Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Welcome, Gost
Username: Password: Remember me

TOPIC:

Historija Rogatice 14 years 3 months ago #288

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
U monografiji Rogatica, ovom vrijednom pisanom dokumentu, nalazimo i sljedece podatke:
Prakticno, od 1919 pa sve do 1949 godine , rogaticki srez (kotar) proetirao se na 1465,25 km² i obuhvatao je podrucja sadasnjih opcina Rogatica i Sokolac, te dijelove hanpjesacke (Podzeplje), visegradske (Medzedza) , gorazdanske (Ustipraca), i paljanske (Hrenovica i Praca) opcine.
Od 136 rogatickih sela, potpuno je spaljeno u Drugom svjetskom ratu 77, a djelomicno 42.Od predratnih 1000 stambenih i drugih objekata u gradu, kraj proteklog svjetskog rata „uspravno“ je docekalo svega 45 (koje su bile ostecene).
Zajedno sa izbjeglicama iz okolnih bosnjackih sela, koje su u Rogaticu stigle u ljeto i jesen 1941 godine, u gradu se zateklo nesto malo vise od 5100 stanovnika, da bi ich u gradu 09. maja 1945 godine ostalo svega 67!
Rogatica i njena sela su i tada , po ko zna koji put, nanovo nicala i iz vlastitog pepela i bosnjacke krvi!
Sve do agresije podrucje opcine Rogatici zauzimalo je povrsinu od 664,37 km².Smjestena je u zapadnom dijelu jugoistocne Bosne.Na ovom prostoru zivjelo je 21978 stanovnika rasporedjenih u 11 mjesni zajednica:
Berkovici, Borika, Lucevo, Kozici ,Kukavice , Mesici, Osovo, Rogatici, Seljani, Stjenice i Zepa.
Susjedne opcine rogatickoj su:
Gorazde, Rudo, Visegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han-Pijesak, Sokolac i Pale.



Prvog aprila 1991 godine na podrucju opcine Rogatici zivjelo je 21978 stanovnika.Nacionalna struktura izgledala je ovako:

- Bosniaci –Muslimani 13209 ili 60,10 %
- Srbi- Pravoslavci 8391 ili 38,18 %
- Hrvati – Katolici 19 ili 0,09 %
- Jugosloveni 186 ili 0,85 %
- Ostali 173 ili 0,78 %

















Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Istorija Rogatice 14 years 3 months ago #1014

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Mahala Tekija

Poznato je iz istorije da su se uvijek formirale mahale oko džamija, pa prema tome se formirala i Tekija kao mahala u okruženju Tekijske džamije. Pošto je vec rečeno da je Tekijska džamija bila i najstarija džamija u Rogatici, sa sigurnošću se može tvrditi i da je na prostoru gdje je sada Tekija nastala prva i najstarija mahala. Dakle ova mahala je nastala izmedju 1485. i 1516. godine. Prvu džamiju i mahalu oko nje treba lokalizirati ondje gdje su do šezdesetih godina bili ostaci Tekijske džamije i mezarja oko nje, odnosno lokalitetu današnje Osnovne škole na lijevoj obali Rakitnice.



Njenu poziciju mozete pogledate na ovoj staroj slici ciji je snimak napravljen negdje sa Hrida.

Osnivac te prve dzamije i mahale oko nje bio je Sinan-vojvoda, jer se njegovim imenom sve do nasih dana nazivao kraj, odnosno mahala, oko te dzamije, ukljucujuci i dobar dio kuca uz danasnji izlazni put prema Seljanima. Sinan-vojvoda, sudeci po tituli je bio upravni staratelj nahije Borac i imao je sjediste u Rogatici. Po tituli koja je karakteristicna za prelazni period turske vlasti, vidi se da je zivio u prvim decenijama XVI stoljeca, kada je i nastala prva dzamija i mahala oko nje.

Dakle taj dio naseg grada i do danasnjih dana je ostao pod imenom Tekija bez obzira sto je na mjestu Tekijske dzamije izgradjena prvo Dzafer-pasina dzamija a potom zaduzbinom Mehmeda Refik-efendije Hadziabdica i Sejhulislamija.


Da i nasi dusmani jako dobro znaju istoriju potvrdjuje i ova tuzna slika poslijeratne Tekije .Konstataciju da je bio moto da se unisti sve sto je bosnjacko i sto asocira na Bosnjake potvrdjuje i izgled Tekije poslije rata.



Ne znam kako se danas naziva ovaj dio grada i da li ce se ikad vise zvati poslije svega Tekija, ali znam sigurno da ce sve zapisano o njoj ostati kao trag koji se nicim nece moci unistiti.Ostace da nijemo svjedoci i upozorava.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 14 years 3 months ago #1015

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Tekijska džamija

Tekije su u davna vremena bile u većini slučajeva kamen temeljac za buduće kasabe i gradove. Pretpostavlja se da se upravo tako desilo i sa Rogaticom , u kojoj je derviš Muslihudin sagradio 1849. godine Tekiju a za njeno održavanje dobio jednu njivu od pet dunuma od Mehmed –bega Ishakovića. Ova derviška ustanova se nazivala zavija mada se najcesce koristio naziv Tekija. Rijec Tekija je perzijskog porijekla od Tekke a dobila je u bosanskom jeziku oblik Tekija . Osnivac zavije ili tekije obično je bio neki od šejhova koji su pripadali jednom od derviških redova.




Tekija nije sluzila samo kao institucija za vrsenje vjerskih obreda, mada je bila i to. U tekiji se putnik namjernik mogao odmoriti, prenociti i za to vrijeme dobiti hranu i sve to besplatno.

Karakteristicno je takodjer da su obicno pored tekija nicale i dzamije. Prva sagradjena dzamija u Rogatici se upravo zvala tekijska dzamija.

Evo sta o Tekijskoj dzamiji pise u knjizi Mustafe Fejzica "Svijetlost i tama rogaticke historije".

„Najstarija medju rogatickim dzamijama bi mogla biti Tekijska dzamija na lijevoj obali Rakitnice.To je vjerovatno, jos Sinan-vojvodina dzamija kao srediste prve muslimanske istoimene mahale. Po kakvoj se tekiji i odkuda prozvala Tekijskom, ne znamo. Vremenom je bila dotrajala, pa je na njenim temeljima novu dzamiju napravio neki Dzafer-pasa, tako da se ona sluzbeno i prozvala njegovim imenom. Svakako, to je bilo prije sredine 1663 godine, jer pod tim datumom imamo berat na nekog Abasa za sluzbu mujezina u Dzafer-pasinoj dzamiji u Celebi Pazaru. I ova druga dzamija za slijedeca dva stoljeca bila je dotrajala, pa je na njezinim temeljima ponovo 1870 godine, sagradio novu dzamiju sejhuislam Mehmed Refik-efendija Hadziabdic, rodom iz same Rogatice, po kojem ona od tada nosi ime Sejhislamija.

