Škaljuše – Devla i Fatima

Devla i Fatima Škaljić živješe na vrh Tekije, tačnije kad skreneš, sa vrha Tekije, tamo prema Cesti (Holuču) prva kuća sa desne strane. Živjele su same i nikad se nisu ni udavale. Starija Fatima onako sitna, okruglasta lica i tiha uvijek je u stopu pratila nešto mlađu Devlu koja je bila visočija i nekako ko špicava lica. Uvijek su bile pod šamijama i nekako ih se najviše sjećam u njihovim mantilima, u Fatime smeđi a u Devle nekako ko siv ko hoće na zelenkasto.

 

Škaljuše – Devla i Fatima

Devla i Fatima Skaljic zivjese na vrh Tekije, tacnija kad skrenes, sa vrha Tekije, tamo prema Cesti (Holucu) prva kuca sa desne strane. Zivjele su same i nikad se nisu ni udavale. Starija Fatima onako sitna, okruglasta lica i tiha uvijek je u stopu pratila nesto mladju Devlu koja je bila visocija i nekako ko spicava lica. Uvijek su bile pod samijama i nekako ih se najvise sjecam u njihovim mantilima. U Fatime smedji a u Devle nekako ko siv ko hoce na zelenkasto.

Nisu bile nimalo siromasne ali su tako nekako zivjele, tiho, mirno i povuceno. Imale su imanja i basce na nekoliko mijesta po Rogatici sto bi trebalo da znaci da poticu iz imucne porodice. Nisu nigdje radile i ne bi reko da su imale drugih primanja osim od svog rada u basci i plodova voca kog su imali jako dosta kako po bascama tako i na imanju na Biljinoovcu. Devla je imala drvena kolica, cetverokolicu, na kojima bi pazarnim danom vozila nesto voca i povrca koje bi prodavala. Nasla bi mjesto negdje u trznoj pijaci i nako prodavala sa kolica, a mjera bi joj bilo lonce u koje je moglo stati mozda kila slijiva, jabuka, krusaka ili nekog drugog voca. Poneko bi onako kupi. Kolica joj bijahose jako dobra sa drvenim tockovima oblozenim okolo sa zeljeznim obrucom, custa sto bi reko nas narod i nije im bilo izderka. Mora da ih je napravio majstor Halimaga iz Vrbanja il neki drugi vicni majstor stolar. Kolko li je samo truda i strpljenja trebalo uloziti da se naprave onako rucno.

Ko djeca otkrismo da Devli smeta da je zovemo “nena” i kasnije smo godinama tako cirkozali sa njom. Iz daljine bi neko od nas zovno “neno” i mi bi se svi onda pravili ko da smo u nekom poslu a ona se ljutila i nabrajajuci govorila onako tiho nesto. Tesko je bilo cuti sta ali vjerovatno kako nas nije stid, da ona nije nena i da ce nas reci roditeljima. A mi ko djeca bi se smijali i opet bi neko zovno “neno”. Sad se kajem zbog toga al ko djeca sta smo mi znali, sta valja a sta ne valja ciniti.

Basce im bijahose zarasle u drveta i siblje dok je imanje na Biljinovcu bilo pod livadom ali sa puno voca u gustim redovima. Najvise haman bijase ranih zarudaka koji su okrugli i boje sljive kad sazre. Zarudaka bijase i po Pticijaku pa smo ih masovno tamanili mi djeca i velika jata ptica cvoraka. Cvorak je ptica slicna kosu, smedja, zivi u velikim jatima i pravi buku svojim oglasavanjem.

Imanje na Biljinovcu im bijase prije naseg tacnije odmah iznad kuce Ahmeta Mujcina to jest preko puta Ramica i Vatresa. I mi i one do caste a imanja nam granice tamo u dubinu mozda i nekih stotinjak metara. Sjecam se ko malehno dijete kad je stari rahmetli ogradjivo nase imanje hrastovim kolcima i bodljikavom zicom. Pomago mu Mahmutovic sa Mejdana to jest vrha Kruscice, sa sinom mescin Hopom. U tom dijelu u nas bijase livada a odmah u njihovom sljivik. Odnekud je jedna sljiva izrasla mozda jedan metar u nasem. Onako debljine ruke i Devla zapela da je to njena sljiva. Stari probo da je ubijedi da nema veze ako je to od njenih sljiva preslo i da je ipak nasa jer je u nasem. Nije islo i stari za sikiru, posijece sljivu i prebaci u Devlino. Takav je stari bio, nije volio ni sa kim da se zamijera pa i sa Devlom ostade u dobrim odnosima. Devla i Fatima su znale ponekad dolaziti kod nase mame da posjede.

S gornje strane imanja granicismo sa Alagom Nalbantic…

Jednu povelku bascu imadose Devla i Fatima u Kruscici, tacnije s lijeve strane kad se skrene u ulicu koja vodi dole rijeci Rakitnici to jest kuci Tolje Kazica. Ta basca im bijase preko puta kuce Mustafe Tankovica. Sikara bolje bi bilo reci, sva zarasla u gusto drvece koje je izdjikljalo u visinu. Bilo je i vocki pa smo ko djeca znali tu dolaziti da beremo. Onako po naski u njed…

Tako je i basca u Tekiji, gdje im je i kuca bila, u samom cosku bila jako zarasla. Zarasla tako da se nista nije moglo viditi. S druge strane kuce su sadile povrce. E taj zarasli dio basce spasi dosta nasih u ovoj zadnjoj cetnickoj agresiji.

Tog kobnog 19 juna ’92 navali cetnicka neman na lijevu obalu Rakitnice. U svom divljackom pohodu su palili i ubijali sve sto se micalo. Tog dana ubise nekoliko desetina rogaticana. Narod se izbezumljen sakrivo svuda probajuci spasiti glavu.

Naletise zlotvori kroz Tekiju, popalise sve sto je moglo goriti i pobise gdje su koga stigli.
Svuda cetnici zavirise ali nesmjedose u Devlinu i Fatiminu zaraslu bascu gdje se bilo sakrilo dosta naroda. Nesmjedose nos zaviriti ali pucase po basci iz svog raspolozivog naoruzanja, bacajuci i nekoliko bombi. Ranise u oko srednjeg Teskeredzica, Mustafinog.

Tu negdje ubise i Devlu a da li i Fatima tu pogibe neznam, ili je bila umrla ranije. Da im obadvjema dragi Allah podari lijepi dzennet, i njima i svim nasim sehidima…

 

 

 

Komentariši