Za zločine nad zatočenicima u “Rasadniku” optuženi su u svojstvu komandira Zoran Nešković, te Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet kao nekadašnji stražari. U nastavku suđenja Odbrana Ujića okončala je iznošenje završne riječi, zatraživši oslobađajuću presudu.
“Smatramo da Tužilaštvo nije dokazalo optužbe van razumne sumnje, pa predlažemo oslobađajuću presudu”, kazao je branilac Veljko Ćivša.
U nastavku ranije započetog iznošenja završne riječi analizirao je deset tačaka optužnice koje Ujića terete za nečovječno postupanje prema zatočenim muškarcima bošnjačke nacionalnosti u drugoj polovini 1995. godine. Ćivša je naveo da su za nekoliko tačaka pročitani iskazi oštećenih, a da nema drugih dokaza koji potkrepljuju njihove navode.
“Odbrana nije mogla ispitati ovog svjedoka… Samo na takvom dokazu se ne može zasnivati presuda”, rekao je branilac za jednu od tačaka, pozivajući se na obrazloženja iz drugih presuda Suda BiH.
Osvrnuo se i na tačke za koje su saslušani oštećeni, ukazujući da njihovi iskazi nisu potkrijepljeni drugim dokazima.
“Od oko 40 ljudi, niko nije vidio ovaj događaj, a svi su permanentno na istom prostoru, u prostoriji ili ispred”, rekao je Ćivša komentarišući tačku koja se odnosi na udaranje Mehe Džebe.
Branilac je naveo da je Tužilaštvo u nekim slučajevima iznijelo različite činjenične opise i vremenske odrednice u istrazi, optužnici i, na kraju, u izmijenjenoj optužnici. Jedan od tih slučajeva je, kako je kazao, tačka koja se odnosi na udaranje Nezima Otajagića.
“Imamo tri različita opisa… Toliko nedosljednosti je nedopustivo u ovako ozbiljnom predmetu”, ocijenio je Ćivša.
Prema Odbrani, nisu izneseni dokazi na osnovu kojih bi se van razumne sumnje mogla izreći osuđujuća presuda.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u julu 2022. godine, a izricanje presude je zakazano za 14. juli.