U zakladnici za novu dzamiju, koja je datirana u Carigradu 21.10.1870 godine kaze se izricito da je sagradjena na mjestu Dzafer-pasine dzamije. Datum gradnje nalazio se i u stihovanom hronogramu na kamenoj ploci vise ulaza, koji je spjevao ondasnji sarajevski pjesnik Fadil-efendija Serifovic. Ova dzamija nije bila velika (unutrasnji cisti prostor velicene 9,60 m x 7,40 m) i zidana je od kamena. Kamena munara, dosta pomno oblikovana, potice vjerovatno od Dzafer-pasine dzamije. Lijepu umjetnicku vrijednost u toj dzamiji cinio je drveni strop i unutrasnja drvena galerija , sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se narocito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko objekta koji je u vidu jace horizontalne lamele pruzao krasnu dopunu vertikalno razvedenim linijama munare i stabla kraj nje.

Sve to propalo je 1943 godine kada je dzamija zapaljena.“
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 14 years 3 months ago #1016

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Prvi popisi stanovništva u Rogatici

Na mjestu nekadasnjeg srednjovjekovnog trga, na putu od Vrhbosne prema Dobrunu, poznatog pod imenom Vrace, Mehmed-beg poznat kao Mehmed-Čelebi, sin Isa-bega Ishakovića utemeljitelja Sarajeva, utemeljio je muslimansko naselje, koje je po njemu dobilo ime Čelebi Pazar Trg ili Pazar je ustvari pripadao njegovom zijametu. Kao muslimansko naselje, Celebi Pazar se u pocetku sporo razvijao, pa je u njemu 1489. godine bilo ukupno 86 kuca, od toga pet muslimanskih, sa dva odrasla neozenjena muskarca.
Medju muslimanima se posebno spominje neki dervis Muslihudin, koji je na tom mjestu podigao zaviju (tekiju) i tu se nastanio. Da bi se tekija izdrzavala, dervis Muslihudin je od Mehmeda Celebije, sina umrlog Isa-bega dobio jednu njivu od pet dunuma, od koje se po obicaju daje usur, „sto iznosi 50 akci“.

Celebi Pazar je u periodu izmedju 1485-1516 imao jednu Mahalu cija je lokacija bila bivsi ostaci Tekijske dzamije i mezarja oko nje odnosno lokalitet danasnje osnovne skole na lijevoj obali Rakitnice. Ova mahala se vremenom razvijala a u popisu se navodi da se ona zvala Varos. Mahala Varos se sirila pa je jedan njen dio dobio naziv po prvoizgradjenoj dzamiji, Dzamijska mahala. Interesantno je to da je Gracanica, koja ce kasnije prerasti u novu mahalu , u popisu u to vrijeme navedena kao ziratno zemljiste. Drugim rijecima je to bilo sijaliste Dzamijske mahale.

Popisom su utvrdjeni sljedeci podaci:



Po navedenom popisu Dzamijska mahala imala je 24 kuce muslimanskih familija i 7 kuca muslimana samaca. U mahali Varos biljezi se 59 kuca muslimanskih familija i 42 kuce hriscana, 11 bastinskih zemalja i jedan cifluk. Ako se uporedi podatak iz 1485. godine vidimo da je za nekih tridesetak godina u Celebi Pazaru izgradjeno 45 novih kuca ili prosjecno 1,5 godisnje. To nas jos uvijek ne navodi na zakljucak o nekom jacem, rapidnijem razvoju naselja.
Ipak je vazna konstatacija da se naselje pocelo teritorijalno dalje da siri od osnovne, najstarije stambene cetvrti.



Drugi popis u Celebi Pazaru je izvrsen 1528/29. godine. U njemu su navedene samo one dvije mahale iz 1516. godine, te podaci da u mahali Varos imamo 53 kuce muslimana, 17 kuca muslimana samaca i 9 kuca hriscana, a da Dzamijska mahala broji 48 kuca muslimana.

Prema tome u teritorijalnom razvoju mjesta nema nekih vaznih promjena, niti u ukupnom broju domacinstava, odnosno stanovnistva. Pokazuje se da je Gracanica u prvim decenijama nove organizacije bila neizgradjena, cak da je , ustvari bila obradivo ziratno zemljiste.

U to doba ni danasnja gradska cetvrt Toplik nije spadala u gradsko naselje, nego je jos 1528/29. godine predstavljala odvojeno zasebno selo sa 29 muslimanskih kuca, 16 muslimana samaca i 11 bastina.

Sto se tice ostalih dijelova danasnje Rogatice, na desnoj obali Rakitnice, zna se da su oni kasnije nastali. Na osnovu svega moze se zakljuciti da osnove danasnjeg grada Rogatice treba traziti na lijevoj obali rijeke Rakitnice, i to upravo na prostoru od obale te rijeke do danasnje mahale Gracanica u pravcu zapad-istok, te od utoke rijecice Gracanica u Rakitnicu, pa do Donjeg polja u pravcu sjever-jug. Na takav zakljucak, pored gornjih cinjenica, nedvojbeno nas upucuje vec izneseni podatak iz 1516.godine u kojem se kaze da Gracanica lezi uz mahalu Varos.

Podaci koristeni iz knjiga:

“Svetlost i tama rogaticke istorije” autora Mustafe Fejzica

“Historija Bosnjaka” autora Dr. Mustafe Imamovica
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 2 months ago #12305

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Mahala Gracanica




Osnovu danasnjeg grada Rogatice treba traziti na lijevoj obali rijeke Rakitnice, i to upravo na prostoru od obale te rijeke do danasnje mahale Gracanica u pravcu zapad-istok, te od utoke rijecice Gracanica u Rakitnicu, pa do Donjeg polja u pravcu sjever-jug. Na takav zakljucak nedvojbeno nas upucuje vec izneseni podatak iz 1516.godine u kojem se kaze da Gracanica lezi uz mahalu Varos.
Interesantno je to da je Gracanica, koja ce kasnije prerasti u novu mahalu , u popisu 1516. godine navedena kao ziratno zemljiste. Drugim rijecima je to bilo sijaliste Dzamijske mahale (Tekijske mahale).

Kao druga po redu mahala koja je nastala u Rogatici je Gracanica. Prostor koji je ranije bio ziratno zemljiste, sirenjem dzamijske mahale postaje nova mahala.

To svijedoci da je razvoj prvobitnog naselja bio i organski i teritorijalno povezan. Nova mahala i dzamija u njoj nastali su u vremenu izmedju 1528. i 1558. godine.

Osnivac dzamije i mahale oko nje je bio Oruc-aga, sin Sinan-vojvode. Orucaginu dzamiju su naredna pokoljenja nazvala “Gracanicka dzamija”.






