ostaci materijalne i tragovi društvene i duhovne kulture muslimana. U Beogradu od ukupno 76 džamija ostala je samo jedna, a u Užicu od 40 nijedna.
Od austrougrarske okupacije 1878. G. Bosna ima po prvi put u historiji, zvanično ime Bosna i Hercegovina. Godine 1908. Je anektirana. Austrougarska monarhija je vjerske i nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini rješavala tako što je njene stanovnike – Bošnjake, Srbe i Hrvate, proglasila Bosancima. Time je željela umanjiti njihove medjusobne razlike i sa što manje teškoća upravljati Bosnom i Hercegovinom . Medjutim, svaki od tih naroda je imao svoju individualnost i svoje interese. Ideološke razlike medju njima bile su izrazite. Bošnjaci odgajani na tradicijama Istoka i islama teško su se prilagodjavali evropskom načinu mišljenja, naročito dominaciji preferiranog kršćanstva. Oni su, stoga, u dosta velikom broju iseljavali u Tursku.
Opasnost za opstanak bosansko-hercegovačkih, sandžačkih i crnogorskih muslimana (Bošnjaka) datira od balkanskih ratova 1912.-1913., a povećava se upadom srbijanske i crnogorske vojske u jugoistočnu Bosnu 1914., politikom jugoslavenskih režima prema Bošnjacima 1918.-1941., masovnim zločlinima četnika Dragoljuba-Draže Mihailovića nad Bošnjacima 1941.-1945., i na kraju srpskim zločinima nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini u toku rata 1991.-1995. U toku poslednjeg rata prijetnje Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i zločini nad njima dolazili su i s hrvatske strane.
U Sandžaku su u toku balkanskih ratova vršeni pljačka, paljevine, oduzimanje zemlje, teror, pokrštavanje, silovanje bošnjačkih žena i masovni zločini nad bošnjačkim narodom. Sve to je uzrokovalo brojnu emigraciju Bošnjaka iz Sandžaka u Tursku, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu.
U prvom svjetskom ratu 1914.-1918. Godine, preko 21 000 Bošnjaka iz Sandžaka i jugoistočne Bosne preseljeno je ili pobjeglo ispred srbijanske i crnogorske vojske u centralnu, sjevernui zapadnu Bosnu. Pomenute vojske su vršile pljačku, razaranja, teror i zločine nad Bošnjacima koji nisu izbjegli.
Na konferenciji Jugoslavenskog odbora sa sjedištem u Londonu i vlade Kraljevine Srbije, održanoj na Krfu (Grčka) sredinom 1917. G. Utvrdjeno je da će se buduća zajednička država zvati Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Predstavnici iz Bosne i Hercegovine u Jugoslavenskom odbouru bili su trojica Srba. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci kao jedan od njenih naroda nisu u Krfskoj deklaraciji ni pomenuti. Stojan Protić, predstavnik vlade Kraljevine Srbije poslije konferencije na Krfu izjavio je da pitanje položaja Bosne i Hercegovine u zajedničkoj državi treba prepustiti Srbiji. Obrazložio je da kad srpska vojska predje Drinu „Turcima“ će se dati „dvadeset i četiri sata, pa makar i četrdeset osam, vremena da se vrate na pradjedovsku vjeru, a što ne bi htjelo, to posjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji“.
Poslije uspostavljanja jugoslavenske države donesen je dekret o zemljšnoj reformi i oduzimanju zemljišnih posjeda Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Zemlja oduzeta Bošnjacima data je Srbima i Crnogorcima tzv. „Solunašima“, koji su najvećim dijelom doseljeni iz Srbije i Crne Gore. Brojke o naseljenim Srbima i Crnogorcima u Bosnu i Hercegovinu kreću se iznad 300. 000 ljudi. Ovaj proces je kulminirao u Sandžaku 1924. Godine. Tamošnji Bošnjaci nisu htjeli dati svoju zemlju. Aleksandar Karadjordjević, kralj Jugoslavije dao je odriješene ruke vojsci i žandarmeriji da u roku dva dana „uvedu red i poredak“. Nad Bošnjacima u selima Šahovići, Pavino Polje i još nekim selima u srezu Bijelo polje, zatim u Rožaju izvršen je masovni zločin. Ubijeno je više tisuća Bošnjaka. Preživjeli su maltretirani i proganjani. Zemlja im je oteta i data Srbima i Crnogorcima
Pod pritiscima Bošnjaci su izmedju dva svjetska rata u velikom broju iseljavali u Tursku. Nacionalna struktura stanovništva u Sandžaku, Bosn i i Hercegovini i Crnoj Gori radikalno se mijenjala na štetu Bošnjaka. U turskoj, prema procjenama, danas živi preko tri miliona Bošnjaka i njihovih potomaka.
Slomom Kraljevine Jugoslavije, april 1941., Bosna i Hercegovina je bez slobodne volje Booooooooošnjaka ušla u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Bošnjaci su u početku prihvatali novu državu kao oslobodjenje od velikosrpstva i tortura kojima su bili izloženi. Ali, Bošnjaci su ubrzo shvatili da ustaška ideologija NDH nije rješenje koje su očekivali. Pod uticajem Komunističke partije Jugoslavije koja se zalagala za ravnopravnost svih naroda u Jugoslaviji, a Bosnu i Hercegovinu priznavala u njenim historijskim granicama, veliki broj Bošnjaka se uključio u narodnooslobodilački, antifašistički, partizanski pokret. Stalne borbe i šest od sedam velikih okupatorskih, ustaških i četničkih vojnih ofanziva protiv partizana u Jugoslaviji izvedene su na teritoriji Bosn e i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je u toku drugog svjetskog rata najviše stradala. Na temeljima doktrine o Velikoj Srbiji od strane srpskih i crnogorskih čletnika izvršeni su masovni pokolji, silovanja i protjerivanja bošnjačkog stanovništva u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Spaljena su i porurušena mnoga bošnjačka mjesta i sela. Najveći pokolji su izvršeni u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovin i. Primjera radi, pokolj u Foči, naročito onaj na mostu na rijeci Drini i u fočanskim selima, u toku mjesec i po dana, izvršen je na oko 3 000 Bošnjaka. Talijanske okupacione vlasti su taj zločlin praktično omogućile. Prema poslednjim obradjenim podacima, četnici su ubili za vrijeme dugog svjetskog rata oko 72 000 Bošnjaka. Jedino su Jevreji u toku rata u jugoslaviji procentualno stradali više nego Bošnjaci.
