Sa prvog sastanka zainteresovanih za formiranje Udruzenja za trazenje nestalih

Sinoc, 25.10.2011.godine, je odrzan prvi sastanak zainteresovanih gradjana Rogatice za formiranje Udruzenja za trazenje nestalih osoba u agresiji na BiH 1992 -1995 na opstini Rogatica. Sastanaku je prisustvovalo preko 30 osoba sto se moze konstatovati kao uspjeh , obzirom da je to prvo sastajanje po ovom pitanju. Sastanku su prisustvovali pretezno clanovi porodica nestalih osoba sto je pouzdan znak da clanovi porodica ovaj put zele uzeti sve u svoje ruke, ne cekati vise i konacno pokusati pronaci svoje najmilije.

Sinocnja atmosfera u La Perli je bila puna emocija jer su se po prvi put sastali oni koji dijele istu sudbinu, iste zelje, koje se svode na samo jednu, pronaci svoje najmilije nakon 20 godina od momenta njihovog nestanka.

Tu atmosveru nabijenu emocijama je tesko opisati i onima koji su bili prisutni sastanku a kamoli nama koji to pratimo sa velike distance.

O svemu sto se desavalo sinoc najbolje se vidi iz dva e-maila, Alme i Maide , koji smo dobili danas.

Sve pohvale za sinocnji dogadjaj i obecanje da ce rogatica.com biti uvijek uz vas i vama na usluzi.

 

Slike sa sastanka ce biti naknadno objavljene.

 

 

 

 

E-mail Maide Curevac

 

Poštovani moji sugrađani, 

 

           prije no što Vas izvijestim o mojim utiscima sa sinoćnjeg  sastanka, želim i ovoga jutra da  Vas sve toplo poselamim i pozdravlim.

 

           Naime, ja sam oduševljena tim ozarenim licima prisutnih, koja kao da su godinama čekala da se ovako nešto desi. Oduševljena sam njihovom pažnjom, saburom, načinom komuniciranja. Oduševljena sam našim ranjenim borcima-lavovima Kasimom Velićem, Nazifom Zimićem, i ako su dio zdravlja dali za našu slobodu, i dalje se bore.  

        Cijelu noć mi se po glavi motala rečenica Nefise Čolić (supruge Kemala Čolića) koja mi je kazala:  “Ma nekako Majdo sve sam nešto otprilike pozavršavala u životu, stanovanje, posao djecu, ali oko mojih nestalih mi je ostalo nezavršeno, pa se zbog toga osjećam nekompletnom, došla sam iz Hadžića na ovaj sastanak, da pokušam da dovršim i ovu agoniju”.

        

Naime, ja sam imala prijedlog, za sada, za neka dva pravca djelovanja oko formiranja tačne baze podataka nestalih, a nepronađenih, nestalih pronađenih i  ukupno stradalih prema popisu iz marta 1991. i uz saradnju sa svim institutima u BiH za traženje nestalih, i time vršiti na njh pritisak za intenzivnije djelovenje, a ako isti ne odreaguju značajnijim rezultatima  do proljeća 2012, da mi u drugoj fazi krenemo sa formiranjem Udruženja.

             Međutim, nakon konstruktivne iscrpne diskusije prisutnih, želje su se kretale u pravcu formiranja Udruženja za traženje nestalih odmah, na način da se  ovaj sastanak pretvori u inicijalni skup, da se na njmu odrede osobe koje će za 20 dana pripemiti Statut i dr. akte potrebne za formiranje Udruženja, te da se nakon toga odrede ljudi i pravci djelovanja. Predložila sam da se diskusije pretvore  u Zaključak ovoga skupa, koji su svi jednoglasno podržali. Toliko o tome: U attachu šaljem listu prisutnih.

 

Želim da se posebno zahvalim Muhidinu na fenonmenalnim opisima i rečenicama u djelu “Žepa”, mislim da su jezgrovitije i od rečenica Meše Selimovića u “Tvrđavi” . Ja sam pročitala samo dvije Karme, zatim tražila knjigu da kupim, nisam je našla, ali ću se potruditi da je nađem. Želim mu samo da piše, piše i piše. On to radi tako jezgrovito. Mislila sam da je Meša Selimović vrh narativnog iskaza. Sada sam vidjela novu zvijezdu od pera.       

 

 

 Pozdrav i mahsuz selam svima.

 

Maida Curevac

 

 

 

 

E-mail Alme Colic Palalije:

 

Dragi moji sugradjani,

 

zahvalna sam prvo dragom Bogu sto nam je pokazao put da se sastanemo sinoc i da nakon toliko dana, mjeseci i godina otvoreno razgovaramo o istoj potrebi: konacnom saznanju istine o tome kako, od koga i gdje su okoncali nasi najmiliji.

Sinoc se osjetila u zraku tolika snaga, tolika volja i potreba nas sviju prisutnih za saznanjem istine.To sigurno osjecaju i nose u sebi i oni koji iz razlicitih razloga nisu sinoc bili sa nama, ali ja se iskreno nadam da cemo se svi maksimalno potruditi da nas sljedeci put bude mnogo vise.

Bilo je i jakih izliva emocija…razumljivo! Potpuno opravdavam svaciji komentar i nacin izrazavanja istog, proslo je toliko vremena a ovakve inicijative su se uvijek svodile na individualne angazmane koji, i sami znate, nisu u vecini slucajeva dali rezultate, na zalost.

Zelim ovim putem zahvaliti nasem Kazi i njegovoj Hafizi na beskrajnom sudjelovanju u cijeloj ovoj prici, kao i u svim pricama koje su prethodile sinocnjem skupu.

Sinoc sam bila ispunjena razlicitim osjecanjima….

Bila sam bijesna na dvadeset godina sutnje, neznanja, neimanja duhovnog spokoja zbog saznanja da neko ko mi je oduzeo dio moga bica (mog babu) slobodno zivi na samo 60km od mene.

Bila sam sretna da sam se povezala sa ljudima koji su pokazali nesebicnu pomoc da nakon toliko godina uradimo nesto konkretno.Hvala vam Kaza i Hafiza, Teva !!!

Bila sam tuzna jer sam shvatila koliko kvalitetnih ljudi jos uvijek ima, nasih sugradjana a , PRIJATELJI su, KOMSIJE, RADNE KOLEGE, DRUGOVI, RODJACI nasih oceva, brace, majki, sestara, sinova, dajidza, amidza…..a sinoc nisu bili tu…..SRAMOTA!!!!!

 

Na kraju, nadam se da cemo na nasem sljedecem sastanku imati dosta konstruktivnih prijedloga koje cemo formulisati u zadatke svakog od nas, a do tada pozivam sve da ostanemo u kontaktu i iskomuniciramo pripremu narednog vidjenja.

Do tada,

 

lijep pozdrav i mahsuz selam svima.

 

Alma Čolić-Palalija 

 

 

 

Komentariši