Dakle ova dzamija je nastala prije 1558. godine. Izgradjena je od polumasivnog materijala s drvenom munarom, malim predvorjem na drvenim stubovima i isto tako malom unutrasnjom povrsinom (12m x 6,20m).Na njoj nije bilo nikakvih pretenzija za luksuznijim izrazajem. I ova dzamija potpuno je stradala 1943. godine, kada su je zapalile podivljale cetnicke horde.
Formiranjem ove dvije mahale, u koje se vec utopilo naselje iz srednjeg stoljeca, kraj s lieve strane Rakitnice bio je polovinom XVI stoljeca vec izgradjen. Poslije toga u tom kraju ne nice ni jedna nova mahala, nego se samo postojece dogradjuju, a slobodna zemljista u samom naselju sluze kao kucne avlije, vrtovi i basce .
Izgradnja novih stambenih cetvrti i citavog naselja kao cijeline od tada prelazi na desnu stranu rijeke Rakitnice, gdje se kasnije formiraju jos dvije mahale i carsija s privrednim objektima.

(Izvor : “Svjetlost i tama rogaticke historije” autora Mustafe Fejzica)
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 2 months ago #12307

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
TEKIJA

Autor: Kemo - Kaza




Pisati o rogatickoj Tekiji je vrlo zahtjevno i trazi od pisca maksimum koncentracije, osjecaja za sredinu koja je preteca danasnje Rogatice. Napisati kratko, sazeto a da pri tome budu zapisane sve istorijske cinjenice, od njenog postanka pa do danasnjih dana, i da pri tome bude odslikana njena dusa je skoro nemoguce. I koliko god tekst bio dug, i koliko god mi mislili da smo sve obuhvatili, uvijek ostane nesto nepomenuto a upravo to ispadne vazno. Zato cemo stalno pisati jer jedino tako cemo bar prividno obuhvatiti sve sto bi se o njoj imalo reci.
Ono sto je Jerusalem za citav svijet, to je Tekija za Rogaticu.
Na tom malom prostoru su zbijeni istorijski poceci jednog grada koji se upravo odatle poceo razvijati i siriti dobivajuci danasnje konture.
Sa sigurnoscu se moze tvrditi da je na prostoru gdje je sada Tekija, nastala prva i najstarija mahala. Dakle ova mahala je nastala izmedju 1485. i 1516. godine. Prvu dzamiju i mahalu oko nje treba lokalizirati ondje gdje su do sezdesetih godina bili ostaci Tekijske dzamije i mezarja oko nje, odnosno lokalitetu danasnje Osnovne skole na lijevoj obali Rakitnice. Njenu poziciju mozete pogledati na ovoj staroj slici ciji je snimak napravljen negdje sa Hrida.

Osnivac te prve dzamije i mahale oko nje bio je Sinan-vojvoda, jer se njegovim imenom sve do nasih dana nazivao kraj, odnosno mahala, oko te dzamije, ukljucujuci i dobar dio kuca uz danasnji izlazni put prema Seljanima. Sinan-vojvoda, sudeci po tituli je bio upravni staratelj nahije Borac i imao je sjediste u Rogatici. Po tituli koja je karakteristicna za prelazni period turske vlasti, vidi se da je zivio u prvim decenijama XVI stoljeca, kada je i nastala prva dzamija i mahala oko nje.
Odakle naziv Tekija i zasto je bas prva dzamija u Rogatici dobila naziv “Tekijska dzamija”?
Prva Tekija (Zavija) u Rogatici je bila sagradjena jos davne 1489. godine na prostorima danasnje Tekije.
Da bi mogli pratiti same pocetke razvoja nase Rogatice, vrlo je bitno objasniti neke termine a koji se pojavljuju i imaju vaznu ulogu u njenom razvoju. Pojam tekije je veoma vazno objasniti zbog toga sto su tekije bile u vecini slucajeva kamen temeljac za buduce kasabe i gradove.Pretpostavlja se da se upravo tako desilo i sa Rogaticom , u kojoj je dervis Muslihudin sagradio tekiju a za njeno odrzavanje dobio jednu njivu od pet dunuma od Mehmed –bega Ishakovica.
Ova derviska ustanova se nazivala zavija mada mi najcesce koristimo naziv tekija. Rijec tekija je perzijskog porijekla od Tekke a dobila je u bosanskom jeziku oblik tekija . Osnivac zavije ili tekije obicno je bio neki od sejhova koji su pripadali jednom od derviskih redova. Sistem i ulogu tekija opisao je arapski putnik Ibn Battuta na primjeru Anadolije, kojom je putovao 1333. godine. On pise da se tekije nalaze u svakom kraju, gradu, selu. Njemu se cinilo da se nista na svijetu ne bi moglo uporediti s njima, s obzirom na brigu za namjernike i srdacnost sa kojom se sluzi hrana i stite putnici od bandi i raznih lupeza.Dakle u tekiji se putnik namjernik mogao odmoriti, prenociti i za to vrijeme dobiti hranu i sve to besplatno.
Kao sto vidimo iz vec navedenog , tekija nije sluzila samo kao institucija za vrsenje vjerskih obreda, mada je bila i to.Dervisi su se u Bosni vrlo rano pojavili cak i prije uspostavljanja Osmanskog carstva.
Karakteristicno je takodjer da su obicno pored tekija nicale i dzamije. Prva sagradjena dzamija u Rogatici se upravo zvala tekijska dzamija.
Na osnovu svega navedenog da se zakljuciti da je ova tekija bila sagradjena u naselju u Rogatici koje se i sada zove Tekija a njen naziv se zadrzao i do danas prenosenjem sa koljena na koljeno.
O tekiji moze svako pisati sa istorijskog aspekta. Imaju knjige i u njima pise skoro sve. Ostaje samo dobrim poznavaocima Tekije da te stvari malo povezu i prica o Tekiji je gotova. O njenoj dusi ne moze pisati svako. To moze opisati samo onaj ko je u njenom zagrljaju rodjen i prozivio jedan dobar dio zivota. Zato o njenoj dusi neka pisu njena djeca.



Vazda se je mladoj darivalo zlato. I dukati,i halhale,i prscenje,i almasli toke i mindjuhe s dragijem kamenjem. Al bi se svaka vise obraduj, ako bi joj, jal svekrva ,jal jetrvica mila, jal svekar-babo darivali sta biserli. Biserli nisku.