Stvaranjem Demokratske Federativne Jugoslavije (kasnije: Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) nije riješeno pitanje položaja i prava Bošnjaka. Bošnjaci nisu dobili nacionalna prava, nije im priznato ime Bošnjak. Na popisima stanovništva, u početku, Bošnjaci su se mogli izjasniti kao Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Crnogorci, a iza toga kao „Neopredijeljeni“. Kasnije, kada su Bošnjaci zauzimali značajna mjesta u privredi, politici, nauci, obrazovanju i raznim društvenim službama, kada je ojačao uticaj bošnjačke inteligencije, Bošnjacima je dopušteno da se u popisu stanovništva izjasne kao „Muslimani“. Time im je priznata vjerska i narodna, ali ne i nacionalna posebnost. To je bilo isto kao kad bi se srpskom narodu dalo nacionalno ime „Pravoslavni“, a hrvatskom narodu „Katolici“. Kreatori tog rješenja vjerojatno su mislili da će se „Muslimani“ vremenom nacionalno osjećati i izjasniti kao Srbi ili kao Hrvati. I danas, u Hrvatskoj, a još više u Srbiji u javnim glasilima ili službenim dokumentima
često se operiše s imenom „Musliman“ a ne „Bošnjak“. Ne shvaćajući političku pozadinu ovakvog ponašanja u bošnjačkom svijetu ima nemalo pojedinaca koji naziv „Muslimani“ preferiraju u odnosu na naziv „Bošnjaci“.
Bošnjacima u DFJ i SFRJ nije dato pravo na svoju historiju, kulturu i običaje, oni nisu imali pravo na svoje organizacije ili udruženja. Historija Bosne i Hercegovine je nedovoljno izučavana, a u školama se nedovoljno učila. Izuzetak je bila historija narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945. Učešće Bošnjaka u tom ratu na strani antifašističkog pokreta u srpskoj historiografiji je marginalizirano a preuveličavalo se njihovo učešće u ustaškom pokretu. Podaci o genocidu nad bošnjačkim narodom za vrijeme rata 1941.-1945., koji su vršili Srbi i Crnogorci, publiciraju se od nedavno. Primjera radi, u pomenutoj Foči nije postavljeno nikakvo obilježje o pokolju Bošnjaka koje su izvršili Srbi i Crnogorci. U gradu Foči ovom dogadjaju nije dat nikakav značaj.
U razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do početka novog rata u Jugoslaviji 1991.-1995. Godine, stvorena je nova bošnjačka inteligencija koja je, kao i većina bošnjačkog naroda u osnovi bila zadovoljna svojim položajem u Jugoslaviji. Ona je vjerovala u doktrinu o bratstvu i jedinstvu, tj. u doktrinu o ravnopravnosti naroda Jugoslavije mada ta ravnopravnost nije postojala. Na drugoj strani velikosrpska i velikohrvatska ideologija nisu tu doktrinu uvažavale. To su najbolje pokazali Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, usvojen 1986. G. I politika beogradske vlade Slobodana Miloševića. S druge strane, Bošnjaci, vjerujući u tu doktrinu nisu se pripremali za rat 1991.-1995. ni politički, ni organizaciono, ni materijalno. Zato su u ratu imali najveće ljudske gubitke, gubitke teritorija koje su naseljavali; oni sada imaju najveći broj prognanika razasutih po cijelom svijetu, najveći broj uništenih kulturno-historijskih spomenika i vjerskih objekata. Isto tako oni imaju veliki broj poniženih koji su u konclogorima i na drugim mjestima sakaćeni, silovani i na druge načine maltretirani. Pored svega toga Bošnjaci su odbranili državu Bosnu i Hercegovinu. Ona je sada u fazi konsolidacije i obnove. Dvije susjedne države se nisu odreknule teritorijalnih (pretenzija prema Bosni i Hercegovini). Danas je svima Bošnjacima jasno da su u toku rata 1991.-1995. Svoju političku naivnost skupo platili.
U vrijeme latentnih opasnosti koje su trajale skoro 100 godina osnovni metod odbrane i zaštite Bošnjaka bilo je izbjeglištvo. Prostor u koji se bježalo vremenom se sužavao. Za to vrijeme nije postojao osmišnjeni napor za jačanje nacionalne svijesti Bošnjaka. Bošnjački političari i bošnjačka inteligencija, na prvom mjestu ulema (vjerska inteligencija) nisu radili na jačanju nacionalne svijesti Bošnjaka. Oni to ni danas ne čine u dovoljnoj mjeri. Postoji više načina da se postignu bolji rezultati. Na prvom mjestu treba izučavati i učiti historiju. Danas srednje, naročito mlade generacije malo znaju o stradanju Bošnjaka u toku rata 1941.-1945. G. Prijeti opasnost da zaborave i ono što se dogodilo u toku rata 1991.-1995. Onaj tko ne zna šta se u toku tih ratova dogadjalo malo je vjerojatno da će se za takve ratove u budućnosti, koji se ne mogu isključiti, pripremati. Zatim, treba njegovati tradiciju, običaje, jezik i kulturu i obrazovati narod, odnosno naciju. Za to su potrebne odgovarajuće institucije. Neshvatljivo je da u Bosni i Hsercegovini do sada nije osnovana Matica Bošnjaka. Razrušenu kulturno-historijsku baštinu treba obnoviti. Treba stvoriti organizaciju iseljenika i raseljenih osoba koje se nalaze u Evropi, SAD, Australiji i Turskoj, naročito iseljenika i raseljenih osoba iz vremena posljednjeg rata. Bošnjaci moraju postići punopravni status nacionalne manjine u Srbiji i Hrvatskoj. U skladu s tim treba postići odgovarajuću zastupljenost u političkim i društvenim institucijama tih zemalja radi zaštite svojih interesa. Na vanjskopolitičkom planu treba se orjentisati prema Evropi i evropskim asocijacijama kojima današnja Bosna i Hercegovina tendira. Treba strpljivo i ustrajno u doglednom vremenu riješiti otvorena pitanja i uspostaviti dobrosusjedne odnose u državama u bližem i širem okruženju. Svjetsku javnost je potrebno upoznati s istinama o Bosni i Hercegovini i na tom područlju kontinuirano raditi. Ako se to učini svjetska javnost i svijet neće ubuduće biti neobaviješteni i indiferentni prema dogadjajima u Bosni i Hercegovini. Potrebno je jačati i širiti dobre odnose s prijateljskim zemljama. Nikada više ne smije se dozvoliti da Bošnjaci goloruki i nepripremljeni budu dovedeni do novog genocida i kulturocida.

