IZ ZAPISA IZ NARODNOOSLOBODILACKOG RATA RODOLJUBA COLAKOVICA


Kada se govori o revolucionarnoj proslosti Rogatice,posebno poglavlje predstavlja vrijeme od 24.do 28,decembra1941 godine,koje je i ostalo krupnim slovima zapisano na stranicama ovog istocnobosanskog grada.

Na svom velicanstvenom istorijskom putu od Rudog do slobode,samo dva dana kasnije nakon formiranja 22.decembra 1941 godine,borci Prve proleterske brigade na celu sa drugom Titom i Vrhovnim stabomstigli su u Rogaticu.Tada je upravo u ovom gradu odrzano i savjetovanje Vrhovnog staba NOV i POJ i Glavnog staba NOPJ za Bosnu i Hercegovinu,na kojem su analizirane trenutna situacija u svijetu i zemlji i prva partizanska iskustva,te procijenjeni uslovi daljeg razvoja i vodjenja opstejugoslovenskog rata.


TITO JE DOSAO SA PROLETERIMA

Cijelo popodne 24.decembra cekali smo druga Tita,xnali smo da ce doci iz pravca Sjemeca,ali ko je sa njim i kada ce doci,nismo tacno znali.
Bilo se dobro smracilo,kada smo usli u Komandu mjesta,ostavivsi kurire na ulazu u Rogaticu,da nas cim se pojavi kolona ,odmah obavijeste.
Tek oko osam casova uvece,uleti u nasu sobu zadihan kurir i rece Ide neka vohska.

Potrcali smo iz sobe i na samom ulazu u Komandu mjesta sreli smo se sa drugom Titom.Na njemu je dugacak kozni kaput,na glavi crna jagnjeca subara sa metalnom crvenom zvijezdom.Pozdravio se srdacno sa nama i posao u kancelariju Komande mjesta gdje je bilo toplo.Sa drugom Titom,pise pored ostalog Rodoljub Colakovic dosli su Edvard Kardelj,Mosa Pijade Lola Ribar.Pratio ih je Kragujevacki Bataljon Prve proleterske brigade,koja je formirana prije dva dana,22.decembra u Rudom.

Drug Tito je s kolonom cio dan proveo na putu gazeci snijeg,ali se nije zalio na umor,nego je dugo ostao sa nama ,u razgovoru,interesijuci se za bosanske prilike.I on i ostali drugovi iz Vrhovnog staba prenocili su u Komandi mjesta,prostrli slamu na pod u kancelariji Komandanta mjesta i tu legli na pocinak.

Nastavlja se....

Sutradan,25 decembra prije podne,odrzan je sastanak,kome je predsjedavao drug Tito.Bili su prisutni,pored ostalih Kardelj,Pijade,Ribar,Cica,i ja.
Sastanak je odrzan u zgradi Komande mjesta,u kojoj je nekad bilo sresko nacelnistvo...
U jednoj od tih soba na prvom spratu zapoceo je sastanak,na kome je drug Tito,kratko i sazeto, sumirao nase dosadasnje iskustvo iz oruzane borbe i odredio put njenog daljeg razvitka.Ovo su uglavnom,pise Rodoljub Colakovic,misli druga Tita koje je iznio na tom sastanku.

Fasisticki okupator,uzpomoc Draze Mihajlovica,uspio je da likvidira nasu slobodnu teritoriju u zapadnoj Srbiji i da nam vojnicki nanese ozbiljne udarce.Iako su ti udarci ozbiljni ,oni nisu deziorganizovali nase snage i onesposobili ih za razvijanje ustanka.Nasi odredi izzapadne Srbije i Sumadije,vratili su se na svoj teren,gdje ce nastaviti sa partizanskim akcijama,od najprovjerenijih boraca formirana je Prva proleterska brigada.To je pokretna jedinica koja nije vezana za svoj teren i koja ce biti upucivana onamo kamo odredi Vrhovni stab.Formiranje Prve proleterske brigade oznacava prelom u nasem dosadasnjem nacinu ratovanja.Pored partizanskih odreda koji ce i dalje operisati manje vise na svom terenu,stvara se vojna formacija koja se razvila iz partizanskih odreda,ali koja se od njih razlikuje po svojoj cvrscoj vojnickoj formaciji,vecoj disciplini,boljem naoruzanju,kvalifikovanijem vojnickom i politickom kadru.Ona ce biti u stanju da rjesava krupnije vojnicke zadatke,i to ondje i onda gdje i kada to Vrhovni stab bude smatrao za potrebno.Sada je formirana prva takva brigada,ali uskoro ce biti formirane i nove u svim krajevima nase zemlje.To je pocetak formiranja nove,narodnooslobodilacke vojske.Zbog toga formiranje Prve proleterske brigade imanarocit,nacelan znacaj,jer onopredstavlja podizanje nase oruzane borbe va visi stepen....