Bijase u toj niski,ili ti ogrlici,il djerdanu , dosta bisera.Velikihijeh, i osrednjijeh, i manjih. Bijase i jedan mali. Bi nekako ko skriven, medju njima, medj njihove ljepote i sjaja. Niotkog. Al eto. Nekako se je medju njima ko scucurio i bijase sretan sto je i on u toj prelijepoj- rogatickoj- bisernoj niski.
Kad bi insan, odnekud s visa, pogledaj u taj djerdan, sto se na zelenoj kadifi polego i s njom stopio u jednu ljepotu, nije se mogo lahko odluciti otkud da krene. S kojim od njih da da ocima prvu ljepotu. Dal od onog sto je najveci , il od onog sto je do njeg , il od onog sto je u srijedi. Dal od onog s lijeva , jal od onog sto pcinje s druge strane i sto izmedj gustijeh pletenica mami i zove. Jes i to . Kad bi safirlija nizo djerdan, vazda bi onaj najmanji safir turi u sredinu pa kad bi nisku lijepa Emina njezno prostri po bijelijem prsima, on bi, nako malehan, odjednom, bio prvi u njem. I muska mladez bi poleti ocima prvo na bijele djevojacke prsi i na onaj najmanji biser.I svaki kune majku sto ga rodi, sto on nije taj mali , sjajni kamicak pa da stoji tu , mjesto njega i da se dici, i mirise ljepotom duse, mlade pasine sceri.
A mjesto mu bijase lijepo. Na srcu, i u srcu. Bi i ono ko skriveno, izmedju cuvara. Pa, i tako dobro skriveno, znalo je biti tuzno i uplakano. Znalo je, to dvoje, zamijenti radost i srecu. Osmijeh mu i pjesmu u rane sahate i prvi djeciji plac, ili mili majcin pogled i toplo mlijeko iz grudi.
Taj mali biserak, od askera dobro cuvano srce, ta mala , mirna i dobra mahala, u nizu rogatickih mahala, ispisivala je u svoj tefter rodjenja, igre,skrivene prve poglede, udadbe i zenidbe, molitve i ezane. I prve safove. U tefter je pisala i od kad je i od koga je. I ko su prvi po njoj hodili. Pisala je , s ponosom i : ne kradi, ne lazi, ne oruguj drugoga. Ne cini sto ne bi sebi cinio. A pisala je i ovo: gledaj komsiju bolje neg brata .Jos ako je komsiluk druge vjere, jal druge farbe, odnekud doso, zovni ga na slatko i kahvu. Promuhabeti sa njim i dobro i ruzno. Pomozi. Pomoci se more vazda necim. Lijepom rijecju, ako nicim drugim.
Ona nekad zlata vrijedi.Pisala je Tekija svoje vijekove i u njima opisivala svoje ljude. Ruzila je i falila.I svjetovala je.Plavljena je bila s jeseni od kisa , jal sproljeca od snjegova. Rusena je i paljena . Ne od groma, il s proljeca vatrom od tekijcana, sto su sasu i smece palili po bascama i spremali zemlju za nove sjetve.Ne!Nego je rusena od onih sto je ne poznavahu.
Ribale su, majke i zene tekijske, kaldrmu.I u avliji i na sokaku,a brezovijem metlama su prale jarke u hefti triput. Pa bi i on zamirisi. Sobom bi miriso. Razgrtala je mladjarija put od avijskih kapija ka cesti, kad bi prodji drvena voza, vucena dobrim alatima, jer valjalo him je u skolu ici, jal na zanat. A cula bi se pjesma i djevojacki poj i kroz duvar,na sokak, dok bi se cetenija okreci.
Halve su se spravljale . Bureci su i pite mirisale do Musale i gore do Navrhtekije . Padala su i imena na imena. Kroz salu. Kuki, Gluhac, Balega, Oki, Londro, Puci. Kroz smijeh i dim sto se uzdizo s gare u avliji .
Pisala je i pise Tekija i svoje jade. Jade, sto je malo-malo , zahvatahu. Al, ona pamti i pise. I opet ce pisati..

Nuto, sto mi se,evo, suza otkinu i evo skotrljava se nanize. Usnama.Nije slana, vec sladi na tekijske djule.
E, vala , nek se je otkinula.A evo hi jos. Bukadar.
I radosnice su , jer ,eto,ona i dalje zivi.





Da i nasi dusmani jako dobro znaju historiju potvrdjuje i ova tuzna slika nase Tekije .Konstataciju da je bio moto da se unisti sve sto je bosnjacko i sto asocira na Bosnjake potvrdjuje i izgled Tekije.
Ne znam kako se danas naziva ovaj dio grada i da li ce se ikad vise zvati poslije svega Tekija, ali znam sigurno da ce sve zapisano o njoj ostati kao trag koji se nicim nece moci unistiti.Ostace da nijemo svjedoci i upozorava.



Zambi(citat) wrote: Dragi moji prijatelji,taj dio naše čaršije se i dalje zove Tekija.

Kemo(citat) wrote: A, dje nadje tu sliku!Pa to je moja kuca!Rusevine!Od kuce i od avlije!U onom sto se na slici vidi crno,ono crno naprijed, je, nekad, bio ko mali podrum.Trap.U njemu se skrivasmo osmoro.Bi sa nama i neka zena sa Holuca, katolkinja.Nekog sumara zena, a zivjela je nedje iznad Cotine kuce.Nije mogla izdrzati vise od dana pa je osla.Veli "Odoh ja svojoj kuci pa sta bude!"Necuh vise nikad nista
o toj dobroj zeni.A mi gurasmo u tom dje nije insan ni sjesti ljuski mogo heftu.
Dalje , iza, su rusevine Krnjine , Okijeve(Skrmz),Zimica,Svilkanove i Kukavice Abdulaha,Dudekove,Seje Nalbantica i kuce Skaljica.
I sa druge strane , sto se ne vidi na slici, je ista "slika".Od Hrustemove preko Hapine , Sibalove,Kuca Dzika,Rodjakove,Zinetine,Ahme i Huse,Advije,Sevale pa do kuca Devle Skaljic
je osto samo kamen na kamenu.

Al, eto, Tekija se opet obnavlja.

PS
Pito mene telefonom nakav bih li ja njemu prodo to sto je ostalo zemlje , tih nakih 300 kvadrata.Rekoh mu da spremi 2 000 000 milijona eura za prvi razgovor.A docnije bismo mogli i pricati.
Veli da se ja to salim i da je ne zelim prodati.Jes vala . N I K A D !


Kaza(citat) wrote: Nisam ja Kemo nasao ovu sliku nego je ona nasla nas. Tako ti je to. Jednostavno je poslana da se prikaci uz ovaj tvoj lijepi tekst napisan iz srca.
Nisam znao da su ovo bas temelji tvoje kuce ali nista nije slucajno i zbog toga je ova poruka koja provejava iz ovog teksta snazna.


Skaljic(citat) wrote: drgi moj kaza,od te tekije nije ostalo ni T a srce me zaboli kada odem dole...



emira-tekija(citat) wrote: Prvo veliki selam tebi i tvojoj cicii djeci hvala ti za ovaj prelijepi tekst jer mi mladji nismo znali istoriju tekije zahvaljujuci tebi naucismo i htjela sam ti reci dok ima i nas bice i tekije.istorija ide s koljena na koljeno .svi mi nju od srca volimo svakog coska se sjecamoto se nikad zaboraviti nece.svejadno gdje smo ali u mislima i srcu tekija i tekiski narod je i bice uvjek.

Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 2 months ago #12308

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Hamami



Ne znam kako se danas naziva ulica koja je sve do agresije nosila ime „Hamami“. Ne bi me cudilo da je promjenjena, posto se to redovno desava promjenom sistema i dolaskom na vlast novih , zeljnih dokazivanja, namicanja u sopstveni dzep, i ostavljanja „spomenika“ koji ce vazda podsjecati na njih.
Ustvari, nije mi jasno kako je ta ulica uopste tako dugo zadrzala svoj oficijelni naziv jer su uglavnom sve ulice poslije drugog svjetskog rata dobile nova imena, a samo su u narodu ostala ta stara, koja su se prenosenjem sa starijih na mladje i dalje koristila. Moram priznati da nisam siguran da li je ta ulica oduvijek nosila taj naziv, ili je nesto kasnije njeno ime vraceno na osnovu nekih istorijskih cinjenica. Sve govori da su upravo u tom dijelu Rogatice izgradjeni prvi hamami pa taj naziv s pravom stoji i podsjeca na rogaticku proslost.

U knjigama je ostalo zabiljezeno da su u Rogatici izgradjena dva takva objekta, obadva do 1558. godine. To su bila zatvorena javna kupatila s toplom i hladnom vodom. Po pomenu hamamdzije Mahmuda u popisu iz 1528/29. godine, kao stalnog stanovnika Rogatice, jasno se vidi da je prvo javno kupatilo ili hamam sagradjen prije te godine. Na osnovu toga slijedi druga konstatacija da je vec te godine morao postojati barem jedan vodovod, koji je opskrbljivao vodom ako nista drugo, a ono navedeni hamam. Prema tome , Rogatica spada medju ona mjesta u BiH koja su dosta rano dobila ovu vrstu objekta.
Jedan od tih hamama je bio Husein-begov hamam izgradjen u vrhu carsije, iza njenog istocnog bloka. Ako znamo da je od vajkada nasa carsija imala pravac sjever-jug, onda njen istocni blok upravo tezi ka lokaciji koja se spominje. Nema sumnje da se ta lokacija ne moze svesti samo na taj uski dio sadasnje ulice “Hamami”, ali da je i ova ulica spadala u tu siru lokaciju sigurno nema sumnje.
Sadasnji izgled ulice ili izgled u zadnjih 50 godina ni po cemu ne govori u prilog ovim cinjenicama. Zato je izuzetno vazno ostaviti pisane tragove koji ce nas podsjecati na istoriju Rogatice jer nije nista ostalo od starih gradjevina koje bi nas upucivale na njenu proslost.
Posto je ova ulica bila povod mom pisanju, interesantno bi bilo opisati kako je ona izgledala prije 50 godina. Naime, toliko sezu moja sjecanja a poznavao sam je dobro jer je ona zavrsavala upravo na mom kucnom pragu, sudarajuci se pod pravim uglom sa ulicom “Kruscica” (Slavisa Vajner –Cica). Dakle, posmatrajuci je od Kruscice pa prema carsiji , ona je pocinjala od Kruiscice a zavrsavala se kod mesnice Nerica, ulicom koja je isla pod pravim uglom i ciji naziv nazalost ne znam. U toj ulici su stanovali Catic Hamdo a.r., porodica Planincic, Kartal Meho a.r..Interesantno je da ulica Hamami nije direktno izlazila na carsiju kao sto je to sada slucaj.
Radi lakse orjentacije cu opis poceti od Kruscice. Na samom pocetku , sa desne strane, bila je cesma koja je snabdijevala stanovnistvo tog dijela vodom. U to vrijeme je rijetko koja porodica imala vodu uvedenu u kucu. Desnom stranom ulice , koja u to doba nije bila asfaltirana, je bilo grmlje, koje je odvajalo ulicu od baste koja je po mom sjecanju pripadala Behlulovicima, ili samo jedan njen dio. Ta basta je bila upravo na sadasnjoj lokacije nove pijace a stara pijaca je bila visocije i nalazila se na sadasnjem parkiralistu hotela Park i donjim dijelom zgrade hotela , preko puta kuce u kojoj je stanovao Ibro Zolota sa porodicom.Inace pomenuta basta je bila podvodna pa je cesto tu bila i bara u kojoj su zabe imale svoje ljetne koncerte a zimi bi to bila ledena povrsina na kojoj smo mi djeca igrali hokej sa improvizovanim klizaljkama (slicurama) i hokejaskim stapovima. Sa lijeve strane , na samom pocetku u to doba je izgradjena kuca rahmetli Busatlije Taiba – Trise a nesto kasnije i kuca rahmetli Nusreta Makasa. Iznad je bila basta Ibre Zolote, pa zatim velika kuca u kojoj je bila smjestena kafana “Pomocna” o kojoj cemo takodjer pisati. Dakle u toj ulici u to doba nije bilo nista posebno a sto bi asociralo na njenu bogatu istoriju.
A sad nesto jos o tadasnjim hamamima.
“S obzirom na vrstu i namjenu takvih objekata, mozemo pouzdano konstatovati da su to morali biti masivniji kameni objekti sa jednom ili vise kupola, za ciju su izradu birani vrsni klesari. Prema tome, ovi objekti su predstavljali impozantne spomenike. S obzirom na cinjenicu da se, u skladu sa islamskim propisima, velika paznja poklanja licnoj higijeni, to su javne banje ili hamami spadali medju najomiljenije objekte u carsijama. U hamamima su bili odredjeni dani i sahati u kojima su hamam mogli koristiti muskarci i zene. Muskarci su isli u jutarnjim sahatima u hamame, a poslije kupanja na posao. Zene su obicno poslije zavrsavanja kucnih poslova isle u hamame. Muskarci su isli pojedinacno u hamame, a zene po pravilu u drustvu sa jos nekoliko zena.U mnogim mjestima su hamami podizani u neposrednoj blizini hana, kako bi bili i na usluzi putnicima- namjernicima.”
Eto to bila bi bila prica o ulici “Hamami” i objektima po kojima je ona i dobila ime.


(istorijski podaci koristeni iz knjige “Svjetlost i tama rogaticke historije” Mustafe Fejzica)













Ulica kojom su nekad “Hamami” zavrsavali (Ulica u koj je stanovao rahmetli Hamdo Catic)


Twin Peaks(citat) wrote: Malo se vide i Kovaci,pa ne bi zgoreg bilo kad bi nas Kaza malo i toj dzadi,Mahsuz selam


Teva(citat) wrote: Citat:
U mnogim mjestima su hamami podizani u neposrednoj blizini hana.....