Maj, 2008. god.
Prof.dr.sc. Rasim Hurem
Mr.sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.
Last Edit: 12 years 1 week ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 12 years 1 week ago #17455

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Dosta dugo se smatralo da su Bosnjaci Slavenskog porijekla,sto se sada ispostavilo da su Ilirskog porijekla,a to je potvrdzeno
sa DNA analizama da stvarno pripadamo ilirskim plemenima koji su prvi bili na prostoru danasnje BiH poslije Gota,i Kelta i kozna koga jos prije njih.Danasnja Bosna nosi naziv jos iz davnog vremena kada su se germanska plemena seljakala u potrazi za boljim podrucjima i prostorom za zivot. Stigli su u dolinu rijeke Bosne (danasnje)i tako su se lijepo osjecali da su toj zemlji dali ime Bosni sto znaci na staro germanskom lijepo.Sto se tice vjerskih previranja dosta tacno je opisano sta je sve nase predke desavalo zbog neposlusnosti Vatikanu.Istocna crkva je tek kasnije nadoknadila takodze velike masakre u svim genocidnim pohodima u ostvarenju velikosrpskih ideja. Sto se tice uleme i oni su se oglusili o svoj narod,jer su drzali monopol nad znanjem kao da su oni svu pamet svijeta posisali. Ucili su narod da citira ajete
(recenice)iz Kurana,neznajuci sta znaci a kao oni koji su to znali smatrali su sebe vecima od ostalog stanovnistva.

