Sarajevo, četvrtak 29 juli 2010
Znao sam ja iz naših svakodnevnih kontakata da će nas Roho puno ranije u Bosnu na odmor nego ja. Sve je govorilo da se ni ovog puta nećemo vidjeti iako odranije imamo izmijenjane brojeve bosanskih mobitela. Sudbine ipak bijaše, on promijeni odluku i do našeg susreta ipak dodje i to nakon više od 18 godina…
Ko se ne sjeca carsijskog djeteta Admira Mahmutovica, Rohe. Mozda mnogima ime ne bi znacilo nista ali nadimak zna citava carsija. Uvijek je bio tu. Da li je koja tekma na Partizanu, il je ljetni jaz na Jarunu, il kod Choche na automatima, a ni jedna zurka pod Skolom ili jednostavno u Gradskom parku nije moglo bez njega. Volio je a i jos uvijek najvise voli svoju Carsiju i naas slobodno da kazem Staru raju. Mladji je od mene nekoliko godina al to je i bila draz nase Stare Rogatice, svi jednostavno jedna raja. Isto ko i sad ovdje na ovoj nasoj stranici, nasoj Virtualnoj Staroj Rogatici.
Onda je doslo sta je doslo i Roho ko i uvijek krenu sa rajom. Svasta se predeveralo tih teskih vremena i poslije teskog stradanja zavrsi nas mali Carsijac u France na lijecenju. Oporavio se prilicno ali i sada ima gelera po njemu vise nego sto je nekad imo klikera u dzepovima igrajuci sa rajom po Podljunskim mahalama ili negdje na Carsiji…
Stigoh u Bosnu i zovnuh ga na mobitel. Rece mi da se pakuje da ide nazad ali ce jos da vidi, pa ce me zvati da mi kaze. Veli da je bio u par navrata na pijaci na Grbavici gdje se okuplja nasa raja. Naravno tu na Grbavickoj pijaci ima nasih uvijek. Svakodnevno su tu: Ipa Kustura koji radi kao magacioner i brine se da je sve u redu. Tu u pijaci i nase Kozadre imaju restoran koji se zove Sehovina i pored rostilja moze da se pojede i kasikom. Konobarise Nijaz najmladji brat u Kozadara. Odmah ispred restorana je tezga, sa vocem i povrcem, naseg Fude Bradarca a pri kraju je i tezga sa obucom naseg najmladjeg u brace Teskeredzica sa Tekije. Ima jos nasih tu.
Svi oni tu rade i bore se da zarade koru hljeba pa eto da znamo gdje trebamo napraviti pazar…
Zove me Roho i veli da se nadjemo bas tu kod nase raje na pijaci. Veli mi da je promijenio odluku i ostaje jos jednu heftu. Proradila krv i zeli jos koji dan da se srece i muhabeti sa nasim Rogaticanima prije nego sto se vrati u France. Valja opet godinu izdrzati.
Posto sam vec u Sarajevu, sa Zengom, stigosmo zacas na pijacu. Vidjosmo i upitasmo se sa nasom rajom gore nabrojanim. Roho kasni ali nije nam hica pa i on stize. Dirljiv susret sa dragim insanom a nismo se vidili zadugo tacnije od pocetka agresije na Bosnu. Kod Fude tu na pijacu navratim kad god me put nanese.
Predjosmo kod Nijaza u restoran da na miru muhabetimo i prisjetimo se nekadasnjih dobrih vremena i dobra zivota koji smo zivili birvaktile u nasoj Rogatici.
Sjedili bi mi tako jos dugo, dugo ali svemu dodje kraj pa se i Stara raja razidje. Naravno uz dogovor da se ostane i dalje u stalnim kontaktima i da se vidjamo sto je vise i cesce moguce.
A sta nam drugo jos fali i treba u nasim zivotima…
Rajo, selam, pozdrav i do sledeceg drugovanja…
Ja, Fudo i Roho – u Sehovini
Ja, Roho, komsija i Fudo – za Fudinom tezgom