Bravo, saznadoh neke stvari koje nisam znao ali si se Kaza ovom recenicom gore citiranom obavezo da napises jos jednu pricu, pricu o ulici koja je isla paralelno sa ovom samo nekoliko desetaka metara dalje.
Ulica u kojoj je Graficko preduzece i ona kuca pored njega u cijem smo potkrovlju ja, Mare i ostali mangupi fatali
golubove.
Gdje je zavrsavala ta ulica i sta je jos bilo u njoj.
Kolko se ja pomalo sjecam gore ispod glavne dzade je bio i kameni pod-zid.....


Kaza(citat) wrote: Ta ulica koje vise prakticno nema jer se hotel isprijecio na njenom putu je veoma interesantna i o njoj vrijedi napisati jedan lijep tekst. Naravno ja se te ulice jako dobro sjecam jer sam na njoj proveo djetinjstvo. Svaka mahala je imala svoju stazu za kuletanje a eto ta je bila jedna od staza koju smo mi iz Kruscice prisvajali. Pisacemo o njoj ali se i vi svi obavezujete da dio svojih sjecanja
nabacite na papr.
Vjerujte to je vrijednije od bilo kakvog bogatstva.


Zambi(citat) wrote: Graditelji hotela Park su bili iz Stoca,firma se zvala Trudbenik,radnici su spavali u Hanu.

Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 2 months ago #12310

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Tabhane



Najpouzdaniji nacin da jos uvijek po nazivima ulica prepoznajemo nase dijelove grada su stari nazivi ulica i citavih dijelova grada, koji su odolili svim mogucim prekrajanjima . Prekrajanja su najcesce vrsili novopeceni vlastodrsci pokusavajuci time dici sebi spomenike dok su jos na vlasti. Time se pokazuje kolika je njihova moc , jer te nove nazive poznaju jedino postari i oni koji moraju to znati stanujuci u tim ulicama. Stare nazive znaju svi ali posebno je interesantno da to prihvataju i mladi.
Vrlo cesto postavim sebi pitanje zasto je to tako? Mislim da je odgovor jednostavan. Sve te ulice su dobile stare nazive koji su bili karakteristika tih ulica. Dobivali su imena po rijekama koje proticu kroz njih, po starosjediocima koji su svojim prisustvom i ucinili da one postoje ili po upecatljivim istorijskim cinjenicama koje su nepromjenjiva konstanta. Nema dijela grada Rogatice a da nema staro uvrijezeno ime pored ovih novih koje narod vrlo brzo zaboravlja, jednostavno ne pamti. Pisanjem o tim starim nazivima se pise i istorija Rogatice pa je jako bitno pokusati objasniti sve te nazive, njihovo porijeklo, njihovo znacenje.
Uopste ne sumnjam da vecina Rogaticana zna za ulicu „Tabhane“. Za one mladje ,koji ulice znaju po njihovim novim nazivima, bitno je reci gdje se nalaze te ulice i kako su dobile taj naziv.
Taj stari naziv datira vise od stotinu i pedeset godina i uspio je da se u narodu odrzi i do danasnjih dana. Oficijelno ova ulica je imala uvijek svoj naziv kao sto je vjerovatno i danas dobila novi naziv, a nista me ne bi zacudilo da u tom novom nazivu ima nama poznati i svugdje utrpavani prefiks. Od kada znam za sebe drugi naziv osim ovog starog nisam znao. Kada kazete “Tabhane” odmah se zna o cemu se radi i gdje se nalazi. Ako upitate one starije koja je staza medju najduzim za kuletanje, odgovorice vam: “ Od Jeftine pa niz Toplik, zatim preko glavne ulice, pa niz Tabhane sve do Rakitnice i njenog mosta”. Kad uhvati poledica znalo se dobaciti i preko mosta prema Gracanici.

Ulica Tabhane polazi od glavne ulice kod Robne kuce pa prema Vatrogasnom domu i Rakitnici. Ide paralelno sa potokom Toplikom do njegovog usca u Rakitnicu. Od momenta kad je ona dobila ovaj naziv, ulica je potpuno promijenila svoj izgled tako da vjerovatno mnogi i ne znaju, kao sto ni ja do skoro nisam znao, kako je ona dobila ovaj naziv. Naime nista ne sluti i ne upucuje na taj naziv jer je posljednji trag izbrisan jos daleke 1914. godine.

Dakle, u Rogatici je, u ta davna vremena, jedan od najrazvijenijih zanata bio kožarski, u koje je spadalo štavljenje koze u posebnim radionicama ili tabhanama na tekucoj vodi. Ovaj zanat se najranije javio i najduze odrzao. Bio je to najjaci zanat ako se uzme u obzir broj zanatlija, kolicina obradjene koze i finansijski rezulati proizvodnje. Rogaticki kozari ili tabaci ( tabak, tur.- kožar ), kao brojne zanatlije, imali su svoj zaseban esnaf. Specijalitet njihovih proizvoda bila je koža mješina. Tabhane su radile u toj ulici na potoku Topliku a i na rijeci Rakitnici. Posljednja takva radionica je zatvorena pocetkom Prvog svjetskog rata 1914. godine.
( Podaci u zadnjem dijelu teksta koristeni iz knjige “Svjetlost i tama rogaticke historije”, Mustafe Fejzica.)



Ulica Tabhane se vidi skoro citavom svojom duzinom sve do mosta na Rakitnici.


Fikro(citat) wrote: Trazio si pricu sa Prace, a vjerovo ili ne pogodio si me sa slikom i pricom @Tabhane@. Vratio si me u Novu 1968*69.Naslov je tu a prica slijedi.Umjesto vatrometa padale su secerke.


Haris(citat) wrote: Kaza drago mi je da si napisao nesto o Tabhanama i vjerujem da ces nastaviti pisati o ulicama i mahalama koje mi znamo po orginalnim nazivima


Irfan tekija(citat) wrote: Uz Tabhane pa niz Tabhane idoh godinama, a i danas rado prodjem do svoje kuce u Tekiji. Interesantno je to, otkad se izgradi robna kuca, uvijk sam isao stepenicama pored robne.

Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Last edit: by Kaza.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 2 months ago #12323

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
Covjek koji je 37 godina bio nacelnik Opstine Rogatica





Malo je ljudi koji su iza sebe ostavili trag koji se pominje i do danasnjih dana. Covjek koji je biran za gradonacelnika Rogatice na neposrednim izborima od strane svih gradjana 37 godina zaredom mora biti nesto posebno. Kada se tome doda i podatak da je ovaj covjek bio nepismen i da se znao samo potpisati arebicom, onda je to mozda i za knjigu Ginisovih rekorda.
Bio je veoma postovan medju gradjanima svih nacionalnosti i svi su mu se prilikom prolaska kroz grad klanjali ali ne iz straha. Bilo je to duboko postovanje covjeka koji je prije svega bio pravedan a zatim vizionar, koji je napredak upravo vidio tamo, gdje je on bio najtanji, u skolovanju . U tom pravcu je on dao veliki doprinos a kasnije ce se ostvariti rezultati koji su bili plod njegove pametno vodjene politike.Uporedite ove danasnje prenapuhane i preobrazovano politicare sa ovim covjekom. To se jednostavno ne da porediti.