U pojedinom opredjeljenju i vodzenju naroda odlucivali su licno oni(ulema).Nebi se moglo reci da su bili uspjesni kod donosenja tih odluka sto se je poslije i vidjelo.
Kada su dobili sansu da se stave na jednu ili na drugu stranu
umjesto da svoj narod organizuju oni pristupaju Pavelicu,dok su njihovi sinovi bili sigurni, sinovi narodnih masa su i do 20.000 dnevno mobilisani od tadasnje NDH i slati na sve strane
pa cak i kao SS trupe na Ruski front.Isto se ponovilo i u ovom ratu,svi su bili od Beca do Londonajer da su nedo Bog bili u BiH moli su biti ranjeni,pa i poginuti.
Ostalo je stanovnistvo (nejac) kompet nezasticena i tada krecu cetnici na istocnu Bosnu,kolju komsije sve sto him dodze pod ruku.
Jedan primjer: Dok Kosoriceva soldateska kolje u Foci uplakana ulema se zali Pavelicu sta se radi u istocnoj Bosni,odgovora nejma ni zastite.
U isto vrijeme Pavelic vrsi prepiske sa Drazom Mihajlovicem da se sto vise Muslimana pobije u istocnoj Bosni.
Postoje pouzdani podatci da se i tada smisljeno radilo na unistenju Bosnjackog bica isto kao i u zadnjoj agresiji.

Kada su Muslimani uvidjeli sami sta se radi tek tada pocinju pristupati masovnije u partizane. Ddok su i tu platili ceh svoga postojanja vise nego drugi.Primjer sa Rogatickog kraja je oslobodzenje dozivio jedan Narodni heroj iz muslimanskog naroda, ali je devet mrtvih nosilo tu titulu.
Kod nasih komsija je zavrsetak rata docekalo devet zivih i jedan mrtav,sta vam govore ovi podatci.Ako neko u ovo nevjeruje mogu vam to podkovati i imenima.Posebno vam mogu reci skoro svi zivi heroji gdje su bili do aprila 45 godine.

Poslije rata su se vodila sudzenja nekakvim bukatorima iz muslimanskog korpusa nazvani ustase,takodje uspijesno osudzeni
od smrtne kazne do dugogodisnjih robijanja.
Jedan slucaj: kada je podnio tuzbu jedan musliman protiv dva prvoborca iz Rogatice da su njih dvojica dosli u selo Vragolove i otjerali 62 odrasla muskarca vecinom famelijarna u Gorazde i predali ih na klanje taj isti je bio zatvoren za klevetu i lazno optuzivanje tako da je bio preko krova izbavljen i emigrirao za Ameriku.

Ovo govori sve sto se sudbina ponovo poigrala sa muslimanima
nakon pedeset godina,mislim da su i danas intelektualci i ulema zakazali jer su spavali.Gdje je na vrijeme prpremljen otpor gdje je ulema i inteligencija znala sta se sprema to nije osvojeno iako smo bili slabo naoruzani.

Neka nam posluzi samo jedno selo koje se zove Nocajevici kojem njive granice sa Sejkovicima,pa su ipak uspjeli opostati na tom podneblju. Srebrnica ili Zepa su takodze dokaz,a sto ih je poslije politika prodala to oni jadni nisu krivi.

Sto se toce dalje historije BiH ja mislim da to vide i ptice na grani,sve se svodi da se podijeli na buljuke i da nasa ulema ponovo pocne voditi politiku. Moj narode tesko tebi, i ovu politiku je do sada ulema izaminala.Neka se samo zamisle,kome ce prodavati pamet kad nam ostane Gaza,
Jordanska dolina i Golanska visoravan.Umjesto da ujedinjuju bosnjacki politicki korpus oni sami nisu jedinstveni.
Dali postoje igdje na dunjaluku dva muslimana da misle isto???
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
Last Edit: 12 years 1 week ago by Dedo.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 10 months ago #18573

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
Dejton – 14 godina kasnije
objavljeno: 21. 11. 2009 @ 20:02

Dejtonski mirovni sporazumNa današnji dan, prije 14 godina, parafiran je Dejtonski mirovni sporazum kojim je okončan troipogodišnji rat i postavljena sadašnja organizaciona struktura BiH, koja je uređena kao dvoentitetska država sastavljena iz Federacije BiH i Republike Srpske sa tri konstitutivna naroda.

