Bosanac u Holandiji igra za djeda Mehu

vatres

 “Dedo” mi ne da pričati holandski, već samo bosanski jezik. I ja sam sretan zbog toga, kao što sam sretan što me Meho vodio u njegovu rodnu Žepu. Da znam odakle su moji korijeni”, ističe Amar

 

 

 

Na stotine hiljade djece u dijaspori sanja, mašta, želi da igra za BiH. Sanjaju, danoćno treniraju da jednog dana dostignu slavu Edina Džeke, Miralema Pjanića, Vedada Ibiševića…

Jedan mališan, tamo negdje u Holandiji, igra iz gušta. Igra i zabija za svog, kako kaže najdražeg “deda” Mehu.

”Najsretniji sam kada vidim “deda” Mehu na tribinama. Onda igram opušteno”, kaže nam četrnaestogodišnji Amar Vatreš.

U civilki djeluje kao da igra američki fudbal, no na snimcima raznosi sve pred sobom. Koji kilogram više u nogama su njegov adut u probijanju protivničkih zadnjih linija. Kada krene samo ga je moguće prekršajem zaustaviti.

”Nije mi drago kada me obore, a to najteže pada “dedi”. Nakon jedne utakmice, kada su me faulirali “deda” je počeo ganjati sudiju. Zabrinuo se za moje zdravlje jer sam se nekoliko mjeseci oporavljao od teške povrede”, priča turbo napadač Vatreš.

A, ko je Amar Vatreš?

”Rođen sam u Rotterdamu 5. aprila 2002. godine. Tu mi je rođen i otac Edin. Više me prati “dedo” Meho nego babo Edin. “Dedo” mi ne da pričati holandski, već samo bosanski jezik. I ja sam sretan zbog toga, kao što sam sretan što me Meho vodio u njegovu rodnu Žepu. Da znam odakle su moji korijeni”, ističe Amar

Pored holandskog Amar ima i bosansko državljanstvo.

”Moj “deda” bi želio da jednog dana dobijem poziv iz BiH, ali ja sam sretan kada je on zadovoljan mojim igrama. Inače, fudbal sam počeo trenirati u DCV u blizini Roterdama, a nakon nekoliko godina prešao sam u najbolji amaterski klub Spirit. Tu sam postao kapiten”, dodaje on.

Zadužio je devetku i godinama je najbolji golgeter svog tima. Kako je prerastao svoju generaciju, a mora se školovati, razdužit će kapitensku traku. Evo i zašto.

”Zbog škole napuštam Spirit i stižem u redove FC ZWERFERS. Imao sam probu na kojoj sam postigao šest golova i dobio novu iskaznicu. Školovat ću se i igrati iz gušta. Za sebe i svog “dedu”. Možda tako dospijem u još veći klub, pa u bh. reprezentaciju”, optimistički poručuje dječačić, izuzetne inteligencije.

U Sarajevu, potom u Zadru, punit će baterije za novu sezonu. A na terenu on igra, zabavlja se i kao da pjeva…”ja nogomenti “vragolan” i moj deda, kad igram svijet nas gleda…”

Komentariši