I ako smo mi,gubitkom oslobodjene teritorije u zapadnoj Srbiji,pretrpjeli vojnicki neuspjeh,mi smo politicki dobili u ocima cijele postene patriotske javnosti,raskrinkan je Draza Mihajlovic kao pomagac okupastora.U ozbiljnojsituacoji,kada su tri njemacke divizije,nadirale na nasu slobodnu teritoriju,on je izvrsio napad na Uzice,udario nam noz u ledja,i ako je postojao formalan sporazum izmedju nas i njega.Mi smo goneci njegove bande,izgubili na vremenu,trosili municiju,tako potrebnu na frontu protiv Nijemaca,izgubili prilican broj ljudi.Pored svega njegovog vjerolomstva,mi smo ipak pristali da poslije toga s njiuma razgovaramo,trazeci uporno nacina da se ujedine snagr srpskog naroda,da se izbjegne bratoubilacka borba.Sada je jasno svakom cestitom patrioti da su Nedic i Draza dva lica iste medalje i da Drazine price o cekanju momenta nisu nista drugo nego do maskiranje onoga sto Nedic otvoreno radi.Ovo iskustvo sa Drazom u Srbiji ubrzace diferencijaciju na patriote koji vide da osim nepostedne borbe protiv okupatora nema drugog puta za narod Jugoslavije i izdajnike domovine koji se nemogu vise kriti pod Drazinu parolu,nije jos vrijeme za borbu.Na Drazinom primjeru vidi se ocigledno sta znaci stav koji su toboze protiv okupatora,ali jos nece u borbu.Njihovo,nije vrijeme za borbu protiv okupatora,znaci ali jeste borba protiv narodnooslobodilackog pokreta.Logika razvitka oruzane borbe,sudbonosne borbe nasih naroda,je neumitna.U svjetlosti te borbe pokazuje se lice svake partije,svakog pojedinca,patriot ili izdajnik,sredine nema,i nemoze biti ili za narodnooslobodilacki pokret ili za okupatora.Takvo se pitanje neumoljivi postavlja.
Mi cemo i dalje,strpljivo i uporno,raditi na ujedinjenju svih patriotskih snaga nasih naroda,razlikujuci uvijek one koji svjesno rade za okupatora,od onih koji su zavedeni,boricemose za svakog naseg covjeka,objasnjavati svima sta to znaci podla igra Draze Mihajlovica,i onih koji iza njega stoje.Bice jos kriza i neuspjeha,kolebanja i malodusnosti kod izvjesnih slojeva,ali je sigurno da ce zastava narodnooslobodilackog pokreta,koju je visoko izdigla Komunisticka partija,postati na posljetku,zastava svih onih koji iskreno zele nezavisnost,slobodu i bolju buducnost nase zemlje.,Rekao je tada drug Tito.

Zakljucci sa sastanka

Na sastanku je zakljuceno da se Vrhovni stab smjesti na Romaniji,ali blizi sektoru odreda ZVIJEZDA,odakle bi lakse rukovodio operacijama prema Sarajevu,i prema Varesu.Prodiranje prema industrijskom bazenu u dolini rijeke Bosne,to je sada osnovni zadatak.Isto tako zakljuceno je da se energicnije prodire i u tuzlanski industrijski bazen,da se tamo mobilise u nase jedinice,sto vise proleterskog elementa.Uvezi sa tim zakljuckom,pise Rodoljub Colakovic,odredjenoje da odmah krene u Ozrenski odred,i da njihove akcije usmjerava u vise pravaca prema Tuzli.