Dejtonski sporazum su 21. novembra 1995. godine u vojnoj bazi Rajt-Peterson u američkom gradiću Dejton, nakon tronedjeljnih pregovora, parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević.

U entitetu Republika Srpska 21. novembar – Dan upostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH obilježava se kao republički praznik u skladu sa Zakonom o praznicima RS, dok se u Federaciji BiH potpisivanje Dejtonskog sporazuma ne obilježava. U dane praznika RS ne rade republički organi, organi jedinica lokalne samouprave, preduzeća i druge organizacije.

Povodom 14. godišnjice od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, predsjednik Vlade RS Milorad Dodik izjavio je Srni da je ovo najbolji mirovni sporazum postignut u svijetu nakon završetka Drugog svjetskog rata, dodajući da su njegove najznačajnije vrijednosti da od 1995. godine u BiH nema etničkih sukoba, te politički sistem koji je uspostavljen.

Premijer RS je istakao da se decentralizovana BiH, sastavljena od dva ravnopravna entiteta i tri ravnopravna naroda pokazala kao najbolja formula za zajednički život u BiH, jer da taj sistem nije dobar, kako je naveo, ova država ne bi mirno funkcionisala već 14 godina.

“Sama činjenica da bi promjena i najmanjeg zareza u tom sporazumu izazvala poremećaj u BiH, nedvosmisleno govori o tome da su kreatori Dejtonskog sporazuma bili izuzetni vizionari”, rekao je Dodik i dodao da su oni već tada znali da je dejtonska BiH jedini mogući okvir za suživot Srba, Hrvata i Bošnjaka.

On je naveo da svi problemi u BiH proističu iz činjenice da je nizom pojedinačnih reformi i nametanjem rješenja mimo volje enititeta i naroda u BiH, međunarodna zajednica, oličena u raznim visokim predstavnicima, djelimično narušila Dejtonski mirovni sporazum.

“Provodeći duh, a ne slovo Dejtona, ta ista međunarodna zajednica rizikovala je da destabilizuje BiH, i dovela nas je u situaciju da bi i najmanja promjena slova u tom sporazumu mogla biti tragičan nesporazum na terenu. Zato sam uvijek promovisao politiku provođenja slova Dejtona. Da je to urađeno, za proteklih 14 godina BiH bi već sada bila kandidat za članstvo u EU i imala bi unutrašnji kapacitet za reforme koje ne bi narušile osnovne principe Dejtonskog sporazuma, ali bi državu učinile još funkcionalnijom po mjeri EU”, stav je premijera RS.

Dodik je istakao da BiH danas nije nefunkcionalna zbog Dejtonskog sporazuma, već zbog nedostatka volje da se Sporazum provodi, a ne bespotrebno i neprestano tumači, dodajući da su svi koji računaju na to da je budućnost BiH u rušenju Dejtonskog sporazuma veliki politički avanturisti ili neznalice.

“Onoga trenutka kada padne sporazum kojim je država uspostavljena – pada i država koja je sporazumom uspostavljena. Mi nismo avanturisti, nama nije do rata i sukoba”, rekao je Dodik i dodao da RS zato brani Dejtonski sporazum koji je BiH napravio dovoljno širokom za sve, kojim su svi morali da nešto izgube i nešto dobiju.

Pregovori u cilju približavanja zaraćenih strana u BiH, koje su zastupali Milošević, Tuđman i Izetbegović, počeli su 1. novembra 1995. godine u vojnoj bazi Rajt-Peterson u američkom gradiću Dejton, a vodio ih je Ričard Holbruk, tadašnji pomoćnik državnog sekretara SAD.

U pregovorim su učestvovali i predstavnici EU i Kontaktne grupe – Engleska, Francuska, Njemačka i Rusija, te general Vesli Klark.

Sporazum, parafiran u Dejtonu, u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, Milošević, Tuđman i Izetbegović zvanično su potpisali tri sedmice kasnije, 14. decembra u Jelisejskoj palati u Parizu.

Dejtonski mirovni sporazum sastoji se od 11 aneksa, koji pokrivaju vojne, političke i civilne aspekte, kao i one o regionalnoj stabilizaciji, dok je Ustav BiH, takođe, dio sporazuma, odnosno njegovog Aneksa 4.

Jedan od osnovnih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan bila je teritorijalna podjela BiH po ključu 51 odsto Federaciji BiH i 49 odsto Republici Srpskoj koji je usaglasila Kontakt grupa, dok je distrikt Brčko uspostavljen arbitražnim postupkom koji je naknadno vođen.