Evo citata iz knjige “Kazivanje o jednom gradu” Rogaticanina Muniba Hasanagica o ovom izuzetnom covjeku, nasem sugradjaninu.

Hadzi Ahmed-beg (Hadzibeg) Bukvica bio je nepismen covjek. Znao se potpisati takozvanom arebicom. Uvijek je nosio bosansko odijelo Stajao je na celu Opstine i Opstinskog vijeca, koje je takodje birano od gradjana neposrednim i tajnim glasanjem. Bio je veoma pametan, uredan, disciplinovan i u pravom smislu postovan covjek. Da nije tako ne bi bio biran za nacelnika od svih stanovnika Opstine (muslimana, pravoslavaca, katolika, jevreja i ostalih) u svim mandatima od 1889. do 1926. godine. Mada je bio nepismen, uvijek se interesovao kako djeca uce u skoli, pa je pozivao roditelje nadarene djece na razgovor oko daljeg skolovanja. Roditelji, vecinom u nemogucnosti da djecu upucuju na skolovanje u Sarajevo i druga mjesta, govorili su Hadzibegu da bi to oni rado ucnili ali da nemaju mogucnosti. Hadzibeg bi im odgovorio da ce im i Opstina pomoci. Tako su i odskolovani prvi visokoobrazovani kadrovi sa rogaticog podrucja. To su bili veoma cijenjeni pravnici, ljekari, profesori i sl. Neke od njih cemo i pomenuti. To su bila braca Kosoric, Veselin i Dusan, te Edhem Daidzic, pravnici, Avdulah Bukvica, ljekar, Mustafa Ajanovic profesor, Sahin Sahinpasic, takoder profesor, koji je studirao na Sorboni i dr. Tu je bilo i nekoliko kadija medju kojima: Galib ef. Hafizovic, koji je kasnije bio vrhovni kadija u Sarajevu, Ahmet ef Pasic i Muhamed ef Ajanovic, svestenik-proto Atanasije Tane Kosoric, te mualimi: Muhamed ef. Hadziahmetovic, muderis Muhamed ef. Skaljic i dr.
Ostalo je u narodu upamceno kako je Hadzibeg rjesavao pojedina pitanja kao nacelnik Opstine Rogatica.



U Rogatici je bio veliki broj birtija i kafana, pa je rijetko mogao proci dan da neko ne izazove kakvu guzvu. Ni 7-8 policajaca, pa i brojni zandari, nisu bili u stanju uvijek odrzavati red i mir u gradu. Nakon sto bi to postao problem u gradu, Hadzibeg bi pozvao sebi na razgovor upravo te problematicne ljude. Radilo se o poznatim kavgadzijama ili onima koji nisu podnosili bilo kakve uvrede, pa su na njih odgovarali tucom.
Obicno se radilo o vrlo snaznim i vrijednim ljudima. Hadzibeg bi ih pustio da skupa cekaju poziv da udju u njegovu kancelariju. Svakako su tu bili i oni koji su se medjusobno i tukli. Hadzibeg bi ih onda sve pozvao u svoju kancelariju rijecima: „Dobro mi dosli moji vidjeni ljudi. Jeste li za kahvu ili duhan. " Oni bi samo stajali, jer ih je bilo stid Hadzibega. Onda bi Hadzibeg njih pitao: "Znate li, moji vidjeni ljudi, sto sam vas pozvao. " Oni bi uglas odgovorili: "Ne znamo", mada su dobro znali zasto su pozvani. „E ako ne znate, ja cu vam kazati. Meni je nesto nered u gradu. Ja necu da mi red odrzavaju samo panduri, nego i vi, moji vidjeni ljudi. Ja znam da vi to mozete pa vas pitam mozete li?” Svi oni odgovorise da mogu. „Eto za to sam vas pozvao. Fala vam kada ste se odazvali. " Posto su oni bili ti koji su pravili nered, u gradu je za neko vrijeme zavladao mir.
Neki savremenici su se jedne prilike zatekli u carsiji kada su policajci tukli nekog gradjanina koji je pijan pravio probleme i nije htio da im se pokori. U to je naisao Hadzibeg i pitao policajce zasto ga tuku, a posto su policajci objasnili razloge, Hadzibeg je rekao: "Nemojte ga tuci, nego zovite fijaker da ga odveze. " Kada je pijanac vidio Hadzibega, od stida se odmah otrijeznio.
Pricalo se da je jedne prilike Hadzibeg odrzavao sjednicu Opstinskog vijeca. Medju vijecnicima je bio i pekar Risto Odovic. Posto on kao pekar nije nikada bio naspavan, to je na sjednici zaspao. I ne samo to nego je glasno hrkao. Posto je to smetalo Hadzibegu kod odrzavanja sjednice, on nije rekao Risto ne spavaj, nego mu se okrenuo rijecima" "Gazda Risto, sta ti velis?" Risto se prenu i posto nije znao o cemu se radi, odgovori jednostavno: “Sta i ti Hadzibeg" i nastavi spavati.
Kada bi Hadzibegu biljeznik ili neki sluzbenik donosio na potpis neki akt, on bi prvo upitao sta je to? Kad bi mu rekli da je akt, on bi zatrazio da mu to procita. Onda bi rekao da se akt ostavi kod njega, a da mu zovne nekog drugog cinovnika. Kad bi ovaj dosao, trazio je da i on to procita kako bi se uvjerio je li sadrzaj isti. Ako jeste on bi se potpisao arebicom jer je bio nepismen. Tako mu nikad niko od cinovnika nije ni pokusao podvaliti da nesto potpise sto njemu ne odgovara. On to nije radio uvijek, nego povremeno. Nekada je to cinio i po dva puta na dan, a nekada i u 15 dana jednom, tako da cinovnici nisu znali kada ce to nacelnik provjeravati.
Koliko je Hadzibeg bio popularan i cijenjen u narodu neka posluzi prica starijih ljudi koji su ga poznavali. Kazu, kada bi Hadzibeg petkom krenuo u dzamiju na dzumu, izasli bi trgovci, zanatlije i drugi gradjani ispred radnji da mu se poklone kada naidje. To nije bilo iz nekog straha, nego jednostavno iz postovanja prema njemu.





