Dok hodam po avliji i divim se ovim lijepim sunčanim zracima, pogled mi odluta gore prema Busenovoj kući, nema mi Busena otišao je u Ameriku kod sina i dosta mi fali, ali dok se okrenuh poznati glas me doziva ispred Busenove kuće. Zove me Irfo da idem sa Feridom na kahvu. Dođosmo kod Kustura i vidjeh da pred kućom sjedi još jedan jaran Zlatko Kazić za nekoga Zlaja a opet za nekoga Toljo
sjedi i smije se,oko njega njegova porodica supruga Miza kcerka i sin,Irfina hanuma Ramiza i mala Zijada.
Stimung na nivou.
Evociranje uspomena iz djetinjstva,uspomene iz vremena momkovanja i tako redom. Zbilja dirljiv prizor. Rijetko se to moze sad vidjeti u Rogatici. Tu je inas Dinko Pezic takodje povratnik, smijeh i sala, ima nas vise generacija ali je ta razlika u godinama zbilja mala, ali je ona naj bitnija sve za raju.
Dosla je nasa raja iz Sarajeva da se nadisu Rogaticke have da malo odmore svoju dusu,da napune baterije za sledecu radnu nedelju.
Druzenje je bilo do kasno u noc. Ocekujemo ih opet.