Nedavno je francusko Ministarstvo inostranih poslova dostavilo institucijama BiH ovjerenu kopiju Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer vlasti BiH nisu posjedovale svoj primjerak ovog sporazuma.

U BiH nikada nije sačinjen ni verifikovan prevod Dejtonskog sporazuma na službene jezike.

srna / bih-x.info
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 10 months ago #18584

  • Dedo
  • Dedo's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1013
  • Karma: 8
Cijenjeni Bosanci i Hercegovci:

Veoma mi je drago da se postavila tema kao sto je ova. Ovim mojim pisanjem sada zelim zamoliti sve koji dolaze na ovu stranicu,da uzmu ucesca i daju svoj doprinos svojiom komentarima sta misle,sta je u to vrijeme trebalo biti uredzeno,ili sta je trebalo do sada uraditi za proteklih 14 godina, sta bi bilo dobro raditi dalje da bi se stanje promijenilo na bolje.Zato ocekujem masu komentara ako imamo imalo osjecaja prema Bosni i Hecegovini i njenoj buducnosti.Nemojte se ustrucavati da ovdje i na ovom mjestu date svoje misljenje.
Mozda ce mnogi pomisliti da o toga nejma fajde al nezna se mozda
bar doprinese olaksanju nas koji smo komentarisali.
Nikad nije izgubljeno ono cega se ne odreknes
Last Edit: 11 years 10 months ago by Dedo.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 10 months ago #18603

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
  • Karma: 7
Jusuf Trbic-GLUHO DOBA
HILJADUGODISNJE GRANICE

Od doseljavanja Slovena u ove krajeve Bosna je uvijek uspijevala da bude samostalna drzava,sa
osobenostima koje su je jasno razlikovale od susjeda.Uocio je to jos u desetom vijeku car Konstantin Porfirogenet,koji u svom djelu DE ADMINISTRANDO IMPERIO pise o drzavi Bosni(horion Bosnae-zemljica Bosna).Mnogi istoricari,medju njima i Nada Klaic,tvrde da je u Bosni stvorena politicka vlast prije nego u Hrvatskoj i Srbiji,a americki balkanolog Dzon V.A. Fajn kaze:"Kao
integralna teritorija,ukljucujuci i Hercegovinu,Bosna vijekovima ima trajnije i priznatije granice od Srbije i Hrvatske."
Vec 1067.godine stvorena je banovina,a u vrijeme Kulina,velikog bana Bosne,bila je to jaka,uredjena drzava sa cvrstom drzavnom organizacijom i mocnom vojskom.To pokazuje i prepiska sa papom
Aleksandrom III,a posebno cuvena POVELJA koju je Kulin dao Dubrovcanima 29.avgusta 1189.godine
(POVELJA KULINA BANA)i koja je,prakticno,prvi poznati medjudrzavni ugovor drzave Bosne.
Nakon pada pod tursku vlast Bosna je,kao pasaluk,odnosno samostalni ejalet,ostala u danasnjim granicama sa elementima drzavnosti kakve nije imala ni jedna od okolnih zemalja.Te su granice potvrdjene i u novije doba,i to medjunarodnim aktima najviseg ranga:Karlovackim mirom 1699.i Berlinskim kongresom 1878.godine.Za vrijeme austrougarske uprave Bosna i Hercegovina je imala status"landa",odnosno zasebne cjeline,a 1918.godine ona je kao drzava usla u sastav Kraljevine SHS,odlukom svog Narodnog vijeca i svoje Narodne(Zemaljske)vlade od 1.decembra.Cak i Vidovdanskim ustavom,kojim je podijeljena na oblasti,Bosna i Hercegovina je ostala u svojim dotadasnjim granicama.Koje su definitivno potvrdjene odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a 1943.godine.
Tokom te duge istorije sve okolne zemlje,medju njima i Srbija i Hrvatska,mijenjale su svoje granice i potpadale pod vlast drugih drzava,Madjarske i Turske,ali se danas njihovo postojanje ne dovodi u pitanje.A Bosnu bi da dijele,kao sto je niko nikad do sada nije podijelio.
Bosna i Hercegovina nije"vjestacka tvorevina Broza i njegovih komunista",kao sto govore,niti su njene granice nastale odlukama AVNOJ-a,jer ona u tim granicama postoji vise od hiljadu godina,za razliku od Slovenije i Hrvatske,na primjer.I nisu je njeni sadasnji gradjani,izdijeljeni na Srbe,Muslimane i Hrvate,stvorili,da bi danas imali pravo da je razgradjuju.Susjedne republike-pogotovo.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 10 months ago #18749

