Evo price o jos jednom od nasih starih iz mog dijela grada, Gracanice.
Ahmedaga Nalbantic, covjek koji je bio jako omiljen medju nama djecom. Zivahan, veseo, uvijek nasmijan, i spreman za zafrkanciju, bilo sa nama djecom ili sa starijima. Bio je povisok, koscat i pohitan u hodu ili poslu koji bi god radio.
Kad bi ga sretni prije nego sto ga poselamim on bi svaki put zaviči: “Kako je Beeegooo”. Tako me i zvao a meni je to godilo jer od sve djece obraco se bas meni . U ono vrijeme bilo je jos dozvoljeno drzati stoku u gradu pa su tako i nas Ahmedaga i njegova Behka imali dvije-tri krave. Mi djeca iz mahale bi svako jutro ili u vece isli po mlijeko, mada su cesto znale donositi i zene koje su “izdavale” mlijeko.
Ahmedagina kuca bijase u ulici Ragiba Nalbantica, s lijeve strane par kuca prije nego sto pocinje Suplja Gromila. Imade on i imanje u Zagradcu na kom je uvijek jedan dio bio zasijan djetelinom, jedan dio povrcem a ostalo travom, livada. A na imanju raznoga voca. Imao je on i dobra kolica četverokolicu na kojima je dovlacio djetelinu, sijeno i otavu. Mi djeca bi isli redovno sa njim. Milo nam se vozikati na onijem kolicima a znamo da cemo se najesti svakakva voca i jos donijeti pune dzepove. Morali bi dole pored Kikiceve pekare, onda preko mosta pa kaldrmom uz Vrbanje. Pored Dzikinog pa onda kad nestane puta uz livade. Lahni bi nam jer prestane buka od tandrkanja drvenih tockova koji su bili oblozeni zeljezom da duze traju a i da budu jaci i otporniji na tezinu.
Odatle uz livade gore do one isturene Tatomirove jabuke o kojoj sam pisao ranije u ovoj temi sa naslovom: “Istrrrrresaj”. Odatle bi svi posjedaj na kolica i nanize, uz ciču i viku, prema Zagradcu. Ahmedaga sa nama isto ko da je i njemu desetak godina, ko i nama. Sleti bi dole u potok i onda zajednickim snagama uzbrdo i eto nas na Ahmedaginom imanju. Natovari suhu djetelinu sa onih rozgi, naberi, najedi se raznog voca i napi se studene vode sa izvora, bunara. Jeste bio je bunar ali onako iskopan na izvoru pa je preljevo. Valjda da bi se lakse mogla koristiti voda za zalijevanje i pojenje stoke.
Tu u Zagradac smo dolazili cesto i bez Ahmedage, da li na pecinu da se igramo, da li po smreke za Prvomajske vatre ili da beremo drijenjke u jesen. Dok Ahmedaga vuce kolica mi bi gurali i drzali da se ne prevrne…
A u Ahmedaginoj basči kod kuce bijahose dva-tri jabukova stabla na samoj obali iznad rijeke. Imadose i dobro kamenom ozidano pralo i podzid kao i svi u Vrbanju uostalom. Tu smo jos kao mala djeca zajazivali i kupali se. Bijase cista voda pa kad bi opadni jabuka samo je uzmes protrljas u vodi i pojedes. Kad bi malo odskocili onda bi smjeli ici i na kupanje u Dijanovinu…
Ovog ljeta zastadoh pred Ahmedaginom kucom da slikam tamo u Vrbanju kucu Fatime Spirke. O Spirki sam onomad takodje napiso pricu u ovoj temi. Slikah Spirkinu kucu sa ceste kroz Ahmedaginu basču, pa preko rijeke Gracanice i kaldrme Vrbanja. Spirkina kuca jos stoji onako trosna i odolijeva vremenu.
Teta Behka bijase jako prijatna i tiha zena. Dobra drugarica moje mame tako da se sjecam da sam ko malehno dijete isao sa mamom kod njih. Imadose Ahmedaga i Behka dvoje djece, starijeg Bakira zvanog Soma i mladju Dzenanu. Obadvoje jako fino odgojeni. Bakir je uvijek pazio nas mladju raju i pomago nam da napravimo jaz na njihovom pralu, da bi se mogli kupati. Dzana moja vrsnica pa smo se skupa igrali i kasnije kroz skolu a i poslije druzili.
Tetu Behku i Dzanu nadjoh u oktobru ’92 u Srebrenici. Bile zarobljene i razmijenjene u Zepi pa stigle do Srebrenice.
Danas njih dvije zive u Sarajevu.
Ahmedagi, tada imao 82 godine, i sinu mu Bakiru se nezna za trag. Zarobljeni i odvedeni u nepoznatom pravcu, kao i jos dosta muskaraca iz Gracanice tacnije iz Rogatice, od strane domacih srbo-cetnika i pasije im brace iz Srbije.
Postoji vise verzija a jedna je da je navodno pricao stari Halimaga iz Vrbanja da je vidio Ahmedagu kako lezi ubijen na kaldrmi u Vrbanju, ispred Spirkine kuce…
Spirkina kuca, slikano sa ceste kroz Ahmedaginu basču, pa preko rijeke Gracanice i kaldrme Vrbanja.
Lijevo kuca Ismeta Ćurevca a desno nova kuca brace Vrazalica, Mustafe (Muje) i Hameda (Srbeta)
One kuce gore u Pticijaku su napravljene valjda pred rat jer prije nisu bile…