Sjećanje na Elvira Spahića


Prilikom posjete našem Elviru u decembru 2007 godine poklonio sam mu moju knjigu o Rogatici a od njega dobio knjigu od Kerima Lučearevića Doktora «Osuđeni na pobjedu»

O hrabrosti i junaštvu Elvira Spahića se pričalo i prepričavalo. I zaista je Elvir svojim primjerom pokazao kako se brani Rogatica. Goražde, Sarajevo – Kako se brani BiH. Šta mu je ta država dala i sami znamo – ovu posljednju bitku nije dobio, a tako je bio optimista u liječenju i povratku normalnim poslovima.. Kako ga Kerim opisuje u svojoj knjizi pročitajte sami…..

 

 

Sjećanje na Elvira Spahića

 


 

 

Osuđeni na pobjedu

Prilikom posjete našem Elviru u decembru 2007 godine poklonio sam mu moju knjigu o Rogatici a od njega dobio knjigu od Kerima Lučearevića Doktora «Osuđeni na pobjedu»

 

Knjiga ide paralelno u dva smjera jedan se događa u Sarajevu a drugi dio u istočnoj Bosni. Od ovog djela u istočnoj Bosni jedan se odvija u Rogatici odnosno na područjima naše opštine ali i djelu Ustiprače i nekih drugih djelova tadašnjeg Goraždanskog slobodnog područja.

Ova knjiga je jedno svjedočanstvo koje govori kroz  šta je sve prošao narod i borci Rogatice. Poslije napada na Rogaticu narod je natjeran da živi u obižnjim šumama da tamo živi pod drvećem i pod improvizovanim šatorima, bez hrane i vode. Oni koji su već tada bili organizovani i koje Kerim prati u svojoj priči kroz nadimke ali i prava imena su većinom bili «golobradi mladići» srednjoškolci koji su bili svjesni da mogu ostati živi samo ako ne predaju oružje, ako se brane.

 

 Četnici nemilosrdno granatiraju grad ali i šumu u koju se narod smjestio. Borci tada donose jednu veoma važnu odluku u spašavanju ljudskih života i naroda koji se tada našao na Kračićima, Vragolovima i drugih sela tog djela naše opštine, da sa narodom krenu na put dug 50 km, kroz šumu, kanjone, kroz neprijateljsku teritoriju prema Ustiprači. Nakon slilnih borbi i svega onoga što ih je snašlo na tom putu, nakon nekoliko desetina ranjenih i desetak poginuli u kasnim satima dolazi se u Ustipraču. Samo nekoliko dana poslije toga rogatički borci ne ostaju u Ustiprači nego se vraćaju na rogatičku teritoriju u Brčigovo gdje formiraju štab i liniju odbrane.
 
Na svim brdima oko Rogotice još prije agresije tkz. JNA je instalirala artiljeriju što govori o našoj nepripremljenosti za rat. Samo brdo Ljun je ostalo da se zatvori krug, e to upravo nisu dozvolili boric odbrane.

Posebno poglavlje knjige posvećuje se koti Jarčen gdje su borbe trajale četiri dana i noći ali koje naši borci «Kerimovi junaci iz romana» nisu dali ni po kakvu cijenu. Kada su četnici odustali i povukli uz ogromne gubitke, tek tada se naši evakuisali ranjenike njih trideset i pet i jednog poginulog borca….

Knjiga se dotiče i nekih aktivnosti u Rogatici, događajima oko Gučeva, području napada na Rakitnicu, Kramer Selo, Kozadre, bitke u Zebinoj šumi, Grepka itd.

 

Kroz knjigu nas vode Kerimovi junaci među kojama i Elvir

 

Knjiga sama dovoljno govori….

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Ovo je samo jedan dio iz knjige koji se odnosi na Elvira i nase Rogaticane.

U knjizi se Elvir spominje i u drugim poglavljima…… 

Komentariši