Ispuni mi želju, obraduj me, želju da dodju.Obraduj moju nadu, koja je velika, kao moja muka srca koje plače za tobom, kojeg očima ne vidim, a dušom osjećam. Onako četvrtkom, ili bolan bilo kojim drugim danom, samo da dodju jer su otišli izgleda predaleko, pa ne umiju sami da se vrate. Predaleko da moje oči to više ne vide,ali srce mi jos kuca za njima, pusta željo da ih jednom dodirnem, babu, majku, brata, sestru, sina, kćerku, djecu moju dragu, koje više nemam.
Fale mi, pa ti evo pišem, da mi ispuniš želju, da me babo zagrli, da mu pohitam u zagrljaj, osjetim još jednom očev stisak,moga kratkog djetinstva, koje mi ode u toj želji. Ispuni mi želju, jer ih volim,ali ih nemam, pa rekoh ako bi mogao da mi vratiš brata, koji nije imao tene, bar da mu kupim jedne,one koje je on najviše volio, da odemo još jednom na kahvu, a bolan možda ako je bos, onda mu je i zima, gladan je, pa ti zato i pišem, nebil ga pronašao, da mi ispuniš želju, meni ovako jadnom bez njega. Sestro…..
I tako godinama, jedno te isto slah, ali ne dodje odgovor nade, sreće koja nesreća posta. Trazim mir u nemiru, trazim način da shvatim da se moram pomiriti sa tim,da su moje želje velike, a tuga duga pruga kojom vozovi više ne prolaze, kao otpravnik čekajući voz koji neće doći.
Čekam,i čekaću, jer sam imao samo babu i brata, nema mi niko drugi doći osim njih.
Pa eto pišem vam ako bi mi mogli ispuniti jednu želju, ili bar ako ste ih usput vidjeli,recite him da dodju kući, fale mi…..
Twin Peaks