Kada je stvorena Kraljevina Jugoslavija, obrazovani su i srezovi, pa tako i Srez Rogatica. Sreskog nacelnika je postavljao dekretom ban Drinske banovine i uvijek je to bio neki stranac, odnosno nije bio porijeklom iz ovih krajeva. Kada je dosao taj prvi sreski nacelnik u Rogaticu da bi se upoznao sa nacelnikom Opstine, on pozva posluzitelja Adila i rece mu:" Adile, otidji kod nacelnika Opstine i reci mu da dodje kod mene".
Kad je Adil dosao kod Hadzibega, on ga upita: "Hajrulah (kojim dobrom) Adile", a kad mu rece sta je rekao sreski nacelnik, on rece Adilu: "Velis Adile tako rece sreski predstojnik. E, idi ti Adile i reci svom predstojniku da ako on mene treba, neka on dodje kod mene, a ako ja njega trebam ja cu otici kod njega ".
Ode Adil i sve po redu tako isprica sreskom nacelniku. Na to ce sreski nacelnik reci Adilu: "Posto sam ja sreski nacelnik, onda on treba da dodje na moj poziv. " Adil ponovo ode kod Hadzibega i rece mu sta je rekao sreski nacelnik. Hadzibeg upita Adila je li on dobro rekao sreskom predstojniku sta mu je on porucio, a kad ovaj to potvrdi, on ga ponovo uputi sreskom nacelniku da mu to jos jednom ponovi. Kada Adil dodje sreskom nacelniku i prenese mu sta je porucio Hadzibeg, on, onako ljutit, obuce uniformu i ode do nacelnika Opstine. Cim otvori vrata, Hadzibeg, onako onizak, skoci iza stolice i povika:
“Dobro mi dosao sreski predstojnice. Sjedi. Jesi li za kahvu, duhan ili pice? "Sreski nacelnik onako ljutit rece, da je on sreski nacelnik i da je trebao na njegov poziv doci. Hadzibeg isprica sreskom predstojniku sta je on rekao Adilu, pa ako je Adil to njemu prenio, onda je ispravno postupio. Sreski nacelnik rece da on nije duzan ici na noge nacelniku Opstine. Na to ce njemu reci Hadzibeg: "Sreski predstojnice, kini mi se iz Rogatice za 48 sati.“
Potom je nazvao bana Drinske banovine i zatrazio da pomenutog sreskog nacelnika makne iz Rogatice. Kada se ban raspitao kakva je licnost nacelnik Opstine, odmah je premjestio sreskog nacelnika, ali samo u neki drugi srez na istu duznost.
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Odgovor:Istorija Rogatice 13 years 2 months ago #12324

  • Kaza
  • Kaza's Avatar Topic Author
  • Offline
  • Moderator
  • Moderator
  • Objave: 5099
  • Thank you received: 19
(1920. - 1981.) Alija Bejtić, poznati Rogaticanin



Nastavljamo sa jos davno zapocetom temom predstavljanja nasih poznatih Rogaticana.Alija Bejtic je jedan od Rogaticana koji je za svoga zivota uradio jako mnogo. Iza njega su ostali vrijedni radovi .
Do danas numerički opis njegove bibliografije iznosi preko 420 jedinica, među kojim je 11 zasebnih djela. Tematski, njegovi radovi mogu se podijeliti u tri grupe, i to: 1. radovi iz istorije materijalne kulture Bosne i Hercegovine - osmanski period (koji su i najznačajniji za našu istoriju, istoriju umjetnosti i nauke uopće); 2. prevodilački radovi i 3. radovi na izučavanju književnog i folklornog blaga, naročito epske i lirske muslimanske narodne pjesme.


Alija Bejtić rođen je 1. maja 1920. godine u Kukavicama kod Rogatice. Osnovu školu završio je u Rogatici, a srednju - Gazi Husrevbegovu medresu - 1943. u Sarajevu. Školovanje završava 1955. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu odbranivši diplomski rad pod naslovom "Povijest i umjetnost Foče na Drini".
Po završetku studija radi u Zemaljskom zavodu za zaštitu spomenika i kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu, a zatim u Urbanističkom zavodu Bosne i Hercegovine. Najveći dio radnog vijeka proveo je u radu na zaštiti i konzerviranju spomenika kulture. Obavljajući dužnost direktora Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture (1966. - 1977.) dao je značajan doprinos zaštiti spomenika, naročito arhitektonsko-urbanističkog ansambla Baščaršije. Studija "Stara sarajevska Čaršija jučer, danas i sutra - osnove i smjernice za regeneraciju" našla je svoju praktičnu primjenu u podlozi plana uređenja Baščaršije. Od 1977-1981.g. radi kao naučni savjetnik Orijentalnog instituta u Sarajevu. Preminuo je 7. jula 1981. godine.
Svoj prvi rad pod naslovom Omer paša Latas objavio je 1939. godine. Do danas numerički opis njegove bibliografije iznosi preko 420 jedinica, među kojim je 11 zasebnih djela. Tematski, njegovi radovi mogu se podijeliti u tri grupe, i to: 1. radovi iz istorije materijalne kulture Bosne i Hercegovine - osmanski period (koji su i najznačajniji za našu istoriju, istoriju umjetnosti i nauke uopće); 2. prevodilački radovi i 3. radovi na izučavanju književnog i folklornog blaga, naročito epske i lirske muslimanske narodne pjesme.
Značajni su radovi u kojima je osvijetljen lik, djelatnost i uloga nekih istorijskih ličnosti koje su djelovale u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanske vladavine: Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni, Elši hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku, Sarajlija Abdulah Drnišlija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672.-1719. Njegovo široko obrazovanje, svestrano interesovanje za kulturnu prošlost te poznavanje orijentalnih jezika odveli su ga u, do danas skromno istraženo i proučeno područje naše kulturne baštine na orijentalnim jezicima. Iz tog domena značajan je njegov doprinos našoj orijentalistici i istoriji književnosti.
Naučnoistraživačkim radom prezentirao je ličnosti i stvaralaštvo jednog broja književnih stvaralaca iz kulturne baštine na orijentalnim jezicima, koji su našoj javnosti bili malo ili sasvim nepoznati: Pjesnik Sabit Alaudin Užičanin kao sarajevski kadija i bosanski mula, Ljubuški i Ljubušaci u Kačićevu Razgovoru ugodnom naroda slavinskoga.
Za rad na zaštiti i regeneraciji Baščaršije godine 1976. dobio je grupnu 27. julsku nagradu. Sarađivao je s mnogim naučnim ustanovama: Akademijom nauka Bosne i Hercegovine, Enciklopedijom likovne umjetnosti, Enciklopedijom Jugoslavije, a učestvovao je na mnogim naučnim skupovima u bivšoj Jugoslaviji i van nje.

Izvor: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo
Kad imas sve, ne vidis nista; progledas tek kad nemas nista.

Please Prijava to join the conversation.

Moderators: Mustafawebmaster
Time to create page: 0.073 seconds
Powered by Kunena forum

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version