  • Twin Peaks
  • Twin Peaks's Avatar
  • Offline
  • User is blocked
  • Objave: 337
  • Thank you received: 3
  • Karma: 21
Dejton je glupost,jer se svijet prepao da ne zgazimo fasizam,a bili smo tik pred ciljem...Alija do groba..Twin Peaks
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 10 months ago #18826

  • Mare
  • Mare's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 1478
  • Thank you received: 1
  • Karma: 7
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 10 months ago #19109

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 9 months ago #19740

  • mirsad_d
  • mirsad_d's Avatar
  • Offline
  • Platinum Forumaš
  • Objave: 3230
  • Thank you received: 21
  • Karma: 12
BOSANCICA srednjovjekovno Bosansko pismo

Naše bosansko-hercegovačko kulturno bogatstvo je sadržano i u našem pismu srednjovjekovnom, u bosančici.

U IX vijeku dvojica braće Ćirilo i Metodije iz okoline Soluna su udarili temelje slavenske pismenosti postavljanjem alfabeta koji su nazvali glagoljica. Cilj ovog pisma je bio da se širi misionarstvo, odnosno pokrštavanje slavenskih plemena, koji su tada bili višebožci, tako da i prvi prevod Biblije bio je na glagoljici.

Učenik Ćirilov, Kliment Ohridski tvorac je novog pisma ćirilice, čiji su korijeni uzeti iz grčkog alfabeta, pisma koje je bilo manje komplikovano u odnosu na glagoljicu i koje se brzo širilo iz Makedonije ka Srbiji, Bugarskoj, Rusiji, na nešto sporije ka Bosni. Prema naučnim spoznajama ćirilicu u Bosnu su donijeli Makedonci, direktnim ili indirektnim posredovanjem preko Zete.

Na ovom tlu ovo se pismo modifikovalo prema vlastitim glasovnim potrebama u pismo, koje nosi naziv bosančica i koji je zadržano do danas. U nekom sredinama za ovo pismo se kaže begovica ili begovača, ali u suštini radi se o vrlo malim nijansama u bosanskom pismu.

Najpoznatiji i najstariji dokument na ovom pismu je ”Povelja Kulina Bana” iz 1189. godine čiji se original još čuva u muzeju ”Ermitraž” u St. Petersburgu (Lenjingrad).


Povelja Kulina bana (29.8.1189.)

U ime otca i sina i svetago duha.

Ja, ban bos’nski Kulin, prisezaju tebje, kneže Krvašu, i vsjem građam dubrov’čam, pravi prijatelj biti vam, od sele i dovjeka.

I prav goj držati s vami i pravu vjeru – dokole s’m živ.

Vsi Dubrovčane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujuće godje si kto hoće krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem držati je, bez vsakoje zledi – razvje što mi kto da svojev voljov poklon.

I da im ne bude od mojih č’stnikov sile.

I dokole u mne budu – dati im s’vjet i pomoć, kakore i sebje, kolikore može, bez v’sega zloga primisla.

Tako mi, bože, pomagaj, i sije sveto jevanđelje.

Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rož’stva Hristova tisuća i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usječenie glave Jovana Krstitelja.

U tom periodu to je bilo važeće pismo u Bosni koje se upotrebljavalo u običnom životu, kao diplomatsko pismo, kao crkveno-vjersko pismo, u školstvu. Tragovi su sačuvani na stećcima i na njima su se i najduže zadržali. Do sedamnaestog stoljeća sreću se motivi na nadgrobnim spomenicima Bosanaca katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, dok kod muslimanske sve do devetnaestog stoljeća (u Sarajevu i oko Sarajeva).

Na bosančici pisane su crkvene knjige iz perioda bogumilstva. Poslije za vrijeme osmanske vlasti bosanski franjevci služili su se bosančicom, a zadržana je i u kućama potomaka vlastelinskih porodica.

Međutim, inkvizicija, koja je imala posebnu moć u srednjem vijeku i koja je zabranjivala bogumilstvo, imala je za posljedicu da je vrlo mali broj knjiga pisan bosančicom sačuvan iz tog perioda.

Heretička ”Tajna knjiga” čiji se prevod sa latinskog nalazi u Bečkoj Nacionalnoj biblioteci je nepobitan dokument o inkviziciji i zabrani bogumilstva, a time i bosančice kao pisma.

U toku su iskopavanja na Univerzitetu u Visokom za vrijeme Kulina Bana. Ima vjerovanja da je to bio drugi univerzitet u Evropi poslije Španije. Postoje i pisani tragovi da su ovaj Univerzitet posjećivali i sticali znanja paganske sekte iz Francuske. Kad bude završeno ovo istraživanje, sigurno ćemo imati više informacija o školstvu, kulturi, a time i pismenosti.