Sa Gojkom Vukasinovicem penzionisanim pukovnikom

VIDIO SAM VRHOVNOG KOMANDANTA

> Bilo je negdje oko deset sati prije podne,kada smo izmedju sela Bursica i Dolova ugledali kolonu koja ide cestom prema nama.Bio je to jedan vod proletera iz Kragujevackog bataljona Prve proleterske brigade,kao prethodnica za kojom se kolona kretala.Zastali smo.Nastao je tajac.Niko nista ne govori.Celo prethodnice je vec pred nama.U isti mah svi ih pozdravljamo stisnutom pesnicama.Celni,na isti nacin otpozdravljaju.Kazemo im da smo iz Romanijskog odreda.Nasta pravo grljenje.Tako smo se sa cijelom prethodnicom izljubili.Izgleda tome nebi bilo kraja da vec ne ptistize grupa od pet,sest konjanika,koji su isli za prethodnicom na rastojanju od 300 metara.

Mi tada jos nismo znali da se u koloni nalazi i drug Tito,sa jos nekoliko clanova Vrhovnog staba.

Covjek,koji je isao na konju ispred ostalih,u dugackom koznom kaputu,uzvrnutog ovratnika,sa velikom subarom na glavi i metalnom petokrakom zvijezdom,stao je i pozdravio nas stisnutom pesnicom.Pitao nas je jesmo li iz Romanijskog partizanskog odreda,i ako je to vec znao i,uz veseli osmijeh dodao<

_Vi izgleda ovamo imate dosta zime.A gore na Romaniji,sigurno je jos vise.

To je bio drug Tito,koga smo imali cast da prvi put vidimo i pozdravimo=kazuje penzionisani pukovnik Gojko Vukasinovic sudionik ovih dogadjaja.

Autor: Muhamed Mahmutović

Objavljeno: 23. December 2010. 13:12:38
Muhamed MAHMUTOVIĆ: U Bosni i Hercegovini na zadnjim izborima najviše glasova Bošnjaci su dali upravo stranci koja je nasljednica SKJ i čije prostorije krase portreti velikog vođe, što je još jedan dokaz da Bošnjaci boluju od titolatrije i pokazuju po neznam koji put iznova da vole one koji im rade o glavi. A da je Tito radio mnogima o glavi govore statistički podaci, koje je objavio njemački Bild, prema kojemu je on na desetom mjestu najvećih masovnih ubica u historiji čovječanstva.
Prije nekoliko dana na Facebook profilu postavio sam simpatičnu rečenicu koju pročitah negdje, a glasila je ovako: - Kad vidim ko se sve kune u Tita, ne čudim se više ni što je umro. Dopunio sam ovo sa komentarom jedne naše nene koja je kad se pročulo da je umro Tito sva očjana konstatirala - kad je on umro, nejma nam bome druge nego svima mri'ti.

Mislio sam da će to biti samo šala i da ću nekome popraviti raspoloženje u ovim sumornim danima recesije, poplava, političkih prerivanja na svjetskoj i domaćoj sceni, ali sam dobio nekoliko veoma oštrih kritika na račun moje "neslane šale", od mojih fb "prijatelja", koji su jos uvjek jako sentimentalni prema metalskom radniku iz Kumrovca. Bilo je to, eto, skoro prije mjesec dana, a napadi na mene još traju.

Sa jednom našom poznatom književnicom sam izmjenio i nimalo nježne mejlove, jer je ona Titova pionirka, bila i ostala, kako reče, a svoje sjetno obraćanje javnosti povodom Dana bivše republike 29. novembra, koje je postavila na jednom web portalu, pisala je sa velikim žarom i zanosom. Ja joj nisam zamjerao to što žali za tim vremenima, iz kojih i sam imam nekih lijepih uspomena, jer je potpuno logično da se svako nečeg lijepog sjeća iz mladosti, ma kakva ona bila, ali sam se ljutio što je građane Bosne i Hercegovine, pogotovo Bošnjake, grehota jednako kriviti za raspad bivše zajedničke države. I dan danas upravo najviše Bošnjaci žale za Jugoslavijom, iako su najmanje krivi za njezin raspad, a bili su najveće žrtve tog procesa, ali opet oni koji lamentiraju nad sudbinom bivše Juge tu ne prave nikakve razlike, pa tako ni ova uvažena književnica, koja je Bošnjakinja.

