Povodom godisnjice maskra u Rogatici a koji se desio 19.06.1992.godine, pored komentara koji su ovdje napisani, dobili smo i dosta e-mail-a u kojima su napisane reakcije mnogih Rogaticana na sve ono sto se desavalo toga dana ali i poslije do danasnjih dana.
Dopunjavao se spisak nestalih osoba a mene je posbno dojmio e-mail kcerke moga rahmetli prijatelja Sakiba Colica.
Uz njenu dozvolu ovaj e-mail objavljujem jer on pokazuje svu tugu ljudi koji traze svoje nestale ali i razocarenje da se do danasnjeg dana na tom planu uradilo zanemarljivo malo.
Postavljamo pitanje svima i sebi da li i ubuduce mora biti tako ???
Evo tog e-maila:
Postovani,
pozitivno sam iznenadjena time sto je moja odluka da reagujem na propust neobjavljivanja imena moga oca i dede na spisku nestalih Rogaticana imala uspjeha.
Drago mi je da ste odmah reagovali i da niste ignorisali moju sugestiju.
Moja ideja za osnivanje stranice slicnog karaktera kao sto je ova na kojoj djelujete bila bi iskljucivo i u prvom planu radi ljudi koji trebaju pomoc bilo koje vrste.Vi to svakako i radite i na tome vam od srca cestitam.Postavlja se pitanje sta je ciji problem, koliko je prioritetan i kolika je vrijednost njegovog rjesenja za cijelu zajednicu.U ovom konkretnom slucaju pitanje je sljedece: da li je osnivanje slicnog udruzenja pomoc samo za najuzi dio porodice nestalih ili rjesenje tog problema donosi korist i siroj zajednici?
Ubjedjena sam da je tacan odgovor ovaj drugi i da djelovanje slicnog udruzenja moze imati pozitivnog odraza na sve Rogaticane koji nisu vise u svom gradu ali ga ipak nose u srcu.Ako nista a ono da se slicno zlo bar ne zaboravi, da ostane generacijama koje dolaze kao opomena sta se desilo i da se opet moze desiti.
Mi, clanovi porodica nestalih, vec devetnaest godina ustajemo, lijezemo i zivimo sa istom ranom na srcu.Potajno i u dnu duse se nadamo da ce doci NEKO (NIKO) sa lijepim vijestima i za nas….Medjutim, isto tako smo i vise nego sigurni da taj NEKO (NIKO) ne postoji.Boricemo se do kraja, pitacemo, prepricavacemo istu pricu svakog devetnaestog juna, ali ako ne dobijemo podrsku, ako ne osjetimo da i drugi zele bar jednim malim dijelom da reaguju…onda smo zaista sami kao i do sada.
Vama u svakom slucaju hvala za dosadasnji trud, hvala vam sto ste jednom prilikom kad sam vas srela u Sarajevu sa suzama u ocima spomenuli mog oca….rekli ste :…mi smo rodjaci….Znam da smo rodbina, ali isto tako znam da je moj otac Sakib Colic – Badza bio najbolji otac, divan covjek, dobra i plemenita dusa, vrijedan radnik, plemenitog i velikog srca koliki je i sam bio.Znam da nikada nikome nije nazao ucinio, znam da je volio carsiju, aksamluk, druzenja i svoje Rogaticane….
Zbog carsije i Rogatice je i bio tog devetnaestog juna u stanu Hasima i Sene Hodzic i docekao da njegov radni kolega Tomo Andjelic dodje u strpa ga na transporter…..Zbog takve Rogatice je moj dedo majstor Hazim Colic u cijoj avliji se napio i najeo svako ko je mogao pojesti i popiti, a bilo ih je na hiljade ,ostao da ga komsije odvedu i ni krivog ni duznog ubiju.Zbog takve Rogatice i raje moja mama nema dvojicu brace, rogatickih ljudina: Suleta koji je bio dobar ko hljeb ali i ljut ko otrov ako mu dirnes u njegovo i Mehe Sabanica koji je znao od TPR – pa do Gracanice proci svojim Seherom sa pjesmom na ustima….
Zbog takve carsije nama prolaze Bajrami i Ramazani u molitvi Boga samo za jedno: da spustimo njihove kosti na nacin na koji je Bog to ostavio.
Za objavljivanje mog e-maila imate moje odobrenje….samo se nadam da ce vasa ideja uroditi plodom i da cilj ove i slicnih stranica nece biti puko prepucavanje ko je od koga veci Rogaticanin, ko je kolko piva i gdje popio, ko je kolko janjetine i skim pojeo, ko je kolko mezareva ocistio…..
Hajte da pokazemo koliki smo ljudi tako sto cemo svoje sugradjane, raju, rodjake,skolske drugove, radne kolege, oceve i djedove, muzeve i bracu , nase: Somu, Hasima, Sakiba, Suleta, Mehu, Hazima, Refika Hodzica, Bogilovice i ostale pronaci i kako Bog zapovjeda spustiti u mezar.
Alma Colic – Palalija