DVOSTRUKI REZILUK

DVOSTRUKI REZILUK

Na našoj opštini, ako se nečim dodatnim nisi bavio, nisi ni bio.To je takvo vrijeme bilo, kada se mladim ljudima zaista pružala mogućnost da sebe u nečemu iskažu. Oni talentiraniji su bili akteri u nekoliko oblasti.Imao si šansu da igraš fudbal, košarku, odbojku, rukomet, stoni tenis, streljaštvo.

Mogao si se baviti automobilizmom, motorima, ribolovom, lovom, šahom. Bilo je i gorana, izviđača, planinara, svirača, pjevača, imitatora, pjesnika, glumaca.

To je bilo doba bez mobitela i računara.

Naravno, fuca je bila glavna.

Imali smo svoj „Juventus“.

Naša „Mladost“ je gotovo uvijek igrala dobar fudbal i bila jak zonaš, a po znanju igrača ondašnjih, pretpostavljam da bi u ovo vrijeme bila dobar prvoligaš. Pa i sadšnji Široki brijeg se zvao „Mladost“ Lištica.
A i hotel im se zove „Park“, ko onaj u Rogi.

Generacija koju je vodio profesor Kasim Kokot je bila jedna od najtalentiranijih. Uostalom iz te generacije otišla su trojica igrati lopte u saveznu ligu. Dido i Ramo u „Sarajevo“, a Hazo u „Iskru“ koja je tada bila stabilan prvoligaš.

Kad je lopta u pitanju svi glumimo selektore, ali zasigurno su to mogli ostvariti i Šeperka, Pava, Jova, Šilja, Ranja, Žižak, Kena, Kaća i mnogi drugi poslije i prije njih.

Komšijski derbiji su uvijek bili najslađi.Tekme sa „Drinom „ iz Višegrada i „Sutjeskom“ iz Foče, a naročito „Glasincem“ sa Sokoca su bile nešto više od igre.

Poklopilo se nekako da odmah nakon sleta mladosti budemo gosti kod „Drine“.

Novine pisale da je to derbi prvenstva. Borba za veći rang. Zadnja majska nedelja.

Sunčana. Lijepa. Okupljeni kod bašte čekamo polazak navijačkog karavana.

Zastave, harmonike, gitare, čak i frule.

I vopi.Ama što bi reko Boris Dvornik “Ajme ća će bit fešta od baluna“.

Dođosmo u Višegrad. Pjesmom opjevanu ćaršiju.

Od svih ćaršija na istoku, višegradska je po načinu života bila najbliža našoj. Voljeli su sve što i mi.

Sa njima smo bili nekako u naj fer priči. I ženili se, a i udavali. Prijateljili se.

Došli mi na stadion.

Mi na jednoj ,a oni na drugoj strani.Klasika.

Tada su utakmice bile milina. Ovo sada su gladijatorske arene. I navijači „Drine“ pripremljeni.
Bliže nama isturili jednog sa pivom u ruci ,da se dere kad budu prekidi.

Nosili se mi dobro prvo poluvrijeme. Neriješeno, sa više šansi na našoj strani.

Na poluvremenu mali zastoj,ali krenu onaj:

– Hop žica Rogatica, tablje i fildžani, uvijek peri, uvijek neoprani.

Tako nekoliko puta dok drinaši ne prihvatiše.

Krivo nama.

Saznasmo. Oženio neku sa našeg kraja „jako vrijednu“, kako navijačka pjesma kaže.
Dobismo navijački reziluk.
Zabi nam Drina go iz penala, koliko se sjećam.

Izgubismo.

Bi rezil i na terenu.

Nezasluženo, ali dvostruko.

I sada kad neko pere kahvenjake, a potrefi se tekma na televiziji, slatko se nasmijem.

Tabljama i fildžanima.

Sarajevo, maj 2011.godine
Aci Tagor 1414

Komentariši