Prvi put sam u Žepi bila davne ´74 godine,zajedno sa mojom mladjom sekom,koja je tada imala samo dvije godine i mojom mamom,koja nas je po prvi put,od njene udaje ´66 godine za Višegradjanina, povela u obilazak i upoznavanje njenog rodnog kraja…
Posto sam tada i sama bila djevojcica (6),malo cega se sjecam iz tog perioda al uz maminu pomoc,pokusacu da spomenem sela i ljude,kod kojih smo tada boravili.
Prvo smo kao gosti bili u Ribiocu,kod maminog tetka i tetke Mustafe i Sejde Mehmedovic,zatim smo otisli u Vratar,rodno selo moje mame,kod Bajre i Fate Bajic a ujedno posjetili Rasima i Aliju Cesko,roditelje od rahmetli Sinana Ceske…
Sjecam se da tada,u to vrijeme,nije bilo auta ili su imali samo oni bogatiji,pa smo morali citav put prelaziti pjeske ili uz pomoc konja,na kojeg bi stavljali mene i seku,posto tako male nismo mogle dugo pjesaciti a bile smo teske,da bi nas neko nosio u naramku.
Posle Vratara pravac u Polje kod druge mamine tetke Dude…docek kao i svugdje…pita…kiselo mlijeko,kukuruza,grah…zitki pekmez od jabuka i kajmak…
Zadnja stanica pred povratak za Visegrad bila nam je Stop,kuca Idriza i Muse Halilovic…
Kod njih tu noc gori fenjer,nestalo struje,taj dan ja i moja seka smo pojele previse onih crvenih ribizli,tako da smo obadvije tu noc,dobile jake stomacne bolove i sutradan se morali vratiti za Visegrad.
U Zepi,cini mi se nema porodice a da nam nisu famelija…te ovaj ti dodje ovo,te onaj ono…i tako do u beskonacnost!
To je bila moja prva posjeta Zepi.Druga se desila 2004 godine,tacno 30 godina posle…
…Ponovo u Zepi
Ja cu samo ukratko da kazem,da sam u Zepi provela,jedan nezaboravan vikend 2005 godine a posto na stranici imamo,veliki broj Zepljaka a bogami i Zepki,nadam se da ce oni,nesto napisati o svom zavicaju!
Zepa mi je u srcu isto kao Visegrad i Rogatica,posebno sto je porijeklo moje mame sa tog kraja!
Na ovih par slika,koje sam napravila,prilikom moje posjete Zepi,izmedju ostalog mozete vidjeti:
izvor rijeke Zepe,selo Krivace,hair voda-cesma,kuca Ahme Cavcica na Bucijama,Most na Zepi,Slap,novootvorena dzamija,stara Kula,stara skola i ambulanta i kanjon rijeke Zepe!
Ugodno gledanje i mahsuz sellam svima koji budu ovo citali!
Sale (citat)
Moja Amra da ti se zahvalim na ovim slikama sto si poslala.Tako sam na trenutak bio u mom rodnom kraju.Tamo sam se rodio, tamo mi je dusa. Sve do svoje jedaneste godine sam zivio tamo.Dosta mojih uspomena je ostalo iz tog kraja koje danas nosim u dusi.Sjetih se izvora rijeke Zepe. Poslije skole isli smo na izvor rijeke zvani jazic gdje smo se kupali.U centru Zepe vidi se kuca moga ucitelja Hakije Kulovca koji me je naucio prva slova pisati.A na Drini na Slapu sam dosta provodio kod mog amidze. Imao je camac, volili smo pecati. Vise puta smo se vozili za Visegrad. On je imao kucu u Crnci u Visegradu.Svake srijede je vozio za Visegrad posto je bio pazarni dan u Visegradu.Ujutru rano smo polazili za Visegrad a navece se vracali.Moje selo je bilo iznad Slapa prema planini.Zvalo se Pripecak. Ono je negdje na pola puta izmedu Slapa i planine.Ljeti smo isli na planinu, zivilo se u malim kolibama, stoka se cuvala i sijeno skupljalo za zime.Na planini smo se znali iskupiti, igrati lopte bosi, priroda netaknuta.Borovi, jelike i bukve cini mi se do neba da su izrasli. Nigdje toliko drvece nisam vidio ko na nasem kraju, bio sam svuda, svuda sam bio.Podsjetila si me sa ovim slikama na teferice u Zepi 1 maj, i 2 maj u Stoboranima, 29 novembar u Zepi.Bajrami u Zepi a drug dan u Godenjima i zadnja sedmica u septembru na planini.Nemam nikakvih slika sve je ostalo, izgorelo u ovom ratu ali ostale su uspomene koje i danas nosim u dusi i dok sam ziv nosicu ih.Hvala ti Amra na ovim slikama sto si ih poslala, podsjetila si me na moje djetinjstvo na moju mladost.Ja sad svojoj djeci pricam o toj Zepi i Rogatici i svome djetinjstvu kako sam ja proveo i nadam se da cu ih uskoro odvesti na svoje ognjiste i pokazati im gdje sam se rodio, gdje im je djedovina,gdje su kosti mojih brace, djedova i ostale rodbine i prijatelja.Volim svoju Zepu i svoju Rogaticu. Sve uspomene iz mladosti su mi ostale tamo, mada od 86 godine zivim u ovom bijelom svijetu.Nadam se da cu se jednog dana vratiti u svoj kraj, svojoj kuci, na svoje ognjste.