Bio , onako, na kratko a nekom mozda cijela vjecnost.
Sjutra prohladno, nije za setnje ni bjezanja u zelene hladove , pa je dobro kahvenisanje.
Prvo u kuci, a drugo u kafani. Mora se preko mosta preci , kod sata pa lijevo. Rogatica se moze obici popodne , a Rogaticana ima i ovdje.Bice ih kasnije , jer dame imaju prednost.
Dok smo hodili prema kafani, oci su trazile Kaleta. Nema ga kod bolnice, na semaforu ni kod mosta.
Predjosmo most, kad preko puta u kafanu zamace moja Nana.
Dok je konobar isao po kahve , ja sam vec bio za stolom kod Dike.
Kratka i jasna je nasa prica.Ni ovaj put nana Dika nije mogla da se sjeti koliko ima godina , i kad se nesto dogadjalo.
Molio sam je da izvadi cigare iz torbice , a sta je sve ostalo u torbici nije mi htjela pokazati.
Kahva i selam do sleljdeceg puta, a dobila je ono malo sto nije ni sramota iskati.
Nema Kaleta ali tu je nasa Dika.
