Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Kod Mehe

Hadzici, ponedjeljak 09 avgust 2010

Kako sam se samo prijatno iznenadio obradovanoscu naseg Mehe kad me ugledo na svojim kucnim vratima. Naravno znacete da je rijec o nasem sugradjaninu Mehi Kerli iz Podljuna. Evo ga sad u Hadzicima sa svojom porodicom: suprugom Zilom, sinom Semirom i scerkom. Piso sam da nas u Hadzicima ima dosta a Mehina kuca je kad se hoce od Podvoznjaka pa tamo desno prema ribnjaku u Zunovnici. Koju stotinu metara pa onda opet malo gore udesno.

Srdacan da nekazem bratski selam uz nasa obradovana lica sto se opet vidimo, eto zivi i zdravi. Kazem zdravi iz tog razloga sto je Meho prije nekoliko godina imo velike zdravstvene probleme i imo je sijaset onih operacija sa bodenjem, pun je oziljaka. Sucur Allahu dragom ozdravio je pa da predjem na veselije pisanje.
Bujrum Cengicu i bivam bukvalno uvucen u avliju pa kako je topao ljetni dan sjedemo za sto u avliji. Naravno odmah poslije pitanja o fameliji besjeda krenu o Nasim Rogaticanima. Prvo smo malo spomenuli nase po Hadzicima pa onda dalje. Pitam ga znal gdje tacno zivi nas Barba u Tarcinu a on veli da zna, da ima njegov broj telefona i poce da mi prica o njegovoj situaciji. Kazem mu kako me zvao nas Hadz i reko mi da je Kemo "naredio" da ga obidjemo.
Kako cu sutra kod Hadza na bilijar tako pozvah i Mehu da podje i on samnom. On pristade rado i ja mu rekoh da cu naici sutra po njega...

Meho zivi svoj penzionerski zivot a supruga Zila radi.
Dalje mi je prico o fudbalskoj karijeri svog sina Semira koji igra u Zelji i o scerki, zaboravih joj ime, koja je zavrsila fakultet i negdje predaje djeci.
Semir je pozivan od Njemackih fudbalskih klubova na dogovore ali ima problema sa trenerom jer ga jos veze ugovor sa Zeljom. U avliji je betonski podzid sa raznim cudima za vjezbanje. Njih dvojica su tu provodili sate a i zgodno je kad sutnes loptu nemoze daleko otici i uvijek ti se vrati odbijajuci se od podzid.
I sam Meho je nekad igro fudbal za Rogaticku Mladost a kasnije je bio i trener juniora. Uvijek se smijemo kad pocnemo o tome kad sam se ja, birvaktile, upiso da treniram. Teski antitalent ali krenuli jarani pa kreno i ja sa njima.
Zao mi je sto Semir nije bio kuci da i njega vidim ali bice prilike ako Bog da.

Posto se malo izmuhabetismo hoce Meho da mi pokaze bascu iza kuce. Da napomenem da sam odmah prilikom dolaska primijetio da je sva kuca i okucnica u cvijecu i zelenilu. Sijaset vazni sa cvijecem. Na balkonu na dvije strane kuce vise i dvije u obliku fudbala. Gore u basti sadnice raznolikog voca a vidim ima i loza. S ponosom mi pokazuje i prica o svojim vockama a posebno je ponosan na jednu krusku na kojoj rastu tri razlicite vrste.
Kad je Meho u svojoj basci a ja gore ispred nase kuce mozemo se vidjeti i domahnuti jedan drugom pa tako i napravih ovu drugu sliku u pravcu nase kuce. Kuca se vidi tacno u sredini druge slike, kokad smo ti mi malo na selu a malo u gradu.
Pricali bi mi tako Bog sam zna kolko jos da nas ne prenu Zila koja stize sa posla. Pozva nas odmah da sidjemo na kahvu. Kako smo ja i ona generacija onda skrenusmo malo temu na skolske dane i nasu skolsku raju.
U neko doba moradoh krenuti jer se moram spremiti za drugu stranu. Dogovorio sa roletom Irfom da idemo na sijelo nasoj rodbini Cengicima iz Sljedovica a koji sada zive u Butilima ispod Sarajeva.
Poselamih se sa nasim Kerlama i moradoh obecati da cu uskoro opet navratiti ali sa mojom Esmom...

 


 


 


 


 

...Taman se spremam sa Sumejom da krenem kad zvoni mobitel. Dole kod Podvoznjaka kahvenisu Rogaticki Hadzicani pa me zovu da, kad krenem za Butila, svratim da se vidimo.
Svratismo i kahvenisasmo sa Nijazom Kokotom, Shanom i Mehom...

 


Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version