Prvi maj u Rogatici, nekad i sad. Zambi pusta svojim sjecanjima na volju i pise kako je to bilo nekad. Naravno on je tu u nasoj Rogatici, na licu mjesta, i sa tugom u srcu gleda sve to “sada”. Porediti mogu samo oni koji su to “nekad” dozivjeli a neka ovi mladji , koji nisu imali priliku da dozive to “nekad”, uporede i zapamte.
Srijeda je 30.04.2008 godine
Dan kao i ostali dani ,pomislih jutros kad krenuh na posao .Samo jedan minut prije 7sati stigoh u Opstinu, a onda ustaljeni ritual, otkljucam salter salu a onda kahva u maloj kuhinji u Opstini.
Kao i svako jutro sjedam na svoje mjesto koje se zna od prvog dana. Pozdravljam prisutne, sjedam a kahva je na stolu jer je Spasa vidjela kad sam dosao. Dok okrecem soljicu i prinosim tasnicu jos onako bunovan slusam razlicite komentare o stvarima koje me ne interesuju. Ja ti imam nakav taster pa ga pritisnem i iskljucim se,i onda sam ja u svom svijetu. Razmisljam,danas je zadnji dan mjeseca aprila, To je bio nekad dan kome smo se svi radovali. Boze dragi sutra je 1 Maj. Mi u carsiji smo imali svoje adete a danas, veceras???
Ma ovaj dan je nekako nekad bio mnogo drukciji, bezbeli drugaciji.Raja se okupljala uz logorske vatre i uranke.
Raja iz Gracanice na Pticijaku.
Raja iz Podljuna na Zorlovcu.
Raja iz Podhrida na Hridu.
Raja sa Toplika na Mejtasu.
Izvidjaci na Kupatilu.
Cuje se pjesma sa Pticijaka, gori velika logorska vatra. Nekako je uvjek logorska vatra od Gracanicke raje bila najveca. Pjesme se odlijezu:
Rogatica u dva u tri reda
ni Nyu Delhi bolje ne izgleda
Rogatico okrugla ko jaje
evo tebi Gracanicke raje
Na vrh Zorlovca logorska vatra Podljunske raje. Podljunska raja pjeva, cuje se Zumberov avaz:
Kad pogledam sa Zorlovca
vidim divan grad
Rogatica moj zavicaj,
najmiliji grad
njega krasi jedna rijeka
puna valova
i dzamija na Haremu
stara tvrdjava
Gori velika vatra na Hridu. Oko nje podhridska raja,svira Zole ,svira Beco,a Kule prati na gitari. Sevdalinka se prostire nasom carsijom.
Svuda se sunce radja
i lijepa je svaka zemlja
kao sto je Bosna moja
na svjetu ljepse nema
bez sevdaha ne zivi bosanac
i kad svijetom luta kao stranac
Silazeci sa Hrida ,pored Umijine kuce cujem raju na Mejtasu,svira harmonika. Igra se kolo a u kolu i staro i mlado. Dragi boze ljepote. Posto sve ovo obidjoh, odoh na Kupatilo ,da vidim sta su uradili i kako se ponasaju moji Izvidjaci.
Gledam s mosta Teva komanduje, satori dignuti .Pape, Caje, Meru, Macak, Danes,i ostali pripremaju se da zapale logorsku vatru. Cuje se Tevina komanda , poce vatra da gori,a onda iz svih grla potece pjesma, Izvidjacka himna :
Plamen se dize
a iskra sipa
Zavrsi se himna a tamo iza okuke cuju se poznati glasovi. Ide Zele i Ibro Salan-Macak sa gitarom sa pjesmom:
Sunce zeze
zapara je ljuta
svaka biljka
tuzna zabrinuta
Idu Zele i Macak a za njima Skoljkas i Ado sa harmonikom. Pjeva Skoljkas:
Pred satorom sjedi djeva
gorke suze roni
njoj prilazi mlad planinar
i tiho govori
-Planinarska himna
A poslije Toga zna se, sevdah .
Kraj tanana sandrvana;
A sto cemo ljubav kriti;
i sve tako do sabaha.
Evo sad je 20:30 h i gledam na Pticijaku gori nekakva vatrica. Dimi i pomalo plamenja gore ispod Pljesevice. Mala vatrica na Rudom. Eto provedose adet neki drugi koji dodjose od nekud u nasu carsiju . Dok ovo pisah ,osjecah se izuzetno dobro sve do momenta dok ne izadjoh na avliju i pogledah to SAD, a dobro znam kako lijepo bijese NEKAD.
Evo par starih slika koje mogu asocirati na Prvi maj u Rogatici “nekad”.