U Bosni i Hercegovini na zadnjim izborima najviše glasova Bošnjaci su dali upravo stranci koja je nasljednica SKJ i čije prostorije krase portreti velikog vođe, što je još jedan dokaz da Bošnjaci boluju od titolatrije i pokazuju po neznam koji put iznova da vole one koji im rade o glavi. A da je Tito radio mnogima o glavi govore statistički podaci, koje je objavio njemački Bild, prema kojemu je on na desetom mjestu najvećih masovnih ubica u historiji čovječanstva.


Vraćam se tačno u...
Kad spomeneš ovaj podatak Bošnjacima ni to ne pije vode. Opet dobiješ odgovor da je on ubijao samo "bagru", da je trebao i više... Rijetki su čuli za Mustafu Busuladžića, kojega smatraju jednim od najumnijih Bošnjaka u devetnaestom stoljeću ili književnika Edhema Mulabdića, Mehmeda ef. Handžića i mnoge druge koje je veliki vođa zatvarao na dugogodišnje robije ili strijeljao kao pse, a ni dan danas njegove obavještajne službe, koje su itekako aktivne u BiH, ni Busuladžiću, ni drugima ne mogu pronaći uvjerljive dokaze za njihovu krivicu.

Čudo je pravo da je Titov unuk Josip Joška Broz toliko neinformisan pa je Komunističku partiju osnivao prije kratkog vremena u Beogradu, a za to mu je najpogodniji teren sigurno bila Bosna i Hercegovina. Bilo je malo tragikomično gledati Borza juniora, kako sa frizurom "titovkom" i crvenom kravatom kakvu nosi naš Zlatko Lagumdžija, stoji ispred desetak zanesenjaka sa transparentima i Titovim slikama. Na pitanje novinara čiju podršku očekuje, odgovara u pravom maniru svog djeda, da će je dobiti od svih i sjetno se prisjeća kako se nekad lijepo živjelo. On zasigurno ima za čim da žali i njemu nije zamjeriti, stari je znao sebi i svojima obezbjediti život na visokoj nozi, a nisu loše prolazili ni njegovi odani pioniri, ali nije bilo mjesta za sviju u toj sviti.

Svi položaji i utvrde iznad Sarajeva su rađeni za vrijeme Maršalove vladavine i već tad je neko znao za što su mogli biti upotrijebljeni, jer iznad Sarajeva nije granica sa Italijom. Uz kakvo obrzaloženje su pravljene te utvrde i kasnije date na raspolaganje četnicima i agresorskoj JNA? Dali je moguće da Tito nije znao za planove o Velikoj Srbiji? Mogao bih ovakvih pitanja redati u nedogled, svi imalo razumni odgovori zasnovani na činjenicama i dokazima jasno optužuju Maršala za ono što nam se desilo, ali naš narod opet uporno ponavlja - dok je bilo Tite, bilo je i pite. To što nam je kasnije doista ispala pita skuplja od tepsije nije nikoga briga.

Nekoliko puta u historiji se pokazalo da neke narode ne treba oslobađati tiranije, jer se najbolje osjećaju kad ljube skute nekom velikom vođi. Njasvježiji primjer je Irak, gdje nema izgleda da u skorije vrijeme zavlada mir, nakon što su im Amerikanci, doduše iz svojih interesa skinuli sa grbe Sadama Huseina.

Kod nas, hvala Bogu, nije tako, mi smo Zlatka Lagumdžiju sebi odredili za novog velikog vođu, koji je "za naše dobro" otišao prije nekoliko dana i Dodiku u Banja Luku na noge. Sad ćemo, eto, ponovo imati i Titu i pitu!