Abeda se ovim poslom počeo baviti od davne 1955. god. kada je pošao na zanat, ali je istovremeno radio i kod oca u njegovoj brijačnici. Abedin otac Galib i majka Nehdila su se bavili ovim poslom i prije II svjetskog rata. Nakon rata Mešići su imali radnju preko puta Robne kuće, posle toga radnja je preselila u prostorije nekadašnje prodavnice “1 Maja”, a oko 1975 godine napravljen je novi frizerski salon preko puta hotela Park gdje je Abeda radio sve do 1992 godine.
Abeda – brico i sevdalija
Muhamed Mešić – Abeda se ovim poslom počeo baviti od davne 1955.godine kada je pošao na zanat, ali je istovremeno radio i kod oca u njegovoj brijačnici. Abedin otac Galib i majka Nehdila su se bavili ovim poslom i prije II svjetskog rata. Nakon rata Mešići su imali radnju preko puta Robne kuće (do slastičarnice) u kojoj su kasnije bile prostorije IZ Rogatica. Posle toga radnja je preselila u prostorije nekadašnje prodavnice “1 Maja” kada počinje i raditi u brijačnici Abedina sestra Vesna. Oko 1975 godine napravljen je novi frizerski salon preko puta hotela Park gdje je Abeda radio sve do 1992 godine.
Poseban dio života Abedi predstavlja vrijeme provedeno u KUD- “Slaviša Vajner Čiča” u kojem je proveo 30 godina i sa kojim je obišao Libiju, Tunis, Njemačku, Bugarsku i cijelu Jugoslaviju. U KUD-u je počeo kao dijete, a bio u član muzičke sekcije.
Abeda je bio vrstan pjevač sevdalinke, kojeg se stariji Rogatičani dobro sjećaju i pamte njegove neponovljive interpretacije. Gdje god je pjevao publika ga je više puta vračala na bis više puta, posebno u Brčkom, Pljevljima i Novoj Varoši. Učestvovao je na više festivala i priredbi gdje je ostvario zapažene rezultate. Na audiciji “ Prvi glas Istočne Bosne” u Goraždu zauzeo je prvo mjesto, a na Prvom festivalu narodne muzike u Zavidovićima zauzeo je visoko mijesto, i ako su bili pjevači iz cijele Bosne I Hercegovine. Bio je primljen na audiciji za Radio Sarajevo, ali nije htio da napusti posao i svoju Rogaticu. Za arhiv Radija Sarajeva snimio je pjesmu “Oj sudbino ja te pitam”.
Abeda živi u Velešićima sa svojom hanumom Nurom, sa kojom ima sina Ragiba i kćerku Almedinu, a nedavno je dobio i unuku Enu. Sada je u penziji, ali još uvijek pomalo radi u brijačnici “Kod Šljoke” u tržnici u Vogošći. Rogatičani koji sada žive u Vogošći su mu redovne mušterije, a stigne se malo i promuhabetiti sa njma i podsjetiti na stara dobra vremena. Najčešći Rogatičani koji navrate su: Rušid Ajanović, Alija Fejzić, Himzo Branković, Avdija Čurevac i drugi. Na kraju našeg razgovora Abeda selami sve Rogatičane i Rogatičanke, gdje god bili u svijetu i želi im dobro zdravlje. Poručuje im “Ne zaboravite Rogaticu”.