Na kamenoj ploči iz XII stoljeća i koja je pisana bosančicom, a koja je nađena u okolini Zenice, Fikret Ibrahimpašić, veliki poznavalac prošlosti BiH, je pročitao natpis gdje se spominje sudstvo. To je nepobitan dokument da je država Bosna bila tako savremeno uređena da je poznavala i ovaj oblik vlasti.

Dolaskom Austrougarske monarhije u BiH dolazi do velikog preokreta u načinu života, pa tako i u školstvu.

U svojoj kući posjedujem knjigu ”Izvještaj o radu Preparandije” iz 1892. godine u kojoj je sadržan nastavni plan i program obrazovanja.


Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. godine

U školskoj knjizi ”Gramatika bosanskoga jezika” iz 1890. godine,* a koju je napisao profesor iz Sarajeva, Frane Vuletić, na strani broj 6 i 7 dat je uporedni pregled bosančice kroz vjekove na kamenim spomenicima uporedo sa latinskim, grčkim, ćirilično crkvenim i ćirilično građanskim pismom, a zatim bosančica dana u rukopisu sa više varijanti, pisana na kamenoj ploči iz XVIII stoljeća, na olovnoj ploči, kao manastirsko pismo i kao begovsko pismo u Krajini i Hercegovini. Upravo po ovoj knjizi budući učitelji, prema ”Izvještaju” dva sata sedmično su vježbali da pišu na staroslovjenskom pismu i na bosančici. U ovoj Gramatici koja sadrži pisma latinično, ćirilično, staroslovjensko i bosančicu nema arebice, pisma koje je bilo jako rašireno u muslimanskoj sredini i na kojem je napisana alhamijado književnost.


Bosančica u rukopisu

Da je bosančica doživjela i nadživjela XX stoljeća navodim tri izvora.

U rukopisu Čokić Fadila, mog dajđe (1911-1994. godine iz Tuzle) do kojeg sam slučajno došla ove godine, o njegovim razmišljanjima o školstvu stoji:

”Napomenut ću još da je medu muslimanima bilo, istina vrlo rijetko, uglavnom samo u starim begovskim porodicama, potomcima naše srednjovjekovne vlastele, još i poznavanja i služenja bosančicom.

Jednom mom školskom drugu, Šemsudinu Gavran Kapetanoviću pisala je i njegova nena iz Počitelja bosančicom, pa sam i ja ta pisma čitao, jer smo u Gimnaziji u Sarajevu učili i ta naša stara pisma i naš stari jezik da bi mogli čitati natpise na starim spomenicima. (To je period 20-tih godina prošlog stoljeća).

Ovo pismo su obavezno poznavala sva čeljad, i muška i ženska u tim starim begovskim porodicama i služili su se njime samo u svojim zatvorenim međusobnim odnosima.”

Nedavno sam slučajno stupila u vezu sa gospodom Borkom Tomljenović iz Mičigena, kćerkom cijenjenog tuzlanskog hirurga Dr. Jovanovića, a moje majke drugaricom iz osnovne škole i velikim zaljubljenikom suživota u BiH. Poklonila mi je svoju priču o ”Begovskoj porodici Tuzlić”, i prosto nestvarno, u jednom fragmentu naslućuje da se i u ovoj porodici sačuvala bosančica u jednom starom dokumentu, koji se čuvao kroz vjekove (nije imala nikakve informacije da me ova oblast interesuje).

Naš najveći pjesnik, Mehmedalija Mak Dizdar nadahnuo se ljepotom sa izvorišta Bosne i u svom ”Kamenom pjevaču” uvezao kontinuitet Bosne i bosančice, jer je i mnoge stihove, koji su izvezeni bosančicom ovjekovječio.

A ja Vam nudim na dar bosančicu, da možete naučiti da napišete samo svoje ime i prezime, i da budete ponosni na to, jer u svijetu vrlo rijetko neko ima tu mogućnost.

Na ovaj način moći će te da cijenite i čuvate ljepotu bosansku i nastavite njeno hiljadugodišnje postojanje.

**navedeni tekst je napisao g. Vahid Šeremet, tekst je objavljen u novinama Most
Last Edit: 11 years 9 months ago by mirsad_d.
The administrator has disabled public write access.

Odgovor:Historija Bosne i Hercegovine 11 years 7 months ago #21608

  • Teva
  • Teva's Avatar
  • Offline
  • Moderator
  • Objave: 6916
  • Thank you received: 10
  • Karma: 15
ucinimo nesto za nas grad
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Dervis
  • Stranica:
  • 1
  • 2
Time to create page: 0.046 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version