U posjeti kod Dzika u Sarajevu

Ne mogu sam da vjerujem da se i to jednom desilo,  da sam konacno nasao vremena da posjetim moju fameliju kao i postene i cestite mumine koji su mi u zivotu puno valjali. 

 

Znam da je za takve propuste glavni krivac trka za dunjalukom
koji uvijek izmice ne okrecuci se sto ga Dedo ne moze da sustigne.

To bi bio glavni kamen spoticanja da ja nisam toliko vremena nasao za shodno da navratim kako rekoh tim cestitim muminima, koji u komsiluku zive tiho i neprimjetno kao i da nisu tu.

Eto Dedo ode za Bajram da obidje fameliju i da ih zijareti ,  jes`  da me je stid bilo poslije toliko vremena da him otvorim vrata , mislim da ce mi ipak oprostiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika jedan: Irfanov babo Ahmedaga Dziko.
Slika dva:  Dedina ljepsa strana visegratka,Dedo,i Irfan.
Neka nam Irfan objasni ko se jos vidi na slici dva.
Slika tri:  Ostavljam da prepoznate.

Komentariši